Poreklo prezimena Obradović Reviewed by Momizat on . [toggle title="TESTIRANI OBRADOVIĆI NA SRPSKOM DNK PROJEKTU"] Obradović Haplogrupa: E1b rod A Poreklo: Aleksandrovac, Srbija Krsna slava: Kontakt: _____________ [toggle title="TESTIRANI OBRADOVIĆI NA SRPSKOM DNK PROJEKTU"] Obradović Haplogrupa: E1b rod A Poreklo: Aleksandrovac, Srbija Krsna slava: Kontakt: _____________ Rating: 0
You Are Here: Home » Autori » Vojislav Ananić » Poreklo prezimena Obradović

Poreklo prezimena Obradović

TESTIRANI OBRADOVIĆI NA SRPSKOM DNK PROJEKTU

Obradović

Haplogrupa: E1b rod A

Poreklo: Aleksandrovac, Srbija

Krsna slava:

Kontakt:
_________________________

Obradović

Haplogrupa: I2a DS rod B

Poreklo: Aleksandrovac, Srbija

Krsna slava:

Kontakt:
_________________________

Obradović

Haplogrupa: R1a Z280 L1280 klaster B1

Poreklo: Donji Šepak, Zvornik, Republika Srpska /

Srodni sa Lukićima u Donjem Šepku i Roćeviću

Krsna slava: Avramijevdan

Kontakt:
_________________________

Obradović

Haplogrupa: I2a DN rod J

Poreklo: Tvrdoševo, Vučiniće, Novi Pazar, Srbija

Krsna slava: Lučindan

Kontakt:
_________________________

KOMPLETNE REZULTATE POGLEDAJTE OVDE

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

OBRADOVIĆI

(žive u Tepcima, Kočadolu, Tepačkom Polju i Nadgori)

Ovo bratstvo vodi porijeklo od Obrada, sina Stanišina, Tepčanina. Obrad se po ocu Staniši prezivao Stanišić, a docnije se njegovi potomci prozovu Obradovići. Oni su najbrojnije tepačko bratstvo.

Zbog brojnosti i prenaseljenosti u Tepcima rano su se počeli iseljavati u Bosnu, Srbiju i druge krajeve. Svi su Tepčani imali svoje katune u Tepačkom Polju, Kočadolu i Nadgori, koje su počeli stalno naseljavati i tako proširivati svoja imanja izvan prenaseljenih Tepaca.

Po Obradovim potomcima: Đorđiju, Stevanu, Marku i Matiju, Obradovići se na uže zovu Đorđijevići, Stevanovići, Markovići i Matijevići.

Đorđije je imao sinove Mijata, Pavla i Obrada.

Od Mijata su Filip, Živko i Rako, od Pavla Božo, Vasilije i Nikola, a od Obrada je bio Jovan.

Od Stevanovih sinova Andrije, Novice i Ivana, koga su zvali Rodo, najbrojnija je grana Obradovića, koja se po Stevanu na uže prozove Stevanović. Oni su imali dosta istaknutih bratstvenika, kao što su bili Šaban, poznat kao veliki junak u svom dobu, i njegov sin Radovan, ratnik bažanskih i Prvog svjetskog rata, zatim Drago, prvi predsjednik radničke Komunisgičke partije za žabljačku opštinu; Tanasije, čuveni komita koji se naročito isticao u borbama protiv austrougarskih okupatora, koji su ga zatočili u njihovom logoru Nađmeđer iz kojeg je uspio pobjeći i stići u svoj kraj gdje je nastavio nepomirljivu borbu, zajedno sa svojim ocem Milisavom – Đakom protiv okupacionih austrougarskih vlasti. Poginuo je zbog izdaje od strane svojih komšija. Tanasijev sin Dušan, predratni pravnik i član Partije, jedan je od organizatora ustanka u durmitorskom kraju. Poginuo je na čelu Jezero-šaranskog bataljona u čuvenoj pljevaljskoj bici 1, decembra 1941. godine; proglašen je za narodnog heroja Jugoslavije.

