Prezimena, selo Vođenica (Bosanski Petrovac) Reviewed by Momizat on . Balaban, Banović, Bjelić, Bojinović, Brkljač, Vukobrad, Grbić, Dragićević, Dragić, Dukavac, Đaković, Đukić, Đurđić, Egelja, Zorić, Ivanić, Inđić, Jeličić, Jovanić Balaban, Banović, Bjelić, Bojinović, Brkljač, Vukobrad, Grbić, Dragićević, Dragić, Dukavac, Đaković, Đukić, Đurđić, Egelja, Zorić, Ivanić, Inđić, Jeličić, Jovanić Rating: 0
You Are Here: Home » Zavičaj - sela i gradovi » Prezimena, selo Vođenica (Bosanski Petrovac)

Prezimena, selo Vođenica (Bosanski Petrovac)

Balaban, Banović, Bjelić, Bojinović, Brkljač, Vukobrad, Grbić, Dragićević, Dragić, Dukavac, Đaković, Đukić, Đurđić, Egelja, Zorić, Ivanić, Inđić, Jeličić, Jovanić, Jokić, Kerkez, Kolundžić, Krajinović, Kresoja, Kričković, Latković, Marjanović, Marinković, Medić, Miljuš, Novaković, Obradović, Pavičić, Petrović, Popadić, Radaković, Radošević, Repac, Romić, Sekulić, Sovilj, Stupar, Tešić, Ćuk, Ćulibrk, Ćurguz, Čelar, Čorak, Šarac, Švonja, Škundrić, Štrbac

Vođenica se proteže uskom zavlakom od vođeničkih vrela do u polje. Usku dolinu pravca j. istok—s. zapad zatvara do istoka Mlječikovac, do juga Mačkovac, Mejin Brijeg, Gradina i Obljaj. To je ujedno granica između Vođenice i Skakavca. Do severa Lošinovac i Drenovac, izbočen gredar prošaran grmljem, čine pregradu prema Vranovini i Brestovcu. U polje su zašle kuće naširoko. Tamo nema vidne granice.

Po položaju deli se selo sasvim prirodno na dva dela: Gornja Vođenica i Donja Vođenica. Gornja Vođenica smeštena je u zavlaci, kroz koju protiče potočić Vođenica. Ispočetka je uska, a što dalje prema polju, sve šira. Po dnu unekoliko i po obalama zavlake nalazi se rodna zemlja. Naviše, preko obadva hrbata. što ograđuju zavlaku, prevlađuje gredar, obrastao grmljem. Donja Vođenica otpočnnje tamo, gde se selo hvata glavnog trupa poljskog. Tamo se opet razlikuje nekoliko mahala ili čopora. To su: Podobljaj, Glavica, Šume (Gajevi), Rudača, Jelića Glavica i Pučenik.

Kuće su u Gornjoj Vođenici poredane obodom zavlake s obe strane, gde prestaje rodna zemlja i nastaje kamenjar. U tešnjem početnom delu zavlake kuće su najređe. A dalje što širi pojas rodne zemlje, to i kuće gušće. Poneka se malo odmakla od oboda u kakvoj krčevini. U polju su kuće većma rasute. Nalaze se u nekolika podalje razmaknuta čopora, koji su već pomenuti. Tip sela je razbijeni. — Gornja Vođenica je dosta zaklonjena od ledene „bure“. Donja Vođenica je nezaštićena, jer leži u otvorenom polju.

Privreda i saobraćaj. Oranice: Ograde, Pavkovac, Polje, Naplavci, Podobljaj, Livade: Željeznik, Polje. U kamenitom polju ima nekoliko kolibač gde stoka bude s jeseni i s proleća, dok se ne zabrane livade. Inače se seno vozi sve kućama. — Pašnjaci: Mačkovac, Gradina, Obljaj, Vrela, Stublići. Lošinovac, Kućerine, Drenovac, Urije, Gajevi.

