Poreklo prezimena Sekulović

11. mart 2012.

komentara: 21

Poštovani,

pozivamo vas na saradnju.

Pošaljite nam svoj prilog, sve što znate o ovom prezimenu na osnovu usmenog predanja ili citiranjem navoda iz knjiga (navedite kojih) ili onog što je već objavljeno na ostalim internet sajtovima (napomenite kojim).

Obavezno napišite i koju krsnu slavu slavite i područje u kojem se ovo prezime pojavljuje.

Navedite i ime poznate ličnosti (gde je rođen-a, čime se bavi), koja nosi ovo prezime.

Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:

[email protected]
Pišite nam

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (21)

Odgovorite

21 komentara

  1. Ilija Sekulović

    Poštovani!

    Jako me interesira porijeklo mog prezimena SEKULOVIĆ. Poznato mi je da ih ima u CG.
    sjeverno od Podgorice, još mi je poznatije da su živjeli u trebinjskom kotaru tj u oblasti Šuma. Odatlen su se u bjegu pred Turcima i pomoću Arhimandrita Stevana Ljubobratića preselili u Imotsku krajinu 1720tih godina. Želio bi saznati istinu, da li su pravog porjekla iz CG. preselili se u Hercegovinu i najzad prebjegli za Imotsku krajinu na mletačko područje?
    Sa velikim poštovanjem i pozdravom Ilija Sekulović Germani

    • Svetlana Sekulović

      “Malo” sam okasnila, ali tek sada videh Ilijino pitanje, pa ću, u nadi da će se on vraćati ovom sajtu, nešto više reći o bratstvu Sekulovića, čija sam odiva.

      Sekulovići pripadaju plemenu Bratonožići, kako je Radomir naveo. Živeli su u selu KLOPOT, na starom putu Podgorica-Kolašin, koji vodi preko Bratonožića i Mateševa. Rodonačelnik bratstva, Sekule, odselio se odatle u selo Brskut, u opštini Lijeva Rijeka. Ko je bio u Klopotu, jasno mu je zašto se tako zove i zašto ga je Sekule napustio – goli krš, kao u većini bratonoških sela. Brskut, u kome i danas žive Sekulovići, pripada teritoriji plemena Kuči i, za razliku od Klopota, pun je vode i zelenila. U Klopotu su Sekulovići 1999. postavili kameno spomen-obeležje na kome piše:”Ponosni na pretke Bratonožiće i rodonačelniku Sekula, sina Stamata Stanojeva. Iz Klopota, ove kamene kolijevke, prije 300 godina naši slavni preci odseliše za Brskut i u Svijet. Na njihovom svetom ognjištu podižemo ovo obilježje.”
      Brskut je veliko selo (nekada je bilo opština i brojalo 1000 domova) i deli se na Gornji i Donji (u kome žive Sekulovići), a kroz njega teče potok, od koga nastaje Mala Rijeka. Sekulovići čuvaju svoje prezime vekovima i svako ko se tako preziva, potiče iz Brskuta. Naravno, vremenom su se raseljavali – u Hercegovinu, na Kosovo, u Plav i Gusinje, Boku Kotorsku, i drugde. Karl Malden (Mladen Sekulović) potiče od bilećkih Sekulovića, a čuveni ruski režiser i glumac, Sergej Bondarčuk, dok je boravio u Podgorici, tražio je da mu dovedu da upozna nekoga od Sekulovića, jer je njegova baba od toga bratstva i puno mu je pričala o svojoj porodici iz Brskuta. Sekulovići su, kao i većina Bratonožića, arhetip Slovena – visoki, krupni, pepeljasto-plave kose i plavih, eventualno zelenih očiju. Dele se na tzv. “uža bratstva” po bližem pretku – Simoviće, Damjanoviće, Šainoviće, Raketiće, Begoviće, Ćetkoviće… Važe za vrlo rečite, mudre, diplomate, za razliku od susednih im Kuča, koji su oštri, nagli, prgavi i ludo hrabri. Ja pripadam Damjanovićima, najvećim diplomatama među Sekulovićima. Prađed Vujadin, đed Gavro, dva strica i tetka su bili plavi, a moj otac i najmlađi stric su tamnih očiju i kose, jer su nam 3 generacije baba, kao i moja majka, iz Kuča. Ali, narav sekulovićko-damjanovićku smo svi zadržali. Posebno su čuvene odive Sekulovića.
      Ceo sam život provela u Beogradu, ali sam, kao dete i devojka, svake godine išla sa porodicom u Brskut i nosim najlepše uspomene na ta letovanja. Slameni krov, petrolejke, voda sa izvora Leskovac u drvenim burilima, babin kovčeg (baun), slamarice, preslice, razboj, pita skrobanica, smočani kačamak, sir vareni, jardum, priganice, maune, raštan, firovi za kupanje, šljivnjaci, orasi do neba, igranje klisa, kućicaka, kuka, pasarele, Pujini riđi Gabelji koji su potkivali konje, krpili posuđe, prodavali staklo, porcelan, escajg, marame, trukeraj i konce za vez, boju za vunu… Crkva, škola i grobovlje na Glavici od Ćetka, fudbalski teren “na goliće” na livadi moga đeda “pod Zlatnom poljanom”. Jednom rečju – Makondo.
      Tu smo se leti družili i sa rođacima iz Beograda, koje preko godine nismo viđali – nema onoga ko to ne pamti. Miris poparene vune, sveže pržene kafe, razgorelog ognjišta, divljeg origana (kojeg su zvali “planinski čaj”) i drugog čudesnog bilja, miris krava i ovaca u izbi, miris orahovog ulja u strina Spasinoj spletenoj kosi – miris mog detinjstva.