Od ovog ogranka treba još istaći Obrada i Đuricu i njegovog sina Mihaila, koji je bio učesnik balkanskih i Prvog svjetskog rata; poginuo je na Vranjem brdu 1915, godine. I Radonja Vidakov je bio učesnik balkanskih i Prvog svjetskog rata. Novica Stevanov, istaknuti ratnik iz prvih ratova za naročite zasluge dobio je zlatnu Obilića medalju. Njegov sin Stevan – Stevo bio je vrstan poznavalac i pripovjedač istorije i starina tepačkog kraja. Pop Stanko je bio predstavnik Jezera na Podgoričkoj skušptini koja je održana 1918. godine. Tada je proglašeno ujedinjenje Crne Gore i Srbije. Stanko je odselio u Bijelo Polje sa svojom porodicom. Njegov sin Dragoljub je borac od prvih ustaničkih dana u sastavu sandžačkih jedinica. Nosilac je Partizanske spomenice 1941.

Po Marku, sinu Obradovu, njegovi sinovi Jovan i Sava (koga su zvali Saja), te Vaso i Ilija prozovu se na uže Markovići. Od Jovana su sinovi Pavle, Krsto, Milić-Čale i Milutin. Krstov sin Milan je učesnik iz prvih ratova, a njegovi sinovi Radoman i Tripko su istaknuti borci NOR-a 1941-1945. godine. Radoman kao borac Četvrte i Sedme crnogorske brigade gine kod Spuža u decembru 1943. godine, a njegov mlađi brat Tripko na Sjenici 1944. godine. Milić-Čale Jovanov je ratnik iz balkanskih i Prvog svjetskog rata, a njegov sin Mitar kao pripadnž jedinica NOV-a gine na Sremskom frontu 1945. godine. I Milutin Jovanov je ratnik iz prvih ratova; njegovi sinovi: Momčilo-Gale pogibe 1942. godine na Dujmovićima, a Jovan na Sutjesci 1943. godine. Njihova sestra Mileva je takođe bila aktivni učesnik NOR-a u jedinicama NOV-a; bila je oficir JNA. Danas je udata Ćalasan. Od Save-Saje su Mikajilo i Miloš. Vaso Markov imao je sinove Marka, Uroša i Maksima. Ilija Markov je imao Milovana, Mirka i Milinka. Mirko Ilijin je bio u Komitskom pokretu 1916-1918, a Milovanovi sinovi – Branko u NOP-u od 1941. godine, i Ilija-Rade poginuo kod Valjeva 1944. godine kao borac Četvrte crnogorske brigade.

Od Matija, Obradova potomka, nije ostalo muških potomaka, već se njegovi potomci Milovanovi sinovi Jovica, Anto i Novak – iz poštovanja prema stricu Matiju na uže zovu Matijevići.

Od Jovice su Tripko, Milan i Rade. Milanov sin Radoman-Roko bio je u NOP-u od 1941. godine, prvo u Durmitorskom NOPO u pratećem bataljonu štaba Drugog korpusa i artiljerijske brigade i u Četvrtoj crnogorskoj proleterskoj brigadi. Tripko je odselio u Vojvodinu, a Rade je pošao u Ameriku na rad 1906. godine.

Anto Milovanov ima Dušana, Milovana, Stanišu, Savića, Miloša i Mila. Savić i Miloš su otišli na rad u Ameriku 1906. godine i oba su tamo umrli; Milovan i Dušan umiru mladi, a Staniša se nije ženio. Od Mila su Dušan, Vojin, Milovan i Vojislav.

