Poreklo stanovništva sela Rebić, stanje po popisu Like i Krbave iz 1712. godine
Severozapadno od Udbine, na delu Krbavske župe, nadomak Mekinjara leži selo Rebić. Bila je rasprostranjena praksa da naselja dobijaju nazive po prezimenima rodova ili porodica koje su u njima živele. Tako je i Rebić dobio ime po porodici Rebić. Krbavska župa je u vremenu od 9 do 10 veka doživela veliki napredak. Iz tog perioda ima preciznih podataka gradova, naselja, plemstva, o posedima i slično. Već se krajem 15. veka u Krbavi spominje grad Rebić. On je građen na ruševinama japodskog utvrđenja. To nije bio grad u današnjem smislu reči nego tvrđavica građena od neobrađenog ili pritesanog kamena, maltera i zemlje. To su, u suštini, bili prizemni ili spratni objekti. U Rebiću su živela bratstva, rodovi i porodice iz plemena Gušić kao i njihovi kmetovi.
Po osvajanju Udbine 1527. godine, Turci osvajaju i grad Rebić. Po popis iz 1577. godine vidimo da su Turci obnovili grad i naselili ga većinom pravoslavnim življem iz dubine Bosne, a nešto manje muslimanskim življem. U ratovanju od 1685-1689. godine i jedno i drugo stanovništvo se rasulo. Muslimani odlaze u pravcu Bihaća, a Srbi sa Petrom Smiljanićem odlaze u Dalmaciju, a manji deo u logore oko Brinja. Rebić je bio pust sve do 1698. godine kada ga ponovo naseljavaju Srbi iz Dalmacije i gornje Like.
Po krajiškom popisu iz 1712. godine bilo je sledeće stanje:
Ćosići 21 čeljade, 9 k, Ćuk 9, Jančići 6 i 12, Lenkići 5, Mirići 5, 1k, Momčilovići 5, 10 k, Sekula 13, Šestani 8, Todorići 6, 5, 7, Travice 8, 1k, Trkulje 11, 5k i Vukoderi 6.
Od njih su Mirići od Vilića, Momčilovići od Kosinja, Trkulje od Dabra, a ostali su došli od Knina i Bukovice. Nešto kasnije su došli Kneževići, Galovići i Vračari sa srpske strane, a dok su sa hrvatske strane došli Crnkovići, Žagari, Župani, Žaje i Cvitkovići.
Popis prezimena, krsne slave i kraj odakle su došli po popisu iz 1712. godine:
Ćosići (Đurđevdan), došli iz Knina, Bukovica
Ćuk (Nikoljdan), došli iz Knina, Bukovica
Jančići (Nikoljdan), došli iz Knina, Bukovica
Lenkići (Nikoljdan), došli iz Knina, Bukovica
Mirići (Aranđelovdan), došli iz Brinja, Vilići
Momčilovići (Đurđevdan), došli iz Kosinja, Krš
Sekula (Aranđelovdan), došli iz Knina, Bukovica
Šestani (Jovanjdan), došli iz Knina, Bukovica
Todorići (Đurđevdan), došli iz Knina, Bukovica
Travice (Petrovdan), došli iz Knina, Bukovica
Trkulje (Jovanjdan), došli iz Dabra, Glibodol
Vukoderi (Nikoljdan), došli iz Knina, Bukovica
Kneževići (Nikoljdan), došli iz Brinja, Prokike
Galovići (Đurđevdan), došli iz Brinja, Rapajin Klanac
Vračari (Nikoljdan), došli iz Brinja, Vilići
Kliske (Aranđelovdan), došli iz Dabra, Glibodol
Dopuđe (Đurđevdan), došli iz Knina, Bukovica.
Momčilovići dolaze iz srednje Srbije preko Bosne i Kosinja u Rebić, Mirići dolaze sa Kosova, preko Bosne, Podlapca, Vilića u Rebić. Kneževići, stara postojbina im je tromeđa Srbije, Bosne i Crne Gore, tačnije sa Žabljaka, selo Šaranci. Trkulje dolaze iz Bosne tj. iz Grahova, preko Dabra u Rebić. Galovići – stara postojbina iz okoline Trebinja, Hercegovina. Ostali dolaze iz Knina, Bukovice.
Za vreme vladavine Marije Terezije, Trkulje iz Rebića dolaze 1752/53. kao graničari u Srem i to u Staru Pazovu, dobivši zemlju i dosta privilegija.
IZVOR: Gojko Knežević, “Udbina i njena sela” (str. 143-145)
Komentari (0)