      • brskute moj svileni skute

        Nemam naviku da pisem po portalima, ali kako sam slucajno naisao na Vas komentar, u cilju ispravke jedne male omaske, napravicu izuzetak…Brskut ne pripada Kucima, vec Bratonozicima, tacnije receno, jedan veci dio, kako teritorijalno, tako i gledajuci prezimena. Granica izmedju dva plemena bi trebalo da bude, upravo, potocic- rjecica. Po tome bi ,,Poljana” bila na teritoriji Bratonozica, dok bi, recimo, Simovici ,,ispod Glavice” bili na teritoriji Kuca. Ne pripadam toj generaciji koja je igrala fudbal u Brskutu, cak nisam ni rodjen u njemu, ali poznajem prilicno dobro toponime; pio sam vodu sa Leskovca, kupao se na viru, pa i na Bukumirskom jezeru, setao po Treskavcu, Planinici, Salomonu, Glavici Cetka…Danas se tamo rade manastirski Konaci, iza Crkve, Bogu fala…Bio sam prisutan na Knjizevnoj manifestaciji ,,Dani Trifuna i Radivoja- Lole Djukica” u skoli koja nosi ime po M. Biljuricu. Poznajem odlicno Vase rodjake, one najblize, neke licno, neke sam imao priliku da slusam i da pricam sa njima, a o nekima sam slusao price ili ih gledao na slici, poput, recimo, Vujadina Vukiceva. Zakljucujem i da sam imao priliku da upoznam i Vaseg oca, koji je ( ako je nosio ime jednog srpskog vladara iz roda Nemanjica ) volio poeziju, iako mu je primarno zanimanje bilo u suprotnosti sa ushodjenjima duse ka nebu, a kojima je njegova stremjela…Jesu mudri i diplomate, ali ako iz Vaseg ,,za razliku od Kuca koji su…ludo hrabri” mogu zakljuciti da je hrabrost karakteristicna odlika jednih ali ne i drugih, onda se ne bih slozio i stao bih u odbranu Bratonozica-)). Iz dva razloga. Prvi, jer poznajem, jednog koji Vam je blizak rod ( cije zanimanje bih mogao dovesti u blizem kontekstu sa zanimanjem Vaseg oca, makar po svakodnevnoj obavezi brijanja lica ), a koji je ludo hrabar, kao malo koji Kuc-)), a drugi, sto braneci njih, branim i djelic sebe.

