Leposavić i okolna sela

11. jun 2012.

komentara: 80

Opština Leposavić:

Bare, Belo Brdo, Beluće, Berberište, Bistrica, Borova, Borčane, Brzance, Vitanoviće, Vračevo (i zaseok Vrba), Vuča, Gnježdane, Gornji Krnjin, Graničane, Grkaje, Guvnište, Gulije, Desetak, Dobrava, Donje Isevo (do 1975. godine Isevo), Donji Krnjin, Dren, Duboka, Zabrđe, Zavrata, Zemanica, Zrnosek, Ibarsko Postenje (do 1975. godine Postenje), Jarinje, Jelakce, Jošanica, Kajkovo, Kamenica, Kijevčiće, Koporiće (do 1965. godine Kopuriće), Kostin Potok, Košutica (do 1975. godine deo Jarinja), Košutovo, Kruševo, Kruščica, Kutnje, Lazine (do 1980. godine Lazina), Leposavić, Lešak, Lozno, Majdevo, Mekiniće (do 1975. godine Mekinjić), Miokoviće, Mioliće (do 1975. godine Miolić), Mošnica, Ostraće, Plakaonica, Planinica, Popovce, Potkomlje (do 1975. godine Potkomnje), Pridvorica, Rvatska, Rodelj, Rucmance, Seoce, Slatina, Sočanica, Tvrđan (do 1975. godine Tvrđane), Trebiće, Trikose, Ćirkoviće (do 1975. godine Ćirkovići), Ulije, Ceranja, Crveni, Crnatovo, Šaljska Bistrica i Šarpelj.

Naredni članak:

Komentari (80)

Odgovorite

80 komentara

  1. Vojislav Ananić

    TREBIĆE

    Stanovništvo i rodovi. Popisom stanovništva i domaćinstava 1948. godine selo je imalo 541 stanovnika i 73 domaćinstva, 1953. broj stapovnika je povećan za 6 (547), a broj domaćinstava za 7 (80). U ovaj broj stanovnika i domaćinstava evidentirano je i 165 stanovnika i 22 domaćinstva Kamenice (postojale su tri popisne jedinice: Trebiće, Gornje Trebiće i Kamenica). Po popisu iz 1961. godine Trebiće bez Kamenice ima 87 domaćinstava sa 508 stanovnika. Najveći broj domaćinstava, 86 u kojima živi 414 stanovnika, selo je imalo 1971. godine. Po popisu 1981. broj stanovnika je smanjen za 138 (276), a broj domaćinstava za 2 (84), a 1991. godine u selu je 137 stanovnika i 62 domaćinstva. U periodu 1961 – 1991.broj stanovnika je smanjen za 371 ili 73,03%, a broj domaćinstava za 25 ili 28,74%.
    Preci današnjeg stanovništva Trebića doseljeni su u drugoj polovini XIX veka. Kovačevići (10 kuća), starinom su iz Crne Gorse, Moračani. Po predanju bila su tri brata: Kovač, Vukadin i Janoš. Po Kovaču njegovi potomci nose prezime. Po Vukadinu prezime nose Vukadinovići, a po Janošu Janoševići u Jarinju. Svi slave sv. Arhangela Mihaihla.
    Vukadinovići (8 kuća), poreklom bliski su rod sa Kovačevićima u selu. Starinom su iz Crne Gore, Moračani. Slave Aranđelovdan.
    Bačani (3 kuće), doseljeni su iz sela Batke na Rogozni, a starinom su iz Lopata u Crnoj Gori. Slave sv. Jovana Krstitelja.
    Jozovići (3 kuće) poreklom su iz Crne Gore, Moračani. Slave Aranđelovdan.
    Preci današnjeg stanovništva zaseoka Kamenice paselili su se takođe u drugoj polovini XIX veka, Radovića (4 kuće) predak je doseljen iz okoline Cetinja, selo Radovići. Prema predanju zvali su se Radulovići. Slave sv. Jovana Krstitelja. Baraći (7 kuća) doseljeni su iz Zminca na Rogozni, gde su došli iz Crne Gore (Vasojevići). Prvo su došla braća Mato i Joso, a nešto kasnije i njihov rođak Pavle. Slave sv. Nikolu, a prislužuju sv. Agatona i sv. Nikolu letnjsg. Bačani (1 kuća) poreklom su od Bačana iz Trebića, a starinom od Lopata u Vasojevićima. Slavi sv. Jovana Krstitelja. Vukadinovići (3 kuće) poreklom su od Vukadinovića u Trebiću, a starinom iz Crne Gore, Moračani. Slave sv. Arhangela Mihajla.
    Mlađi doseljenici su Krinčevići, zvani Bijanići (3 kuće) čiji je predak doseljen iz Plavkova kod Raške. “Prizetio se” u Bačane, a tamo su došli iz Sjeničkog Polja. Poreklom su iz Crne Gore, Moračani. Slave sv. Jovana Krstitelja. Antonijević (1 kuća) doseljen je iz susednog sela Postenja, slavi Tomindan.
    Tsški uslovi života i prenaseljenost sela bili su glavni razlozi da stanovništvo uglavnom posle Drugog svetskog rata odlazi u gradove. Iseljeni rodovi posle 1945. godine su: Kovačevići u Raški (9), Leposaviću (4), Sočanici (1), Postenju (1), Kragujevcu (2), Pančevu (3) i Beogradu (2); Vukadinonići u Kraljevu (6), Raški (5), Novom Pazaru (2), Postenju (1) i Lešku (1); Bačani u Raški (3), Smederevu (1), Beogradu (1) i Kragujevcu (1); Jozovići u Kraljevu (1), Brveniku (1), Novom Pazaru (2), Raški (9) i Lazarevcu (1); Rosići u Novom Pazaru (1), Raški (1), Kragujevcu (1) i Lešku (1); Antonijevići u Raški (1); Bojovići u Vranju (1), Baljevcu (1), Lazarevcu (1), Rudnici (1) i Lešku (1). Drobnjaci u Pančevu (3) u Beogradu (2), Zrenjaninu (1) i Banji Koviljači (1).
    Iz Kamenice odseljeni su Radovići u Kraljevo (3), Rašku (2), Beograd (2), Nikoljaču (1) i Australiju (1), Baraći u Rašku (8 dom.), Kraljevo (4), Beograd (1), Vranje (1), Kostolac (1) i Leposavić (2). Bačani u Kraljevo (2), Vukadinovići u Kraljevo (3).

