Prezimena, selo Cimeše (Bosanski Petrovac)

23. april 2012.

komentara: 2

Banjac, Bjelić, Bujić, Budimir, Vekić, Vojinović, Vukeljić, Dobrijević, Dobrić, Došen, Ivanić, Jakšić, Karanović, Kerkez, Knežević, Kolundžija, Kuburić, Mandić, Macura, Medić, Miljević, Mirković, Obradović, Orelj, Pavičić, Petrović, Plećaš, Radišić, Radulović, Salapura, Sovilj, Stojaković, Tesla, Šarac, Šipka

Selo Cimeše je uz podnožje Osječenice na domaku najvišeg joj vrha (Kamena). Sklopljeno je iz tri odelita kraja. To su Bjelajski Vaganac, Jazbine i Cimeše. To su tri plitke uvale, odeljene niskim brežuljcima. Vaganac i Jazbine nose obeležja bregovitih polja. Cimeše, vezane za Bjelajsko Polje, približuju se više poljskom naselju. Vaganac je omalena okruglasta uvala, opkoljena s istoka Kosom i Krivokućom, sa zapada i severa Šujinim Vrhom (678 m.) i Jazbinom. Na jug, do Osječenice, pouzdiže se plećinasta uzvisina Raušovica. Jazbine su mnogo uža, nešto dulja i krivudasta uvala. Leže izmeću Kose i Krivokuće do istočne strane Šujina Vrha i Osoja do zapadne strane. Prema Bjelajskom Polju (u užem značenju) Jazbine se umereno spuštaju na niže. Cimeše su se protegle jugoistočnim rubom Bjelajskog Polja. Tu je nadmorska visina 596 m. Do istoka ih zatvaraju bregovi: Magarevac, Cimeše, Grabik, do zapada Drenova Glavica. Severni je vidik otvoren širom u ravno Bjelajsko Polje. — Kuće su u svim delovima sela povrh njiva. U Vagancu i Jazbinama su ponadalje rasute. U Cimešama su malo nabliže, nanizane u dugačkom nizu.

Privreda i saobraćaj. Njive: Vaganac, Jazbine, Uvale, Podlijeska, Naplavak, Do, Gečet, Mećupuće, Gromiljača. Livade: Gradina, Vagančić Mali, Korita, Demuša, Poljana, Smrdan, Keljevac, Duga Uža, Majdan. Pašnjaci: Krivokuće, Kosa, Šujin Vrh, Dubrave, Ljetišta, Prhovo, Poljice, Tuk, Kraj, Osječenica. Drvarina iz Osječenice. Zemlje su vrlo rodne, osobito u Cimešama. Cimeše se broje u najbogatije selo u ovoj oblasti. Kuće su većim delom zidane od kamena. Drvenih je malo.

Vode. Milijevača je ozidani bunar u Vagancu. Ima vode preko cele godine, no po letu vrlo opane. Vukovača je lokva sa živom vodom u Vagancu. Ljetišta, bunar nalivan kišnicom. U Jazbinama ima nekoliko bunara, ali bez žive vode. Cimeše nemaju svojih izvora, ali im je blizu voda u Bjelaju. U selu nema mlina. Melje se u Manastiru, Kulen-Vakufu i Ripču.

U Vagancu je groblje pod Kosom. U Jazbinama su dva groblja, u Cimešama tri: kod crkvine, na Okrajku, na Konjskom Brijegu.

Drum Petrovac-Bihać ne dodiruje sela. No vristup do njega nije ni dalek ni težak. Kroz selo su putevi sasvim slabi.

Starine. Gradina više Dola na Vagancu. Crkvina na Cimešama, iznad kuća cimeških. Tu je otkopan temelj crkve, koja je bila u obliku krsta. Oko crkve po bregu nalazi se mnogo gromila. I one su prekopavane, te u nekoliko njih naćene kosti i nakiti od bronca i pozlaćena srebra. To su dakle grobovi. Nađeni metalni predmeti pripadaju rimskom dobu.

Poreklo i jakost porodica.

U Bjelajskom Vagancu:

Banjac — dve kuće. Slave Jovanjdan. Do okupacije bili u nižem delu sela, posle se uspeli na Raušovicu.

Mandić — šest kuća. Slave Nikoljdan. Doselili 1879. g. iz Mazina u Lici. Nastane se dve kuće na Raušovici, četiri u Vagancu.