U početku imenovane zavlake izvire mnogo izvorića, te i onaj deo zemljišta nosi naziv „Vrela“. Tih izvorčića ima preko pedeset, a tri su ponajača: Stublić, Sastavak, Ćurguzov Stubao. Od sviju tih izvora nastaje potočić Vođenica, koji je od jeseni do proleća dosta jak. Tada prelazi i preko ceste, a kad su jače kiše, dospeva daleko u polje. Drugih izvora nema. Kad nastane letnja suša, većina seljana vozi vodu u buradima iz Krnjeuše. Voda u Vrelima im je na nezgodi i sneruke.

Na Vođenici ima oko četrdeset mlinova. Deset njih najbližih Vrelima, mogu obično da melju preko cele godine. Ostali leže za vreme suše. Ovde imaju mline i seljani iz drugih sela: Lastava, Vranovine i Bjelaja. Kad ovde mlinovi legnu, svet ide mljeti u Ripču, Kulen-Vakufu i Manastiru.

Drvo se dobiva iz Željeznika i to za ogrev bukovo, a za građu jelovo.

Putevi su, izuzev državni drum, u posve slabom stanju. Od druma vodi sredinom sela put kroz Gornju Vođenicu i izlazi na Željeznik do senokosa i šume. Od toga se puta odvaja ogranak koji dolazi do mlinova, u Vrelima. Od državnog druma prema polju ima nekoliko puteva. Služe za pristup na njive i vežu pojedine mahale međusobno i s državnim drumom.

Grobalja ima više: Saračevo, Ćurguzovo, Bjelića, Jošića, u Kućerinama, Medića i dr.

Starine. Mora se spomenuti Gradina na Drenovcu i Gradina kod Stublića. Kod obiju primećuju se tragovi gradnje. Još postoji u selu crkvina s dobro primetnim temeljima crkve, okrenute u istok. Oko crkve leže velike grobne ploče, četvorouglaste, samo na istočnoj strani naokrug svedene. To su starobosanski nadgrobni spomenici. Na Lošinovcu zapažajuse gemelji drugog zida. koji idu prema vrelima. Kao da je tu nekada bio ograđen zidom velik prostor.

Poreklo i jakost porodica. Do bune 1875.-78. g. bilo je u Voćenici (Gornjoj) sedam muslimanskih, begovskih kuća. Tu su imali i džamiju, napravljenu tek sedam godina pred bunu, i groblje. I sada se još vidi komad zidine od džamije. Pretežniji deo zemlje držali su begovi kao svoj begluk. Sad su tamo sve naseljenici iz Like, doseljeni iza okupacije. Zbog toga je broj kuća doseljavanjem odmah nza bune nerazmerno porastao. Pre kojih 120 godina bilo je u celoj Vođenici devet hrišćanskih i sedam begovskih kuća. Tih devet kuća bile su ovih porodica: Jokić, Latković, Stupar, Ćurguz, Kerkez, Tešić, Jeličić, Dragić, Popadić. Oko 1860. g. bilo je u Vođenici svega sedamnaest kuća osim begovskih. Danas ima u selu oko dvesta kuća, a otpadaju na porodice, koje će se sada redom navesti.

Ćurguz — ima ih sedam kuća u Gornjoj Vođenici i jedna na Jelića Glavici. Slave Nikoljdan. Poreklom su iz Dalmacije od manastira Krke. Zvali su se tamo Vladisavljevići. Taj, što je ovamo doselio, bio je pop i nosio ćurak. Po njemu se prozovu njegovi potomci Ćurguzi.

Inđić — ima ih tri kuće u Gor. Vođenici. Slave Nikoljdan. Naselili 1879. g. iz Gračaca (Lika).

Kolundžić — ima ih dve kuće u Gor. Vođenici. Slave Đurđevdan. Naselili 1879. g. iz Gračaca.

Šarac — ima ih dve kuće u Gor. Vođenici. Slave Nikoljdan. Doselili 1879. g. iz Gubavčeva Polja kod Udbine (Lika).

Dragićević — ima ih tri kuće u Gor. Vođenici. Slave Jovanjdan (7. jan.). Naselili 1879. g. iz Dalmacije.

Đukić — ima ih dve kuće u Gor. Vođenici. Slave Markovdan. Doselili 1879. g. iz Udbine.

