Poreklo prezimena, selo Padej (Čoka, Gornji Banat)

Poreklo stanovništva sela Padej, prema knjizi Jovana Erdeljanovića “Srbi u Banatu”. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković

Prvo selo je bilo na Selištu – od nekoliko kuća, a zna se da je bila i suvača… Prvo su bili doseljeni Maletini i Ilijaševi. Tri potone sesije su imali: Maletini, Ilijaševi i Čekrdžini. Tri suvače su bile: Bajinih, Ilijaševih i Čekrdžinih, a Maletini su imali dve vodenice na Tisi.

Ikavizmi kao svud dosad. U crkvi nema nikakvih starina, ni starih matica, ni domovnika….u padejskoj crkvi sahranjen je spahija, Srbin Georgije Divan zvan Đoga; slavio je Đurđevdan; ne zna mu se poreklo.

RODOVI POZNATOG POREKLA:

–        BAJINI (6, Sv. Nikola); slušali su da su iz Srbije

–        ILIJAŠEVI (3, Sv. Nikola); ima ih u Iđošu, gde se pišu Komanovi; četiri brata su bila došla i od njih su: Ilijaševi, Jovanovi, Stankovi i Ninkovi; slušali su da su iz Srbije došli (moj dodatak – prema kazivanju današnjih Ilijaševa u Padeju, oni su cincarskog porekla – valjalo bi proveriti)

–        DRAŽIĆI (3, Sv. Jovan), odavno doseljeni, dovedeni iz Mokrina

–        ĐURĐULOVI (12, Sv.arhanđel Mihail), iz Mahale, iz Temišvara

–        IGNJINI (2, Sv. Mrata), po svoj prilici ušli u kuću Lukinih

–        JOVANOVI (5, Sv. Nikola)

–        MALETINI (23, Vračevi, Lzareva subota, Sv. Jovan i 1 Sv. Nikola); iz Mola su došli njihovi stari u selo na današnje Selište; znaju se Jovanica i Živanjica, dva brata od kojih su dve grane Maletinih; Maletnii i Ilijaševi su prvi udarili kolac u Padeju, bez sumnje, današnjem; ima ih i u Žablju, u Gornjem Bečeju, u Bačkoj Palanci i u Molu; jedni od njih su od Madžarevih iz Kikinde;

–        NINKOVI su jednog roda sa Ilijaševima (5, Sv. Nikola)

–        PETROVIĆ – POP VIŠINI (5, Petrovdan), odavno doseljeni

–        POPOVI (18. Sv. Ignjatije), bila najveća porodica, iz Sombora je pop došao

–        ČEKRDŽINI (11, Sv. Jovan), došli iz Crne Gore; ima ih u Molu, u Bečkereku (Zrenjaninu) i u Beogradu

–        STEPANOVI (1, Sv. Mrata), odavno doseljeni

–        ŠTEVANOVI (1, Sv. Jovan), pravi Števanovi su izumrli; svi su ušli u kuću iz Oroslamoša (moj dodatak – dan. Banatsko Aranđelovo)

 

RODOVI ČIJE POREKLO NIJE UTVRĐENO:

–        BOJINI (1, Sv. Jovan; neki su slavili i Sv. Stefana, a ti su otišli u Kikindu)

–        LUKINI (1, Sv. Mrata)

–        MILETINI (1, Đurđic)

–        MILOŠEVI (9, Krstovdan i Sv. Jovan)

–        NEDELJKOVI (1, Sv. Jovan)

–        NENADOVI (moj dodatak – Sv. Jovan)

–        OBRKNEŽEVI (11, Sv. Jovan); ”Tatari” ih zvali ušali i zato mislu da su tobož iz Tatarske

–        NECKOVI (2, Sv. Avramije – 29.oktobar)

–        RADINOVI, sad RADANOVI (8, Sv. Jovan); ima ih i u Crepaji

–        STANKOVI (6, Sv. Nikola); ima ih i u Novoj Kanjiži (moj dodatak – dan. N.Kneževac, ali slave Sv. Jovana)

–        STOJAKOVI (1, Đurđevdan)

–        TERZINI (12, Sv. Stefan)

–        HALGAŠEVI, sad ALGAŠEVI (2); ima ih odseljenih u Adu

–        ČONGRADSKI (3, Đurđic) – moj dodatak: ako je suditi po prezimenu mogli bi biti iz grada Čongrada u dan. Mađarskoj.

 

IZUMRLI RODOVI:

JANKOVI – JANKOV – KAZIMIROVI – MAĐAREV – MUCANI – NENADOVI

 

ISELJENI RODOVI:

NIKOLINI – POPOVIĆI – SAVINI – SAMARDŽINI

 

IZVOR: Jovan Erdeljanović – ”SRBI U BANATU”

Komentari (4)

Odgovorite

4 komentara

  1. Stanko

    Postovani,

    u Padeju je postojala i familija Djukicin.

