Požega i okolna sela

11. jun 2012.

komentara: 50

Opština Požega:

Bakionica, Velika Ježevica (1959-1979. godine u sastavu naselja Ježevica), Visibaba, Vranjani, Glumač, Godovik, Gornja Dobrinja, Gorobilje, Gugalj, Donja Dobrinja, Dražinovići, Duškovci, Zaselje, Zdravčići, Jelen Do, Kalenići, Lopaš, Loret, Ljutice, Mađer, Mala Ježevica (1959-1979. godine u sastavu naselja Ježevica), Milićevo Selo, Mršelji, Otanj, Papratište, Pilatovići, Požega, Prijanovići, Prilipac, Radovci, Rasna, Rečice, Roge, Rupeljevo, Svračkovo, Srednja Dobrinja, Tabanovići, Tvrdići, Tometino Polje, Tučkovo, Uzići i Čestobrodica.

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (50)

Odgovorite

50 komentara

  1. micozaric

    Interesuje me poreklo porodičnog prezimena ZARIĆ iz sela Tvrdići kod Požege (Užičke) poštto sam počeo da radim Rodoslov svoje porodice Zarić

  2. luka

    Tvrdici se nalaze na padinama Tresnjice na desnoj strani reke luznice zapadno od vranjana.Najstariji doseljenici za koje se zna doselili su se od Bistrice u niksickom polju.To su Kreckovici,Vukotici,Ilici Micovici,Radosavljevici,Bozanici.Boskovici se nalaze do Ponikovice a dosli su iz drobnjaka,Ivanovici su iy Jezera u Drobnjacima,DJenici su sa zlatibora iz Negbine,Zarići iz Lukova u Crnoj gori,Joksimovici iz Kuča,jerotijevici iz Čelica Simanovici od Niksica iz Trebjese,Zarici su iz Kačera,Radojičići su starinom iz Rače kod Priboja…itd

    • Branislav

      Iako je datum objavljivanja od prije par godina intetesuje me podatak o porodici Kreckovic. Po mojim saznanjima oni tj 20 porodica sa ovim prezimenom iseljava se iz Niksickog kraja 1800 godine u okilini Pozege . Da li je podatak tacan , koju slavu danas slave , sta znaju o porijeklu prezimena ( da li je u pitanju rijeka Bistrica ili Zeta ) ko je rodonacelnik porodice i td .
      Hvala

  3. Cendic Slobodan

    Očevo porodično stablo znam i imam ali sa majčine strane slabo šta znam pa bi me zanimalo poreklo prezimena Mićić iz Zdravčića kod Požege.Ako može mala pomoć.hvala

    • Dragan

      Javljam se iz Brčkog. Moj čukundeda Đuka Ćendić je došao otprilike oko 1800. godine u Gornji Žabar kod Brčkog (od 1969. – Pelagićevo). Znam da su njegovi sinovi Gojko i Simo po ocu postali Đukići dok su ostale porodice nastavile da egzistiraju kao Ćendići. Danas je ostala samo jedna porodica s takvim prezimenom. I Ćendići i Đukići slave Nikoljdan. Ukoliko je to i vaša slava, molim vas da mi se javite na mail: [email protected] jer postoji mogućnost da smo ista familija. Možda vi nešto više znate o korijenima Ćendića. S poštovanjem. Dragan Đukić

  4. Poreklo stanovniđtva sela Dražinovići, opština Požega – Zlatiborski okrug. Prema knjizi Ljubomira, Ljube Pavlovića, „Užička Crna Gora“. NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA (knjiga 19) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga XXXIV), Zemun 1925.

    Položaj sela i zemlje.

    -Dražinovići su uklješteni između Gradnje i Skrapeža, uz Gradnju idu dokle god ide na istok, pa se pored Ježevice iznad Kalenića pružaju na istok do Mađera i Donje Dobrinje. Selo i imanja su na visokoj plećatok kosi Bremenima, nastavku Mustafinog Brda, koja je sva od krednih slojeva i vrlo plodna.
    Selo je od tri lepa džemata; Zorici (ili Zirici) – zapadni kraj nad Gradnjom, Brezajci – sredina sela i Podgora – istočni deo do Bremena, nad Kalenićem. Bremena se na jug strmo spuštaju a na severu blago prelaze u velika ježevačka polja pod duškovačkim Zajčicama.