Dobrijević — jedna kuća. Slave Sv. Stevana (27. dec.) Došli oko 1860. g. od Glamoča. Bili sprva po najmu.

Vojinović — jedna kuća. Slavi Đurćevdan. Od skora prišao kao uljez kod Dobrijevića.

Šipka — jedna kuća. Slave Markovdan. Preselili oko 1860. g. s Velikog Očjeva.

Radulović — dve kuće. Slave Nikoljdan. Pre bune doselili s Prkosa. Nekoliko puta preseljavali amo i tamo, dok se nisu jednom ustanovili ovde.

Petrović — jedna kuća. Slave Nikoljdan. Naselili 1879. g. iz Omsice kod Gračaca.

Mirković — dve kuće. Slave Jovanjdan. Doselili 1879. g. iz Komića kod Udbine.

Tesla — tri kuće. Slave Đurćevdan. Doselili od Gospića 1879. g.

U Jazbinama:

Vekić — šest kuća. Slave Sv. Stevana (27. dec.). Prešli ovamo 1876. g. iz Malih Stjenjani. Potekli su iz Srba u Lici. Tamo su se zvali Rašuo. Pre 100 godina doselili iz Srba u Bjelaj. Već iza dve godine premeste se u Male Stjenjani, gde ih i danas ima više kuća. Vekići se prozvali zbog nekakve babe, Veke.

Radišić —jedna kuća Slave Nikoljdan. Privedeni ovamo iz Vranovine pre 70 godina. Kao privoci bili u kući Kerkezovoj.

Kerkez — jedna kuća. Slave Đurđevdan. Doselili ovamo. ispod Busija 1878. godine.

Plećaš — tri kuće. Slave Jovanjdan. Naselili 1879. g. iz Bruvna u Lici.

Mirković — jedna kuća. Slave Nikoljdan. Prešli iz Kolunića pre 80 godina.

Karanović — jedna kuća. Slave Đurćevdan. Došli ovamo poprije bune (1875. g.).

Medić — jedna kuća. Slave Đurćevdan. Došli iz Vođenice pred bunu.

Obradović — jedna kuća. Slave Jovanjdan. Doselili 1879. god. iz Dabašnice u Lici.

Kolundžija – dve kuće. Slave Nikoljdan. Naselili iz Like. Jedna kuća vrlo davno, ne zna se kada. Druga kuća doselila 1879. g. iz Dabašnice.

Dobrić — jedna kuća. Slave Đurćevdan. Doselili 1879. g. iz Gračaca.

Došen — tri kuće (katolici). Naselili iz Bruvna u Lici 1879. g.

U Cimešama:

Sovilj — dve kuće. Slave Nikoljdan. Doselili iz Kijani kod Gračaca 1879. g.

Budimir — dve kuće. Slave Aranđelovdan. Naselili pre 100 godina iz Zrmanje.

Ivanić — dve kuće. Slave Đurćevdan. Doselili 1879. g. iz Gračaca.

Macura — dve kuće. Slave Aranćelovdan. Doselili 1879. g. iz Kistanja u Dalmaciji.

Knežević (Pešević) — tri kuće. Slave Nikoljdan. Doselili 1879. g. s Cvjetnića. Na Cvjetnić došli vrlo davno iz Dalmacije.

Šarac — dve kuće. Slave Blagočasne Verige. Doselili iz Vrlike u Dalmaciji pre 160 godina. Najpre se nastane na Očijevu, pa pre 90 godina preću u Cimeše.

Vukeljić — tri kuće. Slave Aranćelovdan. Preselili ovamo pre 100 godina s Osredaka. Na Osrecima se i danas zove „Vukeljića Glavica” mesto gde im je bila kuća. Na Osretke su prešli s Velike Popine. Zvali se upravo Novaković, pa po nekom Vukelji dobili novo ime.

Miljević — dve kuće. Slave Sv. Stevana (27. dec). Poreklom s Velike Popine. Otuda pre 100 godina pobegli zbog vojske. Ustave se u Cimešama. Potom preću na Oreško Brdo. Jedan ogranak povrati se otuda natrag u Cimeše.

Bjelić — tri kuće. Slave Vasilijevdan. Oko 1850. god. jedan Bjelić iz Voćenice priženi se ovamo u kuću Lončarevu. Od njega su ove sadašnje tri kuće. Govori se, da su se Bjelići nekada zvali Vejinovići.

