Паповић

29. фебруар 2012.

коментара: 9

Поштовани,

ова страница је у припреми.

Позивамо вас на сарадњу.

Пошаљите нам свој прилог, све што знате о овом презимену на основу усменог предања или цитирањем навода из књигa (наведите којих) или оног што је већ објављено на осталим интернет сајтовима (напомените којим).

Обавезно напишите и коју крсну славу славите и подручје у којем се ово презиме појављује.

Наведите и име познате личности (где је рођен-а, чиме се бави), која носи ово презиме.

Ваш прилог оставите у коментару или пошаљите на и-мејл:

[email protected]
Пишите нам

Наредни чланак:
Претходни чланак:

Коментари (9)

Одговорите

9 коментара

  1. Đorđe

    Poreklo iz mesta Gornji Kazanci,selo u opstini Niksic.Kao i 90% crnogoraca vuku korene iz Hercegovine.
    u tom mestu se na par godina odrzava skup svih Papovica koji dolaze sa svojim porodicama.U Gornjim Kazancima postoji crka koju su Papovici napravili jos 1833.Takodje postoji prica o cuvenom Osmanu-paši Kazanac koju mozete naci .Осман-паша казан рођен је 1620. године, а према неким изворима 1627. у Казанцима као Јаков Паповић, од оца кнеза Павла Паповића. Када је имао 13. година Турци јањичари су га одвели у Истанбул, где је добио име Осман. Како се показао као врло бистар и храбар Турци су га школовали, а због заслуга у бици код града Казања султан му је дао звање паше, и три дара — земљу у Цариграду, доброг коња и да бира пашалук. Он је изабрао родну Херцеговину, гатачки кадилук, а по селу у коме је рођен прозван је Осман-паша Казанац.

    Био је валија у Дамаск ејалету (1676–1678, 1683), Анадолијском ејалету (1678–1680), Египатском ејалету (1680–1683), Дијарбекир ејалету (1683), Босанском ејалету (1684), Јегарском ејалету (1685).[2][3] Учествовао је у борбама за освајање Беча. За време великог турског рата Осман-паша био је паша Јегарског пашалука. Након што је заробљен на путу, погубљен је 1. августа 1687. године, у тврђави у Јегри.[2]

    Паша је, такође, саградио извор који се налази на простору између цркве и џамије, а који се назива Пашин извор или Стубањ. Иза себе је оставио и неколико грађевина у Анадолији и Румелији и чесму код своје куће у Стамболу.[4][5]

    Осман-паша Казанац, познат и као (Осман-паша Херцеговац), био је ожењен са ћерком Кара Мустафа-паше; са којом је имао више синова.[6]
    toliko za sad od mene ..ovo se sve cinjenice o mojoj porodici .