    Starine u selu.

    -Na ataru ovog sela ima, kao i kod subjelskih sela, nekoliko raznih kultura. Dražinovići su prd naš ustanak, oko Kočine Krajine bili čisto tursko naselje sa dve porodice, koje će se ovde pomenuti.

    Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

    -Demirovići i Zirici: U Ziricama je bilo nekoliko Turaka Dražinovića, čije su kuće do skora bile u naših seljaka. Na 2-3 godine pred Kočinu Krajinu bilo je 17 muslimanskih kuća u selu i samo 3 pravoslavne; od današnjih Đorđevića dve i jedna Zirikova. Neki Pavle, dugogodišnji hajduk u Pivi, pređe u Semegljevo i smiri se. Tu prevede i ostalu porodicu iz Pive. Pošto je, hajdukujući po dobrinjskim selima, poznao neke dražinovačke Turke, umoli ih da siđe sa njima i da se među njima naseli. Priča se da je Pavle vrlo lepo živeo, imao dosta potomstva i da je posle njega ostalo 4 kuće, koji nekako zamru, izgube se i to skoro. Pred Kočinu Krajinu ostane u ovoj porodici dve kuće sa jednim muškim detetoom i udovama. Prva se udova uda, druga ubrzo umre a kći joj dovede u kuću i preuda se za nekog Osaćanina Aleksu Zirika, koga su zbog žmirkavosti i ružnoće zvali Zirik. Zirik uđe u kuću i zarodi se, te je ostavio dosta potomstva, ostavio ih je sirote, koji se kao i on i posle nestanka Turaka nisu umeli koristiti prilikama doći do veđih i boljih imanja.
    Ovaj mali Pivljanin, kako su ga zvali Turci i kako ga je zvao i njegov sused Zirik, saznao je da u Semegnjevu ima srodnika, te se digne i tamo nađe neke gde hajdukuju, druga na planini sa stokom. Upozna se sa njima i njegovo pričanje se neobično dopadne hajduku Jovanu, koji je zbog velike odvažnosti, velike energije i pune muške snage dobio ime Jovan Demir. I Demir je nameravao da treba sići i neke svoje mlađe primicati, ali se nije smeo nakaniti dokle ne bi upoznao donje krajeve.
    Demir se spustio selu i oko njega godinama je hajdukovao, s vremena na vreme selo prepadima posećivao. Kad je planuo ustanak, prikupio je Turke i sve preko Javora prebacio. Ti su Turci danas kod Novog Pazara u selu Požegi. Sva njihova imanja je oteo; sebi, svojima u selu, Zirakovim i drugim hajducima razdelio. Za sebe je uzeo čitav spahiluk, sve dobro Mustafe Dražinovića, ono je i danas u rukama njegovih potomaka. Od malog Pivljanina, Demira i njegovih doseljenika iz Semegljeva, danas je 13 kuća, slave Jovanjdan.
    Od Zirika je među ovim Demirovićima ostalo je danas 7 kuća, slave Nikoljdan.
    -Markovići su na Brezjacima, potomci Marka Demirovog druga iz Jablanice, danas ih je 8 kuća, slave Đurđevdan.
    -Varnice je naselio na Podgoru hajduk iz Dobroselice, od njega i njegovih srodnika nastalo je 18 kuća, slave Savine Verige i zovu se Varnice.
    -Bogdanovići u Bezjacima su hajdučka porodica iz Semegljeva, ima ih 16 kuća, slave Đurđevdan.
    -Lučići su hajdučka porodica iz Galovića, ima ih 5 kuća u Podgori, slave Nikoljdan.
    -Đurići su u Zoricima su opet iz Semegljeva vrlo daleka rodbina Demirovića, ima ih 6 kuća, slave Jovanjdan.
    -Bojanići su od Pčelica, ima ih 5 kuća u Podgori, slave Nikoljdan.
    -Đurići drugi su u Zoricima, došli iz susedne Ježevice, ima ih 8 kuća, slave Đurđevdan,
    U Dražinovićima je 76 domova od 9 porodica.
    Napomena: Nejasno je da li su Zorici ili Zirici.

