Novi Bečej i okolna sela

11. jun 2012.

komentara: 13

Opština Novi Bečej:

Bočar, Kumane, Novi Bečej (do 1952. godine Vološinovo; obuhvata i ukinuto naselje Vranjevo) i Novo Miloševo (nastalo spajanjem sela Dragutinovo i Beodra).

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (13)

Odgovorite

13 komentara

  1. Vojislav Ananić

    Novi Bečej

    Novi Bečej je gradsko naselje u Srbiji u opštini Novi Bečej u Srednjobanatskom okrugu.
    Prema arheološkim istraživanjima izvršenim na Matejskom brodu i Borđošu, koji se nalaze nekoliko kilometara od Novog Bečeja, utvrđeno je da prva ljudska naselja na ovim prostorima datiraju iz mlađeg kamenog i bronzanog doba.
    Prvi pisani dokumenti pominju Novi Bečej kao grad tvrđavu (Castelum de Beche) 1091. godine, a ostaci ove, nekada impozantne građevine, na samoj obali Tise, svedoče o prohujalom vremenu i osvajačkim pohodima Kumana, tatarskih konjanika Batu-kana, vitezova Đurda Brankovića, Hunjadi Janoša i Mehmed paše Sokolovića. Utvrđenje je, do temelja uništeno odredbama Karlovačkog mira 1701. godine.
    Nedaleko od Novog Bečeja nalaze se i ostaci benediktanskog manastira Arače, jednog od najstarijih spomenika srednjovekovne arhitekture ovog kraja iz trinaestog veka.
    Današnji Novi Bečej nastao je spajanjem dva naselja Vranjeva i Novog Bečeja. Tokom svoje istorije zvao se Turski Bečej, Francisdorf, Vranjevo i Vološinovo, a od 1952.godine dobija ime koje nosi i danas.
    Naziv mesta verovatno potiče od imena veleposedničke porodice Bečei, koja je ovde imala posede.

    Izvor: http://www.srbijanac.rs/gradovi_opstine.php?pismo=cyr

  2. Vojislav Ananić

    Novo Miloševo

    Novo Miloševo je drugo po veličini mesto u opštini. Ima bogatu istoriju i veoma je staro, a formirano je od dva naselja, Beodre i Karlova (Dragutinova).
    Beodra je starije naselje od Karlova, a za poreklo imena ima više tumačenja. Po jednom je naziv Beodra dobila po toponimu beo-der, što bi značilo da je to mesto na rečnom rukavcu ili mrtvaji.
    Po drugom, naselje je dobilo naziv po vlasniku feudalnog poseda sličnog imena. U srednjovekovnim dokumentima je pronađen naziv Beldra.
    Karlovo je mnogo mlađe naselje, javlja se u XVIII veku. Zanimljiv je podatak da je za vreme turske najezde selo ostalo potpuno nenastanjeno, pusto. Međutim, polovinom XVIII veka naseljavaju ga graničari Srbi, koji u čast kralja Karla daju ime selu Karlovo. Kasnije, posle Prvog svetskog rata, naselje menja naziv u Dragutinovo, po pukovniku srpske vojske, kasnije brigadnom đeneralu Dragutinu Ristiću.
    U periodu 1855-1870. godine selo je više puta poplavljeno, a zabeležena je i epidemija kolere koja je prepolovila stanovništvo.
    U jedinom muzeju starih traktora i parnih mašina na Balkanu, vlasnika Čedomira Žeravice iz Novog Miloševa, smešteno je šezdesetak raritetnih eksponata. Prava atrakcija muzeja je američki traktor “hart-par” proizveden 1914. godine, najstariji očuvani traktor u zemlji i okruženju. Konstruisala su ga i „krstila“ dva američka studenta.
    Muzej “Kotarka”, zavičajni muzej Novog Miloševa, a može se slobodno reći i čitavog Banata. Iza 14 dorskih kapitela, leži nekadašnji žitni magacin porodice Karačonji, čiji se velelepni dvorac nalazi tačno preko puta sadašnjeg muzeja, a sam žitni magacin danas sija posebnim sjajem, jer se u njemu nalazi ogromna zbirka eksponata, starog nameštaja, posuđa, alata i drugih zanimljivih predmeta, koji otkrivaju istoriju ovog Banatskog sela.
    Dvorac Karačonji
    Dvorac je izgradio Lajoš Karačonji između 1842. i 1846. godine na svom imanju u Beodri (danas Novo Miloševo). Posle Drugog Svetskog Rata u dvorcu je bio dom za nezbrinutu decu, popravni dom i osnovna škola.
    Postojao je i drugi dvorac u Beodri koji je porušen, a izgradio ga je Lajošev brat, Laslo Karačonji između 1838. – 1842. godine. Lajoš i Laslo su izgradili i crkvu sa dva tornja, u Beodri (dva brata, dva dvorca, dva tornja). Danas se u dvoracu nalazi hemiska industrija Hinom.
    Arača
    Ruševine benediktinske opatije na Tisi, pokraj Novog Miloševa, predstavljaju kulturno istorijski spomenik prvog reda – jedini te važnosti iz srednjeg veka sa ovog područja. Romanička bazilika podignuta je oko 1230. godine, a nakon stradanja obnovljena je zalaganjem kraljice Jelisavete Anžujske 1370. godine kada je uz apsidu dozidan gotički toranj.

