Bunjevačka prezimena: Vojvodić – Glavić

4. maj 2012.

komentara: 0

Portal Poreklo u više nastavaka objavljuje podatke o bunjevačkim prezimenima, prethodno objavljene u subotičkom nedeljniku “Dani”, koji su preuzeti iz knjige Jovana Erdeljanovića “O poreklu Bunjevaca”. Prilog poslao Aleksandar Marinković

VOJVODIĆI – u Lici, od oko 1686.god.; pravoslavni u Srbu u Lici; pravoslavni u Kuli Atlagića kod Benkovca; mnogi pravoslavni rodovi u zapadnoj Bosni. U severnoj Dalmaciji katoličko selo Vojvodići. U Bosni četiri sela Vojvodići: dva pravoslavna u zapadnoj Bosni, a dva muslimansko-pravoslavna oko Foče. Moj dodatak – u subotičkim matičnim knjigama venčanih za katoličku crkvu Sv.Terezije Avilske, sredinom 19. veka, naveden je izvesni Vojvodich kao mladoženja. Verujem da se pokatoličio uoči venčanja.

VOJNIĆI – u Bačkoj: u Subotici, od 1686.god., o njima veli Vasa Stajić: ”kažu, da su iz Dalmacije”; u Bajši, Baji, Moravici i Pačeru (moj dodatak – Pačir?), od 1741.god. odnosno od 1841.god. i dele sa na više ogranaka; katolici u Lici, od oko 1686.god.; selo ili skup sela pod imenom Vojnići spominje se 1648.god. prilikom seobe našeg naroda u mletački kraj; katolici u zagorskoj Dalmaciji, tamo i cela sela od katolika Vojnića; muhamedanci u Bosanskoj Krajini. U zapadnoj Hercegovini katoličko selo Vojnići. – U povelji bosanskog kralja Stjepana Ostoje iz 1400.god. spominju se VoihЬnići kao kmetovi grada Hlivna u osam hlivanjskih sela – dakle očevidno jako bratstvo ili omanje pleme (jedno od dvanaest livanjskih plemena tog vremena). Iako prezime Voj(i)nići nije retko u našem narodu, ipak je dosta verovatno, da mnogi Vojinići i Vojnići po našim zapadnim (a odatle i po severnim) krajevima vode poreklo od tih starih Vojihnića iz Livanjskog polja. Kao što je bio slučaj sa mnogim našim starim plemenima, tako je moglo biti i sa njima: da su se usled turske najezde ili posle nje rasturili na razne strane i kao što npr. iseljeni Njeguši, Cuce, Bjelopavlovići, Bukumiri, Macure itd. dobivaju ili nose svoja plemenska imena kao prezimena, tako se moglo desiti i sa Vojinićima (Vojnićima).

VOLARIĆI – u Baji (i još gdekod u Bačkoj?), od 1753.god., a te je godine njihovo plemstvo ”objavljeno na temelju turopoljske svjedodžbe”. Prema tome, oni su se doselili u Bačku iz Turopolja u Hrvatskoj. Inače ima katolika Volarića i Imotskom u Dalmaciji; u bosanskom katoličkom manastiru u Olovu bio je 1660.god. ”fra Bernardo Volarich missionario di Lipova”; 1864.god. se imenuje ”Franjo Volarić, dekan i školski nadzornik za Krk” u Dalmaciji. U Bosanskoj Krajini imao seoce Volarić, deo opštine sa stanovništvom sve tri vere.

VOMIĆI (?) – u Subotici, od 1687. godine.

VRBANI / VRBANOVIĆI – u Podgorju i u Lici Vrbani, od 1683.god.; u Subotici Bunjevci Vrbanovići (Verbanovich); Josip i Petar Vrbani, činovnici u Bosni i Hercegovini. U Dalmaciji tri katolička sela s imenom Vrbanj: jedno kod Imotskog i dva kod Omiša.

VRKLJANI – u Lici, od 1686.god.; Ljudevit i Stefan Vrkljani, činovnici u Bosni.

VUJAVIĆI – u Subotici, od 1715.god. (pogrešno Vugavich).

VUJEVIĆI – u Bačkoj: u Subotici, od 1686. god.; u Baji i Bajmaku; katolici u Dalmaciji: u Dabru kod Sinja, u Vrgorcu i u Imotskoj Krajini; katolici u zapadnoj Hercegovini. U severnoj Dalmaciji katoličko seoce Vujevići. U zapadnoj Bosni seoce Vujevići, verovatno katoličko.

VUJKOVIĆI – u Bačkoj: u Subotici, od 1686. god., u Kaćmaru; izumrli rod u Lici; pravoslavni u Brgudu kod Benkovca. U Bosni dva pravoslavna sela: jedno u Bosanskoj Krajini, a drugo u istočnoj Bosni.

