Lopare i okolna sela

21. jun 2012.

komentara: 25

LOPARE

Bobetino Brdo, Brezje, Brijest, Brnjik, Brusnica, Bučje, Čelić, Drijenča, Humci, Jablanica, Koraj, Koretaši, Kozjak, Labucka, Lipovice, Lopare, Lopare (selo), Lukavica, Mačkovac, Miladići, Milino Selo, Mirosavci, Mrtvica, Nahvioci, Peljave, Piperi, Pirkovci, Podgora, Priboj, Pukiš, Puškovac, Ratkovići, Smiljevac, Šibošnica, Tobut, Vakuf, Velino Selo, Visori, Vražići i Vukosavci.

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (25)

Odgovorite

25 komentara

  1. Vojislav Ananić

    VISORI

    Ovo malo selo je južno od Pipera, u strani desno od potoka Orašja a ispod brda Rovina, odnosno kote 519 (u stvari, u strani široke kose od Rovina, a između Orašja i bezimenog potoka). Izdvajaju se dve grupe kuća: Visori i Mitrovići. U selu je svega 29 domaćinstava.
    Njive i livade su na mestima: Močila, Krčevina, Selišta, Rovine, Velebić, Barice, Konik, Smrekova glavica.
    Po predanju, ovde je bila velika šuma, pustinja. (Međutim, Visori su nekada bili znatno mesto i po njima se zvala čitava nahija.
    Selišta su velike njive na sredini sela. Na selištima se
    nalaze dugi »mramorovi«: »madžarsko«. U selu pokazuju više mesta gde su se sklanjali od kuge i pravili »žunje« (žrvnje). Pretke Vlačića, Jakšića i Mitrovića naselio je beg.
    -Vlačići (9 dom., Jovanjdan) su odnekud došli, verovatno od Ljubinja, kako neki misle, jer tamo ima Vlačića. Starac Savo veli da su iz Hercegovine. Ima ih oko Vlasenice.
    — Mitrovići (8 dom., Arhanđelovdan) su poreklom iz Hercegovine.
    —Jakšići (5 dom., Nikoljdan) su stariji rodovi u selu.
    -Stevanovići (4 dom., Srđevdan). Došao im predak ženi u kuću iz Crnog Blata.
    — Jovići (1 dom.) Nikoljdan). Njihova pretka, a svog unuka od kćeri Đoku Jakšića — Jovića, kao malenog doveo iz Kozjaka ded Stojan Jakšić na imanje.
    — Đokić (1 dom.) je došao iz Miladića ženi u kuću pred 1940. godinu.
    — Janjić (1 dom.) je došao 1960. iz Pipera u Vlačiće.

    Izvor: DJELA,KNJIGA XXXIV, ODJELJENJE DRUŠTVENIH NAUKA, KNJIGA 19,MILENKO S. FILIPOVIĆ, MAJEVICA A S OSOBITIM OBZIROM NA ETNIČKU PROŠLOST I ETNIČKE OSOBINE MAJEVIĆKIH SRBA, SARAJEVO, 1969.