    Izvor: http://www.srbijanac.rs/gradovi_opstine.php?pismo=cyr

  3. Vojislav Ananić

    ARAČA – ISTORIJA JEDNOG IŠČEZLOG NASELJA

    Na severu katastarske opštine Novi Bečej, u priobalju nekadašnjeg vodotoka Crne bare, nala¬zi se usamljeni svedok prošlih vekova – crkva u Arači. Aračka bazilika, kako se najčešće i navodi u istorijskoj literaturi, spada među retke očuva¬ne arhitektonske spomenike vojvođanske ravnice iz predturskih vremena.
    Ruševine drevne crkve u polju Devesilje uz¬dižu se na mestu gde je pre pet vekova bujao život. Arača je pre turskih osvajanja bila kulturno-re¬ligijski i ekonomski centar ovog područja sa ve¬lelepnom crkvom, manastirom i bogatim trgom. Nje¬na najranija istorija je, međutim, u nedostatku izvora gotovo sasvim nepoznata. I kako to i biva kod većine ovakvih drevnih mesta, o postanku Ara-če imamo više legendi nego pouzdanih istorijskih podataka. Ko je i kada podigao aračku baziliku? Koji su crkveni redovi naseljavali ovo mesto pre turskih vremena? Kada je prestao život u ovoj cr¬kvi i obližnjem naselju? Samo su neka od pitanja na koja još uvek nismo dobili potpune odgovore.
    Naselje Arača je imalo više etapa u svom ra¬zvoju – od malog seoskog naselja iz XI–XII veka do kra¬ja srednjeg veka razvilo se u trgovište sa mana¬sti¬¬rom i rezidencijalnim objektima ovdašnje vla¬ste¬le. O njenom ekonomskom usponu u neku ruku svedoče i crkve ovog naselja – nekadašnju jednobrodnu crkvu od naboja u XIII veku zamenila je velelepna trobro¬dna bazilika nalik onima iz najvećih ugarskih grado¬va. Ovaj rad mahom prati ove etape u razvoju naselja, pa je sam tekst podeljen na odeljke sa posebnim osvr¬tom na naselje, na njegove crkve, na ovdašnji mana¬stir, a u poslednjem segmentu i na ovdašnji kaste¬lum, koji se zapravo može poistovetiti sa ranijim manastirskim kompleksom. Na taj način dobijena je zaokružena slika o ovom drevnom mestu, koju će u narednim decenijama svojim novim otkrićima dopunjavati buduće generacije istoričara.

    dr Zoltan Čemere