VUKASOVIĆI – u Senju, od 1612.god.; katolici i pravoslavni u Drnišu i u okolini Kistanja; katolici u Brnazama kod Sinja; J.Vukasović, katolički sveštenik, rodom iz Oriovca u Slavoniji; Ivan Vukasović, stanovnik Stoca. U srednjoj Bosni Vukasovići, deo sela sa stanovništvom sve tri vere.

VUKELIĆI – u Subotici, od 1686.god.; u Somboru, od 1715.god.; u Podgorju i u Lici katolici i pravoslavni, i to pravoslavni prešli u katoličanstvo verovatno oko 1700. godine; o njihovom poreklu i starini vidi u 2. tački prethodnog odeljka (moj dodatak – radi se o već opisanim potomcima neretvanskog vlastelina Grgura Vladimirovića – Rukavine); da su i pravoslavni i katolici u Lici jednog porekla saopštio mi je i g. Isajlo Rajčević, sveštenik u ličkoj Srednjoj Gori, a rodom iz Smiljana u Lici; tri srpska pravoslavna roda u gornjo-karlovačkoj eparhiji; pravoslavni u zapadnoj Bosni i u bosanskoj Posavini. U Bosni šest sela s imenom Vukelići: četiri u zapadnoj Bosni, sva pravoslavna, a dva u srednjoj Bosni, i od njih je jedno pravoslavno, a jedno muslimansko.

VUKMANOVI / VUKMANOVIĆI – u Subotici, od 1686.god.; u Lici Vukmanovići od 1644.god. (vere ?); pravoslavni Vukmanovići u zapadnoj Bosni. U srednjoj Bosni pravoslavno selo Vukmanović.

VUKOVIĆI / VUKOVI – u Subotici, od 1686.god.; u Podgorju i u Lici i pravoslavni i katolici, pravoslavni primili katoličanstvo verovatno oko 1700. godine; katolici Vukovići u Vrlici u severnoj Dalmaciji; katolici u Imotskom; pravoslavni u Žagroviću kod Knina, a tamo doseljeni iz nekog dalmatinskog mesta; u zagorskoj Dalmaciji katoličko prezime i katoličko selo; P. i J.Vukovich, katolički sveštenici u splitskoj dijecezi, prvi rodom iz ”Da Tugari” kod Omiša, a drugi iz Bitelića kod Sinja; katolici u Sinju i u Glavicama kod Sinja; pravoslavni u Koljanima kod Vrlike; u Kupresu, u zapadnoj Bosni, starinci katolici; mnogi pravoslavni Vukovići u Bosni, naročito u zapadnoj. U Bosni 18 sela s imenom Vukovići, od kojih je jedno, kod Jajca, katoličko i jedno verovatno katoličko kod G. Vakufa (dakle oba u zapadnoj Bosni), a ostala su sa stanovništvom raznih vera.

VUKSANI – u Lici, katolici i pravoslavni, pravoslavni primili katoličanstvo verovatno oko 1700. godine; katolici u Podlugu kod Benkovca; S. Vuksan, nastavnik srpske učiteljske škole u Pakracu i J. Vuksan, pravoslavni Srbin u gornjo-katoličkoj eparhiji.

VUNGALJA (?) – u Subotici, od 1757. godine.

VUČENOVIĆI / VUČENOVI – u Subotici, od 1715.god.; pravoslavni Srbi, žumberački uskoci Radivoj i Nikašin Vučenović 1556.god., a doseljeni sa bosansko-dalmatinsko-ličke tromeđe; Vučenović Janko 1686.god. iseljenik iz Like; Vučenovići, veliki pravoslavni rod u dalmatinskom Kosovu i u Ramljanama kod Knina, a starinom ”iz Bosne”; pravoslavni Vučenovići u Zvjerincu kod Knina, a doseljeni iz Bosne (po predanju starinom sa Kosova Polja); katolici Vučenovići u Glavicama kod Sinja; Vučeni, pravoslavni starinci u Glamočkom Polju; pravoslavni Vučenovići i Vučeni u banjalučkom kraju, u Bosanskoj Krajini, u bosanskoj Posavini, i u Derventi. U Bosni kod Glamoča pravoslavno selo Vučen, a kod Prnjavora Vučenovići, selo sa stanovništvom raznih vera.

VUČIĆI – u Subotici, od 1686.god.; u Senju (vere ?); katolici u Šibeniku; katolici u Glavicama kod Sinja. U zapadnoj Bosni pravoslavno selo Vučići.

GABRILOVIĆI – u Somboru, od 1715. godine. U južnoj Dalmaciji katoličko selo Gabrili.

