Feljton: Ko su Šumadinci (10)

17. jul 2012.

komentara: 0

Portal Poreklo objavljuje feljton Miodraga Nedeljkovića „Ko su Šumadinci“, koji je prvi put publikovan 2001. godine u dnevnom listu „Glas javnosti“

 

Otisak kretanja naroda

Među naseljima koja je despot Đurađ Branković potvrdio 1428/29. godine velikom čelniku Radiču Postupoviću, a 6. septembra 1456. godine despot Đurađ sa sinom Lazarom dao gračaničkom mitropolitu Venediktu, navode su Beluća (današnja Crnuća) u Rudniku, Gornja i Donja Vraćevšnica, Grahovac (?), Konjuša i Osjaci (nekada selo, a danas kraj u Gornjoj Crnući).

Uoči propasti Smedereva, u povelji kojom je 14. oktobra 1458. godine kralj Stevan Tomaš potvrdio baštinu velikom logotetu Stevanu Ratkoviću, navode se dva sela u Boračkoj vlasti (tj. Gruži) – Vrbava i Starče, zatim dva sela u Lepeničkoj vlasti – Draginovci i Zlovštica, i tri sela u Ostrovičkoj vlasti – Guncati (pod imenom Gunsanovci), Marinovac i Stromovo.

Zanimljiva je sudbina ova tri naselja u Ostrovičkoj vlasti. Guncati su pripadali Mihailu Anđeloviću, koji je, premda Grk, uspeo da postane veliki čelnik kod despota Đurđa, ali je, zbog turkofilske politike (njegov brat poturčenjak Mahmud-paša Anđelović je tada bio rumelijski beglerbeg, tj. komandant evropskog dela Turske) i predaje Smedereva Turcima, zatvoren i razbaštinjen 1458. godine, pa su mu tako oduzeti i Guncati i dati logotetu Ratkoviću.

Marinovac i Stromovo (tj. Strmovo, kako se i danas zove) su postojali kao zasebna sela bezmalo još četiri stoleća – sve do 31. decembra 1838. godine, kada ih je knez Miloš, kao nenaseljena, razdelio današnjim selima Banji, Lipovcu i Topoli.

Na žalost, vrlo su retke sačuvane baštinske povelje iz srpskog srednjeg veka, većina mesta nije darovana manastirima, pa se stoga i ne pominju u darovnicama, ali je više nego očigledno da je ovaj deo Šumadije u 15. veku bio, kako jedan istoričar kaže: prenaseljen, i da su koreni bezmalo svih šumadijskih naselja svakako u tom vremenu, što će najbolje posvedočiti turska okupacija koja je usledila 1459. godine.

Od kosovske pogibije do pada Smedereva (1389-1459) Šumadija je bila prepuna naroda, što se vidi i iz činjenice da danas bezmalo nema sela u kojem ne postoje spomenički ostaci i tragovi iz toga doba. Turskim osvajanjem Šumadija gubi deo stanovništva, koji beži u Hercegovinu i Konavle, ili prelazi preko Save i Dunava, ali znatniji deo ostaje, a prima i nove pridošlice.

Prvi vek turske vladavine i nije bio tako svirep i strašan kao što će biti kasnije. Zauzeti osvajanjima, Turci su ovo područje držali kao mirnu pozadinu, koja im je potrebna radi ekonomske potpore, dajući mu i određene povlastice, pogotovu za stočare. Pri tom su bili vrlo trpeljivi prema hrišćanstvu, nisu, pogotovu ne nasilno, provodili islamizaciju, a u upravnom pogledu su zadržali i Srbe hrišćane kao spahije, što je u prvo vreme opšte prilike činilo snošljivijim.

IZVOR: Mile Nedeljković, “Ko su Šumadinci”, Glas javnosti 21. mart 2001. godine

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.