Poreklo prezimena Vemić

14. februar 2012.

komentara: 0

[toggle title=”TESTIRANI VEMIĆI NA SRPSKOM DNK PROJEKTU”]

Vemić

Haplogrupa: I1 rod Drobnjaka

Poreklo: Drobnjak, Crna Gora

Krsna slava: Đurđevdan, Usekovanje

Kontakt:
_________________________

KOMPLETNE REZULTATE POGLEDAJTE OVDE[/toggle]

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

VEMIĆI

(žive u Donjoj Bukovici)

Vemići su ogranak Miloševića. Sadašnje prezime su dobili po udovici Vemiji, koja je bila rodom od bratstva Đerića, iz sela Zagulja. Ne zna se kako se taj njihov predak zvao, niti kako je završio život. Ostala su mu četiri sina: Petar, Mijailo, Živko i Nikola. Vemija se sa sinovima, kada je ostala udovica, preselila iz Miloševića u svoj rod kod Đerića u selo Zagulj. Negdje oko 1790. godine neke se porodice iz ovog bratstva odseliše na Glasinac, gdje i danas živi njihovo potomstvo. Vemići su u Zagulju živjeli sve do 1812. godine, kada su, poslije razure Drobnjaka od strane paše Miljevine, prešli na svoje dotadašnje katune u Donjoj Bukovici.

Početkom 19. vijeka neki bratstvenici iz ovog bratstva se odseliše u Rumuniju, odakle su se po odobrenju Obrenovića vratili i naselili u Donjem Milanovcu 1816. godine. Oni su svoje prezime Vemić zadržali neko vrijeme, a onda su ga promijenili jedni u Dragošević, a drugi u Bakmaz.

Iz Donje Bukovice dvije porodice se sele u Gornji Milanovac 1816, godine i one su prezime Vemić zadržale do danas. Od ovih Vemića je bio poručnik Velimir, koji je bio učesnik atentata na kralja Aleksandra i kraljicu Dragu 1903. godine.

Vemići su učestvovali u Prvom srpskom ustanku sa grupom Drobnjaka koja je išla u pomoć Karađorđu.

Sa Zagulja su se u Bukovicu preselili braća Petar, Mijailo, Živko i Nikola. Petar je imao tri sina Radiča, Radovana i Matiju. Matija sa svoja dva sina gine u bici na Grahovcu, ne ostavivši potomstvo. Radovan Petrov ima Jova i Vukašina, od Jova je Matija, a od Vukašina Milovan. Od Radiča Petrova su Jovan i Vaso. Jovan se odselio u selo Brzavu u dolinu Lima i od njega su tamošnji FATIĆI, a njegov brat Vaso odseli u Užice oko 1830. godine i promijeni prezime u RADIČEVIĆ.

Mijailo ima četiri sina: Iliju, Miliju, Jovana i Živka. Od Ilije su Marko, Živko, Milutin i Toma. Od Milije Mijailova su Neđeljko, Miloš, Mikailo i Šćepan, a od Jovana su Kosta, Jakov i Jovo, dok od Živka Mijailova nema potomstva.

Živko (brat Mijailov i Petrov) ima sina Đoku, Đoka ima Stevana, a ovaj Miša, čije potomstvo živi u Pavinom Polju i u Vojvodini.

Od Nikole je sin Srdan, a od Srdana su Sava i Radovan. Sava ima Novicu i Jovana; njih i njihove potomke na uže zovu Savići. Radovan Srdanov ima Milana, a ovaj Nikolu.

U bici na Vučjem dolu 1876. godine učestvovao je jedan broj Vemića sa komandirom čete Jovanom, koji je kao kapetan doživio duboku starost. U ovoj bici ranjeni su Vasilije, Mišo i Jakov.

Na rad u Ameriku 1906. godine pošlo je pet bratstvenika iz ovog bratstva, da bi se 1913. i 1914. godine, vratili kao dobrovoljci da učestvuju u Balkanskom i Prvom svjetskom ratu. Dobrovoljci su bili Vojin, Spasoje i Miloš, dok su Krsto i Đorđije ostali da žive u Americi. U borbama na Govedaru u Drugom bažanskom ratu učestvovalo je devet Vemića; svi su nosioci zlatne medalje Osveta Kosova.

U Prvom svjetskom ratu na bojištima od Romanije do Mojkovca učestvovalo je više bratstvenika bratstva Vemića i svi su odlikovani Krstom Petra Prvog, Naod zlatnom, Mišo srebrnom medaljom Obilića. U borbama na Drini ranjeni su Spasoje i Nžola.

U Potpeće kod Pljevalja 1920. godine, odselili su Miloš i Nikola s porodicama, a u Metohiju se odselio Neđeljko sa svojom porodicom. Neđeljko je 1941. godine spaljen sa svojom ženom u porodičnoj kući na Kosmetu, a sinovi Tripko i Božo uspiju izbjeći s porodicama u Bukovicu.

Nikola Matov gine kao pilot u aprilskom ratu 1941. godine, a Radovan Milovanov je okončao svoj život u krvavoj Pljevaljskoj bici 1. decembra 1941. godine. Branko Vojinov je poginuo 1944. godine u Slavoniji, a Milika Mirkov 1945. godine u završnim ratnim operacijama u Sloveniji.

Radosav Nikolin iz Potpeća je bio borac NOR-a u sandžačkim jedinicama; nosilac je Partizanske spomenice 1941; Radomir je u NOP-u od 1941. godine. Pukovnik je JNA.

U Vojvodinu su 1945. godine kolonizirane Tripkova, Stevanova i Lazarova porodica, te Spasoje, Milovan i Božo sa porodicama.

Podatke o porodici Vemić dao mi je Milorad Maksimov.

Slave Đurđevdan, a prislužuju Usjekovanje sv. Jovana.

 

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

__________________

Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:

[email protected]
Pišite nam

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.