  5. Slobodan

    Postovani gospodine,
    pisao sam Vam na temi Jabucje,pa Vas molim za odgovor.

  6. Poreklo stanovništva Mala Ježevica i Velika Ježevica (po knjizi Ježevica), opština Požega – Zlatiborski okrug. Prema knjizi Ljubomira, Ljube Pavlovića, „Užička Crna Gora“. NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA (knjiga 19) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga XXXIV), Zemun 1925.

    Položaj, tip sela i zemlje.

    -Selo je na popriličnoj visini, po sredini sela teče rečica Ježevica, jaka i nepresušna a pritom nije opasna po polja. Zemljište je brežuljkasto, talasastog izgleda, sve je od tercijalnih glinaca, peskova i sa pomalo uglja, vrlo vlažno i rodno. Po obodu sela su viša brda, naročito na severu i kraju do Dražinovića i Mađera.
    Selo je okruglog oblika i po njegovom obodu su veliki džemati: Đurići – na zapadu Gradnje i Mušića, Delijići – pod Duškovcima, Matovići – pod Mahovima, Čukovci – na severoistok, Todorovići – na ulazu u Gornju Dobrinju i Đukići – desno do Mađera.

    Starine u selu.

    -U Ježevici pred školom je veliko rimsko groblje, a ima i još starina.

    Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

    U selu nema starinarskih porodica.
    -Ristići (i Petrovići) su osnivači današnjeg sela i godinama doseljena prva porodica, koja je silom oturena sa svoje visine, s Čuka, došli iz Riđana pre 300 godina, gde ih je danas 8 kuća, slave Jovanjdan.
    -Ristići su druga stara porodica, poznatiji pod prezimenima:
    -Đukići i Jovanovići iz Banjana, došli odmah za gornjim i naselili se do Mađera. I ovi su se Ristići otimali o prevenstvo u selu, godinama su potiskivani, mada su se zanatima, štednjom i radom izdvajali i teško održavali, ima ih danas 27 kuća, slave Jovanjdan.
    -Todorovići su treća porodica po starini u ovom selu, naseljena među dvema gornjim porodicama, još u početku zauzeli najbolji i najrodniji deo sela. Oni su iz Drobnjaka, došli ovde u dve porodice, gde je starija sa Prodanom na čelu prešla na svoju letišta u Bogdanicu a druga ostala ovde. Todorovići su se od dolaska u selo stalno borili za prvenstvo, izvojevali ga i uvek održavali, ponekad i silom. Iz Komarnice je došao Stevan sa dva sina; Prodanom i Todorom, oba su bili oženjeni. Stevan je u putu umro, a oba sina dođu u Ježevicu u još se prve godine podele, Todor (od njega su Todorovići) ostane u Ježevici a Prodan je prešao u Bogdanicu. Ova jaka i snažna porodica imala je načina da na lak i brz način dođe do velikih imanja u selu i izvan njega, u selu ih je 12 kuća, slave Đurđevdan, prekađuju Aranđelovdan.
    Pozniji doseljenici su:
    -Đurići i Matovići su u Gradnji. Vukosav Đurić došao je iz Zaovina sa bratom Matom u ovo selo, naselili se i od njih su danas ova dva prezimena, ima ih 42 kuće, slave Đurđevdan.
    -Delijići (Bogićevići, Miletići, Lazarevići, Delijići, Despotovići, Radonjići i Đokovići) su pri vrhu sela pod Duškovcima, doselili se iz sela Delijića u Nikšićkim Rudinama, ima ih 42 kuće, slave Đurđevdan.
    -Jelići i Arsići su na Gradnji i oko rimskog groblja, došli iz Mokre Gore, ima ih 28 kuća, slave Đurđevdan.
    -Matovići (Markovići i Perišići) su pod Mahovima u Duškovcima su iz Čajetine, ima ih 33 kuće, slave Lučindan.
    -Jovičići su iz Alijinog Potoka, došli između Đukića i Todorovića, ima ih 13 kuća, slave Jovanjdan.
    -Kešići (Milivojevići) su iz Mačkata, ima ih 6 kuća, slave Jovanjdan.
    -Stojkovići su, takpđe, iz Mačkata i kao i Milivojevići utisnuti u Đukiće. Od njih se istakao jedan predak, bio je sudija pre 100 godina. Ima ih 5 kuća, slave Aranđelovdan.
    I Ježevici (Maloj i Velikoj) je danas 226 domova od 10 porodica.