    Izvor: BLAGOJE PAVLOVIĆ – NASELJA I MIGRACIJE STANOVNIŠTVA OPŠTINE LEPOSAVIĆ, INSTITUT ZA SRPSKU KULTURU PRIŠTINA, LEPOSAVIĆ, 2003.

  2. Vojislav Ananić

    OSTRAĆE

    Stanovništvo i rodovi. Po popisu iz 1921. godine Ostraće je sa zaseocima imalo 212 stanovnika i 24 domaćinstva, 1948. godine 426 stanovnika i 51 domaćinstvo, 1953. – 469 stanovnika i 57 domaćinstava, a 1961. – 468 stanovnika u (80 domaćinstava. Najveći broj stanovnika, 474, selo je imalo 1971. godine u 97 domova.
    Po popisu pz 1981. broj domaćinstava je povećan za jedio (98), a broj stanoviika je smanjen za 36 (438). Najveći broj domaćinstava, 100, selo je imalo 1991. godine u kojima živi 355 duša. U periodu od 1961 – 1991. broj stanovnika je smanjen za 113 ( 24,15%), a broj domaćinstava je povećan za 20 ili (25%).
    Sredinom XVIII veka u Ostraću su živeli Prolići doseljeni iz Vlahinje. Posle 1879. godine odselili su se u Toplicu sa Ivanovićima.
    Preci današnjeg stanovništva u Ostraću su uglavnom doseljenici.
    U Gornjem Ostraću su Vulovići Burlaćani (5 kuća), čiji je predak doseljen 1879. godine iz Burlata u Ibarskom Kolašinu, prvo u Kajkovo, a odatle u Ostraće. Vode poreklo od starog bratstva Burlata. Dapašnje prezime nose po starijem pretku Vulu. Zovu ih još i Perovići po pretku Peru. Stara slava im je Mratindan, ali posle preseljenja uzeli su Petkovdan. Posle Drugog svetskog rata iz ovog roda iselilo se više porodica u Kragujevac (1 dom.), Smederevsku Palanku (1) i Lešak (2).
    Biševci (5 kuća) su stariji doseljenici. Doseljeni su iz Biševa kod Rožaja u Crnoj Gori. Po poreklu su Kulize, a daljom starinom su iz Kuča u Crnoj Gori. Prema predanju dva brata iz Biševa iselila su se prvo u selo Vever kod Novog Pazara, pa je jedan primio islam i od njega su Muslimani Biševci, a drugi, koji se odselio u Tenkovo (planinsko selo pod Golijom), poreklom su Srbi Biševci. Prezime im je izvedeno od imena sela iz koga su se doselili. Od ovih Biševaca neki su 1872. godine otišli u Kuršumliju, a drugi u Ostraće kod Leška, slave sv. Kralja Dečanskog Mratindan. Biševaca ima i u Jabuci u Ibarskom Kolašinu. I oni su ranije slavili sv. Mratu, ali posle preseljeenja slave Pstkovdan. Po poreklu Biševci u Ostraću imaju bliske rođake Vulićeviće u Kijevčiću.  
    Leševići (2 kuće), predak je doseljen oko 1880. godine iz sela Vrapče u Ibarskom Kolašinu. Daljom starinom su iz okoline Nikšića u Crnoj Gori. Slave Petkovdan. Radonjići (6 kuća) vode poreklo od bratstva Komatovića iz Bašče u Ibarskom Kolašinu. Starinom su iz Crne Gore, od plemena Kuča. Prema predanju Vukoje iz Popovića imao je Radojicu, Maksima i Nedeljka. Prvi Vukojev sin Radoica imao je sina Radonju, koji se za vreme Turaka odselio iz Vukojevića i nastanio u Vrapču, blizu Ribarića. Tu je izvesno vreme živeo, ali se kasnije preselio u Ostraće kod Leška gde danas ima njegovih potomaka Radonjića. Radonjići imaju bliske rođake današnje Iliće, Milosavljeviće u Donjoj Mahali Vukojevića i Iliće u Tušiću, Ibarski Kolašin. Slave Đurđic, a prislužuju sv. Panteliju.
    Veličkovići (2 kuće) su takođe poreklom od bratstva Komatovića. Jedno su rodstvo sa Radonjićima u selu. Po predanju treći Vukojev sin Nsedeljko imao je Milenka, Miluna, Milosava i Miloja. Milosav, po kome nose njegovi potomci prezime Milosavljevići imao je Živana i Velička. Po Veličku danas nose prezime njegovi potomci Veličkovići u Ostraću. Neki njegov potomak i sada živi u selu Grgure kod Prokuplja. Slave Đurđic, a prislužuju Pantelijevdan.
    U Donjem Ostraću rodovi su: Janićijevići – Burlaćani (9 kuća), čiji je predak doseljen iz Burlata u Ibarskom Kolašinu, a starinom su od plemena Drobnjaka. Prvobitno su se prezivali Stefanovići, a današnje prezime nose po Janićiju. Slave Đurđevdan, a prislužuju sv. Iliju. Čukića (6 kuća) predak je doseljen iz Mojstira u Štavici na Gornjem Ibru, a daljim poreklom je iz Ržanice u Vasojevićima, od bratstva Čukića. Slave Aleksandrovdan a prislužuju sv. Arhangela Mihaila. Miloševići (2 kuće), predak je doseljen oko 1880. Iz sela Vrapče u Ibarskom Kolašinu. Po poreklu su Mratinci i slave Mratindan. Jedna su od najstarijih migracionih struja u dolini Ibra. Daljim poreklom su od Kuča u Crnoj Gori. Po porodičnom predanju bila su braća Miloš i Milenko. Po čukundedi Milošu nose prezime Miloševići u Donjem Ostraću, a po Milenku – Milenkovići u Parlin potoku. Iseljenih Miloševića u Kruševcu (3 dom.), Loznici (1 dom.) i Leposaviću (1), Šljivići (2 kuće), doseljeni su iz sela Šljivovice u podgorini Kopaonika prema Kosovu (vučitrnski kraj), najpre u Bistricu, a odatle u Ostraće. Prezime nose po selu svoje starine na Kosovu. Slave sv. Georgija Đurđic a prislužuju Đurđevdan. Leševići (13 kuća) jedno su rodstvo sa Leševićima u Gornjem Ostraću, doseljeni su iz sela Vrapče u Ibarskom Kolašinu, starinom iz okoline Nikšića i slave sv. Petku.
