Poreklo prezimena Matavulj

Jedan komentar

1. 21. februar 2013. u 17:55

   Milan Matavulj

   O poreklu prezimena M a t a v u l y (M a t a v u l j; M a t a v u lj )
   Prema tumachenyu akademika prof. dr Nikshe Stipchevicya (Nikša Stipčević, 1929-2011) (lichna komunikacija) prezime Matavulj (Matavuly, Matavulj) moglo bi poticati iz romanizovanog balkanskog starosedelachkog jezichkog supstrata, tj. od aromunske (cincarsko-vlashke) slozhenice “mata-vola”, shto bi u prevodu znachilo losha volya (namcyor, shto bi rekli vojvodyani). Drugo mishlyenye sam chuo od prof. dr Milice Grkovicy (Grković), koja se profesionalno bavila etimologijom srpskih prezimena u dechanskim hrisovulyama (Grković Milica, 1977: Rečnik ličnih imena kod Srba, Beograd), da bi se prezime Matavuly (Matavulj) moglo izvesti iz atributa koji bi mogao da karakterishe neko stocharsko-pastirsko ili strazharsko-ratnichko zanimanye balkanskog starosedelachkog romanizovanog stanovnishtva. Bilo bi jako zanimlyivo chuti na koje zanimanye asocira ovo prezime???

   Knyizhevnik Aleksandar Vucho (Vučo, 1897-1985) je u jednoj pesmi napisao stih, cit.: “…mirno spavajte matavulji…”, gde “matavulji” pishe malim slovom, shto upucyuje na neko zanimanye, eventualno vojnichko ili strazharsko. Buducyi i sam cincarskog porekla, mogao je eventualno znati znachenye te rechi? Raspitivao sam se kod nashih Vlaha kao i kod etnichkih Rumuna, ali niko nije mogao da asocira bilo kakvo znachenye. U Slavoniji na jugoistochnim obroncima Papuka (tridesetak km severno od Slavonskog Broda, kod Kutjeva) postoji brdo sa nazivom “Matavulja”, koje je polozhajem moglo nekada da bude strazhara ili karaula, jer je locirano iznad nekada vazhne saobracyajnice.

   Investigator, kako se potpisao (http://forum.krstarica.com/showthread.php/420890-GENETIČKA-GENEALOGIJA/page108; 17.11.2011.), o ovom prezimenu kazhe sledecye: … “Obično su sva nerazumljiva staroslovenska imena kod nas objašnjavali kao romanska. Navodio sam prije prezime Matavulj u Dalmaciji koje ima jasan slovenski korijen, riječ koja ne postoji u našem jeziku, ali je ima u drugim slovenskim jezicima (motovilo-točak za namotavanje konca) i postoji i rusko prezime Motovilov, ukrajinsko Motoviljak. Sva ta stara slovenska plemena Crne Gore izgleda da su se dosta rano raselila najviše ka zapadu, u zapadnu Hercegovinu, sjevernu Dalmaciju. U sjevernoj Dalmacije srećemo i prezime Macura…”.

   U jednoj od svojih antropografskih studija, pop Savo Nakicyenovicy (Nakićenović) (u knyizi “Boka. Naselya srpskih zemalya”, izdanye Srpske Kralyevske akademije nauka, Beograd, 1913. god; ili u knyizi “Boka, antropografska studija”, Etnografski zbornik, kny. 10., Naselya srpskih zemalya, kny. 19, Beograd 1913. god.) kazhe i neshto u smislu “…Matavulji u Grblju…”, shto bi moglo da ukazhe na prapostojbinu i mesto nastanka prezimena Matavuly (Matavulj). Najverovatnije su se Matavulyi, pod pritiskom turskih nadiranya ili krvne osvete, pomerali jadranskom obalom na severozapad, gde ih istorijski podaci belezhe kao pravoslavne (Srbe) do Splita i Kashtela, gde delom bivaju konvertovani u katolicizam, tako da se severnije i severozapadno, sve do Istre, buducyi katolici, danas izjashnyavaju kao Hrvati. Manye je verovatna mogucynost da je prezime nastalo kod dalmatinskih ili istarskih Vlaha, pa se proshirilo na istok i severoistok, jer su migracije stanovnishtva uglavnom ishle u suprotnom pravcu, izuzev naselyavanya “Bosanske Krajine”, koja je naselyena sa juga, pretezhno iz Hercegovine i Dalmacije?

