Poreklo prezimena Blagojević

5. mart 2012.

komentara: 148

[toggle title=”TESTIRANI BLAGOJEVIĆI NA SRPSKOM DNK PROJEKTU”]

Blagojević

Haplogrupa: R1a Z280 Z92

Poreklo: Kragujevac, Masloševa-Stragari, Srbija

Krsna slava: Lazarevdan

Kontakt:
_________________________

Blagojević

Haplogrupa: R1a opšti klaster

Poreklo: Aleksandrovac, Srbija

Krsna slava:

Kontakt:
_________________________

KOMPLETNE REZULTATE POGLEDAJTE OVDE[/toggle]

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

BLAGOJEVIĆI

(na Međužvalju i Žabljaku)

Blagojevići potiču od bratstva Dedeića. Prezime Blagojević dobili su po Blagoju Dedeiću, koji je umro oko 1850. godine. Živio je u selu Gojakovićima kod Mojkovca. Imao je tri sina: Radoja, Spasoja i Jovana-Nova. Radoje je bio veliki junak. Stalno se tukao s Turcima; oko 1852. godine ubije turskog odmetnika i zulumćara Meku Ćeranića, koji je činio velike zulume i nasilje tamošnjem stanovništvu, pa poslije ovog ubistva sa svojom braćom Spasojem i Jovanom-Novom uskoči u Šarance. U početku je živio u Zauglini kod rođaka deset godina, kada je dobio zemlju na Međužvalju, gdje se stalno naselio. Radoje je imao pet sinova: Milosava, Janka, Marka, Milana i Mališu. Milosav Radojev je imao Jova, Perka i Milivoja. Marko Radojev nije ostavio potomstvo jer je mlad umro. Milan Radojev imao je sinove Radosava, Miloša, Boška i Boža, a Mališa Radojev imao je Mila. Mališa je uhvaćen od strane Švaba i strijeljan 1917. godine na putu za Nikšić.

Milosav Radojev je komitovao po Crnoj Gori i Srbiji, odakle se vratio sa srpskom vojskom s kojom je oslobodio Žabljak od Švaba; postavljen je za njegovog komandanta, kada se razbolio od španjolice i umro za samo nedjelju dana 1918. godine. Radosav Milanov je umro u Mađarskoj 1917. godine, gdje se nalazio u zarobljeništvu, a njegovog brata Miloša, učitelja, strijeljali su Mađari 1941. godine u Kuli.

Boško Milanov je bio borac NOR-a od 1941. godine; poginuo je kao komandir čete u Četvrtoj crnogorskoj proleterskoj brigadi kod Nevesinja marta 1943. godine.

Jovo Jankov je bio borac iz prvih ratova, kolonizovan je sa sinom Brankom u Bačko Dobro Polje 1945. godike. Branko je bio pripadnik NOP-a od 1941. godine, a Žarko pri kraju rata. Bio je cijenjen omiljen čovjek, naročito među mladima.

Marko i Tripko Milosavljevi su bili školovani ljudi, što je u ono vrijeme bila rijetkost. Marko je bio učitelj, a Tripko poštanski službenik.

Snasoje Blagojev je imao dva sina: Ivana i Đura. Ivan je završio bogosloviju na Cetinju, ali se nije nikad zapopio. Imao je pet sinova: Milovana, Radomana, Petra, Radula i Savu. Milovan je bio borac iz prvih ratova. Imao je dva sina: Dragišu, oficira JNA, i Slobodana, univerzitetskog profesora i doktora pravnih nauka. Milovan je 1945. godine kolonizovan u Bačko Dobro Polje.

Radoman Ivanov je kao gimnazijalac odveden u zarobljenički logor u Mađarsku, gdje je umro 1917. godine. Petar kao geometar službuje po raznim mjestima Jugoslavije, a od 1945. radi u Beogradu. I njihov brat Radule radi u Beogradu od 1930. godine u Senatu. On je ranjen prilikom bombardovanja Beograda 6. aprila 1941. godine i ostao je invalid. Njihov najmlađi brat Sava imao je dva sina. Sava je bio borac NOR-a.

Đuro Spasojev je bio oficir crnogorske vojske, kao hrabar ratnik komandovao je vodom u balkanskim ratovima, kada je i ranjen. On je učesnik i Prvog svjetskog rata. Đuro obolijeva od španjolice 1917. godine, od koje i umire. Ostao mu je sin Spasoje koji je kao pravnik službovao po mnogim mjestima naše zemlje.

Danas od ovog bratstva niko ne živi na Međužvalju, već su se iselili u razna mjesta naše zemlje. Neki od njih povremeno dolaze u svoj zavičaj. Jedna porodica Blagojevića živi u Žabljaku.

Slave Đurđevdan.

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

__________________

Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:

[email protected]
Pišite nam

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (148)

Odgovorite

148 komentara

  1. Draško Blagojević

    Pozdrav Blagojevići ,o poreklu mi je govori malo nešto otac,poreklo da je iz Crne Gore i za vreme turaka da nebi prodali veru za večeru su naselili se pod Ozren u Bosni kako je kasnije kolonizacijom u Vojvodini deda je stigao sa porodicom u S.Mitrovicu,slava je sv.Nikola zimski posna slava.Na služenju vojnog roka u CG reče mi jedan Nikšićan kršni da su svi Blagojevići crnogorci koji su se raselili i malo ih se vratilo u CG. Moj kontakt [email protected]

    • Blagojević

      Blagojevići su poreklom iz plemena Pivljani,s Pivskog jezera u Crnoj Gori.