    U zaseoku Parlin Potok, koji se zove po Parlićima Parle, gde su živeli do 1879. godine, kada su se iselili u Toplicu, naselili su se Milenkovići (3 kuće) i Bogdanovići (2 kuće). Doseljeni su iz Biševa kod Rožaja i jedno su rodstvo. Slave Mratindan. Pavlovići (2 kuće), doseljeni su iz Beluća preko Ibra, a poreklom su iz Kačarnika kod Tutina. Još daljom starinom su iz Crne Gore (Vasojevići). Slave Đurđic, a prislužuju Đurđevdan.
    U zaseoku Simičište do 1878. godine živeli su Jevđići (3 kuće) i Novakovići (1 kuća) kada su se iselili u Vlahinj i Borance. Daljom starinom su iz Ibarskog Kolašina. Današnje stanovništvo ovog zaseoka čine rodovi: Zakići Kulize (1 kuća), predak im je doseljen iz Biševa kod Rožaja. Daljom starinom su iz Doline Lima, od Vasojevića. Prvobitno su se prezivali Simonovići, a današnje prezime su uzeli po starijem pretku Zahariju Đ Zaku. Slave sv. Mratu. Petrovići (2 kuće) po poreklu su rod sa Zakićima, na šta upućuje ista slava i međusobno se ne orođavaju. Planići (2 kuće), čiji je predak doseljen iz Ostraća, zaselak Parlin Potok, došli su iz Župe kod Tutina. Neke porodice su se odselile u Zemanicu, a neke su u selo Krtok kod Kuršumlije. Slave Đurđevdan. Jsvtić (1 kuća), doseljen je iz Stanulovića, opština Brus, gde je došao krajem XVII ili na početku XVIII veka iz crnogorskog Kolašina. Slave sv. Jovana Krstitelja. Pstronijević (1 kuća) doseljen je iz Parlinog Potoka, “prizetio” se u kuću Zakića i slavi Mratindan.
    Zaseok Vrujci js poznat po hladnom izvoru koji zovu Sulendar. U zaseoku su ss nastanili rodovi: Biševci (12 kuća), koji su jedno rodstvo sa drugim Biševcima u selu. Slave Mratindan. Čukići (11 kuća) su jedno rodstvo sa Čukićima u Donjem Ostraću i slave Alsksandrovdan, a prislužuju sv. Arhangela Mihajla.
    U osnovi naziva Kurelji je reč kur (skur) čije je prvobitno značenje dimiti se, pa otuda srpsko kurnja, zakurnjavati, a posle i značenje isticati se (kurelj – uzvišenje, visovi).
    U zaseoku Kurelji žive rodovi Čukići (2 kuće) koji su jedno rodstvo sa drugim Čukićima u Ostraću i Vrujcu. Slave Aleksendrovdan, a prislužuju Aranđelovdan. Nešković (1 kuća) je došao iz Blaževa (opština Brus) na ženino imanje i slavi sv. Vrače – jesenje i letnje.
    Zaseok Žigolje nalazi se u istočnom podnožju brda Valač, na starom dubrovačkom putu. U Žigolju su mesta Raskrsnica i Padalište i izvor Padalište, gde su putnici sprovodnici karavana iz Niša za Novi Pazar i često konačili, jer su tu “padali i Cigani kovači”. Na mestu zvanom Borjanica nalazi se mala istoimena crkva iz XVI – XVII veka, u razvalinama sa ulazom sa užne strane. Tu je “staro” groblje. Iznad crkvine i groblja je mesto nazvano “Grčke kuće” Toponim upućuje na zaključak da je mesto bilo davno naseljeno.
    U nazivu zaseoka nalazimo trag stare vlastselinske porodice Žigolj koja je tu nekada upravljala. Od Žigolja je ostalo ime zaseoku koje se pominje još u XVI veku. Poznato je da je Stepanida, kći vojvode Mrkše Sićevskog, bila žena Žigoljeva O daljoj sudbini Stepanide, njenog muža ne zna se ništa više, osim da je od Žigolja ostalo ime zaseoku. Italijanski putopisac Katarin Zeno zabeležio je u dnevniku 9. novembra 1550. godine naselje kao posebno mesto i selo pod nazivom Zugoli u kojem pominje i bogatu kuću Konstantinovih sinova. Žigolje pominje i putopisac Pavle Kontarino koji je 1580. godine putovao od sela Dubice kod Sjenice preko Novog Pazara prema istoku. U dnevniku je zabeležio da je Ibar prešao “kod mesta Žigolja”.
    U Žigolju “pre Karađorđa” živeli su Kepići koji su došli iz crnogorskog Kolašina, odakle su se odselili u Tiodže na Kopaoniku. Danas u zaseoku žive samo Šljivići (3 kuće), koji su se doselili iz Ostraća, a daljom starinom su iz Šljivovice, na severozapadnim stranama Kopaonika. Dalje poreklo ovog roda je na Kosovu, u selu Šlivovo (Nerodimlje). Sadašnje prezime su dobili po selu iz starine. Slave sv. Đorđa – Đurđic, a prislužuju Đurđevdan.

