Poreklo prezimena Krstajić

19. februar 2012.

komentara: 0

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

KRSTIĆI – KRSTAJIĆI

(žive na Pašinoj Vodi, Javorju, Motičkom Gaju i Žabljaku)

Vode porijeklo od Popovića, a sadašnje prezime su dobili po Krstu Popoviću.

Porodično predanje o ovom bratstvu kazuje da su Popovići jedna od najstarijih porodica u Drobnjaku. U Drobnjak su došli iz Banjana, a u Banjane iz Bosne iz okoline Travnika. Bosnu su napustili njenim padom pod Turke 1463. godine, kada se pleme Novljani iselilo. Tada su se naselili u selu Čarađu kod Gacka. Tu se nijesu dugo zadržali, odnosno ostali su do pada Hercegovine pod Turke 1482. godine, kada se sele na Banjansku visoravan i naseljavaju pod planinom Njegoš, gdje su živjeli oko sto godina. Bili su poznati stočari i vrijedni domaćini. Dok su živjeli pod planinom Njegoš, učestvovali su u svim bunama i bojevima koje su u to doba vođene protiv Turaka. Naročito su se istakli u Morejskom ratu, koji je vodio nikšićki vojvoda Grdan protiv Turaka. Kada su Turci u krvi ugušili ustanak, Popovići se sa ostalim drobnjačkim porodicama sele u Drobnjak i naseljavaju se u Komarnici.

U Komarnici su se brzo obogatili, tako da su postali jedna od najbogatijih porodica u Drobnjaku. U borbama koje su vođene u Drobnjaku protiv Turaka učestvuju i Popovići. Poslije Morejskog rata (1684-1699), turska vojska napada na Drobnjak 1688. godine, da bi ga kaznila za učešće u pomenutom ratu, a i u drugim ratovima koji su Drobnjaci vodili protiv Turaka. Turci tada prodriješe do Komarnice, koju spališe, a sve živo muško i žensko, mlado i staro staviše „pod mač“. Od svih porodica u Komarnici najviše stradaše Popovići. Iz ovog pokolja uspije samo da se spasi jedna nevjesta koja je bila trudna. Poslije izvjesnog vremena rodi muško dijete, kome dade ime Krsto. Kad je Krsto odrastao, formirao je porodicu, oženio se i dobio sina kome dade ime Krsman, koji po svom ocu Krstu uze buduće prezime Krstajić. Krsman je rođen 1717. godine. On je imao dva sina Radoja i Todora. Radoje ima Marka zvanog Kara-Marko i Vasilija. Marko je stalno četvovao protiv Turaka. najviše je bio u četi Gavrila Šibalije, a učestvovao je u oslobođenju Beograda 1806. godine. Imao je dva sina Milutina i Iliju. Od Milutina su Božo i Peroš koji su bili poznati hajduci i veliki junaci. Božo je bio poznati četovođa, učestvovao je u Šaranskoj bici 1862. godine, u kojoj je posjekao Turčina koji mu je ubio sestru Maricu u Premćanima. Poznao ga je po izgorjelom licu po kome je Ružica polila vrelu vareniku, prije nego što je on ubio. I Božo i Peroš su učestvovali u hercegovačkom ustanku i to u borbama koje su vođene na Muratovici, Ravnom, Bezuju, Crkvičkom Polju, Ograđenici i Vučjem Dolu. Peroš je komandovao četom Drobnjaka u ovim borbama, Božo je sa svojim rođacima Vukom Šašovim i Jukom Todorovim i ostalim Drobnjacima osvojio i razorio tvrdu tursku karaulu u Komarnici.

Peroš Milutinov je 1878. godine odselio na Glasinac. Imao je sina Mića.

Božo Milutinov ima tri sina: Radoja zvanog Ramo, Rada i Boja. Ramo ima Miluna, Dragutina, Marka i Pera. Milun je došao iz Amerike kao dobrovoljac da se bori u Prvom svjetskom ratu. U periodu između dva rata bio je dva puta predsjednik žabljačke Opštine. Nakon kapitulacije bivše Jugoslavije 1941. godine spalio je sve vojne spiskove u žabljačkoj Opštini da ne bi pali u ruke neprijatelju. Sa svojom porodicom stavio se na stranu NOP-a u kome su svi aktivno učestvovali. Poginuo je 1942. godine u Dobrom dolu. Njegov sin Božo, student, učesnik NOP-a od 1941. godine, poginuo je 1943. godine kao komandant ešalona ranjenika CB VŠ na Miljevini. I Milunova ćerka Mileva, udata Ćulafić, bila je u. Četvrtoj crnogorskoj brigadi od njenog osnivanja, a kasnije u Sedmoj omladinskoj brigadi referent saniteta brigade; nosilac je Partizanske spomenice 1941.