GABRIĆI – u Subotici, od 1724.god.; verovatno ogranak ili srodnici Suknovića koji se u Subotici pominju još 1686.god.; katolici u srednjoj i južnoj Dalmaciji; katolici u Sinju; katolici u Ugljanu i u Suhaču kod Sinja; u Bosni tri fratra u 17. i 18.veku sa tim prezimenom; 1702.god. ”fra Gregorio Gabrich”, gvardijan manastira Olovo u Bosni.

GAVRANI / GAVRANOVI – u Somboru, od 1715.god.; u Subotici; u Lici (vere ?); katolici u Dalmaciji i zapadnoj Hercegovini; pravoslavni Gavrani u Dabru i u Čitluku kod Sinja; katolici Gavrani u Varešu; pravoslavni Gavranovići u Bosni i njihovi skorašnji preseljenici u Kninsko Polje u Dalmaciji; pravoslavni u Kninu; G.Gavran, katolički sveštenik u Hercegovini, rodom iz Rastovače u zapadnoj Hercegovini; pravoslavni Gavranovići u zapadnoj Bosni; Ahmet-aga Gavranović, stanovnik Gornjeg Vakufa u zapadnoj Bosni. U zapadnoj Hercegovini katoličko selo Gavran-mahala, a većinom u zapadnoj Bosni pravoslavna i katolička ili sela sa stanovništvom raznih vera: Gavran, Gavranići, Gavranova Voda, Gavranov Potok, Gavranovica i Gavranovići.

GAKOVIĆI – u Subotici, od 1686.god.; pravoslavni u Dalmaciji kod Obrovca i od njih iseljeni u Bosansku Krajinu, a odatle i u srednju Bosnu i Hercegovinu; mnogi pravoslavni rodovi Gakovići i Gakovi u zapadnoj Bosni; M.Gaković, pravoslavni prota u Bosanskoj Krupi. U Dalmaciji kod Obrovca naselje Gakuša, deo pravoslavno-katoličkog sela. U zapadnoj Bosni dva pravoslavna sela s imenom Gakovići, po jedno Gakovac, Gakovci (s nešto katolika) i Gakovi (većina njih u okolini Banjaluke); kod Foče jedno muslimasnko-pravoslavno selo s imenom Gakovi.

GATOVIĆI – u Subotici, od 1686.godine. U Dalmaciji kod Omiša katoličko selo Gata, a u zapadnoj Bosni tri pravoslavna i jedno muslimansko selo s imenom Gata.

GVOZDENOVIĆI / GVOZDENOVI – u Subotici, od 1737.god.; pravoslavni u Lici; pravoslavni u Mostaru; pravoslavni Gvozdenovići u zapadnoj i u srednjoj Bosni i izumrli pravoslavni Gvozdeni u srednjoj Bosni; pravoslavni Gvozdeni i Gvozdenovići u bosanskoj Posavini. U Bosanskoj Krajini četiri sela s imenima: Gvozdenović, Gvozdeni, Gvozdenovac, Gvozdenovo.

GEČINI (?) – u Subotici, od 1757.godine.

GLAVAŠI – u Podgorju i u Licu, o njihovom poreklu i starini vidi u tački 2. prethodnog odeljka (moj dodatak – već pomenuta priča o potomcima Grgura Vladimirovića Rukavine); pravoslavni rod u gornjo-karlovačkoj dijecezi. Ima katolika Glavaša u Zemuniku kod Benkovca i u Makarskom Primorju; P. Glavaš, katolički sveštenik u splitskoj dijecezi, rodom iz Kozice u srednjoj Dalmaciji; pravoslavni Glavašaevići u zapadnoj Bosni.

GLAVINIĆI – u Subotici, od 1686.god.; od njih će biti Sebastijan Glavinić, katolički biskup u Senju 1689.god. i dalje; katolici u Sinju i u Potravlju kod Sinja; ”Glavina M.”, rodom ”da Clissa”, katolički sveštenik u splitskoj dijecezi; don Anđelko Glavinić, župnik u Trebinju. U Imotskom kraju u Dalmaciji katoličko-pravoslavno selo Glavina. U istočnoj Hercegovii i srednjoj Bosni po jedno selo Glavinići u pravoslavno-muslimanskim opštinama.

GLAVIĆI – u Subotici, od 1686.god.; katolici u južnoj Dalmaciji. U 14.veku Tvrtko Glavić, čovek zetske gospode Đurđa i Balše, a u 15. veku župan Radosav Glavić u srednjoj Bosni; za osam negdašnjih plemićkih rodova u kraljevini Bosni, među njima i rod ”Glavich”, kaže se, da su ”ex Bosnia quamplurimi ex territorio Travnik”. U Boki selo Glavić (-Matković) deo pravoslavno-katoličke opštine.

IZVOR: Aleksandar Marinković

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.