    Izvor: BLAGOJE PAVLOVIĆ – NASELJA I MIGRACIJE STANOVNIŠTVA OPŠTINE LEPOSAVIĆ, INSTITUT ZA SRPSKU KULTURU PRIŠTINA, LEPOSAVIĆ, 2003.

  3. Vojislav Ananić

    POSTENJE (IBARSKO)

    Stanovništvo i rodovi. Prema popisu iz 1948. godine naselje je imalo 141 stanovnika i 24 domaćinstva, a 1953. – 154 stanovnika, dok je broj domaćinstava ostao isti. Najveći broj stanovnika, 191, Postenje je imalo 1961. godine i oni žive u 30 domova. Po popisu iz 1971. broj domaćinstava se povećao za jedno (31), a broj stanovnika smanjio za 7 (184), dok je 1971. godine u selu 159 stanovnika i 32 domaćinstva. Najveći broj domaćinstava – 39 selo je imalo 1991. godine, jer je u odnosu na 1981. broj stanovnika povećan za 9 (168). U periodu od 1961 – 1991. broj stanovnika je smanjen za 23 (12,04%), a broj domaćinstava povećan za 9 (30%).
    Preci današnjeg stanovništva Postenja naselili su se u drugoj polovini XIX veka. Rodovi su: Kuzmanovići (13 kuća), čiji je predak doseljen iz Korita kod Bijelog Polja. Prezime nose po starijem pretku Kuzmanu. U rodu je po ugledu u narodu bio zapažen Bogdan Kuzmanović, koji je pre Drugog svetskog rata bio predsednik Vračevske opštine. Slave sv. Apostola Tomu. Veselinovići, zvani Kolaci, (3 kuće) doseljeni su iz Banja u Ibarskom Kolašinu. Odakle su tamo došli ne znaju. Kažu da su od neke Kole. Slave sv. Nikolu, a prislužuju sv. Iliju. Gvozdići (3 kuće) takođe su Kolaci. Doseljeni su iz Korilja kod Zvečana, gde su došli iz Banje u Ibarskom Kolašinu. Bliski su rod sa Veselinovićima u selu na šta upućuje ista slava sv. Nikola i međusobno neorođavanje. Iz ovog roda poreklom je slikar Milenko – Mišo Gvozdić, koji je 1977. godine završio istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Iako prikovan za invalidska kolica, život je posvetio slikarstvu i putovanjima. Priredio je 17 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Voleo je da putuje. Obišao je Pariz, Rim, Madrid, Lenjingrad i Drezden. Bio je u Tunisu, Egiptu, Turskoj i Indiji. Umro je mlad, 12. septembra 1990. godine u 39. godini života.
    Tanaskovići (2 kuće), predak je došao iz Tabalija u Ibarskom Kolašinu. Poreklom su Brđani (Bjelopavlići). Slave sv. Petku. Jedno su rodstvo sa Tanaskovićima u Vračevu. Milenkovići (4 kuće), predak je doseljen iz Plavkova (opština Raška) u Milenkoviće kao sluga. Kako je bio poslušan, tu se oženio i uzeo je prezime Milenković i od njega potiču današnji Milenkovići. Slavi Đurđevdan. Pavlovići (1 dom.) ne znaju svoje poreklo. Kažu da je njihovog pretka Gligorija “od nekuda doveo aga” i zbog devst godina služenja u turskim asksrima (vojsci) kao nagradu dao mu najvsće i najbolje imanje u selu. Slavi sv. Nikolu. Todosijsvići (1 kuća), kažu da se njihov predak, po kojem nose prezime, doselio “negde iz Crne Gore” Po predanju Todosije je imao sina Jera, a ovaj Agatona, Filipa i Alsksu. Od tri Jerova sina postala su dva roda: Todosijevići i Jerovići. Agaton js imao Todosija, koji je zadržao staro prezime, i od njega su danas njegovi potomci Miroslav i Zoran. Slave sv. Petku. Jerovići (3 dom.) nose prezime po Todosijevom sinu Jeru. Drugi Jsrov sin Filip imao js Živana i Ivanku. Od Živana je danas jedna porodica Jerovića. Treći Jerov sin Alsksa nije imao dece, pa je neposredno posle Drugog svstskog rata posinio Bogdana Baraća iz Kamenice čiji je otac Milan bio poznati mutavcija (bavio se izradom vreća od kozine). Bogdan je promenio prezime i uzeo novo Jerović. Nasledio je Alsksinu zemlju i uzeo njegovu slavu. Tu je i zasnovao porodicu i danas su njegovi potomci porodice Jerovića (Desimir i Miodrag). Boškovići (2 kuće) su Tijanići i vode poreklo od Boškovića u sussdnom selu Beluću. Kada se porodica Bošković umnožila, posle očeve smrti, braća Cvetko i Antonije preselili su se u Postsnje, gde i danas žive njihovi potomci. Slave sv. Nikolu.
    Iz ovog roda potiče Andrija Bošković, prvi učitelj u ovom kraju. Rođen je 1913. godine. Završio js učiteljsku školu u Skoplju 1935. godine. Dekretom ministarstva Srbije postavljen je za učitelja u Savovu – osnovna škola Đakovo kod Studenice, odakle je 1931. godine premešten u Nikoljaču iz koje odlazi u Novi Pazar gde obavlja dužnost školskog nadzornika sreza Deževskog i Štavičkog. Zarobljen je 1941. godine i deportovan u Nemačku gde je proveo pune četiri godine. Posle rata radio je kao nastavnik nemačkog jezika u osnovnoj školi u Lešku. Danas je penzioner i živi u Lešku.
    Mlađi doseljenici u selu su: Kovačevići (3 kuće) koji vode poreklo od Kovačevića iz Trebića. Bogdan Kuzmanović nije imao dece, njegov brat Milan imao je ćerku Radu koja se udala za Slavka Kovačevića u Trebiću sa kojim je živela samo 15 dana. Umrla je i sahranjena u Postenju. Braća Bogdan i Milan, obzirom da nisu imali dece, dovode zeta Slavka na njihovo imanje, ožene ga, i od njega su potomci današnji Kovačevići. Slavi sv. Arhangela Mihajla. Banovića (3 kuće) predak Jovo “prizetio” se iz Banovića u Milenkoviće, primio njihovu slavu (dve porodice slave Đurđevdan, a jedna sv. Vrači – jesenje i sv. Trojicu) i zadržao prezime. Premovića (2 kuće) predak je iz Jarinja i “prizetio” se u Gvozdenoviće, kojih više nema u selu. Zadržao je prezime i svoju slavu sv. Dimitrija – Mitrovdan. Vukadinovići (1 kuća), predak je doseljen iz Trebića. Vodi poreklo od Vukadinovića Moračana. Slavi sv. Arhangela Mihajla.
    Posle Drugog svetskog rata iz sela su se odselile porodice: Kuzmanovići u Čačak (1 dom.), Kragujevac (2), Gornji Milanovac (1), Makedoniju (1), Bogatić (1), Beluće (1), Novi Sad (1), Kraljevo (1) i Australiju (1), Tanaskovići u Bačku Topolu (1 ) i Kragujevac (1), Milenković u Lešak (1), Jerovići u Kraljevo (2), Banović u Novi Pazar (1), Premovići u Lazarevac (2), Gvozdić u Leposavić (1), Pavlovići u Kragujevac (2) i Kraljevo (1), Boškovićiu Čačak (1) i Negotin (1).