  2. Vojislav Ananić

    PIPERI

    Na severozapadu od Jablanice su Piperi, čije su mahale ili zaseoci na kosama i stranama šumom obraslih brda, među kojima se ističu Crnčevo brdo i Kupes (iznad Antića). Delovi sela su G. i D. Piperi, Antići, Begovići i Paulje. Kuće pojedinih rodova obrazuju rodovske grupe, a te su međusobno izdvojene i udaljene: selo je, dakle, razbijenog tipa. U selu su 274 domaćinstva.
    Glavni su izvori u selu: Ladna voda, Piperi (ranije Trešnjevac). Kamenito vrelo, Bijela voda, Mutapčija—Malavčulja. Tu na Spasovdan bude zajednička molitva za Pipere, Vakuf i Brusnicu. Nedeljom izjutra devojke odlaze na Kamenito vrelo; u vrelo se baca srebrna para. Njive su: Breze, Alatuša, Utrina, Polje, Mokro polje, Mijaljača, Gaj, Staništa, Odžak, Batara, Mekota, Žutavka, Krpuša, Sječa. Selište, Triješnica, Rapnjača.
    Na njivi Staništima bio nekada stan ili stanara (gde se boravilo zimi). Na Odžaku je stanovao neki kmet (čifčija).
    Opšte je predanje da su nekada u selu bili Madžari; govori se da su bili i Latini. Na njivi Ćetarićki kod Jevtića kuća u Donjim Piperima je »madžarsko groblje«. U Donjim Piperima ima i stećaka — (Mramorje) pored puta koji vodi kosom neposredno blizu piperskog groblja, na Dugoj njivi kod Popova groba. Stećci su »čivutsko groblje«. Na njivi Živana Ilića je jedan stećak sa natpisom na dve strane (nisam ga posetio). Često se po selu iskopavaju starinski novci i keramika. Na njivi Sionici jedan seljak je našao novac iz 1728.
    U Piperima, kao i u Vakufu, postoji i srpsko kužno groblje. Kugu su preboleli neki Milovan Begović i Peko Lazić; sada u sslu žive njihovi „zaunuci«. Popov grob: tu je grob popa Aćima Gavrića, kog su 1888. isekli razbojnici. Ranije su sem dve kuće koje su imale vlastitu zemlju svi ostali bili kmeti (čifčije). Neki Prelić (sada na Žutavki) bio je subaša.
    Tri su groblja u selu: Duga njiva za Donje Pipere, Spasojevića groblje u Gornjim Piperima i Popov grob (tu je sahranjeno i nekoliko drugih pogibalaca).
    Neki od rodova u selu tvrde da su oni, odnosno pojedini od njih, najstariji u selu. Nije bilo mogućno utvrditi koji su stvarno najstariji među današnjim rodovima u selu. Verovatno će to biti oni koji su poreklom iz Pipera u Crnoj Gori. Treba pomenuti da u selu ima dosta ljudi koji ne znaju zašto im se selo tako zove. Stvarno se selo prozvalo po tome što su ga osnovali, odnosno obnovili rodovi doseljeni iz Pipera; potomci nekih od njih i danas slave pipersku slavu sv. Stevana.
    Moj saradnik N. Hadžidedić zabeležio je u Vakufu predanje da je deset familija iz Pipera bilo došlo u Majevicu. Tri od njih su prešle u Vakuf, a sedam ih je ostalo u Piperima, koji su se tako i prozvali po njima. Među tih sedam su bili Stakići i Mitrovići. Ti došljaci koji su obnovili selo nisu tu zatekli nikoga.
    Opšte je predanje u selu da su rodovi u G. Piperima Janjići, Stevanovići, Spasojevići i Gavrilovići) poreklom iz Hercegovine.
    – Stokići (5 dom., Lazarevdan) i Simići ili Lukići (2 dom.). Zovu se i Jevtići. Veruju da su najstariji rod u selu. Biće poreklom iz Pipera.
    — Mitrovići (9 dom.) i Begovići 12 dom., Đurđevdan). Poreklom su iz Crne Gore; okolina smatra da su poreklom iz Pipera. Naselili su se na mestu gde je bio beg i koje su kupili od bega, pa po tome i prozvani; drugi kažu da su Begovići prozvani po tome što je predak nosio kaput s krznom na jaci. (V. opis Miladića).
    — Pantići (10 dom.), Božići (6 dom.) i Vasilići (3 dom.). svi zajedničkog porekla (Stjepanjdan), i starinom iz Pipera. Iz Pipera je bio došao verovatno ded pok. Miće Pantića (g. oko 1842), trgovca u Tuzli. Pantića ima u Tuzli i dr.
    — Mićanovići (6 dom.. Nikoljdan). Predak im Stanivuk došao pre oko 100 godina, posle kuge, iz Konikovića kod Tuzle, a dalji su poreklom iz Crne Gore. Po Stanivuku se zovu i Vukovići. Mićanovića još ima u Konikuvićima, a od ovih u Piperima ima iseljenih u Tuzli, Živinicama, Zagrebu, Rusiji. Zajedničkog su porekla s njima i Todorovići i Krstići (9 dom.).
    — Ilići (4 dom., Arhanđelovdan) kod Popova groba. Poreklom su iz mesta Jablanice u Crnoj Gori.
    — Đurići 1. (9 dom., Nikoljdan) u D. Piperima. Poreklom su iz Pipera u Crnoj Gori, odakle su prešli u Bileću, gde je jedan brat ostao, a drugi došao u Brnjik kod Brčkog. Mitar Đurić, r. 1896, nabraja ove svoje pretke: Jovo, Lako (i brat mu Stevo, koji je živeo 115 god. i umro 1907 ), Spasoje, Đuro. Za vreme Spasoja u Brnjiku je bila kuga. Tada je oko Brnjika bilo nekoliko srpskih sela koja su izumrla; bilo je srpsko selo i gde je Mrtvica, koja se i prozvala po tom pomoru. Kad su došli u Pipere, preci su krčili i nalazili su stara kućišta i lončiće od furuna. Znaju da ih još ima u Piperima, a nedavno je jedan prešao u Šibošnicu.
    — Antići (36 dom., Jovanjdan). Lako Antić, r. 1895, pamti kad su ih u selu bile samo 4 kuće. Većinom kazuju da su iz Čegraja u Hercegovini došla tri brata, bežeći od oskudice: neki kažu da su daljom starinom iz Pipera. Kad je Anto (prapraded Radivoja Antića, rođ. 1933) došao u Pipere, naselio se u hrastovoj šumi i krčio je. Lako Antić me uveravao da je njegov rod poreklom iz »Rumunjske« i da su od nekih »Kalavrasa“ (što će biti svakako uticaj literature o Vlasima). Od Antine braće Jeremije i Tone vode poreklo Jeremići i Milovanovići .
    — Kulaševići u Jablanici.
    — Petrovići—Kikanovići (5 dom., Lzarevdan): otac im (Krsto) došao iz Brnjika ženi u kuću; došao je na imanje po kome bi trebao da slavi Stepanjdan: jer »ta zemlja slavi«.
    — Milovanovići (5 dom., Lazarevdan), prozvani tako po dedu, a ranije su se zvali Ristušići. Došli su »iz Hercegovine iz Eginovog luga« (a to je selo u Spreči) kao čifčije na zemlju Jovanovića-Oroščića iz Tuzle.
    — Đurići 3. (1 dom.) zvani Trupina, bio došao iz Crnog Blata ženi u kuću 1947.
    — Spasojevići (11 dom., Arhanđelovdan) su poreklom iz Hercegovine.
    — Janjići (13 dom., Arhanđelovdan) po starini Pedrovići, su poreklom iz Hercegovine ili Crne Gore, a u Pipere su došli iz Jablanice, gde su njihov ogranak Nikolići, i to u Stevanoviće.
    — Đokići-Begovići (2 dom.): vidi opis Miladića. — Mijailovići (7 dom.), nekada Nemanjići, pa Tepavčevići, a od okupacije Bosne M. zovu ih i Erama. Neki od njih zovu se po dedu Stevanovići. Starinom su iz Pipera (u Crnoj Gori), a u selo Pipere su došli iz Mačkovca. Zajedničkog porekla s njima su i Markovići (8 dom.).
    — Jokići (2 dom.) su iz Crne Gore (odakle i Mijailovići); iz tog kraja biće i Bakajlije u Lukavici.
    — Gavrilovići (7 dom.), Maksići (7 dom.), Todići (2 dom.) i Novakovići (3 dom.) su jedan rod i slave Arhanđelovdan) i vode poreklo od četiri brata iz Hercegovine (ili Crne Gore). Nekada je to bila jedna kuća. Došli su početkom 19. veka. Od tog roda treba da su i Jevtići u G. Piperima (4 dom., Arhanđelovdan). Gavrilovići su govorili da su »Ere«. Možda su s njima zajedničkog porekla i Janjići i Spasojevići.
    — Maksimovići (11 dom.). Dvojakog porekla su Maksimovići: jedni slave Jovanjdan, a drugi Nikoljdan. Otac prvih je prešao iz Vlačića u Visorima, a dragi — Maksimovići-Manojlovići su iz Jablanice.
    — Đuranovići (3 dom., Savindan) su poreklom iz Drobnjaka. Ima ih u Tuzli, Beogradu i dr.
    — Blagojevići (6 dom., Đurđice). Doselio im se ded pre 1878. kao čifčija na zemlju Laze Jovanovića-Oroščića iz Tuzle. Došao iz D. Žabara, gde još ima tih Blagojevića. — Krstić (ili Todić ili Novaković) Pero (1 dom.) je došao iz Jablanice ženi u kuću (u Todiće) posle drugog svetskpg rata.
    — Vasić (1 dom.): došao mu otac kao »uljez« iz Brusnice u kuću Stojšića ili Suvića. Uz neku kugu predak Stojšića ostane bez ušiju i stoga mu potomstvo prozvano Šuvići, a njegov otac je bio pošao pre kuge iz Loznice. Izumrli su u muškoj lozi.
    — Mikići (2 dom.) su ogranak Novakovića u »Ukosavcima«: praded Mika došao je ženi u kuću.
    — Trupina- Trupinić (1 dom.) je došao iz Jablanice. — Mališevići, s nadimkom Ulići (2 dom. Nikoljdan) su od Maksimovića u Jablanici; došli su posle deobe.
    Bila u selu porodica Dizdarević, trgovac. Sinovi su se iselili u Brčko. Božići 2., koji su bili došli iz Posavine, sasvim su se iselili.
    Nepoznato i neispitano:
    -Lukići (2 dom., Lazarevdan) zovu se i Simići po dedu Luki Simiću;
    -Todorovići 1. (5 dom., Nikoljdan) u G. Piperima;
    -Todorovići 2. (6 dom., Đurđevdan) u Begovićima;
    -Stojanović Vaso (1 dom.);
    -Krstići, Božo i Velimir (2 dom., Arhanđelovdan);
    -Stokići (3 dom., Đurđevdan);
    -Đokići u D. Piperima (4 dom.);
    -Lukići (2 dom. Đurđevdan);
    — Jevtići 2. (4 dom., Arhanđelovdan).

