Порекло презимена Цимеша

19. март 2012.

коментара: 4

Поштовани,

позивамо вас на сарадњу.

Пошаљите нам свој прилог, све што знате о овом презимену на основу усменог предања или цитирањем навода из књигa (наведите којих) или оног што је већ објављено на осталим интернет сајтовима (напомените којим).

Обавезно напишите и коју крсну славу славите и подручје у којем се ово презиме појављује.

Наведите и име познате личности (где је рођен-а, чиме се бави), која носи ово презиме.

Ваш прилог оставите у коментару или пошаљите на и-мејл:

[email protected]
Пишите нам

Наредни чланак:
Претходни чланак:

Коментари (4)

Одговорите

4 коментара

  1. cimesa

    Krumpir je proklijao (kliti, klijati — nicati), pustio vriježe, svoje mladice. A kako se zovu te njegove vriježe? Neki im kažu klice (prasl. k7l6 — kal, umanjenica klica, »ono što se probija kroz zemlju«), a neki cime.Pokazalo se da cima (od lat. cyma, cima, a ova opet od grč. kyma) znači mlado lišće od glavice (kupusa, kelja), zeleni dio pri repi i sličnim biljkama (»perje« mladoga luka) za što se povlači gomolj ili dio biljke pod zemljom, rub ili okrajak te vršak, mladica na travi. Otkidati zaperke, pobočne izbojke kukuruza, duhana, vinove loze, iz pazušaca kaže se cimati. U njemačkom se zadržao velar k u riječi Keim, što znači klica, zametak. No ne samo u njemačkom. U Stonu se kaže kima, kimica za grančicu od masline, a isto je značenje i arap. qimë (tur. çime). Suglasnici k i c često alterniraju sa č, tako se i naša cima, cymula javlja i u liku čimula (u istom značenju: vršike od trave, kupusa) i u liku ćimula, čimulica (cvijet zelja u proljeće). Gornji pak dio stabljike kukuruza zove se čimota, izvedena furlanskim deminutivnim sufiksom -ott. Te su vriježe očito vrlo plodne (i u tvorbenom smislu), pa je križanjem s bubuljicom nastala čibuljica.animljivo je da čuma (u kojoj se lijepo prepoznaje grč. kyma) može značiti i kuga, ali i (ono što nam danas kao vrsta izbojka više odgovara) kvrga za rogovima u goveda i ovnova. Čuma je balkanizam; riječ nalazimo i u rumunjskom (ciuma), bugarskom (čuma) i turskom (çuma). A u Budvi je zabilježen izraz čomiga — bubuljica, nabreklina od udarca, kad dobiješ čvrgu i naraste ti čvoruga…..

  2. cima

    Knjiga: Pounje u Bosanskoj Krajini- Milan Karanovic

    ” Bosanska krajina je bila tranzitna oblas za migracije koje su tekle od Raške,stare crne Gore, Hercegovine i centralne Bosne za posavske i podravske krajeve preko Like i Banije. o tome ima pomena u radovima Lopašića, Dedijera, Grbića, Milaša, Ivića, Šišića, Grujića i Skarića.”…. ”

    Za prvo poreklo se nije moglo saznati neposredno od starih l…judi, nego samo za etapne oblasti i to da su od Zmijanja, Dalmacije, Like, Tromedje, Sane, Bjelajskog polja i Unca.

    Izgubilo se secanje na daljnje poreklo i razgranavanja porodica. Sve sto se znali reci ” ti su jedno”…”nekako se jedno razrodilo”…. Za znatan deo rodova saznao (autor) sam poreklo boraveći neko vreme U Zmijanju na Tromedji pod Uilicom planinom u okolini Knina….Stanovnistvo Zmijanja smatraju starinama a odatle su se naseljavali i raseljavali…

    Evo deo teksta gde se pominju Cimeše: ” Verovatno su od Hercegovine i BUBALE , 8 kuca u 6 naselja ove oblasti jer ih ima sa istom slavom SV. Djuradj tamo u Hercegovini. S njima su SRODNICI: Medići, Gluvajići, Jelače i CIMEŠE 7 kuća u 4 naselja.

  3. cima

    Gospodja Zagorka Vavić Gros u svojoj knjizi ” Prezimena su cuvari naseg jezika” kaže za ovo prezime:
    ..”CIMA je reč iz starodalmatinskog jezika (latinski je cyma) i znaci izdanak , klica,vreža…a može da znači čvor u drvetu.Poznata je sintagma ” krompirova cima”.To su okca, buduce klice na kori krompira.Čovek koji je imao akne na licu i lice mu je licilo na krompirovu koru sa okcima dobio je nadimak cimeša a kasnije je to postalo prezime….

  4. cimesa

    nastavak prvog texta…

    A u Budvi je zabilježen izraz čomiga — bubuljica, nabreklina od udarca, kad dobiješ čvrgu i naraste ti čvoruga.
    Kako se cima pruža i u dužinu, drugi krak značenja ide u tom smjeru. Tako se čelo, uže, kraj konopa ili konop uopće zove cima. Mornar s parobroda baca cimu (privezu) na molo, a ondje je dočekuje cimar ili cimor. Kako su u pomorstvu česti nazivi iz mletačkoga, jezika dobro poznatog i govorenog i na našoj, istočnoj, jadranskoj obali, tako se i ova pomorska cima smatra ro?akinjom mlet. sime, tršć. zime.
    Glagol pak cimati (se) znači ljuljati se, klimati se, trzati (se), drmusati, drmati, povlačiti, vući za, potezati (uz već spomenuto značenje otkidanja zaperaka). Cimaju se (i cebaju se) djeca na stolcima (usprkos stalnim opomenama starijih da to ne rade….