Novi Kneževac i okolna sela

11. jun 2012.

komentara: 6

Opština Novi Kneževac:

Banatsko Aranđelovo, Đala, Majdan, Novi Kneževac, Podlokanj, Rabe, Siget (do 1978. deo Banatskog Aranđelova; novim ZOTORS iz 2007. godine zvanični naziv je Seget), Srpski Krstur (do 1991. zvanični naziv je bio Krstur) i Filić (do 1978. deo Novog Kneževca). Najnovijim zakonom o teritorijalnoj organizaciji Republike Srbije formirano je naseljeno mesto Obilićevo od dela naselja Novi Kneževac, koje je do 1947. godine bilo samostalno naselje, pre nego što je ukinuto.

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (6)

Odgovorite

6 komentara

  1. vojislav ananić

    NOVA KANJIŽA, sresko mjesto, u Banatu na Tisi. 1921 imala je 4.580 stanovnikaa 1910 4.938, od kojih je bilo Srba 1.664, Madžara 3.168, Židova 101; pravoslavnih 1.674, katolika 2.995. U predmadžarsko doba bila je N. K. vjerojatno slovensko naselje. Već u 13 vijeku N. K. je bila znatno trgovačko mjesto. 1557/58, za turskog doba, imala je 85 madžarskih domova, a već 1582 imala je samo 4 madžarska doma; ostalo su bili srpski. Po oslobođenju od Turaka (1717) imala je N. K. 40 srpskih domova. 1738-1739 stradalo je stanovništvo od kuge. 1779 spojena je N. K. sa županijom. 1792 kupio je kanjiško vlastelinstvo Marko Serviski i počeo je tu naseljivati Madžare. Kasnije je ovo vlastelinstvo, udajom Serviskovih djevojaka, prešlo u ruke stranaca. N. K. je spojena mostom sa St. Kanjižom. U N. K. je znatno svilarstvo.

    D. P.

    IZVOR: prof. St. Stanojević, NARODNA ENCIKLOPEDIJA SRPSKO-HRVATSKO-SLOVENAČKA, III KNJIGA , N—R, IZDAVAČ: BIBLIOGRAFSKI ZAVOD D. D. ZAGREB, GUNDULIĆEVA 29 ZASTUPA DR- ERIK MOSCHE, MIHANOVIĆEVA ULICA 1, 1928.

  2. vojislav ananić

    NOVI KNEŽEVAC

    Područje opštine Novi Kneževac, sa selima Banatsko Aranđelovo, Krstur, Đala, Majdan – Rabe, Podlokani Firić, graniči se na krajnjem severu Vojvodine s Mađarskom i Rumunijom.
    Po istorijskim izvorima ovo mesto se nazivalo Turska Kanjiža. Veći ekonomski značaj Novi Kneževac ima u XVIII veku za vreme vojne granice.
    Monumentalni spomenik palim borcima (rad Aleksandra Zarina), u parku na obali Tise, podseća na borbu naroda ovog kraja za slobodu.
    Novi Kneževac ima privlačnu okolinu s rekom Tisom, ribnjacima i izletištima. U poljoprivredi ovoga kraja čuvena je prerada paprike. Novi Kneževac je saobraćajno dobro povezan putevima, a s Kanjižom i dalje prema severu mostom na Tisi.