Repac — jedna kuća u Gor. Vođenici. Slave Nikoljdan doselili 1879. g. od Gospića (Lika).

Bjelić — četiri kuće u Gor. Vođenici, jedna kuća na Glavici. Slave Vasilijevdan. Doselili pre nekih 140 godina iz Doljani ličkih (srez Lapac). Za njih kazuju, da su se zvali Vejinovići. Po nekoj babi Bjeli nazvani Bjelići.

Jević — jedna kuća u Gor. Vođennci. Slave Đurđevdan. Privedeni iz Vranovine pre 60 godina.

Novaković — dve kuće u Gor. Vođenici. Slave Nikoljdan. Odavna su u Vođenici, već preko 100 godnna. Ne zna se pravo kada su i oklen doselili. Kako su ostali Novakovići poreklom iz Dalmacije, biće svakako da su i ovi.

Dragić — četiri kuće u Gor. Vođenici, jedna kuća u Pučeniku. Slave Sv. Vartolomeja. Zvali se nekada Kecman. Staro im poreklo iz Crne Gore.

Egelja — šest kuća u Gor. Vođenici. Slave Lučindan. Doselili 1879. g. iz Gračaca.

Đurđić — jedna kuća u Gor. Vođenici. Slave Jovanjdan. Nekada su potekli iz Dalmacije i zvali se Adamovići. Presele u Gornji Unac i tamo se prozovu Lazarević. Najzad po nekoj Đurđiji prozove se jedan ogranak Đurđić.

Tešić — tri kuće u Gor. Vođenici, dve kuće na Jelića Glavici. Slave Đurđevdan. Zvali su se davno Medići. Po nekom svom pretku Teši promenili prezime u Tešić Starinom iz Bubnja (srez Lapac u Lici). Naselili ovamo pre 140 godina. Bili isprva begovski seizi. Posle se samostalno okućili.

Štrbac — jedna kuća u Gor. Vođenici. Slave Đurđevdan.

Obradović — jedna kuća u Gor. Vođenici. Slave Jovanj-dan. Doselili 1879. g. iz Bruvna (Lika).

Stupar — pet kuća u Gor. Vođenici, četiri kuće na Glavici, tri kuće u Gajevima i tri kuće u Pučeniku, Slave Lazarevu Subotu. Svi su saselili u Vođenicu sa Skakavca u nekolika maha. Oni u Gor. Voćenici pre 100 godina, oni na Glavici pre 60 godina, ostali pred bunu 1875.—78. g.

Čorak — jedna kuća u Gor. Voćenici. Ova je porodica katoličke vere. Doselila ovamo 1879. g. iz Kule, kod Gospića.

Đaković — jedna kuća. Slavi Đurđevdan.

Grbić — jedna kuća. Slavi Srđevdan.

Ćuk — jedna kuća. Doselili 1879. g. iz Zrmanje (Lika).

Medić — četiri kuće u Gor. Vođenici, šest kuća pod Obljajem. Oni pod Obljajem bili su isprva na Trnovcu. Doselili pre 80—100 g. iz Bubnja (srez Lapac).

Čelar — jedna kuća u Gor. Vođenici. Slave Aranđelovdan. Dosta su odavna ovde, ali se ne razmnožavaju.

Vojinović — tri kuće u Gor. Vođenici, jedna na Glavici. Slave Đurđevdan. Naselili 1879. g. iz Mazina.

Krajinović — četiri kuće u Gor. Vođenici. Slave Jovanjdan. Doselili 1879. iz Bruvna (Lika).

Radaković — jedna kuća u Gor. Vođenici. Slave Nikoljdan. Doselili 1879. g. iz Bruvna (Lika).

Ćulibrk — tri kuće u Gor. Vođenici. Slave Jovanjdan. Bili su pre na Obljaju. Ne pamti se, kad su došli na Obljaj. Njihova je starina od Lapca u Lici. Zvali se tamo Majstorovići. Pre kakvih 150 g. pređu u Bosnu, možda u krupski srez, gde ih je i danas vrlo mnogo. Kad su jednom kroz čaršiju (krupsku?) prolazili, gledala ih bula s prozora. Kad ugleda jednog Majstorovića uzvrnutih brkova, usklikne na prozoru: „gle onoga ćulibrka“. Otada ta grana Majstorovića dobi prezime: Ćulibrk.

