Poreklo prezimena, selo Ostojićevo (Čoka, Gornji Banat)

Poreklo stanovništva sela Ostojićevo, koje se ranije zvalo Potiski Sveti Nikola. Priredio Aleksandar Marinković po knjizi Jovana Erdeljanovića “Srbi u Banatu”

Staro selo je bilo severoistočno od sadašnjeg, na 2-3 km, na mestu Lišćeva umka (sad humke nema). Tamo je bio red kuća zemunica, pored rita, a već pre oko 100 godina pružalo se ovamo na jug i zatm savijalo pored rita ka jugozapadu.

Ovde su prvi udarili kolac Radini – Fujatovi (tri brata, koji su bili čobani) i Sumunići.

Selo Senmikluš (mađ. Tisza-Szent-Miklos – Potiski Sv. Nikola) se deli na: Ćosića sokak, Vilovski sokak i Koć.

Moj dodatak – Selo je između dva svetska rata dobilo ime Ostojićevo po Tihomiru Ostojiću, članu Matice srpske i profesoru novosadske gimnazije. Sin je Radivoja Ostojića, trgovca i Jelisavete, rođ. Firićarski, svešteničke kćeri.

 RODOVI POZNATOG POREKLA (Protokol ispovedajuščih od 1902. god.):

–        BANOVI (6, Sv. Nikola), doselili se iz Banovaca

–        BATANJČEV (1, Sv. Vasil) iz Deske

–        BUGARSKI (Sv.arhanđel Mihail) iz Pirota; zvali se Jovanjevi, pobegli od turskog zuluma; spahijin nadzornik im nadenuo prezime Bugarski

–        VASINI – ŠARGINI (5, Đurđevdan), stara zemlja; misle da su ”od Srbije”

–        VASIĆ (1, Sv. Nikola), iz Sente

–        VESELINOVI (1, Sv. Đurđe) iz Posavlja u Srbiji, došli sa Čarnojevićem; jedan brat ostao tamo, a drugi došao; znaju osam kolena

–        VILOVSKI (Đurđevdan), stari stanovnici, došli iz Vilova; ima ih u Kikindi i Mitrovici

–        ĆURČINI – LOVRENSKI (2, Petrovdan, stara slava Časne verige) iz Bačke

–        ERDELJANOVI – TRIPIN (Sv.arhanđel Mihail), iz Erdelja

–        JOVANOVIĆ – ŽOJA (1, Đurđevdan) iz Petrovog sela u Bačkoj

–        JURIŠINI, otac došao iz Sente

–        KALOPEROV (1, Sv.arhanđel Mihail) iz Đale

–        LOVRENČEVI, sad LOVRENSKI (2, Sv.arhanđel Mihail) iz Lovre, sad pod Vlaškom (moj dodatak – rumunski deo Banata)

–        MILITAREVI, neke zovu PONJAVINI (5, Petkovača), došli iz ”milicije”, poreklom Rumuni

–        MIŠKOVI – ŠULČEVI, sad MIŠKOVIĆI (Sv. Jovan), iz Srbije, došli pre pet kolena; pradedov brat držao skele na Tisi i ribolov u ritu; on je s bratom ovde počeo raditi i crkvu; ima ih u Pančevu i po Srbiji

–        NIKOLAJEVI – ĆATULOVI (4, Sv. Nikola) ”iz Vlaške”; ima ih u Kikindi (inžinjer) – moj dodatak: danas ih ima i u Subotici

–        ODOŠANOV (1, Sv.arhanđel Mihail) iz Bočara

–        PERIŠINI (2, Sv. Nikola) iz Bočara

–        POPOV (Časne verige), otac iz Kanjiže

–        POPOVIĆ, ali 1779. samo Popov, sad su POPOVI – LEKEDARČEVI (Sv. Nikola), a ima ih ”iz Mikuta” (Meljkuta) u Mađarskoj, blizu Dunava

–        RAKINI (1, Sv. Jovan); sadašnji Rakin je iz Mokrina, a starih Rakinih sad nema

–        RANKOVI (Sv.arhanđel Mihail), noviji stanovnici doseljeni iz Kanjiže

–        TATOMIROVI (2, Sv. Alimpija), starih nema, a današnji su došli iz Iđoša, od Tatomirovih

–        TRANDAFILOVI (5, Petkovača) iz Erdelja

–        ČAVIĆI (2, Sv. Jovan), otac iz Mokrina (moj dodatak – a u Mokrin došli iz današnje Kanjiže kao Čavini)

 

RODOVI ČIJE POREKLO NIJE UTVRĐENO:

–        BABIĆI (Sv. Jovan), imali su više ”paori” zemlje

–        BOJINI (7, Sv. Nikola)

–        BUDOVALČEVI, neke zovu KOLEDINI (8, Sv. Nikola)

–        BUKUROVI (1, Petkovača), stara zemlja; učitelj u Senti; ima ih još u Padeju i Iđošu

–        GAKINIĆI (2, Petrovdan)

–        GRBINI (7, Sv. Stefan), ne znaju poreklo, ima ih u Čanadu

–        ŽIVIĆI (2, Đurđevdan)

–        ZIKOVI (Sv.arhanđel Mihail), postoje Zikulovi u Kikindi

–        JANKELIĆI – BUTRINI (2, Sv. Nikola)

–        JOJIĆI (Sv. Pantelejmon); postoji Jojića greda

–        KOVAČEV (1, Petrovdan, apava mu slava Časne verige, po ocu Magaraševiću)

–        LAZAROVI – NJANJINI (1, Đurđevdan)

–        LINJAČKI (2, Sv. Jovan); jedni u Beogradu, znaju da je jedna porodica otišla u Negotin, jedan u Kikindu, jedna u Bačku, odseljeni i u Obrenovac

–        LOLINI, sad SRDIĆ – LOLIN (1, Sv. Jovan)

–        MARKOVI – MARKUČEVI (4, Sv. Jovan)

–        MARKOVI – PAIRIŠ (1, Sv. Stefan)

–        MIRKOVI – ŽDREBAČKI (8, Sv. Lazar); jedan odavno otišao u Novi Bečej

–        OPINĆALOVI – PETROVI – PRAŠČINI (2, Mitrovdan)

–        POPOVI – ROMANOVI (Đurđic)

–        RADINI, jamačno od RADIĆI (7, Đurđic), poreklom Rumuni

–        RANKOVI (6, Đurđic)

–        RIĐIČKI – LINJAČKI (1, Sv. Jovan), poreklom od Linjačkih

–        SARAVOLAC – TATOMIROV (1, Sv. Nikola); ima selo Saravola, sad pod Vlaškom; ima ih u Mokrinu

–        STANČULOV – MUCINI (3, Petkovača)

–        SUBOTINI – SREDOJINI (1, Sv.arhanđel Mihail); nadimak po pradedi Sredoju

–        ĆIRIĆI (6, Sv. Nikola), ne znaju odakle su došli; ima ih u Iđošu, Bočaru, Molu i u Americi

–        ĆORJANOVI (4, Sv.arhanđel Mihail)

–        ĆOSIĆI (6, Sv. Nikola); ima ih u Sentomašu, ne znaju poreklo; Ćosića greda prozvana po njima

–        UGRINOVCI, sad UGRENOVI i UGRINOVI (2, Đurđic)

–        ČOBANOVI (2, Sv. Nikola)

–        ŠARČEVI – BOZGAROVI (1, Sv. Stefan)

 

POTISKI SV. NIKOLA IZ GRAĐE ZA LETOPIS:

Godine 1906.: srpskih domova 280.

U ”Napisaniju umirajuščih”:

– 1780.godine: MOROTVANSKI, BANOV; – 1782.: NIKOLIĆ (biće oni iz 1557.), RADIN (biće Radić iz 1557.), VIRIĆARSKI (moj dodatak – verovatno Firićarski), ČANADAC, SITNIŠA, NONIĆ, GLAVAŠEV, DOBRNJANIN, ĆATIN, ŽIVKELIĆ, SAKAČEV, KOLEDA (moj dodatak – današnji Koledini?), ZARIN, VOKDŽIJA, KUĆUNKOV; – 1795.: GRUBEŠIĆ, DMITROV, TOLMAČEV, DIVJAKOV, RISTIN, NONIĆ, RACKOV, BATIĆ, TOŠU, ŽIVKELIĆ, MANULOV, ERKOV, ĆIRIĆ, DAMNJANOV, ČIZMA, SAMPETARAC, SUDARSKI, CRNJANIN, JOSIFOV, MILENOVIĆ, JOVANOV, KLJAJIĆ, ŽIVANKOV, ISAKOV, POMRČINA, MIŠKOV, STOJANOV, SITNIŠEV, DESPIN, MAKSIMOVIĆ, SLATINAC, ĆATIN, PUTIN, JOKIĆ, JEZIĆ, GATAR, RAKIN, BEBAN, GAKINIĆ, POPENAC, IGNJIN.