  3. Vojislav Ananić

    Novi Kneževac

    Teritorija opštine Novi Kneževac zahvata krajnji severoistočni deo AP Vojvodine i najseverniji deo Banata.
    Najstariji tragovi života pripadaju Kereškoj neolitskoj kulturi s početka petog milenijuma p.n.e.
    Sudbonosne 567. godine, sa Kavkaza prodire nomadski narod Avari. Sedište njihove države je ovde, gde opstaju skoro tri veka. Mnogo je njihovih nekropola, a najznačajniji je nalaz konjaničkog zlatnog groba pored Tepihare.
    Iz vremena Ugarske države potiče prvo pisano pominjanje Novog Kneževca kao Cnesa, Kenesa, Kenesna odnosno Kneža, reč slovenske etimologije koja znači kneževo mesto, a mnogo ranije je ta reč označavala vladara.
    Iz ovih ranih vekova mlade ugarske države iz XI-XII veka, na teritoriji opštine je sačuvan veliki manastirski kompleks svetog Đorđa u Majdanu, sa tri crkve i nekropolom. Nastanak ovog kompleksa se može povezati sa kasnijom “Legendom o svetom Gerhardu” gde se opisuje da je manastir osnovan i naseljen grčkim monasima, odnosno borbom Mađara i Bugara za prevlast nad Banatom.
    U XIII i XIV veku je Novi Kneževac, odnosno Rev Kanjiža kako se tada zvao, bio u posedu ugarskih kraljeva i 1329. godine je dobio status varošice sa pravom održavanja godišnjih i nedeljnih vašara. Kako se može čitati iz papskih desetaka, mesto je najviše prihoda ostvarivalo naplaćivanjem taksi na preprodaju soli koja je stizala na pristanište i putarine.
    Od 1551. godine pa sve do potpisivanja konačnog mira u Požarevcu 1718. godine između Austrije i Turske je Kanjiža, odnosno Novi Kneževac kako se tada zvao, pod Turskom vlašću.
    U Beču je 1. avgusta 1781. godine na licitaciji spahiluk Tursku Kanjižu sa 15304 katastarska jutra kupio za 90.000 forinti bogati trgovac iz Novog Sada Marko Đurković. Kupovinom poseda dobio je i plemićku titulu, de Servijski i uživao sva feudalna prava pa postao gospodar od Turske Kanjiže.
    Marko Đurković je započeo 1792. godine da gradi svoj jednospratni dom sa dvadeset dve sobe i stilskim karakteristikama poznog baroka, jedan od najlepših dvoraca toga vremena u Vojvodini.
    On je, osim svojih mnogih dobrih dela ostao upamćen kao osnivač prve i u tom vremenu najveće srpske stipendijske zadužbine za srpsku decu. »Stipendarius Servickianus« 28 aprila 1794. godine.
    Posle njegove smrti nasledio ga je sin jedinac, Đorđe Đurković de Servijski, koji je stipendijsku zadužbinu svoga oca nastavio i udvostručio. Kao i otac je bio veliki dobrotvor.
    Đorđe se nikada nije ženio. Njegova miljenica i životna saputnica, sa kojom je često bio viđan na balovima Budimpešte i Beča, je bila dvadeset dve godine mlađa od njega, njegova nećaka Katarina Milanković Paćanski. Katarina se prvi put udala za graničarskog kapetana Vilhelma Šulpea i sa njim imala Teodoru, Vilhelminu, Albertinu i Emila. Kako je Šulpe brzo umro, Katarina se drugi put udala za konjičkog kapetana Johana Lukača i sa njim rodila još jednu kćer, Frideriku. Đorđe de Servijski je uprkos tome što je imao svoju mnogobrojnu rodbinu, ceo svoj imetak ostavio njegovoj Katarini i njenoj deci. Udajom i ženidbom Katarinine dece u Tursku Kanjižu su došli plemići i ovde izgradili svoje dvorce, pa je tako mesto postalo najveće plemićko gnezdo u Banatu.
    Na krajnjem severu Banata, na levoj obali reke Tise prostire se novokneževački park. Zajedno sa dvorcima plemićkih porodica koje su tu živele čini neponovljivu celinu sklada, prirode i graditeljske baštine ovog podneblja.
    Park u Novom Kneževcu prvi put je stavljen pod zaštitu države kao prirodni spomenik vrtne arhitekture Rešenjem SO Novi Kneževac 15. septembra 1975. godine, a nakon izvršene revizije prirodnih vrednosti 1990. godine, proglašen je kao spomenik pejzažne arhitekture pod imenom Park u Novom Kneževcu.