Salapura — šesnaest kuća. Slave Aranđelovdan. Doselili s Velike Popine pre 90 godina. Zvali se Novakovići. Begovi im od sprdnje nadeli ime Salapura pa tako i ostalo.

Petrović — jedna kuća. Slave Nikoljdan. Doselili iz Dabašnice pre 50 godina.

Kuburić — jedna kuća. Slave Jovanjdan. Zvali se pre Miljuš. Doselili iz Gubavčeva Polja, kod Gračaca 1879. god.

Orelj — četiri kuće. Slave Đurđevdan. Naselili 1879. iz Doljani u Lici.

Medić — tri kuće. Slave Đurđevdan. Naselili 1879. iz Doljani u Lici.

Stojaković — jedna kuća. Slavi Aranđelovdan. Poreklom iz Like. Bio isprva po najmu.

Mandić — tri kuće. Slave Nikoljdan. Doselili 1879. iz Glogova kod Gračaca.

Jakšić — jedna kuća. Slave Alimpijevdan. Doselili 1879 god. iz Glogova.

Petrović — jedna kuća. Slave Đurćevdan. Iz Doljani ličkih pobegli od vojske oko 1860. godine.

Bujić — jedna kuća. Slave Jovanjdan. Doselili iz Srba 1879. godine.

Pavičić — jedna kuća (katolici). Doselili 1906. g. iz Boričevca u Lici.

IZVOR: Petar Rađenović, Bjelajsko Polje i Bravsko, Srpski etnografski zbornik 1925 XXXV,    www.zavicajnoudruzenjepetrovac.com/index.php/cimese

 

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. cima

    selo cimeše a nigde cimeša…znate li mozda kako je ovo selo nastalo?

  2. milan

    PLEME KARANOVIĆA

    I

    Knez, iliti car Karan iz Agrive,
    Potomak Herakla, čuvenog junaka
    Iz antičke mitologije, glave žive,
    Na ramenima, iz grčkog mravinjaka,

    Pobegne svome SRBskom narodu,
    Plašeći se izdaje. Stane se, sa
    Svojim narodom, u gradu Edesa.
    Zahvali se opet, SRBskom rodu.

    Stari grad Edesa nekada se zvala
    Egama, što u prevodu znači Kozji
    Grad, a Makedonijom se nazvala

    Bez ikoga razloga. Pametari ostare,
    A ostaje večna enigma za istoričare.
    Od Troje do Like uz blagoslov Božji.

    MILAN DIVJAK LIČKI
    Novi Sad, 6.7.2011

    II

    Ilija, iliti Ilion, osnivač Troje
    Po njemu je zvana SRBska Ilirija,
    A u Iliriji, na Balkanu se broje
    Sva SRBska plemena. Osta Ilija

    Zaboravljen u istoriji i u narodu.
    Sin Heraklov, iliti boga Serbona,
    Iliti Serbo Makeridova. Prarodu
    Karana, iliti Karanovića. Spona,

    Od najstarijeg Heraklovog, Nila sina
    Potiče Heraklid, koji Kleodeja dobi,
    A ovaj Aristomaha, a ovaj, pak Temena.

    Temen dobi Karana, osnivača plemena.
    Karan dobi filipa, a ovajode izdrobi
    Aleksandra, junaka dinarskih visina.

    MILAN DIVJAK LIČKI
    Novi Sad, 7.7.2011

    III

    Plutarh nam ostavlja zapis u amanet:
    Aleksandar, junak dinarskih visina,
    Bio je emotivno vezan za SRBski svet.
    Slavni Temnić je njegova postojbina.

    Detinjstvo i ranu mladost je proveo
    Kod Tribala i Ilira u Pomoravlju
    Kod svojte svoje. Osokoljen zdravlju,
    Bogove daruje. Ljubavlju je sve zaveo.

    Aleksandar je imao dodira sa Hemom,
    Antičkom planinom, iliti Balkanom,
    Iliti današnjom Starom planinom.

    I baš na Staroj planini, usnulim snom
    Osvajača, kaznio je svoje Tribale i Ilire.
    Gledajući, da se SRBska plemena izmire.

    MILAN DIVJAK LIČKI
    Novi Sad, 13.7.2011