  7. Poreklo stanovništva sela Mađer, opština Požega – Zlatiborski okrug. Prema knjizi Ljubomira, Ljube Pavlovića, „Užička Crna Gora“. NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA (knjiga 19) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga XXXIV), Zemun 1925.

    Položaj sela i zemlje.

    -Seoce je južno od Ježevice niz rečicu Ježevicu na pregibu između dražinovačkih Bremena i dobrinjske Vranovine, na koje se i podiže. Selo je u ranije vreme bilo zaseok Ježevice i od nje se odvojilo, mada se imanjem i poljima nije ni do danas podelilo. Zemljište je do Ježevice ravno, podvodno i rodno a spušta se vrlo strmo na jug i osipa. Po Vranovini su izašli na površinu čvrsti konglomerati paleozojske starosti, ta ga Mađerci vade i prerađuju za vodenično kamenje.
    Na samom južnom obodu ježevički polja, kad i reka počonje teći klisurom i zemljište se počinje osipati i otiskivati u reku, naseljeno je ovo selo i kuće su pribijene pod Vranovinu.

    Starine i ime selu.

    Nikakvih starina u selu nije nađeno, a nisu se ni mogle naći, pošto je sve ovo bilo u šumi. Mađer se zvala ona kosa iznad Donje i Srednje Dobrinje, pa je posle preneta i na ovo selo.

    Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

    Starinaca u ovo selu nema: Doseljenici su:
    -Isailovići su zasnovali ovo selo i u njemu se najviše namnožili. Ova porodica čini selo, u njenim rukama je sve što valja a druge su upale sa strane i teško su se mogle namestiti. Isailo je došao od Nikšića, iz Nikšićkih Rudina, otprilike kada su došli Ristići u Ježevicu iz istog mesta. Ova vrlo vredna, preduzimljiva porodica uvek se isticala u selu, ima ih 24 kuće, slave Đurđic.
    -Božovići na Vranovini oduvek hajdučka i jatačka porodica, došla iz Vardišta bavi se izradom vodeničkog kamena, ima ih 6 kuća, slave Nikoljdan.
    -Tanaskovići do Ježevice su iz Gornje Dobrinje od Miloševića, ima ih 7 kuća, slave Nikoljdan.
    U Mađeru ima 37 kuća od 3 porodice.

  8. Poreklo stanovništva sela Čestobrodica, opština Požega – Zlatiborski okrug. Prema knjizi Ljubomira, Ljube Pavlovića, „Užička Crna Gora“. NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA (knjiga 19) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga XXXIV), Zemun 1925.

    Položaj sela i zemlje.

    -Ispod stava Ježevice i Dobrinjske Reke počinje Žudovačka Klisura, kroz koju se probija Dobrinjska Reka i ulazi u Skrapež. U ovoj klisuri se lome pojedine kose Crnokose, koje sa svojih krečnjačkih čuka prelaze u visoki Smišalj od paleozojskih škriljaca sa mnogim osulinama i nanosima. Po ovoj visokoj klisuri, izlomljenoj na obe strane, duboko uvučena među brda i kose, a ponegde podignuto i na kose, rastureno je selo Čestobrodica.
    Nije daleko od reke; u novije vreme počelo je spuštanje reci i celo zemljište i za rad i za stoku po kosama, vrlo malo po potocima. Čim se na ma kom kraju sela sa leve strane iseče šuma, potoci postaju takva opasnost da se teško savlađuju i polja zatiru.
    Seoske su kuće poglavito po malim džematima, a to su porodične grupice, koje nisu velike. Selo je posve siromašno i stalno se iseljava.