    Izvor: BLAGOJE PAVLOVIĆ – NASELJA I MIGRACIJE STANOVNIŠTVA OPŠTINE LEPOSAVIĆ, INSTITUT ZA SRPSKU KULTURU PRIŠTINA, LEPOSAVIĆ, 2003.

  4. Vojislav Ananić

    SOČANICA

    Stanovnšitvo i rodovi. Zabsleženo je da je Sočanica 1913. godine imala 453 stanovnika, 1921. godine 70 domaćinstava sa 457 članova, a 1948. godine 115 domaćinstava i 812 stanovnika. Pet godina kasnije, 1953. ima 133 domaćinstva i 942 stanovnika, 1961. – 1106 stanovnika i 183 domaćinstva, a 1971. u Sočanici sa zaseocima živi 1006 stanovnika u 218 domaćinstava.
    Razvoj Sočanice uslovio je doseljavanje i povećanje broja stanovnika i domaćinstava. U periodu 1971 – 1991. godine broj stanovnika se povećao za 19 (1203), ili 20 stanovnika godišnje, a broj domaćinstava za 71, odnosno sa 219 na 290. Od 1981 do 1991. godine broj stanovnika je sporije rastao i povećan je za 64 (1267) a broj domaćinstava za 56 (346). U periodu 1961-1991. broj stanovnika je povećan za 161 (14,50%), a broj domaćinsgava za 163 (89,07%).
    U Sočanici, pored starosedeoca, žive i potomci starijih doseljenika (XIX vek) iz: Boljetina, Dedinja, Bistrice, Ceranje i Kamenice. Zabeleženo je da je 1877. godine Sočanica imala 48 kuća i većina njih su bili starosedeoci Svetojovančani.
    Prema podacima prikunjnjenim na terenu i dobijenim u razgovoru sa Radojkom Milentijevićem (78) iz Kruševlja, dobrog poznavaoca prošlosti, danas u Sočanici žive rodovi, i to u Kruševlju: Milentijevići (12 kuća), Rakići (11 kuća), Jablanovići (1 kuća) n Ognjanovići (1 kuća) su starosedeoci. Prvobitno su slavili sv. Jovana Glavoseču, a prisluživali sv. Jovana Krstitelja. Danas slave sv. Jovana Krstitelja (20. januar), a prislužuju sv. Jovana Glavoseču. Glavni razlog promene slave je ekonomski, kao i to što Usekovanje glave sv. Jovana Krstitelja pada u jednodnevne poste. Grujevići (2 kuće), takođe se smatraju za starinački rod. Ranije su se prezivali Bogićevići. Današnje prezime nose po pretku Gruju. Prvobitno su slavili sv. Jovana Glavoseču, a prisluživali sv. Jovana “po Božiću”. Iz ekonomskih razloga promenili su slavu, pa su prislavu uzeli za glavnu slavu, a glavnu slavu za prislavu. Milićevići {11 kuća), doseljeni su iz zaseoka Krš Male. Slave sv. Jovana Krstitelja. Blagojevići Lazići (9 kuća) predak im je doseljen iz Boljstina. Po predanju bila su dva brata Lazića: Blagoje i Mladen. Po Blagoju nose prezime Blagojevići, a po Mladenu Mladenovići. Slave sv. Nikolu. Simići (1 kuća), doseljen je iz Rucmanca. Slavi sv. Alimpija Stolnika. Aksentijević (1 kuća), doseljen je iz Borčana. Slavi sv. Vrače, jesenje i letnje. U Jeftića Mahali su Jeftići (25 kuća), čiji je predak iz Ibarskog Kolašina. Daljom su starinom iz Crne Gore, od crnogorskog Kolašina. Svojataju se sa Trboljevcima u Kruševu, ali ne znaju zbog čega. Slave sv. Apostola Luku.
    U Krš Mali su Kostići (10 kuća), i Miljojkovići (5 kuća), doseljeni iz Javora na Rogozni, pa ih zovu Javorci, opština Novi Pazar. Poreklom su od Bjelopavlića u Crnoj Gori. Po predanju bila su braća Kosto, Miljojko, Spasoje i Milo. Po Kostu danas nose prezime Kostići, a po Miljojku Miljojkovići. Oba roda slave sv. Petku. Milojevići (10 kuća), doseljeni su iz sela Banjado, sada selo Ban Do kod Banjske pa ih zovu Banduke. Poreklom su iz Ibarskog Kolašina, a verovatno da su još daljom starinom iz Crne Gore. Banduka danas ima u selima Jugovac i Dobrotić u Toplici. Tamo ih nazivaju “Sjeničanima”, što ukazuje da su poreklom iz okoline Sjenice, a daljim poreklom iz Crne Gore. Milojevići slave sv. apostola Tomu – Tomindan. Jablanovići (11 kuća) poreklom su rod sa Milojevićima. Slavs sv. apostola Tomu.
    U zaseoku Malići žive tri roda, i to: Milanovići (6 kuća), kažu da su starinci, slave sv. Jovana Krstitelja; Jovići (4 kuće), takođe su starinci, slave sv. Jovana Krstitelja; Miljojkovića (3 kuće), predak js doseljen sa Rogozne, “prizetio se”. Slavi Mitrovdan.
    U zaseoku Mala žive četiri roda, i to: Radosavljevići (13 kuća), Mitrovići (6 kuća), Ćirkovići (4 kuće) i Radojevići (3 kuće). Svi su starinci i slave Jovandan.
    U Potok Mali žive Aritonovići (5 kuća), Đurđevići (4 kuće), Vučetići (5 kuća), Milojevići (1 kuća), Vukićevići (2 kuće), i Radojičići (2 kuće). Svi su starinački rod i slave zajedničku domaću slavu sv. Jovana Krstitelja. Vujovića (3 kuće), predak je doseljen na ženino imanje, a starinom je od Bileća u Hercegovini. Slave sv. Nikolu. Savići (3 kuće), doseljeni iz Crveni, “prizetio” se. Slave sv. Luku. Đorđevići (9 kuća), doseljeni iz Ibarskog Kolašina. Slave sv. Georgija – Đurđic.
    U Grablju su: Milanovići (2 kuće), starinci. Slave sv. Jovana Krstitelja. Sgarinački rod su i: Markovići (4 kuće), Novakovići (4 kuće), Ćirkovići (5 kuća) i Janićijevići (4 kuće). Kažu da su po poreklu rod sa Milanovićima, na šta upućuje i zajednička domaća slava sv. Jovan Krstitelj.
    U Begluku su Beglučani: Milosavljevići {6 kuća) i Miloševići {3 kuće), starinci. Slave Jovandan. Kostić (1 kuća) je doseljen iz Krš Male, na ženino imanje. Slavi sv. Petku. Janićijevići (3 kuće) je doseljen iz Brzanca, “prizetio” se. Slave sv. Vrači – jesenje i letnje.
    U mahali Dolina žive Mladenovići – Lazići (10 kuća) i Mihajlovići (5 kuća). Preci su doseljeni sredinom XVIII veka iz Ceranje, gde su došli iz Boljestina. Po poreklu jedan su rod. Slave sv. Nikolu. Mladenovići su jedan rod sa Blagojevićima, na šta upućuje ista slava i ne orođavaju se.