      • Svetlana Sekulović

        U pravu ste. Poljana je na bratonoškoj strani Brskuta. Moja greška, “… željo moja, Pejo i Stanoje.” Rođače, ne znam da li se poznajemo, ali mi je drago da pamtite moga oca po onome što mu je bilo suštinsko svojstvo. On je, naime, pre svega bio pesnik. Ali nije voleo Brskut kao mi, koji smo u njemu gostovali, a time i dobijali najbolje od njega. Moj otac je pamtio muku, tegobu, nemaštinu. Napisao je jednu potresnu i divnu pesmu o svom rodnom selu. U njoj su, između ostalih, i stihovi: “U tebi mi sve počiva s nepovratom, u te neću zapjevati, nit’ bit’ svatom.” Tata je umro u oktobru 2020., u 92. godini, ali je do kraja života bio krepak i “tačan u glavu”. I pisao pesme. Dočekao je praunuče, čime je, po svom mišljenju, zaokružio svoj život. Sve u svemu, bila je to, kako je đedo Gaco umeo da lelekne kad je primereno, jedna “savremena smrt”, tj. došla je s vremenom, na vreme, u du okoj starosti i u kući punoj potomaka – troje dece, sedmoro unučadi i praunuče. Toliko o njemu.
        A sad o ludoj hrabrosti, pod kojom podrazumevam neustrašivost koja se graniči sa nerazumnim i nepotrebnim. Sekulovići i Bratonožići uopšte su, dakako, hrabri, ali su bili mudriji u toj hrabrosti. Na to sam mislila. Zbog malobrojnosti, oni su imali zajednički bataljon sa Kučima, i u svakom pogledu, bez obzira na razlike, bili bliski sa njima. Već sam rekla – majka mi je od Vujoševića, baba od Dedića, prababa od Prelevića, a čukunbaba od Čejovića. Dakle imam takoreći više kučke, nego bratonoške krvi. Međutim, ja se osećam Bratonoškom Brskućankom i Sekulovkom, uprkos krvi i odrastanju i životu van Crne Gore. I volim Brskut svim srcem, kao da sam u njemu rođena. Moja su sećanja, naravno, poetizovana iz svih pomenutih razloga, ali ja ih čuvam i povremeno prelažem kao devojačko ruvo. Da ne ustojeni ne pokvare se, da ne iščile. I volim da sretnem i upoznam Sekuloviće i Brskućane, gde god bili. Niste se predstavili, a volela bih da jeste, jer su vaše reči birane, kao da ste od Sekulovića.

        • Ljupko

          Ja znam za pevača koji se zove Jovan Sekulović Sekula.Živi i radi u Subotici,ima trideset i kusur godina i peva, piše i komponuje sigurno deset godina i jače.Snimio je i izdao više ploča i cd-ova.
          Neznam odakle je al buni podatak da na jednoj ploči peva Semberijo majko mila ti si mene odgojila.
          Isto tako peva i Reci meni hej Dunave da li viđaš nju, lepu Draganu.Pa hajde sad ko zna o njemu nek piše. Nikad nije hteo preterano da se eksponira, zato nije ni poznatiji a bojkotuju ga neki jer je prosrpski orijentisan dosta

        • I Brskute, moj svileni skute...

