Piše: Dragan Ž. Divjak
U knjizi o srbskim prezimenima i njihovom porijeklu o našem prezimenu stoji ovo:
„- Divjak: prezime zabeleženo prilikom preseljenja dela Srba iz Korenice u Otočac 1658; u Beočinu (Srem) 1720; u Bačkoj u sledećim mestima: Žablju, Novom Sadu, Bačkoj Palanci i Futogu 1720. i u Somboru 1796. godine.“
Dalje se ređaju slična prezimena koj su, vjerovatno, izvedena iz prezimena Divjak, a to su: Divjakov, Divjaković, Divljak, Divljakov, Divljaković, Divljan, Divljanov i Divljanović.
(Dr Velimir Mihajlović: Srpski Prezimenik, Aurora, Novi Sad, 2002, str. 312-313)
Više podataka o prezimenu Divjak daje nam prezimenjak Milan Divjak Lički u Svojoj knjizi „Lički vodac – iz naroda za narod“. On nam tu, u poglavlju „DIVJACI“ saopštava:
„Klasifikacijom ličkih prezimena, prezime Divjak, po svom nastanku spada u grupu prezimena koja su nastala po psiho-fizičkim osobinama.
„Staro prezime im je Radaković.“1
Prezime Divjak pojavljuje se od XVI vijeka.
„U turskom popisu oblasti Brankovića 1455. pominje se kao selo Divjak sa 30 srpskih domaćinstava i popom Radakom.“2 Pop Radak je rodonačelnik Radakovića u Lici. Isti je vodio seobu Srba iz okoline Dečana ka Hercegovini, Bosni i Dalmaciji.
Padom Hercegovine u truske ruke, 1482. godine, ovaj narod napušta dotadašnja staništa i kreće u novu seobu. Ova seoba kretala se u dva pravca. Jednu su organizovali Turci, koji su, kao svoju raju ovaj narod naselili u Bosnu u Usorsku oblast. Drugi pravac je bio ka Dalmaciji, kuda je naš narod bježao, kao bujica, ispred turskog nadiranja. Padom Like u turske ruke, 1527. godine, Turci preseljavaju Usorce u tursku Liku, koja je bila pusta. Turci ovaj narod naseljavaju u Koreničko polje. Uslijed zuluma Turaka nad ovom rajom, oni stupaju u tajne veze sa senjskim kapetanima i austrijskim generalima, da bi prešli na austrijsku stranu. Šesnaest godina čekali su Usorci na seobu, da bi je i ostvarili u ljeto 1658. godine. Preko 100 porodica, sa stinim i krupnim blagom, pokrenuše se na seobu. Grog Frankopan izađe pred usorske Srbe, 8. juna 1658. godine, pa ih nastani iprivremeno na prostoru između Senja, Brinja i Otočca. Godinu dana je ovaj narod skapavao od gladi, hladnoće i neizvjesnosti. Ipak, godinu dana kasnije, 27. jula 1659. godine, car Leopold izdaje naredbu da usorski Srbi ostanu gdje su se zatekli i da se prošire u Brinje i Otočac. Krajiška komisija je ovim Srbima dala zemljišta: „Brezovac, Glavace, Doljane, Zalužnicu, Kompolje, Orovac, Ponor, Pothum, Staro Selo, Hum i Škare.“3 Istočni dio tih sela zvao se zajedničkim imenom Vilići, a cijelo polje, po njima, Viličko polje, kasnije prozvano Gacka dolina po doseljenim Hercegovcima. Usorčani koji su naselili istočni dio ovih sela nazivani su Viličani, a kasnije i svi koji su došli u Viličko polje. Ovaj naziv je bio rasprostranjen, kako među njima samima, tako i među starosjediocima. U ovoj seobi, 1658. godine, došli su: „Agbabe, Aleksići, Aralice, Babići, Banjanini, Batinići, Božičkovići, Vojvodići, Vujanići, Vukmanovići, Vuksanovići, Vunjaci, Grijaci, Guteše, Divjaci, Diklići, Ivančevići, Ivkovići, Jerkovići, Kalešići, Kamenko, Kangrge, Kosići, Kresovići, Kukići, Lavrnje, Lemajići, Lolići, Lukinići, Lužajići, Mnadići, Marijani, Matići, Mašići, Mikići, Milakovići, Mirkovići, Mihovilovići, Navale, Naprte, Narančići, Opačići, Pavičići, Paskaši, Poznići, Popovići, Potkonjaci, Predovići, Prigmizi, Pupovci, Puhari, Rakići, Ružići, Savići, Svilari, Sekizi, Skendžići, Stojanovići, Ćurčići, Hinići, Hrkalovići, Cvjetićani, Čubrile, Šegani, Škorići, Štule i Šupnići.“4
Poslije izgona Turaka iz Like, 1689. godine, mnogi gore navedeni rodovi, kao učesnici u oslobađanju Like i Krbave, povrate se na pređašnja staništa u Krbavu.
