Poštovani,
ova stranica je u pripremi.
Pozivamo vas na saradnju.
Pošaljite nam svoj prilog, sve što znate o ovom prezimenu na osnovu usmenog predanja ili citiranjem navoda iz knjiga (navedite kojih) ili onog što je već objavljeno na ostalim internet sajtovima (napomenite kojim).
Obavezno napišite i koju krsnu slavu slavite i područje u kojem se ovo prezime pojavljuje.
Navedite i ime poznate ličnosti (gde je rođen-a, čime se bavi), koja nosi ovo prezime.
Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:
13. april 2018. u 15:59
Vojislav Ananić
GROZDANIĆI, 1 kuća u Goliji i 3 u Vrbasu
Grozdanići su starosjedioci u Goliji. Došli su o tragu 350 do 400 godina, ali im se nije dalo da se razrode i danas ih je u Goliji samo jedna kuća i tri u Vrbasu — sinovi i unuci Boža Jolova.
Po predanju, u Goliju su došli iz Brda, a u Brda iz Kuča, od Drekalovića. U njikovom bjegstvu iz Kuča, odnosno poslije iz Brda, stari su ljudi ovako prepričavali: u Kučima je njihov predak slavio sv. Nikolu. Taj predak je imao četiri sina. Dođe mu na slavu Turčin iz Spuža, zateče goste oko sofre i da bi napakostio “Vlahu”, kako su Turci govorili, popiša mu se na sofru. Domaćinu se smrkne i na mjestu ga ubije, a drugi Turčin ubije njega. Udovica ovoga domaćina pobjegne sa sinovima u Brda; tu opet jedan od braće ubije nekog Brđanina i majka sa tri sina utekne u Goliju. Onaj što je ostao u Brdima, promijeni krsnu slavu i uzme sv. Aranćela — 21. novembar. Njihovoj majci je bilo ime Grozdana i oni su se po majci prozvali Grozdanići.
Najstariji predak za koga današnji Grozdanići u Goliji znaju, zvao se Sava, dok je prije Save bilo najmanje osam pasova u Goliji. Po dokazu starog Alekse Pešina Manojlovića, osamdesetogodišnjaka, Sava je imao četiri sina: Joksima, Rista, Luku i Šćepana. Joksim Savin imao je Jola i Obrena, Jole Joksimov Boža i Nikolu; od Nikole nema muškog nasledstva, a Božo Jolov je imao četiri sina: Miljana, Rada, Milivoja i Veljka. Miljan, Rade i Veljko, Božovi sinovi, odselili su u Vrbas 1945. godine. Miljan ima Voja i Milorada, a Veljko Mirka i Veselina. Rade nema djece. Milivoje Božov ima Dragoljuba, Boža i Ljuba. Obren Joksimov imao je sina Jovana koji je kao komita 1918. godine poginuo u Zelengori; nije se ženio.
Risto Savin imao je Milutina i Jova, Jovo Krsta koji je poginuo u prvom svjetskom ratu, kao momak neoženjen. Milutin Ristov je imao Iliju, Đoka i Đuricu. Đoko je poginuo za vrijeme prvog svjetskog rata 1914. godine, na Gacku. Bio je hrabar vojnik. Ilija je umro u Americi, a Đurica nije imao poroda. Od Rista sada nema nikoga. Luka, treći Savin sin, imao je Miloša, a Mipoš Kojicu i Arsenija. Oba su umrli, neoženjeni. Ni od Luke nema nikoga. Šćepan Savin imao je Rada, a Rade Šćepana i Apeksu. Obadva su umrli bez poroda.
Grozdanića ima u Bosni, tamo je uteklo jedno momče od krvi i sad ih tamo ima, kažu, oko 70 domova. O gome, predanje priča ovako: Sava Grozdanić je imao još četiri brata. Jednog njihovog brata ubije Kostadin Tomović, iz Višnjića dola. Ime mu je bilo Luka. Tri je godine bio u najmu kod Višnjića. Pošto više nije htio naimati, krene kući. Sretne ga Kostadin Tomović i htjedne da ga prisili da se najmi kod njega i tu dođe do svađe. Kostadin ga udari pljoštimice nožem, a Luka mu skreše kuburu u grudi, ali mu ne uždije i Luka pobjegne, a Kostadin ga potjera na konju. Usput ga je pristizao nekoliko puta i nanio mu nekoliko smrtonosnih rana. Luka, teško ranjen, padne na putu, pored kuće Vuka Đuranova. Sinovi Vukovi ga unesu u kuću i tu Luka umre, braća ga prihvate i sahrane. Čitavu godinu dana Grozdanići su vrebali da ubiju Kostadina i najposlije doznaju da Kostadin ide na piće kod Rada Bulata, u Donje Kazance, o svetom Aranćelu. Sva gri brata pođu u Bed, da ga čekaju. Zapadnu mu u jedan klanac. Bio je za njima pristao i četvrti brat, ćetić od 16 godina. Sa Kostadinom se vraćao s pića iz Kazanaca i Luka Višnjić, s rođakom Jovanom. Jovan je išao pješice, a Kostadin i Luka za njima, na konjima. Kako Kostadina nijesu dobro poznavali, pomisle da ne smije jahati i da je on onaj koji ide, opale na Jovana tri puške, ali ga nijedna ne pogodi. Njihov mali brat, koga su bili ostavili visočije, vidje gdje Jovan zape za poveći val kamen i nekakvim štucem opali i pogodi ga u vrh glave, gdje na mjestu ostane mrtav. Grozdanići pobjegnu kući, misleći da su ubili Kostadina. Kad doznaju da su ubili prava čovjeka, preko viđenijih ljudi u Goliji, uspiju te se izmire sa Višnjićima; imali su 18 kumstava.
