Poštovani,
ova stranica je u pripremi.
Pozivamo vas na saradnju.
Pošaljite nam svoj prilog, sve što znate o ovom prezimenu na osnovu usmenog predanja ili citiranjem navoda iz knjiga (navedite kojih) ili onog što je već objavljeno na ostalim internet sajtovima (napomenite kojim).
Obavezno napišite i koju krsnu slavu slavite i područje u kojem se ovo prezime pojavljuje.
Navedite i ime poznate ličnosti (gde je rođen-a, čime se bavi), koja nosi ovo prezime.
Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:
13. april 2018. u 06:43
Vojislav Ananić
VUČUROVIĆI, 1 kuća u Zlostupu
Vučurovići su se doselili u Goliju iz Krivošija i naselili su se u selo Zlostup, oko 1820. godine do 1830. Došao je Đoko Lakov. Imao je tri sina — Iliju, Blagoja i Spasoja. Ilija je umro, nije se ni ženio. Blagoje Đokov imao je pet sinova — Šćepana, Mirka, Andriju, Borišu i Dušana. Šćepan je poginuo 1915. godine na Glasincu i bio je jedan od najhrabrijih vojnika u bataljonu. Boriša je strijeljan od strane partizanske vlasti, a Dušan je poginuo u NOB-u 1942., na Kolašinu. Mirko Bpagojev odselio je 1945. godine, kao kolonista u Vrbas, ima dva sina.
Andrija Blagojev ima sinove Živka i Steva i žive na starevini, u Zlostupu. Spasoje Đukov je imao tri sina — Kostu, Krsta i Marka. Sva tri su pomrla neoženjena. Poslije dolaska Đukova u Goliju, dođu kod njega njegova dva daljnja sinovca, Stevan i Vaso. Vaco se nije ženio, a Stevan je imao Iliju i Gojka, koji su kao kolonisti odselili u Vrbas. Ilija nije imao muškog poroda, a Gojko sa sinovima živi u Vrbasu.
Vučurovića porodica u Krivošijama dala je dobrih ljudi i junaka. U krivošijskom ustanku, 1869. godine, pokazapi su se među najbolje krivošijske porodice. Đuko je nešto gatao — proricao, ali su mu se ljudi rugali i nijesu pridavali nikakvu važnost njegovom proricanju; no jednom, Đuko pogodi za jednu važnu stvar. Kad je turska carevina bila na izdisaju u Bosni i Hercegovini, 1866. godine, počela je graditi tri tvrđave u zloglasnu Dugu: Zlostup, Nozdre i Presjeku. Srbi izgube svaku nadu za oslobođenje i stanu govoriti: “Osta tursko za vječito!” Đuko se na to nasmijao i rekao: “Đavo mi dušu ne ponio, ka’ je i ponio, ako neću i ja stari dočekati da se goveda po njima obadaju i u njima planduju!” Tako i bude. Gradovi padnu u crnogorske ruke, 1877. godine, devete godine pošto su napravljeni. Kako ni za kakvu prešu nijesu služili, a vlasti crnogorske o njima nijesu vodile računa, ubrzo su porušene i opustošene i kroz desetak godina bile su prava ruševina.
Vučurovići su slavili Petkodan, 27. oktobar.
Genealogija: Živko, rođen 1940. godine, Andrija, rođen 1900, Blagoje, rođen 1860, Đuko, Vuko i Perko.
Izvor: Obrad Višnjić – Golija i Golijani, Trebinje, 1987.