Feljton: Ko su Šumadinci (37)

18. jul 2012.

komentara: 1

Portal Poreklo objavljuje feljton Miodraga Nedeljkovića „Ko su Šumadinci“, koji je prvi put publikovan 2001. godine u dnevnom listu „Glas javnosti“

 

Nastanak Đurđeva i Mironića

U Srbiju stižu prebezi sa svih strana

U aračkom tefteru za 1831. godinu su upisana dva domaćinstva Šulovića – Milovana (r. 1762), koji je najstariji čovek u selu, a u kući je sa sinovima Lukom (r. 1797), Jovanom (r. 1815) i Stevanom (r. 1817), a drugo domaćinstvo je Nedeljka Šulovića (r. 1782), koji je u kući sa oženjenim bratom Jevremom (r. 1797), koji je seoski kmet, i dotle još neženjenom braćom Jakovom (r. 1815), Gvozdenom (r. 1817), Radovanom (r. 1821) i Simom (r. 1824).

Radotići dolaze iz Krive Reke kod Priboja. Njihovi su rodonačelnici tri brata Radotića – Milivoje (r. 1782), koji je imao sina Ognjena (r. 1829), i braća Stevan (r. 1803) i Milosav Radotić (r. 1812). Njihov ogranak su Radotići u Maršiću.

Staro prezime Vujadinovića je Glišovići, jer s tim prezimenom dolazi od Sjenice njihov rodonačelnik Vujadin Glišović (r. 1787), kome će se ovde roditi sinovi Gvozden (r. 1819) i Jovan (r. 1826). I Nektarijevići dolaze od Sjenice, iz sela Vape. Njihovi rodonačelnici su braća Sreten (r. 1767) i Neša (r. 1787). U aračkom tefteru s njima su u 1831. godini upisani Sretenovi sinovi Bogdan (r. 1801), Dimitrije (r. 1807) i Todor (r. 1812).

Todorovići, koji su došli od Nove Varoši, najviše se razgranavaju među doseljenicima u Divostinu, tako da čine skupinu srodnih familija (Ivanovići, Todorovići, Đorđevići, Prokopovići ili Prokići, Vukosavljevići, Jovanovići i Paunovići).

Staro prezime Todorovića je Damjanovići. Njihov rodonačelnik u Divostinu je Milivoje Todorović (r. 1787), sin Todora, koji se, po svemu sudeći, prezivao Damjanović, pošto porodice sa ovim starim prezimenom pripadaju skupini Todorovića. Milivoje je imao braću Miloja (r. 1801), Milića (r. 1803), Proku (r. 1816) – od koga su Prokići ili Prokopovići, Jovana (r. 1820) i Peru (r. 1823). Ovi Todorovići (Milivojeva loza) i Prokopovići ili Prokići su međusobno za koleno bliži nego sa ostalim Todorovićima.

Rodonačelnik Vukosavljevića je Vukosav Damjanović (r. 1797). Imao je braću Sredoja (1802-1831), koji je umro ženjen, Đorđa (r. 1811) – od koga su Đorđevići, Dimitrija (r. 1817), Milana (r. 1819) i Blagoja (r. 1822).

Rodonačelnik Paunovića je Paun Damjanović (r. 1791), upisan u aračkom tefteru 1831. godine u kući sa braćom Jovanom (r. 1801) – od koga su Jovanovići, Ivanom (r. 1809) – od koga su Ivanovići, Milošem (r. 1813) i Milovanom (r. 1824).

Petnaest godina po dolasku ovih porodica u Divostin se doseljavaju Bojovići od Sjenice (1824), deceniju kasnije Jakovljevići (drugo prezime Gajovići ili Gajičići) iz Odmenja, zaseoka Polumira kod Raške (1834), Jankovići od Pirota (1840), Prokovići od Sjenice (1856), Nikolići od Pirota (1859) i Zlatkovići (drugo prezime Ilići) iz Velesa u Makedoniji (1863), dok će iz gružanskog sela Dubrave doći Milenkovići (1851), a iz okolnih lepeničkih sela Bataveljići iz Donjih Grbica, Maksimovići iz Donjih Jarušica (1845), Jevtovići iz Ramaće (1854), Ilići iz Cerovca (1880) i Petrovići iz Dragobraće (1897). Po nalazu Toše Radivojevića, ovih dvanaest, kasnije doseljenih, porodica činile su 1903. godine dve sedmine stanovništva Divostina.

Prvi srpski ustanak, pogotovu posle dve godine uspešnog vojevanja i sjajnih pobeda na Mišaru i Deligradu i osvojenja Beograda (1806), privukao je Srbe, vekovima željne slobode, sa svih strana. U Karađorđevu Srbiju se, stoga, stiču prebezi, i rodoljupci, očajnici i prognanici, osvetnici i nevoljnici svih vrsta, vezujući se za ovaj deo slobodne grude kao jedini spas.

No, za razliku od turskog vremena, društveni uslovi su sada bitno drugačiji.

Treba imati u vidu da je Karađorđevim ustankom ne samo skinuta tuđinska vlast, nego je izvršen i korenit društveno-ekonomski preokret, jer je ukinut feudalizam. Prema tome, Prvi srpski ustanak je, posle Velike francuske revolucije (1789), druga uspela revolucija u svetu koja je srušila feudalni poredak. Da podsetimo, feudalizam će u Evropi potrajati moćno do 1848. godine, pa i kasnije, a u nekim delovima Balkana i do 1912. godine.

Zato u Karađorđevu Srbiju hrle doseljenici iz neoslobođenih delova Srpstva, gde bivaju ne samo slobodni građani već i vlasnici zemlje.

IZVOR: Mile Nedeljković, “Ko su Šumadinci”, Glas javnosti 18. april 2001. godine

 

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Radotic

    Radotici nisu u marsicu nego u divostinu