Poslije Grozdanići potplate i Ibramim-agu Zvizdića, te ubije Kostadina. Ubio ga je druge godine kod Rada Bulata, na Aranćelovdan. Za ovo su mu Grozdanići dali njivu, zvanu Ivkovaču, na Krscu.
Nakon 50 godina, Suljaga Zvizdić, Ibraimov sin, usuponi sa Šarovićima i izdigne u Petrova dola. Suljagin sin Bećir, zvani “Bećir čivtelija”, nehotično ubije svoga suponika Đoka Šarovića i Suljaga ovu njivu dadne Šarovićima za krv. Stari ljudi su dokazivali i vjerovali da je ova njiva baksuz i da se na njoj iskopalo nekoliko domaćina. Kad su se braća Šarovići podijelili, došla je na dio Lazara Šarovića, koji nije imao muškog poroda. Poslije je na njoj stajao Ćetko Vujačić, zvani “Trećak” i neko ga ubije, ni od njega nije ostalo poroda. Iza Ćetka ova je njiva bila svojina Bećira Zvizdića, ali ni od njega nije ostao niko. Kad je Golija poslije Berlinskog kongresa pripala Crnoj Gori, Gospodar ovu njivu dadne Đorđiju Mijajlovu Goranoviću. Đorđijev sin Mirko, samro je sa 5 članova na ovoj njivi 1918. godine. Poslije ovu njivu kupi u sestre Mirkove Đoko Nikolić, emigrant iz Gacka. Đokov jedini sin Peko, poginuo je bez nasledstva. Sad je svojina braće Goranovića, koja je došla po majčinu mirazu.
Ono momče Grozdanića, što je nehotično ubilo Jovana Višnjića u Kraguju (mjesto se i danas zove “Jovanov mramor”), odmah utekne u Bosnu i kažu da danas od njega ima 40 kuća, a od ostale mu braće samo tri.
Jedan samohrani Grozdanić, brat ili stric Savin, potpisao je svu svoju zemlju manastiru Kosijerevu i danas na toj zemlji živi nekoliko domaćina, kao na svojini.
Današnji Grozdanići tvrde da ova geneapogija njihova bratstva nije tačna i da Joksimova braća Risto, Luka i Šćepan, nijesu bili braća, nego daljnji rođaci. Naprijed pomenutu genealogiju porodice Grozdanića pribilježio sam od dva stara čovjeka — Alekse Pešina Manojlovića i Marka Lukina Goranovića; njih dvojica su odlično poznavali tradicije pojedinih porodica.
U ovoj porodici od Save, naovamo, vazda se po jedna kuća izdvajala od ostalih bratstvenika. Taj se ugled prenosio sa oca na sina. Joksim Savin, Jole Joksimov i Božo Jolov, ubrajali su se među najpoštenije, najuglednije i najgostoprimnije domaćine u Goliji.
Nije im se dalo da se namnože, na primjer, na Skadru -i u Balkanskom ratu 1912 -13. godine, i u prvom svjetskom ratu, mnogo su izginuli.
Grozdanići su slavili Nikoljdan, 19. decembar.
Genealogija: Dragoljub rođen 1950, Milivoje rođen 1920, Božo, rođen 1883, Jole, rođen 1860 godine, Joksim, Sava.
Izvor: Obrad Višnjić – Golija i Golijani, Trebinje, 1987.
7. januar 2024. u 09:46
Đorđe Grozdanić
NasGrozdanića ima u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj. U Hrvatskoj su dominantno živjeli u Ponorima kod Otočca i u Drežnici. U područje Bosanske krajine dolaze iz Like i većinski su Srbi, pravoslavni. Oko Sanskog Mosta i Prijedora ima Grozdanića koji su muslimani, Bošnjaci svi su iz sela Kijevo kod Sanskog mosta gdje jedan Ilija 1773 primio islam. Ostali Grizdanići ličani su većinom u BGD i N. Sadu. Jedan dio koji je u SFRJ otišao u Rijeku sada su hrvati katolici.
24. oktobar 2018. u 08:29
Vojislav Ananić
GROZDANIĆ (m), u Ljubinju. Doselili su iz Ljubuškog oko 1660. godine. Nekada ih je bilo i u Vlasačama (trebinjska Brda), ali su izumrli u ovom selu (59:274,288; 155:502). Ima ih nastanjenih i u Mostaru.
Izvor: Risto Milićević – Hercegovačka prezimena, Beograd, 2005.