    Izvor: http://www.srbijanac.rs/gradovi_opstine.php?pismo=cyr

  4. Vojislav Ananić

    Majdan

    U 9. veku Mađari, pleme ugro-finskog porekla, napuštaju Lebediju, svoje stanište severno od Crnog mora, i napadaju Moravsku državu na čijem je čelu bio Svatopuk, koju ruše u 10. veku. Potom napadaju Bugare koji vladaju Banatom, osvajaju ove prostore i napadaju susedne države sve do poraza kod Augzburga 955. godine. Primaju hrišćanstvo i u Rimu 1001. godine krunisan je prvi Mađarski kralj Ištvan, kasnije proglašen svetim.
    Kralj Ištvan je krenuo u obračun sa svojim protivnicima unutar mađarske države i između ostalih sukobio se sa Ajtonom, knezom bugarskog porekla. Sukob je nastao oko, kako bi to sada rekli, nadležnosti naplaćivanja carina. Ištvan je postavio na čelo vojske legendarnog Čanada koji je posle dugih i teških bitaka konačno porazio Ajtona, a potom sagradio manastir u slavu svetog Đorđa, sveca zaštitnika koji mu se po legendi javljao u odlučujućim trenucima i savetovao ga.
    Manastir je otkriven pre nekoliko godina na teritoriji sela Majdan i sada se rade arheološka ispitivanja.

    Izvor: http://www.srbijanac.rs/gradovi_opstine.php?pismo=cyr

  5. Vojislav Ananić

    Podlokanj

    Kada je Mile Klepić, stanovnik Novog Kneževca, pisac, istoričar i zaljubljenik u starine, poreklom iz severnobanatskog sela Podlokanja, u kancelariju Stevana Vojvodića, direktora Narodnog muzeja u Kikindi, inače arheologa po zanimanju, doneo posude pronađene prilikom kopanja jama za sadnju voća, stručnjacima ove ugledne kulturne institucije bilo je jasno da se u bašti kuće Jele Lajić, u Ulici Žarka Zrenjanina 35. u Podlokanju, nalazi vredno nalazište.
    Pronađeni materijal identifikovan kao pokretni, koji pripada Tiszapolgar i Bodrogkerestur kulturi bakarnog doba, malobrojnoj i nedovoljno istraživanoj na području jugoslovenskog dela Panonske nizije.
    Dve komponente dominiraju ovim lokalitetom. Prva je nekropola Tiszapolgar i Bodrogkerestur kulture iz 3200-3000. godine pre nove ere i naseobinski objekti ranog srednjeg veka i ranoslovenskog perioda. Pronađen je, inače 51 grob Tiszapolgar i Bodrogkerestur kulture. Takođe, pronađeno je 109 keramičkih posuda, 27 keramičkih noževa i strugača, dva bakarna šila i jedna bakarna sekira. Ovom spisku treba dodati 380 perli od krečnjaka.
    Pronađen je i 21 uklopni objekat, 11 nadzemnih objekata i 6 rovova profilacije b. koji su verovatno služili kao objekti komunikacije i u odbrambene svrhe.

    Izvor: http://www.srbijanac.rs/gradovi_opstine.php?pismo=cyr

  6. Vojislav Ananić

    Srpski Krstur

    Najstariji pisani dokument o Krsturu se nalazi u delu dr. S. Borovskog iz 1715. godine, gde se on pominje za vreme feudalizma u toku četrnaestog veka pod imenom Kereztur, a kasnije Papok – Kereztur, Papkereztur, Kistur, Keresztes itd…
    Po legendi ime je dobio po krstu koji je podignut u prvom naselju gde žive hrišćani verovatno vernici Oroslamoškog manastira sa grčkim kaluđerima koji se posle pada Čanada sele i podižu manastir u ovim krajevima i tajno šire svoju veru i održavaju hrišćanstvo.
    Po jednom drugom narodnom verovanju ovo mesto je ime dobilo za vreme vladavine Turaka, pošto su njegovi stanovnici pružali stalan otpor i odbijali da daju obaveze, Turci pored ostalih oblika mučenja tukli su krstom pa je i nastalo ime Krstur.

    Izvor: http://www.srbijanac.rs/gradovi_opstine.php?pismo=cyr