    Izvor: DJELA,KNJIGA XXXIV, ODJELJENJE DRUŠTVENIH NAUKA, KNJIGA 19,MILENKO S. FILIPOVIĆ, MAJEVICA A S OSOBITIM OBZIROM NA ETNIČKU PROŠLOST I ETNIČKE OSOBINE MAJEVIĆKIH SRBA, SARAJEVO, 1969.

  3. Vojislav Ananić

    JABLANICA

    Veoma prostrano i veoma raštrkano naselje sa mnogim zaseocima u gornjem slivu Jablaničke reke, s obe strane rečice i njenih pritočica Božića potoka i Topolovca, a u severnoj podgorini Međednika. Zaseoci su raštrkani po kosama i stranama, a kuće ni u zaseocima nisu na okupu. Zaseoci se zovu: G. i D. Jankovići, G. i D. Lozovina, Narandžići, Todići, Abadžići, Jakovljevići, Novo sclo, Milići, Božići, Kraj(i)nići, Boj- kići. Petrići, Gavrići ili Žabari (oko škole), Zekići, Vidovići, Miljanovići, Milkovići. Zaselak Lukića je oko puta iz Mačkovca u Šibošnicu, od stare škole u Mačkovcu pa do Ornice. U naselju ima 264 domaćinstva.
    U hataru Jablanice su brda i šume: Stužovac, Brdo, Ornica (na tromeđi Vakufa, Jablanice i Pipera), Strnča brdo, Lukine krčavine, Gornja glavica, Bosnić-brdo, Stublić (deo Međednika), Bardačilovac (vrh Međednika), Vis, Gulinov grob. Šume ima posvuda po selu. Glavni su izvori: Kadina česma (u šumi), Vrela, Jekina voda, Muktić, Stubo, Cerik, Slanac. Mnogo je bunara u selu. Zirati: Do, Butlimka, Kućište, Ravna njiva, Drijenak, Odžačina, Mednica, Stara kuća, Makina njiva, Krčevina, Groblje, Luka, Ćukovina, Brestovac, Hametove (tj. Ahmelove) njive. Mejine njive, Utrne, Polja, Strnča brdo, Zavlake, Radanovača, Duga njiva. Brijeg, žulavka, Odžak, Kalatlžici, Krušici, Jelici, Slatine, Lukinovače. Porasne njive.
    Na vrhu Bardačilovcu (koji ide uz zaselak Abadžiće) je praistorijsko nalazište koje obiluje crnom keramikom. Po Jablanici ima na više mesta starih groblja koja se zovu »madžarskim«. Opšte je predanje da su tu nekada živeli »Madžari« i da su se oni iselili.
    Pored starog puta preko Lozovine ima nekoliko stećaka, koji su redovno uporedo s pravcem puta (tj. JI-SZ). Bilo je veće starinsko groblje na Lozovini i na tom groblju su iskopavane kosti kad je građen put. Bilo je i kameno korito, koje je neko bio odneo svojoj kući, pa ga vratio po naredbi u snu. Neko staro groblje bez spomenika bilo je u Bojkićima. Tu su 1966. iskopane mnoge kosti. Na Gradini (na tromeđi Jablanice, Kozjaka i Lopara) bila »madžarska« crkva i mesto se zove Crkvište. Po predanju, na Gradini je bilo neko svratište na putu Teočak – Srebrenik. U G. Jankovićima su tri stećka u šikari. Stećci se pripisuju Madžarima. Na mestu Groblju bilo je »madžarsko« groblje. Kod Oštrog brda su velike »stine« (stene, stećci), koje su od »Madžara«. Kad je, oko 1900. otac Jovana Jankovića krčio, našao je ralo kojim su orali »Madžari«. On je od tog rala napravio dva lemeša. Dva kamena su na Brežđu, kod groblja više stare škole. Na granici s Piperima, više Jankovića, je »Mramor«. »Madžari« su bili davno. Posle njih su bili Srbi koje su Turci naterali na Savu. Koji su prešli, postali su Hrvati. Priča se i da je selo stradalo od »kuge« (biće da je to bilo u prvoj polovini 19. veka, pošto je tada kugu »nosila« prababa starca Jovana Jankovića).
    Dok su vladali čifčijski agrarni odnosi, age (čitluk-sahibije) su bili Muslimani iz G. Tuzle, i na njih su ostale neke uspomene. Hametove (Ahmetove) njive se zovu po agi Ahmetu iz G. Tuzle, a bile su na čitluku koji su držali Božići. Mejine njive se zovu po Mehi Košljugiću iz G. Tuzle. Blizu mesta gde je sadašnja škola bila je kula nekog bega. Takva je uspomena i u toponimu Odžak.
    U šumi iznad sela je Gulinov grob: tu je poginuo i sahranjen neki koji se sporio (»gonio«) s agom. Neki govore Gonilov (Golinov) grob. Tu je doskora bio kamen (nadgrobni).
    Zaseoci nose većinom imena po rodovima koji u njima žive. Neki i po izumrlim rodovima. Zaselak Krajnići je prozvan po rodu Ivanovića, koji su bili poreklom iz Krajine. Nema ni roda Gavrića (tu su sada Stevanovići). Ime zaseoka Lozovine takođe je uspomena na neki izumrli rod (tu su sada Lukići). Zaselak Milkovići verovatno je prozvan takođe po nekom izumrlom rodu; tu su sada Nikolići i Tomići. Zaselak Narandžići prozvan je po nekoj babi Narandži, odnosno po njenom potomstvu. Od nje su Krstići i Stevanovići.
    Selo ima 4 glavna groblja: najveće je niže zaseoka — Abadžića, zatim u Zekićima, Petrićima i na Lozovini. Pojedini rodovi sahranjuju svoje mrtve u svojim njivama. »Jablanička molitva« je na 15 dana pre Trojica.
    Opšte je predanje da su rodovi koji sada žive u selu većinom poreklom iz Hercegovine.