U ”Napisaniju kreščaemih 1779-1789.godine”:

MIHAJLOVIĆ, ILIN, JERKOV, POPOV, VOKDŽIJA, SLATINAC, GRUBEŠIĆ, MORUTVANSKI, JOKIN, POPOVIĆ, ĆATIN, BUGARIN, ŽDRABAČKI, BUGARSKI, POPIKOVČEV, ČIZMAŠ, POCENDŽIN, STOJŠIN, SUMUNIĆ, VLA, STOJAKOV, MIOŠEV, SURLIN, GLAVAT, ADAMOVIĆ, ALTEROV, STEPANOVIĆEV, ĐUKIN, DOBRAN, GAVRILOV, HADŽIJA, RANKOV, ČIZMA, SAKAČEV, PETROVIĆ, FILIPOVIĆ itd.

IZVOR: Jovan Erdeljanović, ”SRBI U BANATU”

 

Komentari (5)

Odgovorite

5 komentara

  1. Dusanka Mikovic-Djakov

    Nemam komentar,ali imam pitanje.Vrlo malo znam o svom devojačkomprezimenu ĐAKOV.Čula sam se moj pradeda i deda preselili u Adu-Bačka.godinu ne znam.Slava nam je Sveti Mrata(Stavan Dečanski) 24. novembar.U Adi više nema više Đakovih,sem mene,ako mogu da se računam kao stanovnik Ade jer već 38. godina živim van Srbije.Ukoliko neko zna nešto više o ĐAKOVIMA sa slavom Sv.Mrata,zamolila bih da mi javi.Interesuje me gde još žive Đakovi u Srbiji ili u inostranstvu?Hvala unapred,Dušanka Miković-Đakov

  2. VLADIMIR

    prezime Militarevi ste POGREŠNO napisali jer jedino pravilno je MILITAR bez ikakvih nastavaka OV, EV ili EVI. Pgledajte crkvene knjige koje su relavantan izvor i jedini pravi, u njima postoji SAMO prezime MILITAR. Ostali dodatci su se pojavljivali kad su nepismeni ili polupismeni matičari i službenici po raznim službama za izdavanje ličnih dokumenata počeli da upisuju onako kao im se činilo da su čuli prezime. Dakle, SAMO i JEDINO je ispravno MILITAR!!

    s poštovanjem
    Vladimir

  3. vojislav ananić

    O S T O J I Ć E V O

    OSTOJIĆEVO (3.040 st.), ratarsko-stočarsko (19,1 % agrarnog st.) seosko naselje zbijenog (panonskog) tipa, na (85 š) rtu lesne terase ka aluvijalnoj ravni Tise, pored magistralnog puta i železničke pruge Subotica-Senta-Čoka-Kikinda—Zrenjanin, 6 km južno od Čoke. Površina atara iznosi 6.152 ća. Spada u stara i planska naselja sa pravougaonom osnovom starijeg dela sela. Četiri duže uporedničke ulice, dužine po 2 km, pod pravim uglom presecaju šest kraćih, dužine 600 do 800 m. U novim delovima sela se nalazi još nekoliko kraćih i užih ulica sa posebnim nazivima, kao što su: Vašarište, Ledine i dr. Savremeni razvoj naselja ostvaruje se po urbanističkom planu iz 1982. god. Pominje se 1247. pod imenom Sent Mikluš (2ep1 MgMoiz) i u turskim izvorima 1557/58. kao srpsko naselje Rašan Sent Mikluš. Kasnije se naseljavaju Rumuni (1752), Srbi iz Pomorišja (1771/72), Mađari (1786), Nemci (1797) i Slovaci (1838-1846). U vreme masovnog doseljavanja Mađara (1831) dobija naziv Tisa Sent Mikluš. Od 1920. navodi se kao Potiski Sveti Nikola, a sadašnje geografsko ime dobija 1947. od srpskih doseljenika iz Bosne (Velika Kladuša). St. je pretežno srpsko (49,9%), mađarsko (29,9%) i slovačko (7%). Indeks demografskog starenja (U kreće se u rasponu od 0,4 (1961) do 1 (1991). U O. su rođeni akademici Tihomir Ostojić (1865-1921), književni istoričar, i Branislav Bukurov (1909-1986), geograf. Naselje ima tri crkve: srpsku pravoslavnu posvećenu Sv. ocu Nikolaju (crkvena slava Prenos moštiju sv. Nikole) iz 1822, rimokatoličku (1907) i evangelističku (1928). Elektrificirano je 1928, a savremeni vodovod dobija 1998. god. Ima dečji vrtić, osmorazrednu OŠ ”Dr Tihomir Ostojić”, MK, dom kulture, biblioteku, KUD ”Dr Tihomir Ostojić”, zdravstvenu stanicu, apoteku, veterinarsku ambulantu, poljoprivrednu apoteku, poštu, banku, robnu kuću, lovački dom, Zemljoradničku zadrugu ”Ostojićevo”, RJ ”Ostojićevo” (u sastavu PK ”Čoka” iz Čoke), lokalnu pijacu (pazarni dan — nedelja; robno-stočni vašari — svake treće nedelje u mesecu od marta do novembra) i dr. U okviru majskog vašara održava se tradicionalna smotra paradnih konja. Vodeći agrarni proizvodi tržišnog karaktera su žitarice, povrće, industrijsko i krmno bilje, svinje, goveda, ovce i živina.