Dragutin Ramov je nakon okupacije Crne Gore od strane Austro-ugarske vojske stupio u Komitski pokret sa svojim rođacima Milivojem Bojovim, Vukolom Radulovim i Mirom Novičinim. Marko Ramov je učesnik Prvog svjetskog rata; ranjen je na Višegradu 1914. godine. Pero Ramov, vrsni pravnik, vijećnik AVNOJ-a, bavio se i publicistikom i to uspješno. Vrsni je poznavalac istorije durmitorskog područja.

Bojo Božov, pored Milivoja koji je bio u Komitskom pokretu, ima i Bogdana-Kara i Miladina. Miladin je odselio u Potpeće 1934. godine. Miladinov sin Vojin je učesnik NOR-a od 1941. godine i nosilac Partizanske spomenice 1941. godine.

Sinovi Rada Božova su Obrad, Milić, Dragić, Dušan, Đuro i Milutin. Dragić je poginuo u Prvom balkanskom ratu, a Dušan je odselio u Potpeće negdje pred rat. Učesnik je NOR- a od 1941. godine, a njegova kćerka Miža je poginula 1942. godine u Bosni kao borac od 1941. godine, Milutin je jedno vrijeme poslije rata bio predsjednik narodnog odbora.

Ilija Kara-Markov je imao pet sinova: Zelena, Novicu, Milinka, Milisava koji je odselio u Valjevo i Luku od koga nema muških potomaka. Zelen ima Mikaila i Maksima od koga nema muških potomaka, a Mikailo ima sinove: Ratka, učesnik NOR-a, ratnog vojnog invalida i Marka koji je mlad umro, Miloša, Mikaila (mlad umro), Milivoja i Veljka. Veljko je učesnik NOR-a od prvih ustaničkih dana, bio je ilegalac kao partijski radnik na terenu, kada je uhvaćen i sproveden u zloglasni zatvor u Kolašin, odakle je prilikom odvođenja na strelište uspio da pobjegne i da se priključi jedinicama NOV-a. Bio je na odgovornim dužnostima, komandovao je brigadom. Poslije rata nalazio se na dužnosti rukovodioca narodne milicije u Ministarstvu unutrašnjih poslova Crne Gore.

Novica Ilijin je imao sinove Miliju-Đida, Mima, Iliju-Ika, Stanka i Mira. Mimovi sinovi Branko i Uroš poginuli su u NOR-u; Branko je pripadnik NOP-a od 1941. godine. Poginuo je kao borac Četvrte crnogorske brigade na Sutjesci 1943. godine, a istu sudbinu doživio je i njegov brat Uroš u istoj jedinici i na istom mjestu.

Stankova djeca – sin Danilo, bio je borac u Četvrtoj crnogorskoj brigadi, a u Šestoj srpskoj komesar čete i komesar bataljona (RVI), a Mila Danilova sestra, udata Prlja, bila je borac NOR-a od 1941. godine; nosilac je Partizanske spomenice 1941.

Miro Novičin, kapetan bivše jugoslovenske vojske, sa svojom porodicom suprugom Sinđom, sinom Aleksandrom-Acom i kćerkom Darom od prvih ratnih dana bio je u NOP-u. Miro, stari ratnik iz balkanskih i Prvog svjetskog rata, bio je vođa u Komitskom pokretu, aktivista u NOO i vijećnik AVNOJ-a; nosilac je Partizanske spomenice 1941. I njegova supruga Sinđa bila je vjerni pratilac svoga supruga i djece od prvih ratnih dana. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. Njihov sin Aco, đak, bio je u NOP-u od prvih ustaničkih dana; gine 1944. godine kod Ivanjice kao komesar čete u Petom bataljonu Četvrte crnogorske brigade. Njegova sestra Dara je bila veliki aktivista od prvih ratnih dana, istaknuti omladinski i skojevski rukovodilac. Ostala je na terenu kao partijski radnik; uhvaćena je i sprovedena u zloglasni zatvor u Kolašin. Nosilac je Partizanske spomenice 1941.

Milinko Ilijin ima dva sina: Milića i Milana. Milan se preselio u Brajkovaču u Šarance 1924. godine; imao je sina Momčila. Milan je poginuo u Studncima 1944. godine. Dragiša Milićev se preselio kod strica Milana gdje i danas živi u Brajkovači.

Vasilj, sin Radoja Krsmanova, imao je sina Milovana zvanog Šašo. Šašo ima Vuka, Petra i Perišu. Petar i Periša su odselili u Valjevo, a Vuk ima četiri sina: Milovana, Boška, Dimitrija i Dušana. Vuk Šašov je uz Boža i Juka bio poznati junak i nepomirljivi borac protiv turske tiranije.