    Starine u selu.

    -I u ovom selu nalazi se po potocima i reci starih kulturnih tragova.

    Poreklo stanovništva i osnivanje sela.
    U selu nema starinačkih porodica a doseljene porodice su:
    -Radovanovići su najranija porodica pod Smišljem, sišli i u reku, rastureni u dve-tri manje grupe. Predak Radovanovića došao je iz polimskog sela Bobova. Ova porodica u pokretu zastala je negde u Starom Vlahu ili na Đetinju, tu negde oko Sržuti i tek posle ovde prešla. Dosta nemirna, stočarska, siromašna porodica, ispuštala je svoje srodnike, koji se trgovinom i zanatima nisu mogla dići više od običnog proseka. Ima ih pod dva-tri prezimena ukupno 25 kuća, slave Nikoljdan.
    -Tankosići su druga porodica po starini doseljenja u ovo selo. To je stara hajdučka i vrlo nestašna, neobično živog temperamenta, razgovorna i druželjubiva porodica, doseljena iz hajdučkog višegradsko kraja i naseljena na suprotnoj strani sela, pod Kalenićima i po dnu sela. I ovi su se Tankosići selili svuda, nemirnog i živog temperamenta, prosečne pameti i bez posebnih karakteristika, ima ih rasturenih pod nekloliko prezimena u 14 kuća, slave Đurđevdan.
    Pozniji doseljenici su:
    -Kovačevići su došli iz Dobroselice i naseljeni među Radovanoviće, odali se kovačkom zanatu, ima ih 8 kuća, slave Đurđevdan.
    -Aleksići su iz Vraneši, ima ih 4 kuće, slave Nikoljdan.
    -Ristovići su iz Mažića kod Priboja, ima ih 9 kuća, slave Đurđevdan.
    -Ilići su iz Osata u Bosni, danas dobri radnici, ima ih 6 kuća pod dva-tri prezimena, slave Đurđevdan.
    -Petrovići su iz Rodoine, ima ih dve kuće, slave Lazarevdan.
    -Radiovjevići su iz Dobroselice, ima ih 3 kuće, slave Časne Verige.
    -Kostići su od Rutoši, ima ih 3 kuća, slave Đurđic.
    -Matovići su iz istog sela, ima ih dve kuća, slave Aranđelovdan.
    -Zelenovići su iz Mušića, došli u Radovanoviće, ima ih dve kuća, slave Nikoljdan.
    -Đokići su iz Vraneši, jedna kuća, slave Aranđelovdan.
    U Čestobrodici ima 81 kuća od 13 porodica.

  9. Poreklo stanovništva sela Donja Dobrinja, opština Požega – Zlatiborski okrug. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Užička Crna Gora“. NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA (knjiga 19) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga XXXIV), Zemun 1925.

    Položaj sela i zemlje.

    -Donja Dobrinja je u srednjem toku Dobrinjske Reke na obema stranama, gde se južna i zapadna strana polagano podižu u visoka brda, severna neprimetno ulazi u srednjedobrinjsku ravan a istočna neosetno velikom širinom podiže se na plećate zaravni visokog Loreta. Na južnoj strani je Smišalj, poslednji veći izdanak Crnokose većeg obima; osojne strane su mu blage i po njima je selo. Samo na visokoj Vranovini, najvišem zapadnom vrhu pomaljaju se visoki konglomeratski kamalji, koji se vade za vodenično kamenje. Po Smišlju su škriljci i bez kamena, a po osoju ovde-onde kopa se zgodna ilovača, koju su ranije upotrebljavali za građenje užičke grnčarije. Glavno zemljište je na sever i na istok, dokle oko bujne reke je vrlo malo polja. Potocia sa Loreta i sa Smišlja tako navodnjavaju polja da su livade i voća ovog sela u najboljem položaju.
    Seoske su kuće u Osoju Smišlja, visoko podignute od polja, u velikim džematskim grupama: Lapčevići od zapada, levo od njih Bošnjaci, na sredini kose Stojčići i do Loreta Lončari; bliže kosi a u ravni su: Ješići, Lađevci i Tošići, svi u jednom trouglu pod Lončarima. Na desnoj strani reke je Vranovina sa vrlo mnogo kuća i porodica.