Sovilj — tri kuće u Gor. Vođenici. Slave Nikoljdan. Doselili ovamo 1879. g. iz Glogova kod Gračaca, U Liku se naselili, za vreme Stojana Jankovića, iz Smiljčića u Dalmaciji. Dosela tada njih dvojica braće. Nabrzo potom obamre im rodbina u Dalmaciji, pa se jedan od ove dvojice povrati natrag, na starevinu. Ovaj, što je ostao u Lici, izrodi veliki porod, koji se naglo još jače razmnoži.

Marjanović — dve kuće u Gor. Vođenici, tri u Pučeniku. Slave Jovanjdan. Oni prvi doselili pre 70 g. iz Marjanovića Dola. Drugm isele s istog mesta najpre u Vreča, aodatle oko 1872. g. u Pučenik.

Pavičić — dve kuće u Gor. Vođenici. Ovo je porodica katoličke veroispovesti. Doselili su ovamo 1879. g. iz Boričevca u Lici.

Dukavac — dve kuće u Gor. Vođenici. I ovo je katolička porodica. Naselili iz Metka u Lici 1879. g.

Latinović — jedna kuća u Gor. Vođenici. tri kuće u Gajevima. Slave Jovanjdan. Doselili pre 80 godina iz Bravska.

Popadić — dve kuće u Gor. Vođenici. Slave Đurđevdan. Bili su nekada u Suvaji kao begovske sluge. Tu pomru od kuge svi osim jednog muškog deteta. Beg njegov uzme ga sebi u kuću u Vođenici i pothrani ga kao i rođeno dete. Bio je tako u begovskoj porodici sve do momačkog uzrasta. Istom na prekor drugih begova. kako može držati „Vlaha“ među „čeljadi“ (ženskinje), beg ga odstrani iz svoje kuće. Dade mu zemlju, napravi kuću i oženi ga.

Zorić — dve kuće u Gor. Vođenici, dve na Jelića Glavici. Slave Đurđevdan. Doselili pre 50 godina iz Plavna u Dalmaciji.

Kerkez — trinaest kuća pod Obljajem. Slave Đurđevdan. Preselili pre kojih 160 godina s Očijeva. Starinom su od Srba u Lici.

Banović— jedna kuća. Slave Nikoljdan. Preselili amo sa Skakavca pre 50. g.

Jeličić — pet kuća na Glavici, pet kuća na Jelića Glavici. Slave Nikoljdan. Potekli su od Gospića. Dosele u Srb njih šestorica braće. Presele se otalen u Vrtoče. Budu tu oko dvadeset godina. Dodija im bezvodnica. Pređu u Vođenicu pod Glavicu. Tu isteraju na sedamdesetoro čeljadi. Počnu se deliti i raseljavati: jedni u Vranovinu, drugi u Bravsko. treći natrag u Vrtoče i još na druge strane. Kao vreme njihova dolaska u Vođenicu može se uzeti pre 180—200 godina. Kad su naselili ovde, njihova je kuća bila sedma u Vođenici, ne računajući begovske kuće.

Romić — jedna kuća na Glavici. Slave Nikoljdan. Starina im je iz Grahova.

Petrović — dve kuće na Glavici. Slave Markovdan. Naselili 1879. g. iz Doljani (srez Lapac).

Latković — pet kuća na Glavici, pet na Rudači. Slave Aranđelovdan. Potiču ispod Vrane u Dalmaciji. Dosele u Lapac, iz Lapca u Vrtoče. Bili tu nekoliko vremena. Pre kojih 130 godina pređu otuda u Voćenicu. Prezvali ih ovamo Jeličići. s kojima su u nekom srodstvu. Govori se, da su se nekad zvali Stojisavljevići.

Jovanić — dve kuće na Glavici. Slave Đurđevdan. Starinom su ispod Orlove Grede, kod Srba. Ded im pobegne iz vojništva pod puškom iz Otočca i naseli ovde. To je moglo biti po prilici pre 100 godina.