    Mr Dragan Obradović
    Izvor:
    GEOGRAFSKA ENCIKLOPEDIJA naselja SRBIJE
    POD RUKOVODSTVOM PROF. DR SRBOLJUBA Đ. STAMENKOVIĆA
    IV
    s-š
    Enciklopedija (knjiga I, II, III i IV) štampana finansijskom podrškom Saveznog sekretarijata za razvoj i nauku Jugoslavije u Beogradu Izdavači
    GEOGRAFSKI FAKULTET, Studentski trg Z/Š, BEOGRAD
    AGENA, Vojvode Brane 20, BEOGRAD
    STRUČNA KNJIGA, Svetogorska 48, BEOGRAD Štampa STRUČNA KNJIGA, Svetogorska 48, BEOGRAD, 2002. Tiraž 2000 primeraka

    Odabrao i priredio: Vojislav Ananić

  4. vojislav ananić

    Ostojićevo, selo Poljaka staro osam vekova

    UTORAK, 22. OKT 2013, 07:30 -> 09:10

    Jedino naselje u Vojvodini gde žive Poljaci, Ostojićevo, selo u opštini Čoka, osnovano je pre 800 godina i jedno je od retkih u Srbiji sa rastom nataliteta. U selu u slozi žive Srbi, Mađari i Poljaci, kojih ima oko tri stotine.
    Ostojićevo, u opštini Čoka, osnovano pre 800 godina, selo je sa najviše pripadnika poljske nacionalne zajednice. Prvi Poljaci stigli su sa obala Visle 1838. godine u potrazi za hlebom.
    Pripremio Peđa Miljanović
    Vadili su i prodavali šalitru. Dolazili su u proleće, a vraćali se u kasnu jesen. Nakon izvesnog vremena počeli su kupovati kuće u selu.
    Danas u Ostojićevu ima oko 200 domaćinstava u kojima žive potomci rudara sa Visle. Za jednog od njih 1974. godine udala se Renata Pihl, koja je iz ljubavi došla iz Vroclava. Najviše vremena provodi učeći decu tradiciji i običajima.
    “U selu imamo poljsku crkvu, zatim KUD “Visla” u kome negujemo poljski jezik, učimo poljske pesme, igre i recitacije”, kaže gospođa Pihl.
    U osnovnoj školi u Ostojićevu, sa trista đaka, iz koje su potekla tri akademika, uči se pet jezika, među kojima poljski.
    Antonije Cicmil, direktor škole, podseća da njegovi učenici putuju u Poljsku, najčešće u Vislu, dok poljski sportisti i kulturni radnici dolaze kod njih.
    “Njihovi profesori i studenti dolaze u školu i našim učenicima predaju poljski jezik”, kaže Cicmil.
    Pre četiri godine Ostijićevo je potpisalo povelju o bratimljenju sa gradom Vislom, a kontakti sa poljskom ambasadom postali su uobičajeni. Prilikom poslednje posete poljski konzul je školi poklonio didaktičku opremu. Tom prilikom konzul Grzegorz Opalonski je izrazio zadovoljstvo slogom u kojoj u selu žive Srbi, Mađari, Slovaci i Poljaci.
    “Ovo naselje je primer kako treba negovati međunacionalne odnose”, naglasio je konzul.
    Predsednik opštine Čoka Ištvan Balaž ocenio je da su odnosi, koji su uspostavljeni sa poljskom ambasadom, izuzetno korisni za poljsku zajednicu u Ostojićevu.
    Ostojićevo, selo sa tri hiljade stanovnika, jedno je od retkih sa stalnim razvojem i porastom nataliteta. Poslednjih godina selo je veliko gradilište.
    Asfaltirano je oko 40 kilometara puteva, izgrađeni su kanali za kišnu kanalizaciju i odvodnjavanje, uređuju se atarski putevi, a urađen je i projekat kanalizacije.

    Izvor: Internet