Pre okupacije Bosne od strane Austrije iselilo se više kuća Divjaka iz Like, najviše iz Doljana (Donji Lapac) i Mekinjara (Udbina, Korenica), te se isti naseliše u Bihaćke Doljane,5 Grabež6, Klišević7 (bihaćki okrug), Drenovac8 (cazinski okrug), kao i u okolna manja sela.
Poslije okupacije Bosne od strane Austrije, 1879. godine, pa i kasnije iselilo se mnogo više kuća Divjaka iz Like. Isti se naseliše u: Vrnjskoj Mosuli9, Gornjoj Suvaji10, Otoku11, Ostružnici12 i Hašanima13 (bosansko-krupski srez).
Iz Like Divjaci se raširiše po svoj Bosanskoj krajini, Slavoniji i Vojvodini.
Jedna grana Divjaka došavši u Vojvodinu, u Kovilj, u blizini Novoga Sada, stideći se svoga prezmena jer su ih nazivali Divljak, uzmu za prezime porodični špicnamet i prozovu se Varenike.
Druga grana Divjaka koja je došla u Novi Sad i okolinu produži svoje prezime u Divjaković.
Treća grana Divjaka, koja je došla iz Bosanske krajine, naseliše se u Bukovcu (Novi Sad).
Četvrta grana Divjaka dođe za vrijeme kolonizacije u vojvođanske općine: Apatin, Zrenjanin, Odžaci i Sombor.
Peta grana Divjaka dođe poslije kolonizacije, direktno iz Doljana (Donji Lapac) u Srem, u Putnice (Ruma).
Šesta grana Divjaka iz Doljana (Donji Lapac) dođe pedesetih godina u Srem, i Dekretom, nastani se u Iloku (Vukovar) gdje ih još uvijek ima.
Iseljavanje Divjaka iz Like i Krbave bilo je, prirodno ili prinudno, sve do tragičnog 4. avgusta 1995. godine.
Topografske oznake ovog prezimena:
„Divjak“14, selo na Kosovu, u blizini Dečana.
„Divjak“15, dva sela u Srbiji, u okrugu smederevskom (1873. god.) i u okrugu valjevskom (1867. god.)
„Divjak“16, selo u općini Delnice (Gorski Kotar).
„Divjak“17, mlin sa kamenom u selu Kukljic (Gospić).
„Divjakinja“18, ime oranice u Divoselu (Gospić).
Slave: Nikoljdan i Jovanjdan.
Do izgona Srba iz Like, 4. avgusta 1995. godine Divjake nalazimo u: Bijeloj Rijeci (Korenica), Brlogu (Otočac), Vrhovinama (Otočac), Gajinama, Gornjem (Obr) Lapcu, (Donji Lapac), Gospiću; Divjacima (Škare, Otočac), Doljanima (Donji Lapac), Donjem Lapcu, Kamenitom Poljicu (Doljani, Donji Lapac), Mekinjaru (Korenica), Mišljenovcu, Obljaju, Oraovcu (Donji Lapac), Otočcu; Plitvicama (Korenica), Starom Selu, Turjanskom (Otočac), Udbini (Korenica) i Škarama (Otočac).
______________
1Naselja, knj. 20, str. 423 i 486.
2Zadužbine Kosova: (Turski katastarski popis Kosova iz 1455. godine), Prizren-Beograd 1987, str. 432.
3Croatica za 1658. godinu.
4Isto.
5Naselja, knj. 20, str. 523.
6Isto, str. 519.
7Isto, str. 531.