    -Abadžići (20 dom.), Milići (4 dom.) i Todići (8 dom.) zajedničkog su porekla (slave Arhanđedovdan). Nekada su bili svi Todići; predak Todo je došao iz Hercegovine. Možda su najstariji rod u selu. Ima ih iseljenih u raznim mestima. Ranije su se zvali Ćirkovići. Ogranak Todića su Krstići (7 dom.). Jedan od njih je otišao u Pipere ženi u kuću.
    — Jakovljevići (12 dom. Đurđevdan) su starinom iz Hercegovine. Došli su pre Božića. Bili nekada Riko i Pajo. Riko imao Jakova, a Pajo Stevana i Jovu, ali se potomci svih zovu Jakovljevići.
    — Gašići (6 dom., Nikoljdan), ranije Pajići. Praded je bio iz Hercegovine. I u tursko doba bili su na svojoj zemlji. Na njihovu očevinu su došli i Jankovići (20 dom., Arhanđelovdan) iz Hercegovine: predak Gašića imao je mnogo zemlje, pa doveo i svog punca Jankovića. Jankovići se dele na Gornje i Donje. Jankovići su se u Hercegovini zvali Budimovići. Na Majevicu je došao od Nevesinja Tripun Budimović, praded Jovana Jankovića (r. 1887). Od Jankovića su u selu i Simići (4 dom.,Arhanđelovdan).
    — Jeremići, ranije Tanići (5 dom., Jovanjdan). Po kazivanju starca Jovana Jankovića, Jeremići su došli iz »Rumunjske«, kad je ovde bilo 7 kuća (Abadžići, Rožići, Petrići, Vidovići i dr.). V. i opis Pipera (Antići).
    — Bojkići (12 dom., Nikoljdan), poreklom iz Pive, veoma su star rod u selu. Došli su pre Abadžića. Nisu nikada bili čifčije: predak, kad je došao, odmah je kupio zemlju.
    — Nikolići (8 dom., Nikoljdan). Njihov predak je došao zajedno sa Bojkićima i po poreklu biće jedna »familija« (v. opis Pipera).
    – Petkovići (2 dom., Nikoljdan): otac je došao 1920. iz. Podgore kao »uljez« u Bojkiće.
    — Lukići (7 dom. i 3 dom. bez muških članova, Đurđevdan), ranije zvani Borovljani, poreklom su iz Hercegovine. Istog su porekla i Lukići u Vakufu.
    — Zekići ili Tešići, ranije Budimovići (4 dom., Nikoljdan) su starinom iz Like.
    — Božići (23 dom. i 2 bez muških članova, Nikoljdan). Poreklom su iz Bos. Krajine, odakle je došao Božo sa bratom Stevom i sa Mićom, Stevinim rođakom ili bratićem. Stevo nije imao dece, a Božo je imao sinove: Đuru, Riku, Jovu i Mijajla. Đurini su bili Pero i Mitar, Rikini: Stevan, Božo i Petar, Jovini: Krsto. Aćim i Mićo i Mijajlov — Ilija. Boravili su najpre kod Tuzle, pa u Piperima. Od Rike su Božići, od N. Krajnići ili Mihailovići (5 dom.), a Đurino je potomstvo izumrlo. Ima ih iseljenih u Tuzli (5), Kozjaku, Mačkovcu, Skoplju, Sr. Mitrovici i Americi.
    — Jović Vaso (1 dom., Arhanđelovdan) u zaseoku Božićima, ranije zvan Vasić. Poreklo nepoznato.
    — Petrići (11 dom.) s ograncima Lakićima (1 dom.) i Stankovićima (3 dom. i 1 bez muških članova). Svi slave Đurđevdan. Jedan od Petrića (Vlajko) živi među Tešićima i već se »piše« Tešić. (Otac mu otišao u Tešiće ženi u kuću.) Zajedničkog porekla s Petrićima su i Đokići (6 dom.) i Dragići (4 dom.).
    — Stevanovići ili Gavrići (17 dom.), Vidovići (12 dom. i i Miljanovići (4 dom.), zajedničkog su porekla (slave Stjepanjdan), starinom iz Hercegovine; a po jednom kazivanju, iz »Borogova u Hercegovini«. Borogovo je u Spreči, i to im je bila samo etapa u kretanju.
    – Jovići 2. Đorđo i Risto (2 dom., Đurđevdan) su došli pre 40 godina iz Pirkovaca ujaku Mitru Lukiću »pod sina«.
    — Erići (2 dom, Jovanjdan i Nikoljdan po zemlji). Toma Hera došao je iz Vukasovaca pre više od 30 godina ženi u kuću.
    — Stevanović 2. Peran (1 dom.) je od Stevanovića u Piperima i došao je ženi u kuću pre nekoliko godina.
    — Stevići zvani i Todorići (8 dom., Arhanđelovdan i Stjepandan). Iz Pipera je došao Stevo Ilić curi (Todori) u kuću oko 1890.
    — Ilić Rad. (1 dom., Lazarevdan) doselio mu se je ded Sava iz Obarske.
    — Jovići 3. (1 dom., Ignjatijevdan) na Lozovini: doveden iz Pirkovaca pre 30 godina u Lukiće.
    — Jović 4. Ostoja (1 dom., Ignjatijevdan): ded mu je došao iz Dragunje.
    — Lazići (2 dom.). Obojica su došli iz Pipera ženama u kuću 1953 i 1962.
    — Mihailovići (1 dom.): v. opis Vakufa.
    — Spasojević (1 dom., Nikoljdan): doselio se iz Visora Spasoje još za turskog vremena.
    — Trupinići (2 dom., Nikoljdan) su došli (došao ded) iz Pipera.
    — Rikanovići (2 dom.): otac im došao iz Vukasovaca ženi u kuću, u Petriće.
    — Milovanovići, ranije Kulaševići (4 dom., Jovanjdan). Okolina tvrdi da su oni poreklom iz »Rumunske« (v. opis Pipera).
    — Ristići (1 dom.): otac je došao iz Vukasovaca ženi u kuću.
    — Ristić Cr. (1 dom.) došao iz Kozjaka ženi u kuću (u Lukiće).
    — Tomić ž. (1 dom.): otac mu došao iz Priboja za vreme stare Jugoslavije.
    — Tadići (2 dom.) su starinom iz Dragunje. Navodno jedan rod sa Narandžićima-Todićima.
    — Lazarevići (2 dom., Markovdan). Došli su iz Pipera na kupljenu zemlju.

    Neispitano i nepoznato
    -Maksimovići (9 dom., Nikoljdan);
    -Ilići ili Tripkovići-Trivkovići (6 dom.). Po nekima oni su ogranak Abadžića.

    Bez muških članova su domaćinstva:
    -Pavlovići (1 dom.) i Perić (1 dom.).

    Izvor: DJELA,KNJIGA XXXIV, ODJELJENJE DRUŠTVENIH NAUKA, KNJIGA 19,MILENKO S. FILIPOVIĆ, MAJEVICA A S OSOBITIM OBZIROM NA ETNIČKU PROŠLOST I ETNIČKE OSOBINE MAJEVIĆKIH SRBA, SARAJEVO, 1969.