    • Aleksandar Blagojević

      čitam tvoj komentar i mnogo toga nam je isto što se prošlosti tiče.
      Đed mi je pričao da su na Ozren došli iz Crne Gore, nakon progona od strane Turaka.
      Od rata 92″ živimo u Bijeljini.
      Krsna slava nam je Aranđelovdan.
      Onaj koji je i mogao da mi da neku informaciju je bio đed koji više nije među živima, a otac i nema neke info a ni empatije da sazna više o našem porijeklu.
      U Crnoj Gori sam često, u Danilovgradu i u Baru imam tetke (očeve sestre), koje su se sa porodicama za vrijeme ovog zadnjeg rata tamo preselile i žive i dan danas ali nevezano za to što nam je porijeklo iz Crne Gore.
      Eto, ako neko ima više informacija zamolio bih da ih samnom podijeli.

  2. Blagojevic Vladimir

    Postovanje, interesuje me ima li koga od Blagojevica koji slave Petrovdan?

  3. Nikola

    Ja sam Nikola Blagojevic iz Svilajnca.Moj deda je Radisa, pradeda Dragutin, cukun deda Steva. Selo Strmosten. Pozz

  4. Sava Blagojević

    Zna li neko poreklo Blagojevića iz Novog Sela kod Vrnjačke Banje? Slave Mratindan.

  5. Marko

    Blagojevići. Jedno od najbrojnijih pivskih bratstava. Prije rata bilo ih je oko 70 domova, pa su u ratu teško nastradali, ali ih i sada ima oko 40 kuća. Žive u selima Bukovcu i Duboj, skoro isključivo oni, a ima ih i u Donjim Rudinicama, Potprisojima i u Miloševićima. Slavili su Đurđevdan.

    Po predanju, porijeklom su iz okoline Nevesinja, ali su se njihovi preci u Pivu doselili negdje krajem XVI vijeka. U Bukovcu su živjeli tri brata: Blagoje, Marko i Damjan, pa se nakon ubistva nekog Turčina morali raseliti. Damjan i Marko odu u Gacko, gdje ovaj posljednji i ostane u Izgorima, i od njega su Markovići, a Damjanov potomak Aleksa preće u Uskoke i od njega su Aleksići (Damjanovići). Blagojevi sinovi se razdvoje, pa jedni odu u Goliju, na Krstac, a drugi na Čelikovo Polje. Njihovu zemlju u Bukovcu kupe Gagovići i Pejovići. Kasnije se svi Blagojevići vrate, otkupe starinu i ponovo nasele u Bukovcu. Oko 1840. godine bilo ih je samo 8 kuća, ali su se kasnije namnožili i razgranali tako da su se mećuoobno uzimali. Znaju za sve pretke od Blagoja (rođen oko 1650). Tako, na primjer, jedno stablo ide ovako: Blagoje — Stanoje — Jovan — Risto (rođen oko 1760) — Mileta — Milivoje, a drugo: Blagoje — Arsenije — Đuro — Arsenije (Zec) — Obren (Bećo) — Todor (rođen 1886). Risto (Kusan) je oko 1810. godine ubio četovoću Bracoku, kad je ovaj sa Piperima bio plijenio ovce iz Bukovca, Miljkovca i Rudinica. Bracoku je posjekao Luka Šućur. U Duboj su isprva bile samo zimske staje, pa su se oko 1860. tamo nastanili najprije Stanoje i Bele, a zatim i drugi. U Rudinice se na miraz kod Damjanovića, oko 1880, odselio knez Đurko Blagojević, a u Potprisoja braća Kostadin, Obrad i Sekul, tek poslije prvog svjetskog rata. Blagojevića ima i u Šipačnu, gdje se odselio Pejo, u okolini Prokuplja, gdje su se odselili: Gale, sa 8 sinova („Osmaci”), Peko, Antonije i Radoman i u Metohiji, gdje su se odselili sinovi Špirovi: Rako, Simeun i Đurko. Jedna kuća Blagojevića (Radojica) bila je odseljena u Nikšić a u Foči ih ima odseljeiih još iz ranijih vremena.

    Iz knjige Piva akademika Obrena Blagojevica

    • Z Blagojević

      Marko junače (najmlađi sin mi se zove kao i ti ) – ovi citati iz knjige Piva dr Obrena Blagojevića su mi dobro poznati jer je moj pokojni otac imao ovu knjigu. Dr Obren je bio iz Bajovog Polja u Pivi odakle je glavnina docnije raseljenih Blagojevića. Slave Đurđevdan. Njegov prilog doduše šturo govori o raseljavanju iz Pive i daljim prebivalištima porodica. Tačno je da u okolini Foče odakle je i moj otac žive unazad par vijekova Blagojevići iz Pive. Međutim, moja familija Blagojević vodi porijeklo od Matovića iz Banjana u današnjoj Crnoj Gori. Iz jedne od kuća Matovića doseljenih u okolini Goražda početkom devetnaestog vijeka su potekli sinovi Savo i Blagoje, pa otud Savići i Blagojevići. Svi ovdašnji Matovići, Savići i Blagojevići slavimo Lazarevu Subotu. Otac moj je službom stigao u Sarajevo 1948. godine gdje sam i ja sa svojom porodicom živio do početka ovog posljednjeg rata. Svako dobro tebi i našim Blagojevićima gde god bili.