8Isto, str. 594.
9Isto, str. 423.
10Isto, str. 486.
11Isto, str. 466.
12Isto, str. 462.
13Isto, str. 492.
14Zadužbine Kosova: (Turski katastarski popis Kosova iz 1455. godine), Prizren-Beograd 1987, str. 432. i 600.
15 Riječnik hrvatskog ili srpskoga jezika, JAZU, knj. I, Zagreb 1880-1882, str. 423.
16 Autor knjige.
17Zbornik za narodni život, knj. 22, str. 151.
18Isto.
(Milan Divjak Lički: Lički vodac – iz naroda za narod, Prometej, Novi Sad 2000, str. 86-90)
2. februar 2013. u 12:55
milan
POREKLI PREZIMENA DIVJAK
Klasifikacijom ličkih prezimena, prezime Divjak, po svom nastanku spada
u grupu prezimena koja su nastala po psiho-fizičkim osobinama.
Staro prezime im je RADAKOVIĆ.
Prezime Divjak pojavljuje se od XVI. vijeka.
U turskom popisu oblasti Brankovića 1455. godine pominje se kao selo Divjak
sa 30 srpskih domaćinstava i popom Radakom. Pop Radak je rodonačelnik Radak-
ovića u Lici. Isti je vodio seobu Srba iz okoline manastira Dečana ka Herceg-
ovini, Bosni i Dalmaciji.
Padom Hercegovine u turske ruke, 1482. godine, ovaj narod napušta dotadašnja
staništa i kreće u novu seobu. Ova seoba kretala se u dva pravca. Jednu su
organizovali Turci, koji su, kao svoju raju ovaj narod naselili u Bosnu u
Usorsku oblast. Drugi pravac je bio ka Dalmaciji, kuda je naš narod bježao,
kao bujica, ispred turskog nadiranja. Padom Like u turske ruke, 1527. godine,
Turci preseljavaju Usorce u tursku Liku, koja je bila pusta. Turci ovaj narod
naseljavaju u Koreničko polje. Uslijed zuluma Turaka nad ovom rajom, oni stupaju
u tajne veze sa senjskim kapetanima i austrijskim generalima, da bi prešli na
austrijsku stranu. Šesnaest godina čekali su Usorci na seobu, da bi je i ost-
varili u ljeto 1658. godine. Preko 100 porodica, sa sitnom i krupnim blagom,
pokrenuše se na seobu. Grof Frankopan izađe pred usorske Srbe, 8. juna 1658.
godine, pa ih nastani privremeno na prostoru između Senja, Brinja i Otočca.
Godinu dana je ovaj narod skapavao od gladi, hladnoće i neizvjesnosti. Ipak,
godinu dana kasnije, 27. jula 1659. godine, car Leopold izdaje naredbu da usor-
ski Srbi ostanu gdje su se zatekli i da se prošire u Brinje i Otočac. Krajiška
komisija je ovim Srbima dala zemljišta: “Brezovac, Glavace, Doljane, Zalužnicu,
Kompolje, Orovac, Ponor, Pothum, Staro Selo, Hum i Škare.” Istočni dio tih sela
zvao sse zajedničkim imenom Vilići, a cijelo polje, po njima. Viličko polje, kas-
nije prozvaše Gacka dolina (Gacko polje) po doseljenim Hercegovcima. Usorčani
koji su naselili istični dio ovih sela nazivani su Viličani, a kasnije i svi
koji su došli u Viličko polje. Ovaj naziv je bio rasprostranjen, kako među njima
samima, tako i među starosjediocima. U ovoj seobi, 1658. godine, došli su:
“AGBABE, ALEKSIĆI, ARALICE, BABIĆI, BANJANINI, BATINIĆI, BOŽIČKOVIĆI, BOŽIĆI,
BREKIĆI, VARDE, VLAISAVLJEVIĆI, VOJVODIĆI, VUJANIĆI, VUKMANOVIĆI, VUKSANOVIĆI,
VUNJACI, GRIJACI, GUTEŠE, DIVJACI, DIKLIĆI, IVANČEVIĆI, IVKOVIĆI, JERKOVIĆI,
KALEŠIĆI, KAMENKO, KANGRGE, KOSIĆI, KRESOVIĆI, KUKIĆI, LAVRNJE, LEMAJIĆI,
LOLIĆI, LUKINIĆI, LUŽAJIĆI, MANDIĆI, MARIJANI, MATIĆI, MAŠIĆI, MIKIĆI, MILA-
KOVIĆI, MIRKOVIĆI, MIHOVILOVIĆI, NAVALE, NAPRTE, NARANČIĆI, OPAČIĆI, PAVIČIĆI,
PASKAŠI, POZNIĆI, POPOVIĆI, POTKONJACI, PREDOVIĆI, PRIGMIZI, PUPOVCI, PUHARI,
RAKIĆI, RUŽIĆI, SAVIĆI, SVILARI, SEKIZI, SKENDŽIĆI, STOJANOVIĆI, ČUBRILE, ŠEGANI,
ŠKORIĆI, ŠTULE I ŠUŠNIĆI.”