  4. Vojislav Ananić

    SELO LOPARE

    Ovo prostrano i vrlo raštrkano naselje obrazovano je po mnogobrojnim kosama ispod Međednika a između potoka koji čine izvorišnu čelenku Gnjice, i po stranama tih kosa i brda iznad njih. Glavni su zaseoci: Božići, Gudura, Potok, Selišta i Građevina — Brezovača. Ne samo po stranama iznad sela nego i između pojedinih zaselaka, pa i oko pojedinih okućnica je dosta šume, što sve odaje da je selo nastalo na krčevinama. Zaselak Građevina nastao je u prvim godinama posle rata, kada je tu bila Seljačka radna zadruga. To se mesto inače zove Brezovača. U novije vreme pojedina domaćinstva se spuštaju ka drumu u bliže varošici.
    U hataru sela Lopara, oko druma Brčko — Tuzla i oko raskršća druma Lopare — Zvornik, uglavnom s leve strane Gnjice, obrazovala se u novije vreme varošica Lopare, a pa Površnicama u Majevici rudnik uglja Kreka (Moluhe) ima svoje odmaralište.
    U selu Loparama ima 232 stalno nastanjena domaćinstva.
    Iznad Lopara su brda: Međednik, Gradina, Jelica, Busija, Počivala.
    Glavne su vode u selu: Gavrića voda, česma, Studenac, Stublić, Lipa, Jelaova voda, Telalova voda. Pod Površnicama na Majevici je voda Kiseljak, a naniže, kraj druma gde je bila rudarska jama (neko vreme kopan ugalj), jedno vrelo sumporovito.
    Znatnije pritočice Gnjice u selu su potoci Risovac I Veselinovac.
    Zirati: Selišta, Stara kuća, Krčevina, Torovi, Torište, Topola, Kremen, Usjelina, Luke, Brezovače, Božići, Radojevići, Paulje (= prahulja zemlja), Dolovi, Mramorje, Bijele zemlje, Jasici, Njivica, Suvat. Prosine, Bare, Ražljev, Dekunga, Poljane, Guduraci, Brezik, Ornica.
    Razna su domišljanja o postanku imena sela: 1) da je tu bio neki majstor koji je pravio lopare, 2) da su se tu neki tukli, »lopali se«, 3) da se selo prozvalo tako po nekom trgovcu koji je bio ovde. Inače, neki kazuju, Lopare su bile ranije deo Labudske i tako se sve zvalo, a ime Lopare se pojavilo pošto je izgrađen drum preko Majevice. Telalova voda se prozvala po Telalu, pretku Bobara. Drugi kazuju da su u selu nekada, u tursko doba, bili Muslimani Jela i Tela. Telal (Tela) je udarao u doboš. Potes Dekunga dobio je to ime po vojničkim rovovima (nem. Deckung) iz prvog svetskog rata. Na brdu Počivalima su se odmarali (»počivali«) kad bi išli u crkvu u Tuzlu, kad nije bilo crkve u ovom kraju.
    Priča se da je na Gradini bio »madžarski« grad (mesto pripada inače Kozjaku. To je sada njiva). Tvrde da se poznaje gde je bio bunar koji su »Madžari«, bežeći, zasuli srebrom! U Božićima ima mesto Mramorje. Mnogi stećci (?) su polupani i upotrebljeni prilikom gradnje ceste koja vodi u Zvornik. Tu su bile ploče. Mramorje je, veruju »od Madžara«, ali sam od nekih slušao i da je jevrejsko! Nekoliko stećaka, mramorja, ima i iznad kuća Juroševića na brdu Kremešu. Ti su poput onih na Svjetljici (između Vukasovaca i Tobuta). Priča se da je na mestu Crkvištu iznad Božića bila crkva u »madžarsko« doba.
    Priča se da je harala kuga pre nego što su došli Bobari i da je smakla sav narod koji je tu bio ranije. Za tu kugu se čulo daleko. I, mnogi koji su bili namerni da se dosele mislili su da li da dođu ili ne. Neki od Bobara koji u svom kršu nisu imali od čega da žive rešili ipak i krenuli u Bosnu. Neki kažu da su od kuge ostale samo kuće Tomića i Juroševića. Na mestu Selištima su bile kuće. Njihovim stanovnicima »se utvaralo«. pa su oni koji su se tu bili naselili pobegli. Selišta su posle bila begluk, i tu su se naselili Mitrići — Stevići. Ornica je bila sva pod šumom pa iskrčena.
    Nekada je sva zemlja u Loparama bila svojina samo jednog bega, a njegov je bio i han. Njegovo bilo od Majevice do Ćatinovače (Novo Selo, sada Milino Selo kod Čelića). U Krstićima je bio begov konak, koji je posle prenet na mesto gde je sada škola u varošici. Tu je bio i begov hambar i »begov han«.
    Neko staro groblje bilo je na Ornici, na granici prema Jablanici. Možda je bilo muslimansko (»mezarje«). Dva su starija groblja, jer su se ranije mrtvi nosili nadaleko: starije je groblje na brdu Kremešu, a drugo je kod Pajkine ćuprije između Usjeline i Mrkodola. U novije vreme su mnogi načinili groblja za sebe u svojim njivama ili baščama.
    Vrlo su nepotpuna i neodređena predanja o naseljavanju, odnosno o obnavljanju Lopara. Može se čuti predanje kako su iz Hercegovine bila došla tri ili četiri brata koji se nisu jednako prezivali, i da od njih vode poreklo glavne rodovske grupe u selu: Bobari (Jovanjdan), Bajići (Savinjdan) i Tontići — Pušničari.
    – Bobari je zajednički naziv, i danas u upotrebi, za grupu rodova, odnosno za nekoliko ogranaka koji sada nose razna prezimena. Starinom su Bobari iz Rudnika u Pivi (Hercegovina), odakle je došao verovatno osmi »đed«. Došli su, dakle, možda krajem prve polovine 18. veka. Kažu da su im preci pobegli iz Pive kad je Bajo Pivljanin isekao neke Turke. Predak se naselio u šumi i krčili su. Tako je postao zaselak Božići. Bobari slave Jovanjdan. Ogranci Bobara su: Božići (15 dom.) i od njih Nikolići (3 dom.), Simići (7 dom.), Đukići (4 dom.), Filipovići (3 dom.). od kojih su i Tomići (3 dom.), Lukići (7 dom).
    — Bajići. To je zajednički naziv za veći negdašnji rod čiji ogranci danas nose razna prezimena. Poreklom su iz Hercegovine, iz Pive, odakle su, kako neki kazuju, došla četiri brata, pa dva ostala u Potoku (Filipovići), a druga dva otišla na Brezovaču (Đukići i dr.). Slave Savindan. Ogranci su: Aleksići (10 dom.). Juroševići (7 dom.), Krstići (5 dom.), Simikići (8 dom.), Stjepanovići (5 dom.), Gavrići (od Juroševića; 11 dom.) i Maksimovići (1 dom.).
    – Mitrići (13 dom., Savindan). Tako se zovu po babi Mitri, a ranije su se zvali Stevići po jednom daljem pretku. Dele se na Mitriće Števiće, potomke Stevine, i Mitriće — Tomiće, potomke braće Toše i Miljana. Dalje poreklo je nepoznato. Neki ih ubrajaju u Bobare, a neki u Bajiće (i to u Juroševiće). Ima ih iseljenih u varošici Loparama, u Tuzli i u Banatu.
    — Tomići — Pušničari (7 dom., Savindan). Kad im je predak došao iz Hercegovine, naselio se u pušnici i stoga se zovu Pušničari. Tek ovde su primili slavu Savindan. Okolina smatra, možda stoga, da su ogranak Bajića.
    – Radojevići (10 dom., Arhanđelovdan) su poreklom iz Hercegovine: Predak im je donosio u Bosnu na prodaju samarice, pa ostao ovde.
    — Ostojići (9 dom., Nikoljdan i prislužba Savindan). Ded im je došao iz Jasenice u Saviće ženi u kuću. U Jasenici ih još ima.
    — Savići ili Šešlije (6 dom., Lučindan). Predak je došao iz Tunjevaca u najam kod tetka Đuke Đukića pre 1878. Služio 9 godina pa mu Đukići dali deo zemlje i oženili ga od Juroševića. Inače su poreklom iz Hercegovine.
    — Kostadinovići (11 dom. Jovanjdan): praded im je došao iz Srbije.
    — Šakote ili Šakotići (9 dom.) su od Šakota u Tobutu, odakle su preci (Spasoja, Iko, Jovan i Pero) došli u razne rodove »curama u kuću«.
    — Mitrovići, zvani i Zekići (3 dom.), su ogranak Mitrovića-Milovanovića iz Vukasovaca, odakle im je predak došao u Markoviće ženi u kuću. Stoga slave Jovanjdan i Nikoljdan.
    — I Milovanovići (2 dom.) su od Milovanovića u Vukasovcima.
    — Pajkanovići (2 dom.) su od Pajkanovića u Vukasovcima.
    — Đurići (11 dom., Lazarevdan): njihov predak je bivao po najmu u raznim selima, pa se naselio na krčevini pod Međednikom. Poreklom su ih Hercegovine. Duranovići u Piperima vele da su Đurići njihov ogranak. — Markovići (5 dom.) su od Markovića u Podgori: doselio se ded na Tanackovića zemlju.
    — Radići (5 dom ): praded im došao za turskog vremena iz Bogutova Sela, bežeći od Turaka zbog neke krivice.
    — Rikići (3 dom., Nikoljdan): praded im je došao odnekud ženi u kuću. Imaju rod u Puškovcu.
    — Dejići (1 dom., Đurđevdan po starini, a Savindan »po zemlji«). Predak im Trivko došao je iz Babajače uz majku kad se preudala u Mitriće.
    — Tanackovići (2 dom., Nikoljdan): poreklom su iz Hercegovine. Najpre su bili u Labudskoj. Zovu se i Zekići. a tako i njihovi susedi Mitrovići.
    — Tešići zvani i Gopići (5 dom., Nikoljdan, ranije »Lupe«): poreklom su iz Hercegovine.
    — Stevanović iii Knežević ( 1 dom.) je došao iz Priboja na krčevinu u periodu između dva svetska rata.
    — Ristići (2 dom.), otac i sin. Otac došao iz Vukasovaca oko 1920. curi u kuću. Pet sinova mu u Beogradu. Sarajevu i Sloveniji. Daljim poreklom je iz Hercegovine. Ima ih i u Jablanici.
    — Perić (1 dom.) je poreklom iz okoline Vlasenice, odakle mu je došao otac kao dete uz majku, koja se ovamo preudala.
    — Marković (1 dom., Lazarevdan) je prešao iz Kozjaka na svoje imanje.
    – Prelić (1 dom.), rodom iz Labudske, došao tetku kao posinak.
    — Rikanović R. (1 dom.) je rodom iz Vukasovaca.
    – Mirkovići (3 dom.) su od Mirkovića u Vukasovcima.
    — Spasojevići (2 dom.) su prešli iz Vukasovaca na Građevinu u vreme SRZ.
    — Krsmanović (1 dom.) je došao iz Tobuta na kupljenu zemlju posle 1945.
    — Tomići, Drago i Veljo (2 dom.), došli iz Priboja curama u kuću posle 1945.
    — Stević M. (1 dom.) je došao kao posinak iz Jablanice u kuću Ninića (od kojih više nema niko).
    — Dudić P. (1 dom.) je došao iz Batkovića.
    — Jokić (1 dom.) došao je iz Tobuta posle 1945.
    – Dukić (1 dom.) poreklom je iz Dvorova kod Bijeljine.