    • Stepa

      Stevan Delić upravitelj škole u Gacku za vreme Austrije kaže: Da je subaša kazanački doveo nekog Nenoja sa porodicom za kmeta, od njega su posle uvođenja prezimena po Pavlu (Papu) dobili su prezime Papović. U isto vrijeme dovedan je i Anto iz Velestova takođe sa porodicom i od njih je nastalo bratstvo Antunovići. Da bi dovukli drugu raju za kmetove i ovi su prihvatili islam i u svili i kadifi namamili nove kmetove a oni postali Turci (poturice)
      Cernički pa Gatački kadiluk nikada nije imao kneza osim par godina na Koritima nekog Kočića.(vidi Turske deftere)
      Kazanci kao selio, po Turskim defterima 1701-9g, je imalo džamiju (služila i kao utvrda) podignutu parama Sulejmana veličanstvenog oko 1550g, tri kule (kuće na sprat) i 4 odbranbene kule(ili magacine) Usput crkvu su podigli dubrovački majstori1823g (može se naći na internetu) Najveća atrakcija je minaret od sedre, koje nema nigde u okolini, i danas odolijeva zubu vremena dok je džamija porušena oko 1820g pri prvom ustanku, a kamen raznet za okolne objekte. Minaret je podignut parama Osman paše Bošnjaka (tako se vodio mada je on voleo da se zove Hercegovac). Dogurao je , zahvaljjujućo puncu Velikom Veziru Kara – Mustafi i podmićivanju sultana Mehmeda IV do namjesnika Misira – Egipta. Jednostavnim uvidom u arhive Kotora, Dubrovnika, Trebinja i Mostara može se itvrditi da se nijedan Osman u 17-om vijeku ne pominje u Hercegovini.(Setite se da je džamija podignuta u 16-om)
      U istim arhivima može se naći 4+6 pisama Silejman paše Kazanca (sina Osman paše i hercegovačkog Sandžakbega) Dubrovniku, Kotoru, Zadru i bratu Mahmudu, kao i 4 njegova paši Kazancvu. Sva pisma bilo da su starogrčki, latinski, srpski, arapski, turski počinju sa: Ja Sulejman paša Kazanac, gospodar Hercegovine……( kopije objavljene u knjigama NS Mandića)
      Bajo Pivljanin osim za legendu nema nikakvu ulogu ni sa pašama ni sa Kazancima, te je ubačen samo radi pariranja pašama, iako je tada bio u progonu u Pulji (Puli i G Kotaru). Razaranje Kazanaca obavili su Mlečani sa uskocima Paštrovićima o čemu postoji u arhivu Kotora opšoran itveštaj Antonia Zena providuru dalmatinskom. Celokupmo pismo pored mene preneo je i navedeni NS Mandić.
      U vreme podizanja crkve celo selo je slavilo sv Arhangela Mihaila, pa je logičan i naziv iste..Možda je negde i postojala neka kapela ili predturska crkva, kao što je tvrdio dr prof Pero Slijjepčević da se u vreme suše odslikavaju temelji crrkve u zaseoku Trgovišta. Inače to je bio rimski trg o čemu se može napisati cela knjiga.

  2. Đorđe

    Slave Svetog Arhangel Mihaila

  3. Ljubomor

    Поријекло је са Чева од Озринића, а давнином с Косова. Племе опјевано у Горском вијенцу, познато у борби против Турака.

    • Nenad

      Greska, Papovici nemaju veze sa Ozrinicima bez obzira na slavu, porijekom su iz Bilece a Ozrinici i Cevljani koji lsave Arandjelovdan doselili su Cevo iz Klobuka kod Trebinja i starinom su od Porodice Ateljevic Bakoc. Prema predanju Ozrinica Ozro se doselio iz Pravca danasnje Bosne i Hercegovine sto se poklapa sa predanjem Ljubomirskih starinaca koji imaju legendu o 3 brata koji su isli na kosovo gdje je jedan u povratku naselio Cevo

  4. Војислав Ананић

    ПАПОВИЋ (п), средњовјековна гатачка породица из Казанаца. Према предању, поријеклом су од Предојевића из Пријевора код Билеће (147:586). Једно предање каже да из ове породице потиче Осман-паша Казанац. Неки је Паповић имао три сина. Један је остао у Казанцима, а двојица отишли у Истамбул и тамо примили ислам, “завршили науке и добили пашалуке”. У једној народној пјесми помиње се кнез Богдан Паповић и његова ћерка Милица. У Милицу се заљубио Казанац-паша, а она је била испрошена за Баја Пивљанина. Пјесма даље каже да је, на пашин позив, Бајо дошао у његов конак у Казанце и да је Милица изјавила пред оцем Богданом да се воли удати за пашу. Пјесма каже да је Бајо тада убио Милицу и пашу (97:202,204). Својевремено је С. Делић забиљежио два предања о Паповлћима. По једном је “некакав Неноје” доселио у Казанце из Чева у Црној Гори. Тамо се презивао Озринић. а у Казанцима је узео презиме Паповић. Имао је три сина. Двојица оду у “Стамбол” и тамо се “потурче”. Један је тамо умро, а други се, послије извјесног времена вратио у Казанце и казао оцу и брату да се “потурчио”. Друго предање каже како је чобанче у Паповића “слутило господству”. Када би дошло кући са посла, никада није хтјело сјести на земљу, “но вазда гледало да нешто простре”. Када су то уочили укућани, скривали су од њега све што би могао да простре. Чобанче једног дана метне капу пода се и повика: “У овој глави није главе, у овој земљи није стања! Па сјутри дан сакривши у једну букву свој косјерић и уже, оде главом по свијету. Дође у Стамбол, потурчи се, оде у медресу, изучи науке и постане паша. Кад је касније дошао у Казанце, послао је по уже и косјерић и тим их је освједочио о себи…” Тај поисламљни Паповић је, каже Делић, Махмут-паша Казанац (62:795).

