Poreklo prezimena, selo Lis (Lučani, Donje Dragačevo)

1. jul 2012.

komentara: 3

Donje Dragačevo je 1898. i 1899. godine proučavao Jovan Erdeljanović.

Postanak sela i poreklo stanovništva

U selu Lisu, kao što se vidi, nema nikakvih ostataka, koji bi neposredno ukazivali na kakvo ranije naselje i navezu njegovu sa današnjim stanovništvom (nema selišta ni starih grobalja niti se izoravaju kakvi tragovi od kuća). I sami seljani ne znaju ništa o prošlosti ovoga sela.

Lisa nema zapisanog ni u diplomi Prote Gučanina ni u popisnim spiskovima od 1818. i 1822. god. Da nije tada postojao, ne možemo nikako primiti, jer protiv toga govori i starost seoskih porodica i današnji broj kuća (74); on je dakle morao biti zaselak koga od okolnih sela. I doista narodno predanje kaže, da je Lis od pre 70 godina bio jedno selo sa Puhovom. Na to upućuje i blizina ova dva sela (i ako ih rastavlja Bjelica, jer smo isti slučaj videli za Lisice i Krstac), a imamo dokaze i u tome, što je za Puhovo (Tajsići) u spisku od 1818. godine zabeleženo, da ima 35 domova (sa 90 aračkih lica) a u onom od 1822. godine da ima 41 dom (122 aračka lica), a to su prema današnjem broju kuća u Puhovu (72) nesrazmerno veliki brojevi. Nesumnjivo je dakle tim brojevima obuhvaćen i Lis sa Puhovom. Uz ovo još zgodno pristaje i ono narodno predanje, koje vezuje nastanak imena Puhova i Lisa za jeadn isti događaj (v. u opisu sela Puhova).

Među današnjim porodicama seoskim ima ih i vrlo starih, ali nijedna nije starinačka; sve je stanovništvo ovoga sela od doseljenika.

Za najstarije porodice smatraju: Zatege, Bosiće s Ilićima, Gavriloviće, Jovičiće i Nikoliće.

Zatege su „prije 300 godina“ doseljene iz Bosne (po jednom kazivanju iz Starog Vlaha). Osim starog prezimena imaju sad i nekoliko drugih: Đokovići, Milićevići, Stevanovići i Lazovići, a jedna se porodica i sad zove samo: Zatege. Slava je sviju Đurđevdan. – Od ovih Zatega ima odseljenih u Puhovu dragačevskom i u Ljubiću u srezu ljubićskom a ima od njih i u dragačevskom Krstacu jedna kuća Lazovića.

Bosići su s Ilićima jedna porodica. Doseljeni su pre 150 godina iz Moračana u Crnoj Gori. I jedni i drugi slave Arhanđelovdan.

Gavrilovići su se doselili zajedno sa Bosićima i iz istog mesta u Crnoj Gori (slave Srđevdan).

Jovičića predak došao je iz Orašca u Šumadiji (u srezu jaseničkom). Moglo je biti, kao što se i nagađa, da su slično drugim porodicama po Dragačevu preci Jovičića u vreme kakvog rata probavili samo izvesno vreme u Šumadiji pa došli posle u Lis. Sad imaju još i prezimena: Jelići, Radovanovići i Dimitrijevići. – Od Jelića ima odseljenih u G. Kravarici i u Puhovu (imaju i istu slavu: Đurđic).

Nikolića predak Nikola doselio se vrlo davno iz Vasojevića u Crnoj Gori. U Nikoliće spadaju i Kočovići, Vučićevići i Ranđići (svi slave Srđevdan).

U vreme Prvog ustanka su se doselili:

Kiridžići sa Šaponjićima (Šaponjama). U ovom selu zna se samo da su poreklom od nekog kiridžije, ali se ne zna odakle je bio. Ipak im se po prezimenu Šaponjići (Šaponje) i po slavi Sv. Stevanu može bliže i pouzdanije odrediti i poreklo. Iz opisa sela Rtara i Dučalovića može se videti, da i tamo ima porodice Šaponjića ili Šaponja s istom slavom a poreklom iz sela Šaponja kod Nove Varoši. I ovi će u Lisu biti dakle svakako istog porekla sa njima, i ako za to ne znaju. Ovo je u toliko pouzdanije, što mi je devedesetogodišnji starac Petar Radenković iz Rtara kazivao, da ima nekih Šaponja, koji su zajedno sa rtarskima prešli u Turicu i negde u blizinu. Pošto u Turici ima Šaponja, ono se drugo izvesno tiče ovih u susednom Lisu.

Susurovići su doseljeni iz Hercegovine iz mesta Vukovice u početku prvog ustanka.

Skorašnji su doseljenici:

Nenadić i Jovanovići, čiji su dedovi došli pre 60 godina iz Komarana kod Sjenice.

Avramovići (Abazovići) su doseljeni pre 30 godina iz Brezove kod Sjenice.

Lis ima dakle pet starih porodica iz 18-og veka i dve iz samog početka 19-og veka i sve su velike i razgranate; tek od sredine 19-og veka ima doseljenih porodica, i to svega tri. Prema tome Lis je od prvog ustanka do sad rastao gotovo samo množenjem starijeg stanovništva.

 PRIREDIO: Saradnik portala Poreklo N. Kuzmanović

Komentari (3)

Odgovorite

3 komentara

  1. goran saponjic

    Selo komarani nije kod sjenice nego u starom vlahu kod nove varosi.u ovo selo blizu uvca pocetkom 18veka dosao je scepan grkovic sa dva sina iz bihora sa nadimkom saponje.nadimak su dobili po brdu saponje u selu licine gde su ziveli grkovici tu dosli od gacka selo vrba.slave sv stefana starinom iz grkavaca kod trebinja.Po ovom scepanu grkovicu saponji i njegovim sinovima i unucima koje isto prozvase saponje ceo zaseok ili mala je dobio naziv saponje i njihovi potomci a svima je vekovna slava sv arhidj.stefan

  2. goran saponjic

    Jos jedan bitan podatak o nasem pretku scepanu.scepan se prezivao gavrilovic a nadimak mu je bio grk po selu grkavci odakle poticao.kao gavrilovic je dosao na uvac selo komarani a zvali ga scepan grk gavrilovic.njegovi su sinovi iz komarana otisli u koritsku visoravan predeo saponje gde su ziveli vise godina odbacili prezime gavrilovic prozvali se saponje po brdu gde su stanovali dvadesetak god.pa sevratili u komarane kod nove varosi ceo zaseok ili mala gde su ziveli po njima prozovu saponje a po ocu scepanu grku bio im nadimak grkovici.

  3. goran saponjic

    Prvi saponja koji se naselio na zlatiboru selo jasenovo je bio neki milos saponja iz komarana kod nove varosi oko 1840god.on je u saponjama na nekom bunaru ubio jednog turcina bacio ga u bunar posle rekao daje sam upao u vodu.njegova prica je zamalo prosla al ga neki komsija prijavio turcima u novojj varosi i milos je morao da bezi iz sela.otisao je na zlatibor selo jasenovo u kucu nedovica kod neke udovice gde se prizetio.u dva turska popisa 1745i1748 za selo jasenovo evidentiran je tj prijavljivao se kao gavrilovic to je staro prezime saponja.njegovi potomci ostali su saponjici za selo kao i on stoje bio.