    Starine u selu.

    -Samo ime sela kazuje za stara naselja. Po Reci i prostranim poljima po Osoju naći će se tragovi starije kulture i života. Samo su ovi tragovi su od onih porodica, koje su ostale bez potomstva.

    Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

    Donja Dobrinja ima najstarije dobrinjske porodice ali one nisu starosedelačke i one su doseljene u davnini, naselile se i dalje pomerale.
    -Stojčići su najstarija porodica a uz to i najstarija sveštenička porodica, koja je dugo prednjačila u selu i okolini. Iz ove porodice pre Karađorđevog ustanka bilo je četiri sveštenika i dva episkopa, po imenu Nestor i Arsenije, koji su popovali u ovom kraju, a episkopi izgleda da su delovali u Gacku. Udova popadija Stojka sa udovim sinom popom i još dva došla je u ovo selo, naselila se se na sredini Osoja i tu ostala. Jedan od njenih sinova bio je vladika, koji nije dolazio u ove krajeve, ali im je oduzeo još jednog i zakaluđerio u kablarskim manastirima. Stojka je došla iz Drbnjaka i poslednji pop u porodici bio je pop Jovica, učenik manastira Blagoveštenje, gde je i služžio. Stojčića je danas 15 kuća, slave Mratindan.
    -Tošići su druga stara porodica, doseljeni iz Drobnjaka. Ovi mali, lepi, krupuljavi, vrlo snažni Dobinjci, prgavi su, vrlo vredni, uvek borci za prvenstvo u selu, poricali da su oduvek bili takvi, pa ih u početku Prvog ustanka i nalazimo kao takve. U doba Karađorđevog ustanka a i ranije viđamo kneza Savu Ješića, člana ove porodice i tetka knez Miloševog. Oni su izvan Osoja, nekako u sredini polja oko izvora i seoskog jezera; ima ih 23 kuće, slave Đurćevdan.
    Docnije su došle ove porodice:
    -Krgovići (Bošnjaci) su drugi po redu u Osoju, došli od Prijepolja od veliki Drenove, gde su se tamo zvali istim prezimenima. Ova nemirna, vrlo nestašna i hajdučka porodica ima 17 kuća, slave Nikoljdan.
    -Lončari (Pavlovići) došli su u ovo selo iz sela Rogu kod Požege, došli kao lončari, radili lonce pa i sa tim prestali, neobično vredni, preduzimljivi i plodni. Ima ih 23 kuće, slave Nikoljdan.
    -Lapčevići su došli uz Lončare, nekadašnji susedi, koji su iz sela Radoine kod Nove Varoši, gde ih i danas ima. Ovde su pod dva prezimena, ima ih 7 kuća, slave Nikoljdan.
    -Pavlovići (Ilići) su iz Kolašina, ima ih 9 kuća, slave Sv. Jovana Milostivog.
    -Bogdanovići na Vranovini su iz Osata u Bosni, ima ih 6 kuća, slave Lučindan.
    -Kolari su stara hajdučka porodica, vrlo nemirna i jatačka porodica iz okoline Lopaša kod Sjenice, ima ih 14 kuća, slave Đurđevdan.
    -Lađevce u gornjem delu sela doveo je Ilija Janković – Lađevac, doseljen iz Jezera u maljensko selo Ljutice i deobom prešao sa svojimau ovo selo. Danas ih je kao vrednih, imućnih i istaknutih seljaka 17 kuća, slave Đurđevdan.
    -Didići (Ilići) su od Radovanovića iz Čestobrodice, ima ih u Stojčićima 5 kuća, slave Nikoljdan.
    -Maslaći na Vranovini su iz Papratišta, došli radi kamenorezačkih poslova i time se i danas bave, ima ih 11 kuća, slave Jovanjdan.
    -Ćorlići u Tomićima došli su iz Zaselja, ima ih 5 kuća, slave Đurđevdan.
    U Donjoj Dobrinji ima 152 kuća od 12 porodica.