    Karavlasi
    U selu Loparama postoji i manje naselje Karavlaha. čije su kuće u dve grupe pored Gnjice i druma Tuzla — Brčko (5 dom. kod km 15, i 8 dom. kod km 17), u blizini zaseoka Radojevića. Znaju da su u Bosnu došli u tursko doba pre nekih 100 godina. Ranije su se bavili poglavito izradom drvenih predmeta od jelovine (i stoga birali mesto za stanovanje kraj rečica) i sviranjem, a sada su većinom radnici. Bilo ih je oko 70 porodica. Mnogo su stradali u prošlom ratu: samo jednom prilikom u 1943. god. streljano ih je 78. Ima ih iseljenih u Americi (gde je Đoko Jovanović postao njihov mecena). Današnje stanje Karavlaha je ovako: Jovanovići 1. (2 dom.) su najstariji doseljenici od Karavlaha u Loparama.
    — Jovanović 2. (1 dom.) je došao iz Maoče.
    — Mihailovići (2 dom.) su takođe došli iz Maoče 1948. i 1963
    — Stevanović (1 dom.) došao iz Ostružnje kod Doboja pre desetak godina.
    — Zatim: Antunović St. (1 dom.; Lukić (1 dom.); Nikolići (2 dom.); Grbić (1 dom.). — Bez muških članova su 3 domaćinstva (Jovanovići — 2 i Stanković — 1).

    Izvor: DJELA,KNJIGA XXXIV, ODJELJENJE DRUŠTVENIH NAUKA, KNJIGA 19,MILENKO S. FILIPOVIĆ, MAJEVICA A S OSOBITIM OBZIROM NA ETNIČKU PROŠLOST I ETNIČKE OSOBINE MAJEVIĆKIH SRBA, SARAJEVO, 1969.