    U mahali Ravnište i Belsuši žive Jovanovići (3 kuće), Nikolići (8 kuća), Snasojevići {4 kuće) i Anđelkovići (9 kuća) i svi su starinci. Zajednička im je domaća slava sv. Jovan Krstitelj. Drugi Nikolići, zvani Vruge (6 kuća) doseljeni su iz Borčana, od Vasiljevića. Slave sv. Andreja. Ralović (1 kuća) je doseljen iz Mošnice na majčino imanje. Slavi sv. Jovana Krstitelja.
    U zaseoku Mikulini, ispod Mikulinske Glave, nalazi se Selište, gde se i danas primećuju stare zakopine i tragovi temelja kuća. Tu je i staro groblje i u groblju crkvina Mikulina posvećena sv. Nikoli i crkvište u Zriči (Zričkom potoku). Sve upućuje da je ovaj zaseok bio naseljen veoma davno.
    Danas u zaseoku žive samo Milanovići (6 kuća), starinci, koji slave sv. Jovana Krstitelja i Virijević {1 kuća), mlađi doseljenik iz sela Žunja, opština Brus. “Prizetio” se i slavi sv. Jovana Krstitelja.
    Naselje Sočanicu pretežno naseljavaju doseljenici iz njenih zaseoka i okolnih sela sa teritorije opštine, ali ima i onih, u manjem broju, koji su doseljeni iz krajeva izvan područja opštine.
    U naselje su se doselila posle 1961. godine: Milosavljevići (2 porodice) iz Begluka, Blagojevići (7 kuća) iz Kruševlja, Miloševići (4 kuće) iz Begluka, Murganić (1 dom.), predak je doseljen iz Vučitrna, gde je došao u drugoj polovini XVIII veka iz sela Murge u Drenici. Prezime nose po mestu svoje starine. Slavi Vavedenje presvste Bogorodice. Milojevići (5 kuća) iz Krš Male, Anđelkovići (4 kuće) iz Ravništa, Kostići (3 kuće) iz Krš Male, Miljojkovići (4 kuće) iz Krš Male, Mladenovići {6 kuća) iz Doline, Đorđevići {5 kuća) iz Potok Male, Vukićević (1 kuća) iz Potok Male, Ćirkovići (2 kuće) iz Grablja, Vujovići (2 kuće) iz Potok Male, Radosavljevići (6 kuća) i Ćirkovići (4 kuće) iz Male, Mihajlovići (3 kuće) i Ralovići (2 kuće) iz Mošnice, Jablanovići (4 kuće) iz Lozna, Radovići (5 kuća) iz Crveni, Janićijevići {2 kuće) iz Rucmanca, Jović (1 kuća) iz Malića, Jevtići {2 kuće) iz Jevtića, Mihajlović (1 kuća) iz Doline, Milanovići (2 kuće) iz Malića, Simić (1 kuća) iz Graničana, Aritonović (1 kuća) iz Potok Male, Vukadinovići (2 kuće) iz Seoca, Vasović (1 kuća) i Pantović (1 kuća) iz Crveni, Vukojević (1 kuća) iz Graničana, Milićevići (6 kuća) iz Kruševlja, Rakić (1 kuća) iz Kruševlja, Vitorović ( 1 kuća) iz Slatine, Ignjatović (2 kuće) iz Mošnica, Đurđevići (3 kuće) i Savić (1 kuća) iz Potok Male, Milić (1 kuća) iz Crveni, Markovići (3 kuće) iz Grablja, Milunović (1 kuća) iz Pridvorice, Bošković (1 kuća) iz Dobrave, Petković (1 kuća) iz Mošnice, Radojković (1 kuća) iz Lazina, Marković (1 kuća) iz Kamenice, Sekulić (1 dom.) iz Gornjeg Krnjina, Kovačević (2 dom.) iz Trebića, Jovanovići (2 kuće) iz Slatine, drugi Jovanovići (2 kuće) iz Beleuše Ravništa. Iz ove porodice potiče Miloš Jovanović, prvi doktor medicinskih nauka iz ovog kraja, danas profesor na Medicinskom fakultetu u Beogradu i direktor Očne klinike u Bsogradu. Vukićević (2 kuće) iz Dobrave, Branović (2 kuće) iz Plakaonice, Milivojević (1 kuća) iz Pridvorice, Mitrovići (2 kuće) iz Male, Vladisavljević (1 kuća), doseljen iz Majdeva, Miladinović (1 kuća) iz Slatine, Gaić (1 kuća) iz Borčana, Novaković (2 kuće) iz Grablja, Aleksići (2 kuće) iz Brzanca, Gvozdenović (1 kuća) iz Grkaja, Janković (1 kuća) iz Brzanca. Nedeljković (1 kuća) iz Izvora na Rogozni (slavi Pstkovdan). Đoković (1 kuća), doseljen je iz Grižana na Rogozni. Slavi Mitrovdan, a prpslužuje Petrovdan. Izderić (1 dom.), doseljen je iz Sudskog Sela, zaseok Dežene kod Novog Pazara. Starinom su Čorbići. Slavi Nikoljdan. Anđelković (1 dom.), doseljen je iz Velike Reke kod Vučitrna, gde su kao kolonisti 1925. godine doseljeni iz Grabovnice u Toplici. Podaci pokazuju, dakle, da je preko 95% doseljenih domaćinstava iz zaseoka Sočanica i okolnih sela sa teritorije opštine.
    Izbeglištvo je gotovo stalni pratilac života i borbe za opstanak srpskog naroda. Tako je i sa raseljenim porodicama sa Kosova i Mstohije, njih 23 sa 120 članova koje su našle smeštaj u porodicama lokalnog stanovništva Mesne zajednice Sočanica. Porodice su: Lakušić (2 dom.) iz Kosova Polja, Vasić (1 dom.) iz Kline, Antović (1 dom.) iz Kosovske Mitrovice, Milosavljević (2 dom.) iz Obilića, Durlević (1 dom.) iz Uroševca, Milojević (3 dom.) iz Suve Reke, Živić (2 dom. ) iz Vučitrna, Pelević (1 dom.) iz Srbice, Maksimović (1 dom.) iz Kosovske Mitrovice, Jeftić (1 dom.) iz Uroševca, Anđelković (1 dom.) iz Prištine, Dobrosavljević (3 dom.) iz Obilića, Jablanović (1 dom.) iz Suve Reke, Jovanović (2 dom.) iz Srbice i Petrović (1 dom.) iz Prištine.
    U kolektivnom centru Sočanica smešteno je 27 porodica sa 59 članova i to: Obradović (1 dom.) iz Istoka, Aksentijević (1 dom.) iz Kosovske Mitrovice, Aleksić (1 dom.) iz Leposavića, Belošević (1 dom.) iz Istoka, Savić (1 dom.) iz Prištine, Zorić (1 dom.) iz Prištine, Petrović (1 dom.) iz Prizrena, Dančetović (1 dom.) iz Banjske (kod Vučitrna), Milić (1 dom.) iz Banjske (kod Vručitrna), Milović (1 dom.) iz Kosova Polja, Marković (1 dom.) iz Kline, Stević (1 dom.) iz Vučitrna, Arsić (1 dom.) iz Zvečana, Petrović (1 dom.) iz Peći i Petrović (1 dom.) iz Vučitrna.
    U ovaj kolektivni centar smeštene su i izbegle porodice iz Hrvatske: Banda (1 dom.) iz Slunja, Krneta (1 dom.) iz Karlovca, Vilus (1 dom.) iz Petrinje, Divić (1 dom.) iz Vrginog Mosta, Vranešević (1 dom.) iz Dvora na Uni, Mileusnić (1 dom.) iz Petrinje, Gvojić (1 dom.) iz Korenice, Došen (1 dom.) iz Gračca, Patranjak (1 dom.) iz Klina, Đurica (1 dom.) iz Knina, Radaković (1 dom.) iz Benkovca i Kotur (1 dom.) iz Vrginog Mosta.