    Pozdrav

    Stanko Djukicin

  2. vojislav ananić

    P A D E J
    PADEJ (3.190 st.), agro-industrijsko (27,3% agrarnog st.) seosko naselje zbijenog (panonskog) tipa, na (82 m) ivici lesne terase blizu ušća Zlatice u Tisu, pored magistralnog puta i železničke pruge Subotica-Senta-Čoka-Kikinda-Zrenjanin, 14 km južno od Čoke. Površina atara iznosi 7.840 ća. Pripada planskim naseljima sa osnovom u obliku trapeza. Savremeni razvoj sela ostvaruje se po urbanističkom planu iz 1982. god. Kroz istoriju pominje se više puta: 1256. kao posed porodice Kelemeneš, u turskim izvorima 1557/58, kada je naseljen Srbima, i kasnije. Masovnijim naseljavanjem Mađara (1784, 1839. i 1870) nasuprot Srpskog podignut je i Mađarski Padej, koji su posle 1 svetskog rata administrativno spojeni u jedno naselje. St. je uglavnom mađarsko – 70,7% (seoska slava ”buč” – prva nedelja posle 5. avgusta), i srpsko (21%). Indeks demografskog starenja (j3) kreće se u rasponu od 0,4 (1961) do 1,1 (1991). Rimokatolička crkva izgrađena je 1842, a srpski pravoslavni hram Sv. oca Nikolaja (crkvena slava Prenos moštiju sv. Nikole) 1855. god. Struju dobija 1956, a rekonstrukcija vodovoda iz 1963. je u toku. Ima dečji vrtić, osmorazrednu OŠ ”Servo Mihalj”, MK, biblioteku, dom kulture sa bioskopskom salom, KUD ”Takač Rafael”, zdravstvenu staniiu, apoteku, veterinarsku ambulantu, poštu, banku, poljoprivrednu apoteku, Zemljoradničku zadrugu ”Padej”, DD za proizvodnju i preradu lekovitog bilja ”Menta”, preduzeće za proizvodnju stolarije i nameštaja ”3latica”, benzinsku pumpu, lokalnu pijacu (pazarni dani – četvrtak i nedelja), lovački i vatrogasni dom i dr. Glavni poljoprivredni proizvodi su žitarice, industrijsko i krmno bilje, svinje, goveda i ovce.
    Mr Dragan Obradović
    Izvor:
    GEOGRAFSKA ENCIKLOPEDIJA naselja SRBIJE
    POD RUKOVODSTVOM PROF. DR SRBOLJUBA Đ. STAMENKOVIĆA
    IV
    s-š
    Enciklopedija (knjiga I, II, III i IV) štampana finansijskom podrškom Saveznog sekretarijata za razvoj i nauku Jugoslavije u Beogradu Izdavači
    GEOGRAFSKI FAKULTET, Studentski trg Z/Š, BEOGRAD
    AGENA, Vojvode Brane 20, BEOGRAD
    STRUČNA KNJIGA, Svetogorska 48, BEOGRAD Štampa STRUČNA KNJIGA, Svetogorska 48, BEOGRAD, 2002. Tiraž 2000 primeraka

