Feljton: Ko su Šumadinci (28)

18. jul 2012.

komentara: 0

Portal Poreklo objavljuje feljton Miodraga Nedeljkovića „Ko su Šumadinci“, koji je prvi put publikovan 2001. godine u dnevnom listu „Glas javnosti“

 

Pregnuće iz beznađa

Nismo obeležili 200 godina Kočine krajine!?

Spomen na neke saborce Koče Kapetana je očuvan u rodoslovnom pamćenju, ali se sa mnogih još može, uz dodatna istraživanja, skinuti veo zaborava u koji nepravedno padaju. Ovakvi preci su takav napor od nas i te kako zaslužili.

Istorija nije bezimena, jer je stvaraju vrlo konkretni ljudi. Ne pojedinci, jer oni ne mogu sami mnogo da učine, kako podsmešljivo kaže Breht: ni da skuvaju sebi ručak. Istoriju, razume se, stvara narod. Ali ne bezoblična, bezimena, neidentifikovana narodna masa, nego ljudi određenih svojstava, sa imenom i poreklom, težnjama, uverenjima i osećanjima.

Da smo – kao što, na našu nesreću i sramotu, nismo – pre sedam godina obeležili, ili bolje reći proslavili, jer taj istorijski događaj to zavređuje, 200-godišnjicu Kočine krajine, videli bismo da su učesnici ovog slobodarskog poduhvata vrlo određeni ljudi, pa i preci nekima od nas.

U kazivanjima Gaje Pantelića, koje je između 1846. i 1849. godine zapisivao učeni beogradski profesor Isidor Stojanović, ovaj čestiti ustanik i zemljodelac se seća da je uoči Kočine krajine svet nagrnuo u bežaniju, pa se tako, kradom po narodu, ču da uteče i Koča u Nemačku. Posle toga utekoše i Stevan Čvara iz Topole, Radič iz Bečevice, pop Đorđe Nikolajević iz Pajsijevića, Đorđe Petrović iz Zagorice i mnogi drugi.

U Đorđu Petroviću je lako prepoznati potonjeg Karađorđa, čiji je otac u to vreme čuvao u Zagorici pčele. Od Stevana Čvare, koji će učestvovati i u Prvom ustanku, poteći će rod Čvarkovića, koji danas žive u Topoli, Krćevcu, Maskaru i Beogradu, a od kazivača Gaje Pantelića će poteći današnji rod Gajića, koji živi u Topoli, Krćevcu i Kaliforniji.

Nije teško zaključiti da su Kočina krajina i Prvi srpski ustanak vreme kada je živela većina rodonačelnika današnjih porodica. Mnogo toga, iz duga prema precima, ali i zarad sopstvenog pamćenja i dostojanstva, treba istražiti. Međutim, o tom vremenu se podosta i zna, samo mnoge podatke treba učiniti vidljivim i ponegde naći dragocenu kariku koja nedostaje u rodoslovnom pamćenju.

Kada se Koča vratio iz bežanije, počeo je da okuplja vojsku. U leto 1788. godine, prema spisima Ratnog arhiva u Beču, četa Koče kapetana je imala 562 borca, koji su poticali iz 109 naših naselja. Iz dvanaest mesta je bilo više od po deset boraca. Najviše je bilo iz Krnjeva (39), Plane (31) i Laništa (25), zatim Svilajnca (19), Glogovca (18), Štiplja (17) i Lučice (14), dok je iz pet mesta bilo po trinaest boraca – Livađa, Grabovca, Kavadara, Ribara i Panjevca (Kočinog rodnog mesta, koje se po njemu danas zove Kočino Selo). Po devet boraca je iz Rakinca i Crljenca. Sedam naselja imaju po osam, tri po sedam, jedno šest, sedam po pet, šest po četiri, devet po tri, sedamnaest po dva i četrdeset pet po jednog borca, dok za šezdeset osmoricu nije upisano iz kog mesta potiču.

Iz tadašnje Kragujevačke nahije su u Kočinoj četi devetorica iz Rakinca, po petorica iz Brzana i Žirovnice, po četvorica iz Bašina i Markovca, po trojica iz Gradca, Glibovca, Bošnjana i Lapova, po dvojica iz Botunja, Zabojnice i Toponice, a po jedan iz Kijeva, Junkovca, Krčmara, Topole, Batočine, Rače, Lipnice, Pčelica, Drače, Sibnice, Cerovca i Adžibegovca (danas Staro Selo kod Velike Plane).

IZVOR: Mile Nedeljković, “Ko su Šumadinci”, Glas javnosti 7. april 2001. godine

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.