Poslije izgona Turaka iz Like, 1689. godine, mnogi gore navedeni rodovi, kao
učesnici u oslobađanju Like i Krbave, povrate se na pređašnja staništa u Krbavu.
Pre okupacije Bosne od strane Austrije iselilo se više kuća Divjaka iz Like,
najviše iz Doljana (Donji Lapac) i Mekinjara (Udbina, Korenica), te se isti nase-
liše u Doljane (Bihać), Grabež, Klišević, Drenovac (cazinski okrug), kao i u
okolna manja sela.
Poslije okupacije Bosne od strane Austrije, 1879. godine, pa i kasnije iselilo
se mnogo više kuća Divjaka iz Like. Isti se naseliše u: Vrnjskoj Mosuli, Gornjoj
Suvaji, Otoku, Ostružnici i Hašanima (bosansko-krupski srez).
Iz Like Divjaci se raširiše po svoj Bosanskoj krajini, Slavoniji i Vojvodini.
Jedna grana Divjaka došavši u Vojvodinu, u Kovilj, u blizini Novog Sad, stideći
se svoga prezimena, jer su ih nazivali Divljak, uzmu za prezime porodični špic-
namet i prozovu se VARENIKE.
Druga grana Divjaka koje je došla u Novi Sad i okolinu produži svoje prezime
u DIVJAKOVIĆ.
Treća grana Divjaka, koja je došla iz Bosanske krajine, naseliše se u Bukovcu
(Novi Sad).
Četvrta grana Divjaka dođe za vrijeme kolonizacije u vojvođanske opštine:
Apatin, Zrenjanin, Odžaci i Sombor.
Peta grana Divjaka dođe poslije kolonizacije, direktno iz Doljana (Donji Lapac)
u Srem, u Putince (Ruma).
Šesta grana Divjaka iz Doljana (Donji Lapac) dođe pedesetih godina u Srem, i
Dekretom, nastani se u Iloku (Vukovar) gdje ih još uvijek ima.
Iseljavanje Divjaka iz Like i Krbave bilo je, prirodno ili prinudno, sve do
tragičnog 4. avgusta 1995. godine.
Slave: Nikoljdan i Jovanjdan.
Do izgona Srba iz Like, 4. avgusta 1995. godine Divjake nalazimo u: Bijeloj
Rijeci (Korenica), Brlogu (Otočac), Bruvnu (Gračac), Vrhovinama (Otočac),
Gajinama, Gornjem (Obr) Lapcu (Donji Lapac), Gospiću, Divjacima (Škare, Otočac),
Doljanima (Donji Lapac), Donjem Lapcu, Kamenitom Poljicu (Doljani, Donji Lapac),
Mekinjaru (Korenica), Mišljenovcu, Obljaju, Oraovcu (Donji Lapac), Otočcu, Plit-
vicama (Korenica), Starom Selu , Turjanskom (Otočac), Udbini (Korenica)
i Škarama (Otočac).
MILAN DIVJAK LIČKI, LIČKI VODAC (iz naroda za narod),
Novi Sad, 2000. godine
3. april 2019. u 13:15
Momir Divjak
Jedna predanja o našem prezimenu govore da smo se do prije par stotina godina prezivali Radaković, te da je jedan od Radakovića (izvjesni pop Radak) bio malo osobenije ili slobodnije prirode (Hajde da kažemo to malo ucifranije – BOEM), odnosno da je bio narodski rečeno totalno “divlji”. Svima nam je valjda jasno da se od nekog koga su smatrali za “divijeg” nije moglo dobiti prezime “Mirić ili Dobrić”, već jedino i logično što je preostalo – Divjak.