Miljuš — tri kuće na Glavici. Clave Jovanjdan. Doselili 1879. g. iz Srba.

Pećanac — jedna kuća u Gajevima. Slavi Jovanjdan. Prešao ovamo iz Unca pre 30 godina kao najamnik.

Ivanić — tri kuće u Gajevima. Slave Nikoljdan. Doselili 1879. g. iz Omsice, kod Gračaca.

Brkljač — šest kuća na Rudači. Slave Jovanjdan. Saselili ovamo sa Skakavca pred bunu 1875—78. g. Starinom su iz Plavna u Dalmaciji. Otuda došli pred kojih 100 godina.

Švonja — jedna kuća na Rudači. Slave Lazarevdan (L. Subotu). Naselili 1879. g. iz Dalmacije.

Kričković — tri kuće na Rudači. Slave Nikoljdan. Doselili 1879. g. iz Omsice kod Gračaca.

Škundrić — šest kuća na Jelića Glavici. Slave Jovanjdan. Doselili 1879. g. s Velike Popine u Lici. Starinom su Hercegovci. Prašukunded njihov ubije tamo bega, pa pobegne u Bjelajsko Polje. Dočuje se za njih i pristigne potera. Nato njih trojica braće prebegnu u Liku. Jedan se stani u Vel. Popini, drugi u Peljevu, treći u Palanci. (o ovome piše B. Budisavljević u knjizi „Iz starog zavičaja“ N. Sad. 1914. str. 64—65.). Posle toliko godina naseli opet jedan ogranak njihov ovamo u Bjelajsko Polje,. gde su se najpre bili sklonili od opasnosti.

Sekulić — jedna kuća na Jelića Glavici. Ovo je katolička porodica. Naselili 1879. g. iz Ribnika kod Gospića.

Vukobrad — dve kuće na Jelića Glavici. Slave Đurđevdan. Naselili ovde 1879. g. iz Zrmanje u Lici.

Jokić — jedanaest kuća u Pučeniku. Slave Nikoljdan. Starinom su iz Mazina u Luci. Zvali se tamo Kovačevići. Otuda dosele 1795. g. i to najpre na Vranovinu. Iza tri godine, protera ih spahija. Siđu u Vođenicu. Iskrče zemlju i vrlo ozgodne. Isteraju na 130 goveda. Iz njihove porodice bilo je i sveštenika. — Iz Mazina su se selili Kovačevići još i na druge strane: u Drinić, Suvaju, Smoljanu i dr. (Vidi: „Sela parohije Krnjeuše“ str. 178.).

Kresoja — dve kuće u Pučeniku. Slave Nikoljdan. Privedeni iz Risovca pre 50 godina.

Marinković — dve kuće u Pučeniku. Slave Mratindan. Saselili iz Smoljane pred više od 100 godina.

Balaban — dve kuće u Pučeniku. Slave Petrovdan. Saselili pre 70 godina s Klještine.

Radošević — tri kuće u Pučeniku. Slave Aranđelovdan. Prešli ovamo nz Brestovca oko 1860. g.

 

IZVOR: Petar Rađenović, Bjelajsko Polje i Bravsko, Srpski etnografski zbornik 1925 XXXV,  www.zavicajnoudruzenjepetrovac.com/index.php/vodenica

 


Komentari (1)