    Odabrao i priredio: Vojislav Ananić

  3. vojislav ananić

    Padej

    Padej je naselje koje se nalazi u severnom delu Banata na ušću Zlatice i reke Tise. Na ravničarskom terenu i kao takav spada na potisku region.
    Padej se prvi put pominje 1256. godine. Samo ime Padej je Slovenskog porekla i potiče od reči PODVEJ što znači naselje pod obalom. Polovinom XVIII veka pojavljuje se glad za zemljom. Razvija se postepeno čitav pokret za isušivanjem zemljišta i pretvaranjem pustara u oranice. Za sve ovo trebalo je mnogo ljudskih ruku. To je uticalo da se otpočne sa kolonizacijom Mađara. Prvi posednik Padeja Ormošdi Ištvan. Godine 1784. kolonizirao iz okoline Segedina većih broj mađarskih porodica tkzv. Keresteša – duvandžija kmetova vičnih obradi duvana, koji je u to vreme osvajao Evropu. Novi talas organizovanog naseljavanja naišao je 1814. i 1839. godine za vreme vlastelina Divan Konstantina i Đerđa. Ubrzo po doseljivanju Mađara u Padeju pored postojećeg starog Padeja izgrađuje se naselje u kome su živeli samo mađari. Naredbom Ministarstva Unutašnjih poslova Kraljevine 18. novembra 1923. Opštine Srpski Padej i novi Padej spajaju u jednu Opštinu sa nazivom Padej od 01.01.1924. godine. Odvojene pripremne sednice jedne i druge Opštinske Uprave za spajanje Opština održane su 16. decembra 1923. godine. Zajednička sednica oba odbora održana je 21. decembra 1923. godine te konstituisana jedinstvena Opština.
    Kulturni krug Takač Rafael je formiran 02.12.1986. godine sa ciljem da oživi i neguje mađarski kulturni život. Od sekcija aktivna su narodni ples i narodni hor sa po dva uzrasta. U planu je formiranje tamburaške sekcije. Kulturni krug redovno učestvuje na SZÓLJ SíP SZÓLJ i na DURINDÓ. Svake godine obljavljuju konkurs reportaže sa skromnim nagradama a dodela nagrada je najznačajnija od svih manifestacija tokom cele godine.
    Dobrovoljno Vatrogasno Društvo osnovano 1935. godine. Jedno od najaktivnijih društva u našem mestu. Prilikom formiranja bilo jedna pumpa koji su vukli konji i dve cisterne koji dan danas postoji. Od sredstava ima tehnički auto cisternu iz 1956. godine sa 3000 lit. vode koji je dobijen početkom 1980. te poseduje traktor iz 1979. koji vuče cisternu od 5000 lit vode. Početkom 1960 godine formiran je duvački orkestar koji se rasformirala 1980. godine te ponovo formiran 2001. godine koji je dan danas postoji. D.V.D. trenutno ima 50 članova od toga jednog višeg oficira jednog oficira 11 podoficira od koji su dve žene. Te jednu vatrogasnu sudiju. Trenutno ima žensku i mušku pionirsku ekipu. Mušku omladinsku i mušku i žensku seniorsku ekipu. Predsedništvo je zadovoljan učešćem i angažovanjem svojih članova a usvojilo strategiju razvoja narednih pet ili 10 godina. Lovačko udruženje LOVAC Padej nije društvo koje se bavi samo odstrelom divljači već je društvo koje brine o divljaču posebno u zimskom periodu i uređuje i čuva svoje lovište. Udruženje penzionera brine o svojim članovima tako što nabavlja za njih po najpovoljnijim cenama prehrambene proizvode, zimnicu i ogrev.
    Fudbalski klub osnovan 1936.godine. Tada se takmiče u severno Banatsku ligu. Posle rata 1946. klub je ponovo počeo raditi po nazivom PADEJAC Padej. 1999. godine F.K. ulazi u Subotičke lige međutim zbog nedostatka sredstava klub se istupio iz lige. Od 1968. Fudbalski klub radi pod nazivom TISA i do dan danas. Klub je dobio Oktobarsku nagradu 1986. godine. Nagrađen je i od strane Mesne zajednice Padej za postignute rezultate i uspehe. Klub radi sa pionirima i seniorima i sa podmladom budućnosti kluba.
    U naselju Padej je slabo razvijena privreda. Najveća je A.D. MENTA Padej, Imanje AWISS, privatna firma AGRO-ZLATICA, YUGOMEDIK, 8 prehrambenih prodavnica, 4 ugostiteljskih objekata, jedna poljoprivredna apoteka. Skela Padej na reci Tisa povezuje naselja Padej i Ada na putnom pravcu od Kikinde ka Bačkoj strani. Skela funkcioniše više od 150 godina, na ovom skelskom mestu je od 1903 godine. Značaj je velik za mikroregion. Obezbeđuje protok robe i transport vozila i ljudi iz Banata u Bačku.
    Pored pomenute Imanje AWISS koja obavlja poljoprivrednu proizvodnju na oko 1200 ha, ova proizvodnja se obavlja i na privatnom sektoru oko 3000 ha. Osnovne poljoprivredne kulture koje se gaje na ovom području su: pšenica, kukuruz, suncokret, detelina, šećerna repa, menta, duvan. Od zemljoradnika 70% bave sa poljoprivrednom proizvodnjem i samo 10% sa stočarstvom.

    DEMOGRAFIJA
    U naselju Padej živi 2.889 stanovnika. Prosečna starost stanovništva iznosi 41,9 godina (40,0 kod muškaraca i 43,7 kod žena). U naselju ima 1128 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,55.
    Broj stanovnika po zadnjem popisu iznosi 2907 lica u 1137 domaćinstava. Početkom 1960. godine Padej je imao najviše stanovnika oko 5000. Prema zadnjem popisu bilo je 2030 mađara, 751 srba 94 roma i 30 ostalih.
    Ovo naselje je u uglavnom naseljeno mađarima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

  4. vojislav ananić

    Padej

    Pripadao je Čanadskoj županiji. Zabeležen je 1256. Naseljen je na mestu ranije zvanom Selište. 1557—8 priladao je čanadskoj nahiji i imao 30 srpskih domova. 1581 zabeleženo je u Padeju 5 srpskih stočarskih porrdica. 1717 imao je 20 domova. 1725 počeli su se Srbi iz Padeja raseljavati te je vlast jedva uspela da ih skupi. 1.727 zabeleženo je samo 10 domova. 1753 označen je kao srpsko naselje. 1773 imao je 122 doma. 1781 kupio ga je Stevan Ormoždi za 48.000 f. 1784 naseljeni su u Padej Mađari koji su se bavili gajenjem duvana.
    Potesi: Bernat, Višnjevačan, Jar, Katat, Lap, Livade, Morotva (Moritva), Pesir.
    Delovi: Segedin, Taban.
    U Padeju su se rodili: Vitomir, Maletin, seljak, hadžija, mističar (1826—73); i Svetozar Miletić, pedagoški pisac (1852—86).

    Izvor: dr DUŠAN J. POPOVIĆ, SRBI U BANATU DO KRAJA OSAMNAESTOG VEKA, BE0GRAD, 1955.