    Izvor: BLAGOJE PAVLOVIĆ – NASELJA I MIGRACIJE STANOVNIŠTVA OPŠTINE LEPOSAVIĆ, INSTITUT ZA SRPSKU KULTURU PRIŠTINA, LEPOSAVIĆ, 2003.

  5. Vojislav Ananić

    TVRĐAN

    Stanovništvo i rodovi. Po popisu iz 1921. godine u Tvrđanu je bilo 18 domaćinstava i 127 stanovnika, 1948. godine 40 domaćinstava sa 264 stanovnika i 1953. – 42 domaćinstva sa 283 stanovnika.
    Privrednim razvojem Leposavića kao naselja i njegovom blizinom može se objasniti i porast broja stanovnika i domaćinstava u Tvrđanu. Prema popisu iz 1961. godine Tvrđan je imao 293 stanovnika i 52 domaćinstva, 1971. 351 stanovnika i 87 domaćinstava, 1981. godine broj stanovnika je smanjen za 116 (235) a broj domaćinstava za 27 (60). Najveći broj stanovnika, 453 i domaćinstava 121, selo ima 1991. godine. U periodu 1961 – 1991. Broj stanovnika je povećan za 160 ili 54,60%, a broj domaćinstava za 69 ili 132,69.
    Danas u selu žive stariji doseljenici (XIX vek) i to: Petronijevići Lovčani (19 kuća), predak je doseljen u drugoj polovini XIX veka iz Lovca kod Banjske (opština Zvečan). Po predanju bila su tri brata: Petronije, Milenko i Nedeljko. Petronije je došao u Tvrđan i od njega su Petronijevići. Milenko je otišao u Kruščicu i od njega su Milenkovići, a Nedeljko je ostao u Lovcu i od njega su Nedeljkovići. Svi slave Đurđevdan, a neke porodice prislužuju sv. Nikolu. S obzirom da porodice “kako one na Njegušima, tako i one u Drobnjacima imaju istu slavu – sv. Đorđija i istu preslavu – sv. Nikolu”, moglo bi se zaključiti da su daljom starinom od Drobnjaka u Crnoj Gori. U Tvrđanu Petronijevići nisu zatekli nikoga. Međutim, po torovima za stoku, a i danas se jedno mesto u neposrednoj blizini sela zove Torići, verovatno da je tu pre njih bilo sunarodnika. Pouzdano se ne zna kuda su se odselili. Prema nekim izvorima stišli su u Toplicu. Osim zmljoradnje i stočarstva kao glannog zanimanja, braća Vukojica i Uroš Petronijević bavili su se i ugostiteljstvom. Pored puta Raška – Kosovska Mitrovica imali su kafanu koju su Šiptari 1941. godine zapalili. Ranije je iz ovog roda bilo dosta starih zanatlija. Momčilo Petronijević je bio poznati kolar i kovač.
    Lazovići (8 kuća), predak js doseljen iz Rudara kod Zvečana, a daljom starinom su iz Lopata u Lijevoj Rijeci, u Vasojevićima. Slave Đurđevdan. Ilići Kozarevci (19 kuća), doseljeni su iz Kozareva kod Zvečana i slave sv. Jovana Krstitelja. Vukašinovići – Račetovići (12 kuća), starinom su iz Crne Gore od Rovaca. Iz Lijeve Rijeke u Ibarskom Kolašinu došli su u Suvi Do kod Kosovske Migrovice, a odatle u Grabovac, odakle su pred Balkanski rat prešli u Tvrđan. Slave sv. apostola Luku. Rod su sa Milojevićima, Savićima i Aksentijevićima u Rodelju i Milunovićima u Zavrati. Među pevačima spskih narodnih pesama i narodnim guslarima u ovom kraju ističe se Ratomir Vukašinović.
    Prvi učitelj iz ovog kraja u periodu između dva svetska rata bio js Dobrosav Lazović. Rođen je 1912. godine u Tvrđanu. Osnovnu školu je završio u Leposaviću, a nižu gimnaziju u Kosovskoj Mitrovici. Po završetku niže gimnazije opredeljuje se za poziv prosvetnog radnika i upisuje se u Državnu učiteljsku školu u Vršcu koju završava 1933. godine. Za vrlo dobro učenje i odlično vladanje nastavnično veće Državne učiteljske škole nagradilo ga je knjigom Balkansko poluostrvo i južnoslovenske zemlje.
    Svršeni učenik učitnjljac odmah je rsgrutovan i odlazi na odsluženje vojnog roka, posle kojeg dobija čin rezervnog poručnika. Kao mlad učitelj radi prvo u selu Ritošiću kod Priboja gde octaje do kraja školske 1936/37. godine. Na zahtev građana Ulija i Leposavića Ministarstvo prosvete Srbije, u septembru 1937. godine raspoređuje ga na radno mesto učitelja u Leposaviću gde ostaje do aprila 1941. godine.
