Poreklo prezimena, sela Gornja i Donja Brezna (Plužine)

17. avgust 2012.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Gornja i Donja Brezna, stanje iz 1924. godine

Selo je u Poljani brezanskoj između Vojnika i levog kanjona reke Komarnice. Dobilo je to ime po mnogim brezama koje tu rastu. Selo se deli na Gornja i Donja Brezna.

Donja Brezna su između Štiverovca i Stojkovca. Imaju živu lokvu: Gojsavu za pojenje stoke i stublinu, nasred puta, sa vodom za narod. Kuće su podignute po samoj ivici kanjona bez ikakvoga reda. Njive su oko kuća, a livade u Ljeljinim Dolima, oko sela i ispod Golije. Staje su u selu, između kuća i oko sela.

Katun Durutovića su Poda pod Golijom. To je tipsko karsno zemljište sa mnogim sniježnicama i vrtačama. Poda su odvojena od Brezana Osojem, koje je celo pokriveno šumom bukovom i smrčevom. Šuma je jedinstveno lepa. Ima u izobilju drveta preko 30 m. u visinu, a 70 do 100 cm. u prečniku. Na Podima se ne seje, niti se kadgod što sejalo.

Gornja Brezna su u vrhu polja na samim gredama ispod Prisoja i Tušine Glavice u podnožju Štuoca. Vodu piju iz stubline, koja je u polju, blizu stubline Donjih Brezana. Iz ovih stublina voda otiče i nikad ne presušuje.

Kuće su rasturene po ivici polja do same šume. Staje su u selu oko kuća i između njih. Katun je u Vojniku, ispod Štuoca i ispod Osoja.

Brezna je jedna karsna zaravan – talasasto karsno polje – ali bez ikakve veze i sličnosti sa pravim karsnim poljima u Hercegovini. Pod vrlo tankim slojem crne prljuše nalazi se posna riđuša sa oštrim kremeštavcem i crvenim sitnim peščarom.

Ono malo zemlje, što ima u Polju brezanskom, postalo je od gnoja (đubreta), ugari ili truljenjem trave i strna. U Breznima se oranice vrlo teško zaledinče; prođe i deset godina pa ne postane ledina kao što je bila.

U Polju brezanskom ima mnogo malih novih vrtača. Postaju i danas i to na jedan dosta interesantan način. Oranjem ili kakvim drugim mehaničkim dejstvom dođe se do krečnjačke podloge u Polju. Na toj podlozi ima dosta pukotina i šupljina, kroz koje sa vodom, za vreme poplava, propada i onaj trošni materijal i oko toga otvora stvara se vrtača. Vrtače su plitke do 0,50 cm. u dubinu a u prečniku imaju 1-3 metra. Izgleda kao da ima ispod Brezana velika subterenska pećina, koja omogućava tako brz postanak tih vrtača. Ova su Brezna izgleda nekada orana. Međutim, preci današnjeg stanovništva su se isključivo zanimali stočarstvom i Brezna samo kosili. Brezna su bila do pre 80 godina katun Šipačnjana. Tu su poneki Šipačnjani imali staje za ovce i tu su zimovali.

Donja Brezna su osnovali Durutovići. Oni su starinom s Čeva iz Crne Gore. Pre 200 godina napuste Čevo i otsele se ujaku Grboviću, u Drobnjak; ovaj ih naseli pod Vojnik u Šipačno, gde ih ima i danas. Sinovi Vukosava Durutovića, koji je bio član suda u Nikšiću, po izgori Šipačna, 1862 g., presele se na katun u Brezna, tu zimuju, docnije načine kuće i osnuju selo Donja Brezna.

Danas na D. Breznima žive:

Durutovići (15 k., sv. Arhanđeo). Durutovići su: pop Durut-pop Risto-Stanoje-Vukosav-Risto-Janko-Dimitrije (1924 od svojih 50 godina).

Todorovići (7 k., sv. Arhanđeo), od Todorovića su iz Šipačna; oni su 1862 g. sa Durutovićima došli na Brezna i podigli kuće. I danas imaju zemlje u Šipačnu.

Nedići (1 k.) od Nedića su sa Borkovića.

Gornja Brezna su osnovali Đurkovići (16 k., sv. Nikola). Đurkovići su – poreklom iz Kuča od Prekića. Oni su rođaci Dakovića na Grahovu. Prvo su iz Kuča prešli na Grahovo, pa iz Grahova se otselili u Riđane kraj Nikšića.

Pop Stojan Đurković iz Riđana, savremenik sv. Petra, kada je bila buna na Nikšić (1787 g.) otselio se na Brezna, gde su im bili katuni, tu načinio kuću i osnuje selo Gornja Brezna.

Jedan su isti rod: Đurkovići na Breznima i oni na Dubrovsku, u Drobnjaku, Dakovići i Kovačevići na Grahovu, Radovići u Nevesinju, Pekovići na Dubrovsku i Delibašići u Rudinama.

Radojevići (14 k., sv Arhanđeo), rodom su s Čeva, pa se otsele u Šipačno, a godine 1862. presele se zajedno sa Durutovićima na katun u Brezna.

Jokovići (2 k.), najstariji u Breznima.

Vračari (2 k.) od Vračara s Bezuja.

Nedići (2 k.) od Nedića s Borkovića.

Đikanovići (3 k.) od Đikanovića s Rudinica, doseljeni pre 40 godina.

Blagojevići (6 k.) od Blagojevića iz Bukovca. Tadići (2 k.) od Tadića sa Smriječna.

Lalići (1 k., sv. Petar), od Lalića s Duži u Drobnjaku.

Šahotić (1 k.) skori naseljenik.

Durutovići, Todorovići i Radojevići su jedan rod. Razrodili se, uzimaju se između sebe, pa čak i sami se Durutovići uzimaju međusobno.

IZVOR: Svetozar Tomić, „Piva i Pivljani“, Poseban otisak iz Srpskog etnografskog zbornika knj. LIX Naselja i poreklo stanovništva knj. 3, iz 1946. godine

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.