  • Goran

    Selo Vranovina

    Selo Vranovina nalazi se na teritoriji opštine Bosanski Petrovac u Bosanskoj Krajini, Republika Bosna i Hercegovina.
    Selo Vranovina leži na južnim obroncima planine Grmeč ispod grebena Željeznik (vrh Carigrad 1279 metara) a svojim najnižim delom zalazi u severozapadni deo Bjelajskog Polja. Prostire se između sela: Vođenice, Brestovca, Lastvi i Krnjeuše. Istočnu granicu prema selu G.Vođenica čini brdo Vranovski vršeljak (931), južnu prema selu Brestovac čini šibljem obrastao kamenjar Glavica (788), zapadnu prema selu Lastve čini brdo Brda a severnu greben Željeznik. Deo sela koji zalazi u Bjelajsko Polje nema izrazitu granicu prema selima: Brestovac, Krnjeuša i Lastve.
    Selo Vranovina sastoji se iz više delova (zaselaka): Rakovica, Jevića (Cvikića) Glavica, Vranješki Do, Kapetanov Do i Gornja Vranovina. Zaselak Rakovica je najniži deo sela, na nadmorskoj visini oko 600 metara, koji zalazi u Bjlajsko polje i nalazi se uz put Petrovac-Krupa. Gornja Vranovina se prostire na uzdignutoj talasastoj visoravni ispod grebena Željeznik, na nadmorskoj visini 750-900 metara. Ostali zaseoci nalaze se u istoimenim dolinama između G.Vranovine i Rakovice, na nadmorskoj visini 650-750 metara.
    Selo Vranovina je razbijenog tipa (neušorano), tako da su pojedini zaseoci i grupe kuća u zaseocima, posebno u G.Vranovini, dosta udaljeni jedni od drugih. Grupe kuća uglavnom čine po jednu porodicu.
    Selo je verovatno dobilo ime po potoku Vranovina koji izvire ispod Željeznika, protiče kroz selo i ponire u Glavici iznad sela Brestovac.
    Naseljavanje sela Vranovine započelo je istovremeno kada i ostalih sela u Bjelajskom Polju, tj. posle Karlovačkog mira (1699.). Vreme naseljavanja može se podeliti u tri perioda i to: period do Karlovačkog mira, period od Karlovačkog mira do okupacije Bosne od strane Austrougarske (1878.) i period posle okupacije.
    Najstarije porodice koje su naselile selo Vranovinu odmah posle Karlovačkog mira došle su iz Dalmacije i smatraju se starosedeocima a to su: Vranješi, Jevići, Kerkezi i Adamovići. U periodu do okupacije Bosne selo Vranovinu naselili su: Kovačevići, Jokići, Radišići, Dragići, Jeličići i Daljevići. Posle okupacije Vranovinu su naselili doseljenici iz Like: Brkići, Radakovići, Repci, Plećaši, Pjevači, Hercezi, Surle, Sovilji, Mandići, Manojlovići, Ostojići i Pavelići (katolici).
    Navedene porodice Vranovinu su naselili prema sledećem. Gornju Vranovinu su naselili: Adamovići, Kerkezi, Jeličići, Radakovići, Pavelići i Brkići. Kapetanov Do su naselili: Daljevići, Jokići i Plećaši. Vranješki Do su naselili: Vranješi, Jevići i Radišići. Rakovicu su naselili: Kovačevići, Manojlovići, Sovilji, Surle i Hercezi.
    Iseljavanje iz Vranovine započelo je pred I SR odlaskom ljudi na privremeni rad u Ameriku i druge zemlje Evrope. Između dva SR bilo je manjih iseljavanja u druge krajeve Bosne ili u Vojvodinu. Nakon II SR, najveće iseljavanje iz Vranovine bilo je za vreme kolonizacije u Vojvodinu (1945.-1946.) i ekonomsko iseljavanje u Vojvodinu (60-tih godina 20. veka). Zbog zapošljavanja i lakšeg školovanja dece neke porodice su se kasnije iselile u najbliže gradove (Petrovcac, Bihać i dr.). Tokom građanskog rata u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.) a posle ’’Oluje’’, Dejtonskog sporazima (1995.) i podele Bosne na Entitete sve porodice iz Vranovine su se iselile na teritoriju Republike Srpske ili u Srbiju. Kako je Vranovina pripala Federaciji BiH a tokom rata sve kuće u selu bile su spaljene, veoma mali broj porodica se vratio nazad u selo.

    Dragi moji, izvolite i tekst o selu Vranovina, Bosanski Petrovac, da imate i to, i da se zaplavi i da link vodi na ovaj tekst.

    Hvala mnogo,

    Pozdrav,

    Goran Kerkez

    Odgovori

Ostavi komentar

© 2012- 2013 POREKLO poreklo.rs

Scroll to top