Kovljenić

19. februar 2012.

komentara: 4

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (4)

Odgovorite

4 komentara

  1. Marija Kovljenic

    Prema knjizi “Prezimena Srba u Bosni” koju je, prema šematizmu Dabro-bosanske mitropolije od 1882. godine sačinio Đ. Janjatović, Kovljenići nisu zapisani ni u jednoj od više stotina parohija, pa ni u onim sa prostora Grahova i Nuglašice a zabeležene su porodice s prezimenima Kovjena, Kovjenić kao i Kovjanić. Imajući u vidu često nepodudaranje narodskog izgovora (u ovom slučaju sa radikalnijim “jotovanjem”: “vj” u “vlj”) književnog pravopisa, uzeli smo u obzir sva tri oblika ali samo one sa slavom naše čitateljke, Sv. Nikola. Prvi su evidentirani u parohijama Bugojno i Oborci, kod Bugojna, Kovjanić u parohiji Vrbica, protoprezviterijat livanjski a porodice Kovjenić u okolini Travnika. U Boki, pak, ima i Kovijanića ali ćemo i o njima drugom prilikom, kad budemo govorili o poreklu samog prezimena. Samo selo Nuglašica, nije posebno spomenuto, jer potpada pod jednu od livanjskih parohija – Vrbicu. Stoga smo je naknadno potražili u našim izvorima i pronašli da su Kovljenići u ovom mestu (inače, na najdaljem severozapadnom delu Livanjskog polja) zabeleženi u poslednjim etnološkim istraživanjima 1960, kao Srbi ijekavci (tamo ima i pravoslavnih Srba ikavskog izgovora), sa slavom Sv. Nikola, nepoznatog porekla. Dosta porodica iz ovog mesta doselilo se iz Dalmacije, pa je, dakle, tetka naše čitateljke u pravu, mada je najtačnija tvrdnja da je reč o povratnoj seobi u okviru prelazne tromeđe (ili četvoromeđe) Bosne i Hercegovine, Like i Dalmacije. I zaista, Kovljanića, kao i Kovjanića i Kovjenića, ima samo u centralnim delovima današnje Republike Hrvatske, dok ih u Dalmaciji uopšte nema, osim Kovljenića – u Splitu. Sva tri prezimena su u upotrebi i ponekad se neko od njih piše na oba načina, i sa “vj” i sa “vlj”, kao u Belom Manastiru, Novskoj, Petrinji, Gradiškoj, Dvoru, Osijeku i Vukovaru. U “Karlovačkom vladičanstvu”, Milan Radeka je zabeležio Kovjeniće sa dve različite slave: Đurđic, 16. novembra, i Sv. Nikolu, 19. decembra.

  2. Ranko Malešević

    Moja majka, pok. Radojka, rođena je u porodici Kovljen u Vlađevićima kod Donjeg Vakufa. Selo je u Kraljevini Jugoslaviji pripadalo parohiji Oborci. Djed mi se zvao Jovo, imao je dva brata, Mirka i Niku(a) i sestru Jovanku, udatu u susjedno selo Vujiće. Otac im se zvao Đorđo, pravoslavci su, slave sv. Nikolu. Ne zna se odakle su doselili, živjeli su u zaseoku Kovljeni preko 150 god.Jedan rđak, Kovljen, živio je u selu Rastičevo kod Donjeg Vakufa. Raselili su se do 1985. u Donji Vakuf, Bugojno…Poslije 1995. raseljeni su u više mjesta. Danas žive u Austriji, Prijedoru, Topoli kod Gradiške,Rumi,Žablju… Jedan Mirkov sin je poslije drugog svjetskog rata preselio u Rumu. Dva njihova bliska rođaka, Ostoja i Milenko(?) odselili su u kolonizaciji poslije d.sv.rata u Žabalj.Jedan njihov potomak, Kovljen Đorđe, sada je sveštenik u selu Belegiš u Staroj Pazovi.

    • Nikolina Jovanović

      Gospodine Ranko,
      Jedan Mirkov sin koji se doselio u Rumu je moj pokojni deda sa majčine strane Đorđe(rođen Đorđo, ali su mu ljudi greškom sami promenili ime u dokumentima) Kovljen. Doselio se ovde krajem 50ih, početkom 60ih godina. Moja baba je takođe iz Vlađevića devojački Vuleta.
      Mirko je imao tri sina i tri ćerke. Svi njihovi potomci su bliski(uključujući i mene, iako nisam Kovljen). Danas su se pored ovih gradova koje ste spomenuli proširili još i na Ljubljanu, Novi Sad i Šid. Jedna od mojih sestara od ujaka(koja je još uvek Kovljen) sada živi u Helsingborgu, Švedska.

  3. Kovjenić

    Moji Kovjenići slave Đurđic 16. novembra.