   Poseban je sluchaj shibenskih Matavulya, od kojih je loza Sime Matavulya poreklom sa planine Kozare, iz sela Kozjak, danas Grbavci kod Turjaka, tj. kod Gradishke. U selu Grbavci danas postoji zaseok Matavulyski shor, koji se na internetu sve cheshcye javlya pod nazivom “Matavulji”. Iz tog mesta su se, po svedochenyu Sime Matavulya, sredinom 17. veka odselili nyegovi preci u Dalmatinsku Zagoru, tachnije u selo Dalmatinsko Kosovo, gde je rodyen otac Sime Matavulja. Stric Sime Matavulja, Serafim, bio je iguman manastira Krupa, gde je Simo proveo nekoliko godina u pokushaju nyegove majke da ga zakaludyeri, poshto je rano ostala udovica. Dalya pricha o pishchevom zhivotu je manye vishe poznata iz nyegovih kazivanya, kao i podatak da je Simo u porodici imao chlanova obeju konfesija (pravoslavne i katolike). Tada to nije bila retkost, tako da ne iznenadyuju podaci da se kao “potomci” Sime Matavulya (koji nije imao dece?), javlyaju i Matavulyi katolici, tj. Hrvati i Matavulyi pravoslavci, tj. Srbi.

   “Granica” izmedyu pravoslavnih i katolichkih Matavulya ide otprilike linijom granice izmedyu Republike Hrvatske i Republike Srpske, s tim shto su Matavulyi iz Vukovara I Borova Sela (osam porodica?) pravoslavci, tj. Srbi. Bosanski Matavulyi, najvećim brojem naselyeni u Banyaluci, Gradishci, i okolini su pravoslavci, sa lepim i chestim izuzecima Nemica, Hrvatica i Muslimanki (pa i Madyarica u Vojvodini), koje su udajom ponele ovo chasno i slavno prezime. Beogradski i vojvodyanski Matavulyi su pravoslavni Srbi, sa izuzetkom akademika, profesora hemije na Medicinskom fakultetu (pre i neposredno posle II Svetskog rata) u Beogradu, dr Petra Matavulja, koji se izjashnyavao kao Hrvat.
   Medyu americhkim i australijskim Matavulyima ima i pravoslavnih, i katolika, verovatno i drugih konfesija. Samo na internetu mozhe da se nadye tridesetak odrednica osoba sa ovim prezimenom, uglavnom na teritoriji drzhava bivshe Jugoslavije, ali i SAD-a i drugih zemalya. Medyu nyima, pored proslavlyenog pisca i akademika Sime Matavulya, su i desetak Matavulya sa doktoratom nauka, shto nas kvalifikuje da, iako relativno mali Rod, zapevamo po bunyevachki: “Nasha j’ grana mala al’ je fina”.
   Unapred se zahvalyujem svakom prilogu koji bi bacio vishe svetla na etimologiju nasheg prezimena.
   S poshtovanyem,
   prof. dr Milan Matavuly, Novi Sad ([email protected]), 20.02.2013. god.

   Napomena: Na osnovu Pravopisa srpskoga jezika (Opšti dio – Pismo; tačka 3. Mijenjanja i prilagođavanja azbuke, Izdanje Matice Srpske 1993., str. 23-26), a zbog velikih problema sa dijakritichkim znacima prilikom pisanya nepraktichnom Gajevicom (hrvatsko-slovenachkom latinicom) na internetu, kod ovog teksta je primenyena transliteracija korishcyenyem “teleprinterske srpske latinice” (umesto ć korishcyenyem ipsilona za omekshavanye c i stapanye u cy, tj. ć, kako je uradyeno i sa suglasnicima dy, ly i ny; dok su suglasnici č, š, ž i dž otvrdyivani dodavanyem slova h, pa imamo ch, umesto č, sh, umesto š, zh, umesto ž i nedosledno ali uniformno – dh (ili dzh), umesto dž (kako su to vecy odavno uradili Rusi, Ukrajinci i Bugari).

   Odgovori