  10. Poreklo stanovništva sela Srednja Dobrinja, opština Požega – Zlatiborski okrug. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Užička Crna Gora“. NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA (knjiga 19) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga XXXIV), Zemun 1925.

    Položaj sela.

    -Severno od Donje Dobrinje na obema stranama reke i na zapad i na istok visoko podignute prema Ježevici i Papratištu prostire se Srednja Dobrinja, koja je sva od početka do kraja najplodnije, najnaseljenije i najimućnije selo. Selo je neravno, talasasto i mnogim potocima i osulinama izrasecano. Kuće su po ovim bregovima i po celom ataru i sa obe strane reke.
    Selo je u velikim džematima. Svaki breg ima i svoj džemat, koji nosi ime porodice. Pod visokom gornjodobrinjskom krednom kosom su: Đonovići – na zapad, kod opštine – Krsmanovići; pod Ježevicom – Radosavljevići; iznad Krsmanovića na istok – Jeličići; na vrhu sela Tabanovića – Simovići; severno – Bećići. Svi su džemati veliki i spojeni, imaju velika voća i okućnice.

    Starine u selu.

    -I na ataru ovog sela ima tragova stare kulture i života na mnogo mesta, ali ih nestaje u naglom priraštaju ovog rodnog sela. Sva stara groblja su razorena i uništena.

    Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

    Starinačkih porodica u ovom selu nema, doseljene porodice su:
    -Jeličići su najstarija porodica u selu, poznati po nekoj prababi Jelici, koja ih je dovela iz Mojkovića u Kolašinu, naselila ih na sredini sela i ostavila i do danas kao najimućnije Srednje Dobrinjce. Ovo je imućna, štedljiva i vredna porodica. Ima ih 18 kuća, slave Đurđevdan.
    -Đonovići su druga porodica po starini u ovom selu čiji je predak Sima Đonović došao iz Jezera i nastanio severno od Jeličića, odmah preko kose i duboko podignute od reke. Đonovići su ratari, vredni poslenici, nemirne prirode ali nisu prgavi kao Jeličići; ima ih sada kao:
    -Kovačevića, Đonovića i Jovanovića i pored reke do opštine 24 kuće, slave i oni Đurđevdan.
    -Krsmanovići su po starini treća porodica, doseljeni od Višegrada iz sela Staniševaca, porodica od uvek cenjenih ali ne i istaknutih seljaka, gde ih oko opštine ima danas 15 kuća, slave Aranđelovdan.
    Docniji diseljenici su:
    -Radosavljevići na desnoj strani reke, oni su od Miloševića iz Gornje Dobrinje, ima ih 11 kuća, slave Nikoljdan.
    -Bećići su nekakva hajdučka porodica, proterana iz Velike Drenove u Polimlju, ima ih 17 kuća, slave Đurđevdan.
    -Simovići su iz Osata u Bosni, jedna preduzimačka porodica, izvanredno vredna i mnogo poznata u okolini, naseljeni su do Tabanovića, ima ih 18 kuća, slave Đurđevdan.
    -Đokovići u Đonovićima su iz Šljivovice, ima ih 4 kuće, slave Nikoljdan.
    -Majstorovići su u Đonovićima, došli iz Papratišta, slave Jovanjdan, prekađuju Đurđevdan.
    U Srednjoj Dobrinji ima 108 kuća od 8 porodica.