    Извор: Ристо Милићевић – Херцеговачка презимена, Београд, 2005.

    • Stepa

      Turska je pre 3 – 4 godina dostavila katastarske popise imovune, stanovnika – po vjeri, polu i uzrastu. Vjerskih, stambenih i vojnih objekata….Tzv Deftere. Tamo možete naći da Gacko (Cernički pa gatački kadiluk: od Nadanića do Srijeda i Vratara do seoceta Bileće NIKADA nije imalo kneza. Drugo je što je svako bratsvo imalo svoga izvikanog kneza, kao i danas, koji je uglavnom služio Turcima za prikupljanje harača i razne dojave. Papovići su se odmah piturčili da bi privukli sunarodnike i drugu raju za kmetove što je i uspijevalo.Ti dovedeni kmetovi kao i poturice su prezimena dobili polovinom 18 veka.
      Jedno su narodrne pjesme ( po već pominjanom S Deliću Austrijskom upravitelju škole u Gacku), uglavnom prepjevane od Turskih guslara koji su tad bili na vthuncu stvaralaštva i legende kojih oko džamije i paša ima mnogo više od navedene, bar dvadeset.
      Iz deftera se vidi (kao i po nekim istoričarima) da je džamija podignuta parama Sulejmana hana 80g prije rođenja Osman paše Bošnjaka (od Papovića) koji je neosporno bio velika ličnost za Tursku ali nepoznat za Gacko i Hercegovinu. Arhivi su digitalizovani pa je lako proveriti. Mještani su raznim autorima (Grđić, Delić, Tanović, Bašagić..) davali razne podatke da je džamiju podigao Hasan, Hasanagić, Mahmut, Mahmud, Osman, sve dok im Delić nije preneo tursku legendu o Osman paši. Njegova biografija je do dana poznata i poznato je i dokumentovano da nikada posle 9-e g nije došao u Kazance i Hercegovinu, ali jesu njegovi sinovi Mahmud aga (ne Mahmut) i Sulejman paša i sandžakbeg Hercegovine koji svoja pisma započinje (na više jezika); citat: Ja Sulejman paša Kazanac gospodar Hercegovine, završen citat.
      Do istome je lako doći, samo treba čitati dokumenta, a seoske legende o porijeklu raznih bratstava i “velikim” ljudima iz njih treba ostaviti da se prepročavaju na sijelima, a ne na mrežama, što se posle zloupitrebi kao istorija.
      Komentar je demanti ponovnoj pojavi legendi i nnije kao predhodni već dopunjen da čitaoc može steći kompletnu sliku. Mnogima se ta slika ne sviđa ali šta mogu takva je!

  5. Sonja

    Praunuka sam popa Milutina, po kome je moj brat dobio ime. Unuka Todora Papovića oficira srpske vojske i ćerka Jovana Papovića. Jako sam ponosna na moju Papovinu , krst na Papović gredi sve moje Papoviće ….

    • Slobodan D. Papovic

      Postovana rodjako,
      Pripremamao Monografiju Papovica bratstva.Posaljite na ovu moju adresu Rodoslov vase loze od popa Milutina do Tebe i Tvog brata i ostalih Tvojih.
      Pozdrav iz Herceg Novoga/
      Viber broj 0038267088511