Druga opet predanja kažu da smo prezime Divjak dobili na osnovu svojih predaka koji su također bili malo slobodnijih karakternih osobina. (Uvijek bez dlake na jeziku, eksplozivni, naša je morala uvijek biti zadnja pa kud puklo da puklo, trčali smo vjerovatno kroz istoriju ko ludi pred rudu i na kraju sa medicinske strane gledano: “na momente se znalo vjerovatno nekome desiti da postane iznenada osoba sa veoma niskim pragom frustracione tolerancije iliti narodski rečeno da ga neko ili nešto izbaci iz takta toliko da jednostavno u momentu bukvalno “podivja”).
1784.god., tj, onu godinu kada su naši izvjesni preci Ćiro i Kosta Divjak rodom iz sela Mekinjara kod Udbine u Lici, doselili (samo oni znaju kojom igrom slučaja i kako) u selo Klisa Pakračka.
Veliko je pitanje da li i Bog dragi zna da li su Ćiro,Maksim i Kosta Divjak svima nama Divjacima koji smo njihovi potomci::
Momir (Veljko) Divjaka rođ.1964.god. iz Nove Gradiške, Rep.Hrvatska;
Milorad (Petar) Divjaka rođ.1969.god. iz Banja Luke, Rep.Srpska;kao i,
Goran (Dragan) Divjaka rođ.1970.god. iz Subotice, Rep.Srbija.
međutim neosporna je činjenica da su oni nešto od toga nama, jasno, kako kome bili, te da su upravo oni bili i ostali ti koji su rodonačelnici i začetnici prezimena i loze Divjaka u čitavoj Zapadnoj Slavoniji.
Tačan istorijat Divjaka iz sela Klisa Pakračka, a koje se za neupućene nalazi gotovo u samom srcu Zapadne Slavonije, i koje je bukvalno rečeno identično udaljeno i od Pakraca i od Lipika (Udaljeno je svega nekih 2 – 3 km zračne linije od pomenutih gradića) za nas će početi zvanično sa 1843.god. od izvjesnog Đure Divjaka,njegove žene Anice, njihovo četvero djece (dva sina: Mili (Mikanu) i Nikoli, te dve kćeri: Vemiji i Petri)
2. avgust 2019. u 12:52
Dragan Divjak
Na području opštine Pakrac bilo je Divjaka i u, Klisi sudjednom, selu Kukunjevcu. Moj pranđed Obrad je doselio u Kukunjevac 1867. godine, i imao je svega 2 godine. Došao je negdje od Udbine. Osim toga u našem selu je bila još jedna kuća s istim prezimenom, a nisu nam bili rodbina.
1. april 2016. u 19:32
Crni94
Ja sam potomak Divjaka iz sela Gajina,opstina Donji Lapac.Tacnije,ziveli su u zaselku Divjakova glavica na samoj granici sa BiH.Krsna slava je sveti Nikola.1945.godine vecina rodbine se kolonizovala u Apatin.Takodje sam potomak Kukica iz Donje Suvaje kod Srba.Pozdrav za sve moje Divjake ma dje bili.
3. jun 2017. u 12:05
Beli
Interesantno je da u Albaniji postoji grad koji se zove Divjaka, a u Makedoniji selo koje se zove Divjaci.
Zna li netko nešto o tome?
Pozdrav svim Divjacima!
P.S.
Osim toga, Divjaka ima u Hrvatskoj i Sloveniji u velikom broju. Ne samo u Lici.
5. decembar 2017. u 23:48
RADMILA (DIVJAK) VUCINIC
NIKAD SE NE BIH ODREKLA SVOG IZVORNOG PREZIMENA,SEM UDAJOM. OTAC MI JE BIO IZ SKARA, MAJKA IZ PODUMA,DEVVOJACKO MARIJAN.
8. maj 2019. u 22:44
Milan
Ja sam Milan Divjak iz sela Zmajeva opstina Vrbas Vojvodina
Porijeklo mi je Bosanski Doljani