          Bas kao sto sam i napisao u prvom javljanju, nemam obicaj da pisem na portalima, valjda zbog nadaleko cuvene, poslovicne, lijenosti ljudi ovog podneblja-)). Pritom i nisam narocito cest gost na ovom…pa otud i ovo, prilicno, zakasnjelo javljanje.
          Nisam Sekulovic, ali imam dobar procenat njihove krvi koju, razumljivo, jasno prepoznajem u sebi (nazalost, ne po diplomatskoj vjestinii-)) i mozda, bas zato, kako kazete, biranim rijecima pisem o njima, ili makar, o onima koji primjerenim zivotom i karakternim osobinama predstavljaju reprezentativni uzorak.
          Mi se ne poznajemo i mislim da nikada nismo ni bili u prilici da se upoznamo.
          Sto se tice mojih sjecanja, doduse skromnijih, na Brskut i ona su poetizovana. Mozda ne u tolikoj mjeri kao Vasa, jer, vjerujem, da nisam boravio u njemu koliko i Vi. Da jesam, sigurno da bih osim lica jasnije vidio i njegovo nalicje. Ovako, slika koju sam uramio u sjecanju je pretezno suncana kao i Glavica dok je, tek izaslo sunce iznad Treskavca, umiva, a sjenki, ako ih je i bilo, skoro da su iscilile.
          Ne znam da li to ima veze sa hladnim izvorom- Leskovcem, cistim vazduhom, idilicnim predjelom koje prija oku posmatraca, ili sjecanjem, kako napisaste, na tegobu, muku i nemastiinu, ili sve to skupa, tek u njemu kao da postoji, tajanstvena, umjetnicka klica, koja, s vremena na vrijeme, proklija u nekom od njegovih zitelja, kako bi dala plod. Zato i ne cudi da skoro svako bratstvo ima predstavnika koji se oprobao na tom polju. Dobar uvid u ovu materiju je dao Milorad Predojevic, rodjeni Brskucanin, cija majka je od Djukica. Pisuci o svom Brskutu, u jednoj od knjiga ,,Plava tica- citanka Brskuta” sakupio je kulturnu bastinu njegovih stvaraoca i njihovih potomaka, na celu sa Trifunom Djukicem i njegovim sinom Radivojem- Lolom, te Isom Kalacem, koji je rodom od Milacica…i nizom drugih.
          Imao sam priliku da upoznam par ljudi od pera, ciji korijeni su iz Brskuta, izmedju ostalih i pjesnika, vaseg rodjaka sa Kraljevca, koji je iza sebe ostavio nekoliko stampanih zbirki poezije.
          Bio je autentican, rodjeni Brskucanin vrcavog duha, u razgovoru neposredan, kolokvijalan, iskren, zabavan, prilicno glasan- cesto bucan, bas onako kako i prilici gorstacima tog kraja. Na momente, reklo bi se, grub i vulgaran, bez senzibiliteta, kojeg je, ispostavilo se, brizljivo cuvao za svoje pjesme.
          Bez obzira da li je u pitanju bila bratonozicka intuicija-)) ili ona narodna da ,,krv nije voda”, tek, drago mi je da ste potvrdili moje pretpostavke da je, upravo, Vas otac po vokaciji bio, prvenstveno, pjesnik, takodje i ugledni oficir nekadasnje JNA. Imao sam priliku i da, prilikom naseg susreta, slusam, u licnoj interpretaciji. nekoliko njegovih pjesama, za kafanskim stolom, kako i prilici, makar po opste- prihvacenom narativu, pravim poetama, a sve to u drustvu njegovih dragih rodjaka, od kojih je jedan, u prethodnom pisanju- javljanju pomenuti ,,ludo” hrabri, cije zanimanje sam, po obavezi brijanja lica, a sad bih dodao i nosenju (ne iste) uniforme, doveo u kontekstu sa zanimanjem Vaseg oca.
          Takodje sam bio u prilici da upoznam i njegovu bracu, a jedan od njih je ostavio narocito lijep utisak na mene. Plijenio je blagoscu.
          A sad nesto i o Kucima (Marko Miljanov je napisao nesto Bratonozicima-)). Ni ta krv me nije zaobisla, a njihovo pominjanje je vise bilo u saljivom kontekstu, u smislu da ih ne treba previse hvaliti jer oni sami to veoma dobro umiju, sto najbolje potkrepljuje cuvena zdravica Vojvode Masa Djurovica Knjazu Nikoli, u kojoj nabraja od cega Bog da ga sacuva, pa izmedju ostalog, kaze i ,,od hvale kucke” ( i imanja bratonozickog-)), misleci, vjerovatno, na donje Bratonozice koji su krseviti u izobilju). Ima i ona saljiva, narodna-Posten Kuc, posten Piper, a ovaca nidje nema-)). Salu na stranu, mudri su ljudi i dok ovo pisah pade mi na pamet kako sam, od njihovih, pretezno starijih ljudi, znao cuti odgovor, kad ih pitas za sud o plemeniku o kojem nemaju pretjerano dobro misljenje, kakav je, a oni bi odgovarali- ka najbolji.
          Iskreno, raduje me kad cujem lijepe rijeci o ljudima iz tog kraja i rastuzi ako su drugacije.

    • Matija

      Inace sekulovici su iz crne gore iz brskuta ali bas svu sekulovici

      • Predrag Sekulovic

        Mojim Sekulovicima je slava sv Jovan 20 januar…po tome znamo koji su nam preci ..ostali slave Djurdjev dan i Jovan dan jesenji..

  2. radomir

    SEKULOVIĆI su brojno bratstvo nastalo u jednom malom crnogorskom plemenu Bratonožićima. Oblast Brazonožića je ograničena na zapadu Moračom,na istoku Malom Rijekom. Sjevernu granicu plemena čine visoravan Veruša, Lijeva Rijeka. A južnu granicu : Lajkovića Glavica,Jelin Dub i mjesto Bunac na MALOJ RIJECI.