    Kada je počeo Drugi svetski rat, s obzirom da je bio rezervni oficir, među prvima biva mobilisan. Po kapitulaciji Jugoslavije 1941. godine zarobljen je od strane Nemaca na Kosovu, odakle je preko Bitolja prebačen u Solun na brod “Helena” radi odvođenja u zarobljeništvo u Nemačku. U Solupskom zalivu brod je naišao na postavljene mine i prilikom brodoloma poginuo je 27. maja 1941. godine u 28 godini života.
    Kao učitelj, zbog svoje lične spreme i primernog odnosa prema radu bio je omiljen kod učenika i cenjen kod građana. Prema učenicima je bio strog ali pravičan. U radu i odnosu prema ljudima bio je iskren prijatelj i zagovornik istine i pravde. Bio je demokratski opredeljen sa opozicionim shvatanjem. Voleo je prirodu i lov, pa je bio i aktivan član lovačke organizacije. Poslove učitelja obavljao je sa velikom ljubavlju. U poslu je bio veoma vredan i istrajan. Te osobine činile su glavnu crtu njegovog karaktera.
    Bojovići (10 kuća), smatraju se među najstarijim porodicama u ovom kraju, jer im se predak davno doselio iz Ibarskog Kolašina (istočni Mojstir), a tamo “su doseljeni pre 200 godina iz Brda” Daljom starinom su od Bojovića kod Andrijevice (Vasojevići). Prezime nose po pretku Boju. Prema porodičnom prsdanju bila su tri brata. Dva su se odselila u Čungulu u Toplici i od njih su Dragićevići i Miletići, a treći je octao u Tvrđan. Imaju rođake i u Vranjilima kod Kraljeva. Slave sv. Nikolu. Milosavljevići (4 kuće). doseljeni su iz Žunjevića na Rogozni. Po poreklu su rod sa Rajevićima u Gornjem Krnjinu. Slave sv. Nikolu. Marjanovići (3 kuće) doseljeni su iz Srbije, od Topole u Kajkovo a odatle su se doselili u Tvrđan. Prezime nose po starijem pretku Marjanu. Slave sv. Arhangela Mihajla.
    Novi doseljenici su: Markovići (1 dom)
    doseljeno iz Donjeg Krnjina, slavi sv. Nikolu; Vukićević (1 dom), doseljen iz Kajkova, slavi Petkovdan: Matić (1 dom.), doseljen iz Domiševine, Brus, slavi Đurđic: Stanojkov (1 kuća), doseljen iz ssla Dukat kod Bosilegrada; Vuletić (1 dom.), doseljen iz Grkaja, slavi Aranđelovdan; Sekulić (1 kuća), doseljen iz Gornjeg Krnjina, slavi Pantlijevdan: Dujić (1 kuća), doseljen je iz Bosne na žsnino imanje, slavi Đurđevdan; Savić (1 kuća), doseljen iz Rodelja, slavi sv, Luku; drugi Savići (2 dom.), doseljeni su iz Kijevčića, slave Aranđelovdan; Savić (1 dom.), doseljen iz Zemanice, slavi Aranđelovdan; Mijailović (1 dom.), doseljen iz Jelakca, slavi sv. Stefana; Vukojević (1 dom.), doseljen Graničana, slavi sv. Nikolu; Spasojević (1 dom.), doseljen iz Pridvorice, slavi Petkovdan; Grujić (1 dom.), doseljen iz Koporića, slavi sv. Andreju; Kostići (2 dom.), doseljeni su iz Rudina kod Baljske, slave sv. Nikolu; Milanović (1 kuća), doseljen iz Zabrđa, slavi Pantelijevdan; Božović (1 dom.), doseljen je iz Ibarskog Kolašina, slavi sv. Nikolu; Vulićević (1 dom.), doseljen iz Zabrđa, slavi Mratindan; Savić (1 dom.), doseljen iz Kijevčića, došao na ženino imanje, slavi sv. Nikolu; Kovačević (1 dom.), doseljen iz Trebića, došao je na ženino imanje, slavi Đurđevdan; Đoković (1 dom.), doseljen je iz Leposavića, došao je na ženino imanje, slavi sv. Luku; Milenkovići (2 dom.), doseljeni su iz Kruščice, slave Đurđevdan; Andrić (1 dom.) doseljeni iz Rudina kod Banjske, slavi sv. Vasilija Velikog; Aksentijević (1 kuća), doseljen je iz Grižana na Rogozni opština Zvečan, slavi sv. Nikolu.
    Iz sela su se posle Drugog svetskog rata iselili: Petronijevići u Beograd (2 dom.), Boleč kod Beograda (1), Banatski Karlovac (1), Gloganj kod Pančeva (1) i Australiju (1); Ilići u Kraljevo (2) i Dubrovnik (1); Bojovići u Kragujevac (2); Marjanovići Leštane kod Beograda (1), Mali Mokri Lug (2) i Australiju (1); Balovići u Kraljevo (1) i Beograd (1).

    Izvor: BLAGOJE PAVLOVIĆ – NASELJA I MIGRACIJE STANOVNIŠTVA OPŠTINE LEPOSAVIĆ, INSTITUT ZA SRPSKU KULTURU PRIŠTINA, LEPOSAVIĆ, 2003.

  6. Nemanja

    Poreklo Nikolica iz Ibarske Slatine.

  7. dragan petrović

    Da li su Boškovići u rodu sa Komatovićima?

  8. AS

    Poreklo Stefanovica iz Potkomlja ?