Todor Krsmanov je imao šest sinova, od kojih su trojica odselili u Brežane kod Srebrenice, gdje su živjeli do 1992. godine. Da li i sada tamo žive, nije poznato, moguće je da su se iselili. Ova trojica što su ostali u Komarnici su: Pavle, Radojica i Živko. Od Pavlova sina Ivana nije ostalo potomstva, a knez Živko je imao tri sina: Todora, Miloša i Jovana, od koga nema potomstva, dok Miloš ima četiri sina: Savu, Živka, Milovana i Jovana. Sava je poginuo 1857. godine u Vukalovićevom ustanku u Crkvičkom Polju, prilikom napada na Karabasilsku kulu. Živko je bio poznat po junaštvu u mnogim bojevima protiv Turaka. Bio je jedan od branilaca Ostroga 1853. godine, gdje se istakao hvatajući golim rukama zapaljene kumbare i vraćajući ih nazad., Sa njim su tada iz Drobnjaka bili još Novica Cerović i Draga Nikitović. Todor, sin kneza Živka, ima dva sina: Vasilja-Juka i Sima. Juko je bio istaknuti junak i poznati borac protiv Turaka. Ni od Sima ni Juka nije ostalo potomstvo.

Jovan Milošev ima tri sina: Radovana, Radula i Lazara, od koga nema potomstva. Radovan ima sinove Jevrema i Vidoja. Jevrem je bio ugledni bratstvenik, pripadnik NOP-a i veliki patriota. Vidoje, predratni pravnik, bio je u NOP-u od 1941. godine, u Durmitorskom NOPO komandir čete i komandant Durmitorskog omladinskog bataljona, a od osnivanja Četvrte crnogorske proleterske brigade je u njenom Petom bataljonu. Poslije rata nalazio se na rukovodećim funkcijama u srezu. Nosilac je Partizanske spomenice 1941.

Radule Milošev ima Todora, Vukolu i Krsmana (odselio u Sarajevo i od njega nema muških potomaka). I Todor i Vukola su sa svojim porodicama aktivno učestvovali u NOP-u; Vukola je bio u Komitskom pokretu. Todorovi sinovi Jovan i Miloš sa nepunih četrnaest godina, ginu u jedinicama NOV-a i to Jovan kod Gacka 1942, a mlađani Miloš na Vučevu 1943. godine.

Živko Milošev ima tri sina: Milana, Ivana i Milića. Milan se odselio u Valjevo, a Ivan u Srbiju. Milić je bio istaknuti ratnik i junak iz prvih ratova. Za svoje zasluge odlikovan je zlatnom Obilića medallm. Imao je sina Mirka od koga nema muških nasljednika.

Milovan Milošev ima Stevana i Mitra (odselio u Pljevlja i nema muških potomaka). Stevan ima Marka i Velimira.

Od Save Miloševa koji je poginuo, kako sam već naveo, ostao je sin Đorđije; ovaj ima Pavla, a Pavle Mikaila i Jova. Jovo je odselio u Bar.

Radojica Todorov ima sina Obrena, Obren Krsta, a Krsto ima Radojicu, Boška, Obrada i Milana. Milan je učesnž balkanskih ratova u kojima je poginuo 1912. godine; od njega je ostao sin Kosta. Od Boška nema muških potomaka, a Radojica ima sedam sinova: Neđeljka koji je otišao u Ameriku, Mirka, Jevta, Petra, Nika, Miloša i Miletu. Mileta je poginuo kao borac NOR-a u borbama kod Kolašina 1944. godine. Milivoje Mirkov, iz Javorja, pripadnik je NOP-a, u početku u Četvrtoj crnogorskoj brigadi, a kasnije u krajiškim jedinicama, poginuo je kod Bihaća 1944. godine. Valja pomenuti Miloša Radojičina, učesnika NOP-a, izuzetno pametnog i odmjerenog čovjeka, aktivistu u narodnoj vlasti i čovjeka koji je pročitao veliki broj knjiga iz svih oblasti.

Obrad Krstov ima tri sina: Vladimira, Milutina i Žarka. Vladišf je bio jedan od najpametnijih opančara u komarskom kraju. Bio je izuzetno bistar i znao je da kaže svakome ono što misli. Bio je cijenjen i poštovan. Do njegove riječi su ljudi mnogo držali. Njegov brat Žarko je bio pripadnik NOP~a u čijim jedinicama hrabro gine na Zagarču kod Danilovgrada 1944. godine.

 

Oko 1870. godine, Krstajići su se počeli iseljavati na svoje bivše katune — Pašinu Vodu, Javorje i Motički Gaj. Iseljavanje je trajalo sve do 1905. godine i sada ih više nema u Komarnici.

Slave Nikoljdan, a prislužuju Pantelijevdan.

 

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

 

 

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.