  3. Milika Adžić

    Poštovana Svetlana,
    Dopao mi se ovaj Vaš zapis pa rekoh možda se kao osoba sa istančanim senzibilitetom, možda čuli za sudbinu Branislava Sekulovića koji je stadao u vreme golotočkih zatvaranja…
    Voleo bih da čujem više podataka o njegovoj sudbini, a ne znam kako da doznam…
    pozdrav
    Milika Adžić
    Crvenka (rođen u Lijevoj Rijeci)

  4. Maja Backovic

    Ja se pridruzujem diskusiji sa jos nizom pitanja. Mojka moje bake Milene Backovic, rodjene Sekulovic, zvala se Stana, rodjena Papic. Koliko znam njen muz Stevan kao i njegova familija imali su kafanu i sibe za izdavanje (da ne kazem hotel). Da li neko zna gde se on nalazio i da li postoje uopste naslednici Sekulovica u Bileci. Hvala!

  5. Maja Backovic

    Bliski rodjak moje babe Milene i njene sestre Rajke bio je i otac Mladena Sekulovica (Karl Malden). Tj njegov otac bio je babin stric.

    • Branko Todorović

      Zanimljivo, Majo. A znate li iz koga sela potiču vaši Sekulovići? Nađoh Sekuloviće u Ivanici i Orahu, ali oni pripadaju Trebinju.

      • Maja

        Ne znam iz kog sela poticu ali znam da su sigurno ziveli u Bileci. Koliko sam saznala, moguce da bi vise informacija imala Milena Papic koja zivi na Vlajni, koja je bila rodjaka moje babe Milene.

  6. Vojislav Ananić

    SEKULOVIĆ (p), u Orahu (Šuma trebinjska). Starosjedioci su u ovom selu. Početkom XX vijeka u Orahu ih je bilo 6 kuća. Porijeklo im nije istraženo. Slave Miholjdan (75:1197). Sekulovića iz Oraha ima i u Trebinju.

    Izvor: Risto Milićević – Hercegovačka prezimena, Beograd, 2005.

  7. jeca

    Iz intervjua Dobrivoja Tanasijevića, DEN TANE: – Kada sam došao u Ameriku, prvo sam upoznao naše ljude, starosedeoce. Bio sam u društvu Karla Maldena a da nisam ni znao da je našeg porekla. On je bio član studija “Vorner braders” (Warner Brothers) sa Hemfrijem Bogartom, Edvardom Džej Robinsonom… u koji sam ja otišao sa Robertom Mičamom, pošto sam sa njim snimio svoj prvi film. Mičam me je upoznao sa tim društvom i pitaju me odakle sam. Ja kažem: “Iz Jugoslavije.” Odjednom Karl Malden počne da govori sa mnom na srpskom. Ja totalno šokiran, ne znam ni ko je Karl Malden. Pita me: “Kako si, brate? Odakle si iz Jugoslavije?” “Iz Beograda.” “Aha. Pa je l’ tvoj tata slavi slavu?” “Ne, ali imamo slavu. Svetog Luku.” “Pa, idiote, ti si Srbin, kakav Jugosloven!”

  8. Branislav Sekzlovic

    Moj predak,Branislav Milete Sekulovic,bio je prva zrtva IB-a i ubijen je prakticno u zatvoru u Novoj Gradiski. Preminuo je u Zagrebu u bolnici Rebro.Cerka Vera je ziva i boravi u Podgorici.Branislava i brata mu Branka,nakon pogibije oca im,podigao je moj deda Gojko,koji je ziveo u Verusi…

  9. Svetlana Sekulović

    Svima koji su zainteresovani mogu na mejl da pošaljem rodoslov plemena Bratonožići, koji, naravno, sadrži i rodoslov bratstva Sekulovića. Moja mejl adresa je ceca. [email protected]

  10. Ljupko

    Ja znam za pevača koji se zove Jovan Sekulović Sekula.Živi i radi u Subotici,ima trideset i kusur godina i peva, piše i komponuje sigurno deset godina i jače.Snimio je i izdao više ploča i cd-ova.
    Neznam odakle je al buni podatak da na jednoj ploči peva Semberijo majko mila ti si mene odgojila.
    Isto tako peva i Reci meni hej Dunave da li viđaš nju, lepu Draganu.Pa hajde sad ko zna o njemu nek piše. Nikad nije hteo preterano da se eksponira, zato nije poznatiji