  5. Vojislav Ananić

    VAROŠICA LOPARE

    I u tursko doba, tj. pre 1878, vodio je preko Majevice put u Brčko i Bijeljinu, koji je prolazio kroz selo Lopare, pa se već tada javlja zametak poznije varošice Lopara na taj način što se pored druma i rečice Gnjice, a u polju podižu neke zgrade. Bila je tu polovina pomenutog puta; posle 1878. odatle se gradi drum i u Zvornik. Dok je sve do naših dana drum Tuzla — Brčko predstavljao glavnu vezu između predela Majevice i Tuzle, na jednoj, odnosno Brčkog, na drugoj strani, i preko njih sa drugim gradovima i oblastima, sada se to stanje menja: u 1967. gradi se moderan drum od Požarnice preko Priboja u Bijeljinu, koji će povezivati Tuzlu sa Beogradom, pa će i krak puta Lopare — Priboj (— Zvornik) dobiti na značaju, a time i same Lopare, što se osećalo već uveliko i 1967. na pojačanom saobraćaju na tom delu puta. Na mestu gde je sada osmogodišnja škola, na desnoj strani Gnjice, bili su begov konak, ambar i han. Oko 1940. tu je bio jedan dućan, jedna pekara i jedna krčma, kao i žandarmerijska stanica. Na prostoru gde je sada varošica bile su samo dve seoske kuće: Simike Krstića i Mitra Dejića. Rat 1941. zatekao je tu 2 državne i 4 privatne zgrade.
    Po kazivanju, kad je posle 1878. prosečena cesta Tuzla — Brčko, u Loparama se nastanio Austrijanac Kuzman Landsman i podigao zgradu za gostionicu, koju je posle poklonio srpskoj crkvi u Mačkovcu, s tim da u toj zgradi bude škola.
    Posle rata 1941—1945. i revoluci je Lopare naglo postaju i razvijaju se kao varošica. Pored povoljnog topografskog položaja u proširenju doline Gnjice, kao i saobraćajnog položaja na drumu i oko raskršća, da se tu razvije varošica uticalo je i to što je to mesto prirodni centar za naselja na Majevici. Mnogo je tome doprinela i uloga Majevice, odnosno njenog stanovništva u toku NOR-a, pa su Lopare postale sedište novoobrazovanog sreza i to bile do 1955, a otada središte komune koja je još proširena time što je obuhvatala znatan deo severne podgorine Majevice.
    Po svom položaju, po svom izgledu i po svojim funkcijama varošica Lopare je bila u svemu onakva kakve su tzv. varošice po selima u zapadnoj Srbiji; vrlo brzo, usled svestranog napretka, to je postala prava varošica, koja se širi i zahvata susedne delove hatara Kozjaka, Pirkovaca i Vukasovaca. Tako su na hatarima Kozjaka i Vukasovaca nastale grupe kuća zvane Građevina, koje se već smatraju kao delovi »naselja« ili »centra«, jer u njima stanuju službenici i radnici koji rade u samoj varošici, ili u pogonima preduzeća čija su sedišta u varošici i penzioneri.
    Drumovima Tuzla — Brčko — Beograd i Lopare — Zvornik (— Beograd) prolaze mnogi putnički automobili i kamioni, a javni saobraćaj održavaju autobusi preduzeća iz Tuzle i Sarajeva; godine 1967. kroz Lopare je prolazilo 7 autobuskih linija sa svakodnevnim saobraćajem u oba pravca (Tuzla — Brčko— Beograd, Sarajevo — Brčko, Sarajevo — Teočak — Bijeljina, Tuzla — Bijeljina, Tuzla — Brčko, Tuzla— Teočak, Tuzla — Šibošnica, Tuzla — Koraj). Stanovnici okolnih sela tu novu varošicu zovu obično Naselje i Centar. Godine 1963. bilo je u varošici 218 domaćinstava sa 880 stanovnika. Međutim, većinu tih domaćinslava sačinjavali su službenici i radnici, samo privremeno prisutni, veoma pokretljivi; manji deo su službenici, radnici, zanatlije koji su se stalno nastanili, zatim mnogi penzioneri iz okolnih sela za koje je varošica postala veoma priviačna. To je razumljivo, jer varošica s uređenim nekim komunalnim službama i raznim ustanovama pruža uslove za bolji život. Preko dana se broj ljudstva u varošici znatno uvećava, jer mnogi službenici i radnici stanuju u okolnim mestima pa izjutra dolaze na rad, a popodne se vraćaju kući, ne računajući one koji s vremena na vreme dolaze u varošicu radi lekarske pomoći, kupovine, svršavanja poslova po nadleštvima, i ne računajući učenike osmogodišnje škole.
    Delovi drumova kroz varošicu su asfaltovani, varošica je dobila električno osvetljenje (sada ga već ima i u mnogim selima), pa vodovod 1952. (pošto na njenoj teritoriji nema nijednog prirodnog izvora), dom kulture s bioskopom. Od privrednih preduzeća i ustanova varošica ima, pored toga što je sedište Skupštine opštine Lopara: Opštinski sud, Osmogodišnju školu »Ivan Marković-Irac«, Karodni univerzitet, Kulturno-umetničko društvo, Zdravstvenu stanicu s manjom bolnicom, apoteku, poštu, Slreljačku družinu, Društvo za telesno vaspitanje »Partizan«, Fiskulturno društvo »Majevica«, Lovačko društvo, filijale Narodne banke i Komunalne banke (Tuzla?), Trgovačko preduzeće »Sloboda« sa četiri prodavnice u mestu, Zemljoradničku zadrugu (koja ima 250 ha zemljišta u susednim selima, svoje dve prodavnice i magacin otkupa u varošici, Komunalno-građevinsko preduzeće, čiji su pogoni Ciglana (na hataru Pirkovaca) i građevinska stolarija u Mačkovcu, Šumsko preduzeće „Fadil Jahić-Španac“ sa građevinskim pogonom, pogonom za uzgoj, zaštitu i eksploataciju šuma i sa pogonom za izgradnju i održavanje šumskih puteva, kao i razne zanatske radnje (krojačka, obućarska, mesarska, bojadžijska, berberska), dve gostionice, benzinska stanica (od 1968); varošica ima od 1946. i svoje posebno opšte groblje.
    Godine 1966. i 1967. bili su u varošici stalno nastanjeni:
    – Stefanovići (3 dom.), najstariji stanovnici u varošici: ded im je došao iz Prilepa još za turskog vremena i držao pekaru i aščinicu. Svi su ostali došli posle 1945.
    — Abdurahmanović (1 dom.), službenik, iz Čelića, nastanio se tu 1966.
    — Alić H. (1 dom.) iz Ratkovića kod Čelića.
    — Alidžanović 0. (1 dom.) došao je kao učitelj iz Cazina 1950.
    — Antić M. (1 dom.), penzioner, rodom iz Tobula, povratnik iz Lukićeva u Vojvodini.
    — Begići (3 dom.), došli su iz Koraja kao zanatlije (pekar, mesar i obućar).
    — Božić V. (1 dom.) rodom je iz sela Lopara.
    — Vasić (1 dom.), na Građevini, rodom je iz Tobuta. — Vićić (1 dom.) je došao u »naselje« iz Labudske. (V. opis Peljava.)
    — Gavrić (1 dom.), šofer, rodom iz Brijesta.
    — Gajić (1 dom.) je rodom iz Vukasovaca.
    — Delić T. (1 dom.), službenik, iz Peljava, 1955.
    — Despotović B. (1 dom.), službenik, rodom iz Tobuta.
    — Đokić O. (1 dom.), penzioner, rodom iz Miladića, došao iz Kozjaka 1958.
    — Đukić M. (1 dom.), službenik, rodom iz Brežja.
    — Žilić (1 dom.), doseljen iz Bijeljine 1955. a inače poreklom iz Užica.
    — Janjić D. (1 dom.), službenik, rodom iz G. Pipera. — Jekić D. (1 dom.), radnik, došao iz Tobuta 1963.
    — Jovanović St. (1 dom.), službenik, iz Lukavice 1963.
    — Jović P. (1 dom.), penzioner, došao iz Kozjaka.
    — Jovići D. i M. (2 dom.), službenici, došli iz Pirkovaca 1960. i 1966.
    — Jokić M. (1 dom.), službenik, rodom iz Tobuta.
    — Katanić L. (1 dom., Sv. Ignjatije) došao kao službenik iz Bos. Petrovog Sela 1954. (Dalje poreklo iz Vasojevića.)
    — Knežević A. (1 dom.), službenik, rodom iz Bučja u Drijenči.
    — Kovačevići (3 dom.), službenici, došli iz Tobuta počevši od 1957.
    — Krstić S. (1 dom.) je od Krstića (Savindan) u selu Loparama, naselio se u varošici među prvima.
    — Kuduzović Must. (1 dom., Musl.), radnik. došao iz Janje.
    — Ladešić P. (1 dom.), moler, rodom iz Međumurja. — Lukić (1 dom.) došao iz Brčkog kao trgovački pomoćnik. — Maksimović Cv. (1 dom.), penzioner, rodom iz Labudske. — Marić, u stvari Marijić (1 dom.), rodom je iz Brusnice. — Marković (1 dom.) došao iz Mačkovca, a inače je od Markovića (slavi Arhanđelovdan) u Piperima.
    — Memišević I. (1 dom.), službenik, rodom iz Koraja, došao 1964.
    — Mešić DŽ. (1 dom.), berberin, rodom iz Čelića.
    — Mirković M. (1 dom.) došao je iz Peljava oko 1960. — Mitraševići (2 dom.), službenici, došli iz Mačkovca.
    — Mitrići (1 dom.) je od Mitrića u selu Loparama. — Mićanović 1. (1 dom.) rodom iz Pipera.
    — Mićanović 2. (1 dom.), službenik, rodom iz Brijesnice u Ozrenu.
    — Muhić (1 dom. ), geometar, rodom iz Rogatice.
    — Nakir (1 dom.), Arbanas, poslastičar iz Makedonije.
    — Nakić (1 dom.), službenik, starinom Stavrić iz Žabara (odnosno Brčkog), prešao iz Lukavice.
    — Nešković (1 dom ). službenik, rodom iz Kozjaka. — Novaković (1 dom.), službenik, rodom iz Vukasovaca; proveo prethodno kao kolonista 20 godina u Lukićcvu u Vojvodini.
    — Obrenović Gl. (1 dom.), penzioner, došao iz Kozjaka, a rodom iz Labudske.
    — Ostojić M. (1 dom.), rodom iz Lopara.
    — Pavlović: B. (1 dom.). lekar, rodom iz Belanovice u Kačeru.
    — Pajkanovići (4 dom.) penzioner i službenici. sišli iz Vukasovaca.
    — Pejići (2 dom.) otac i sin. Otac došao kao službenik (šumar) 1923. Rodom je iz Lužana u Sarajevskom polju, a starinom ispod Durmitora.
    — Petković (1 dom.), penzioner, rodom iz Priboja, a inače od Petkovića u Podgori.
    — Petrović (1 dom.), ugostitelj, došao 1963. iz Bos. Petrovog Sela.
    — Prodanović (1 dom.), službenik, rodom iz Birča, a daljim poreklom iz Grabovice (Odžak) kod Nevesinja.
    — Rakići (2 dom.) su od Rakića 2. iz Podgore.
    — Ristić (1 dom.): od Ristića u Kozjaku.
    — Savići (3 dom.), službenici, rodom su iz Vukasovaca.
    — Salihović O. (1 dom.), službenik, došao iz Koraja pre 15 godina.
    — Sarajlić R. (1 dom.), Službenik, došao iz Šibošnice 1966.
    — Sarić (1 dom.), porodica iz Brijesta.
    — Simikić (1 dom.), službenik, iz sela Lopara.
    — Simić D. (1 dom.), rodom iz D. Pipera.
    — Stević M. (1 dom.), rodom iz Vukasovaca.
    — Stević Sr. (1 dom.), penzioner, rodom iz Kozjaka. — Stjepić M. (1 dom.), prodavac, rodom iz Babajače (Puškovac).
    — Tešanović N. (1 dom.), službenik, rodom iz Koretaša.
    — Tešić Cv. (1 dom.), rodom iz Kozjaka.
    — Tešić Dan. 1 dom.), prodavac, rodom iz Tobuta.
    — Timić D. (1 dom.), službenik, rodom iz Međaša u Semberiji.
    -Ćetković-Cvjetković B. (1 dom.), službenik, došao iz Peljava 1955.
    — Halilović I. (1 dom.), penzioner, rodom iz Čelića, a došao iz Koraja.
    — Hovići (2 dom.), otac, penzioner, i sin; rodom su iz Čelića, a prešli iz Kozjaka.
    — Suljić M. (1 dom.), službenik, došao iz Bijeljine. — Šakotić (1 dom.), rodom iz Tobuta.
    — Šerbečić Š. (1 dom.), službenik, došao 1962, a rodom je iz Džakula kod Gračanice.
    Godine 1966. bilo je i nekoliko žena (neke s vanbračnom decom) — službenica i radnica rodom iz raznih obližnjih mesta.
    Pored pomenutih slalno naseljenih domaćinstava, u varošici ima još oko 25 profesora i učitelja, nekoliko milicionera, 2 lekara, više službenika u Opštini koji su samo privremeno u ovoj opštini.
    U toku 1967. naselili su se u varošici, a to poglavito kao službenici:
    -Bogdanović (1 dom.), službenik, rodom iz Priboja;
    -Dejić Đ. (1 dom.), službenik, rodom iz Tamne (Zvornik);
    -Duraković Ahmet (1 dom.), službenik, rodom iz Gračanice;
    -Zekić L. (1 dom.), službenik, rodom iz Milića (Vlasenica);
    -Jokunović G. (1 dom.), službenik, rodom iz Bukvika (Brčko);
    -Kerović B. (1 dom ), službenik, rodom iz Tobuta;
    -Kajmaković Ž. (1 dom.), nastavnik, rodom iz Modrana (Bijeljina);
    -Kovačević R. (1 dom.), službenik, rodom iz Bijeljine;
    -Kušaković P. (1 dom.), lekar, rodom iz Beograda;
    -Lukić D. (1 dom.), službenik, rodom iz Tobuta;
    -Maksimović T. (1 dom.), nastavnik, rodom od Loznice;
    -Marić D. (1 dom.), prodavac, rodom iz Brusnice;
    -Marić K. (1 dom.), električar, rodom iz Priboja;
    -Mitrović S. (1 dom.), šumarski inženjer, rodom iz Maleševaca (Ugljevik);
    -Ninković N. (1 dom.), lekar, rodom iz Tuzle;
    -Perić R. (1 dom.), sudija, rodom iz Fakovića (Srebrenica);
    -Popara M. 1 dom.), službenik, rodom iz Bileće;
    -Spasojević B. (1 dom.), službenik, rodom iz sela Lopara;
    — Stanišić M. (1 dom.). penzioner, došao iz Mačkovca;
    -Teodorović D. (1 dom.), službenik, rodom iz Bobetina Brda;
    -Tešić P. (1 dom.), šofer, rodom iz Vukosavaca;
    -Hrustanović M. (1 dom.), prodavac, rodom iz Koraja;
    -CurkićT. (1 dom.), šumar, rodom iz Opsina (Doboj).

    Izvor: DJELA,KNJIGA XXXIV, ODJELJENJE DRUŠTVENIH NAUKA, KNJIGA 19,MILENKO S. FILIPOVIĆ, MAJEVICA A S OSOBITIM OBZIROM NA ETNIČKU PROŠLOST I ETNIČKE OSOBINE MAJEVIĆKIH SRBA, SARAJEVO, 1969.