Dušan Milov, član Partije iz predratnog perioda, pripadnik je NOP-a od prvih ustaničkih dana; u Četvrtoj crnogorskoj proleterskoj brigadi je od njenog osnivanja na dužnosti zamjenika političkog komesara čete. Poginuo je na Sinjajevini jula 1943. godine kao organizacioni sekretar sreskog komiteta. Njegov mlađi brat Milovan je pripadnik NOP-a od 1941. godine; poginuo je kao borac Četvrte crnogorske proleterske brigade 6. aprila 1943. godine na Ljebršniku. I Vojin, Vojislav i Radojka su aktivni pripadnici NOP-a od prvih ustaničkih dana. Radojka je bila aktivni oficir JNA.

Novak Milovanov ima Mikaila koji je u predratnom periodu odselio u Metohiju, Mlađena-Majda, vrlo uglednog bratstvenika (on je bio pripadnik NOP-a) i Nova koji je kao pripadnik NOP-a umro u Italiji 1944. godine, gdje se nalazio na liječenju.

Jelena Đolova iz Tepačkog Polja bila je u NOP-u od prvih ustaničkih dana, prvo u Durmitorskom NOPO, a u sastavu Četvrte crnogorske brigade od njenog osnivanja. Poginula je 1944. godine kod Andrijevice kao referent saniteta Petog bataljona. Njen brat Kosta je takođe bio učesnik NOR-a u jedinicama NOV-a.

Čedomir Momčilov iz Tepaca poginuo je kao borac Petog bataljona Četvrte crnogorske brigade na Zelengori 1943. godine. Budimir Dragov je bio pripadnik NOP-a od prvih ratnih dana; uhvaćen je od strane neprijatelja i strijeljan na Žabljaku 1942. godine, a njegov brat Jovo i Dimitrije-Mile Nikolin okončali su svoje živote na sumnjiv način kao pripadnici NOP-a od 1941. godine. Njihov se trag gubi 1943. godine i nikad nije utvrđeno kako su izgubili živote.

Vinka Petrova bila je u NOP-u od 1941. godine, u Durmitorskom omladinskom bataljonu komesar čete, a od osnivanja Četvrte crnogorske proleterske brigade rukovodilac SKOJ-a u četi i pri štabu Petog bataljona. U Šavničkom srezu je sekretar SKOJ-a i član sreskog komiteta KPJ. Ona je ratni vojni invalid i nosilac Partizanske spomenice 1941. Vinkina mlađa sestra Ilinka, zbog svoje pripadnosti i aktivnosti u NOP-u, strijeljana je na Žabljaku 1942. godine od strane neprijatelja. I Koviljka Savova je bila pripadnik NOP- a kao aktivista u omladinskoj organizaciji i SKOJ-u. Završila je svoj kratki životni put na Žabljaku 1944. godine zbog iscr- pljenosti.

Neđeljko Radojev iz Tepaca je kao borac NOR-a poginuo kod Zagarča 1944. godine, a Đorđije Stojanov u borbama na Sremskom frontu 1944. godine.

Petar Radovanov je bio u NOP-u od prvih ustaničkih dana. Ranjavan je tri puta: na Pljevljima 1. decembra 1941, na Dujmovićima 1942. i na Sinjajevini 1942. godine. Nalazio se na dužnosti komandira čete pri Glavnom štabu za Crnu Goru i Boku 1943. godine. Pošto je prije rata završio vojnu školu za pilote, 1944. godine upućen je sa vazduhoplovnom grupom u Sovjetski Savez u Školu za pilote lovce. I njegov brat Jovan je učesnik rata od 1941. godine, a nalazio se u sastavu Druge proleterske srbijanske brigade, gdje je ranjen i kao ranjenik prebačen u Italiju na liječenje. Iz Italije je upućen u Sovjetski Savez na obuku za tenkistu.

Miloš Veljkov iz Nadgore, kao mladi pripadnik jedinica NOP-a, nalazio se u Durmitorskom odredu iz koga je stupio u 7. omladinsku crnogorsku brigadu od prvog dana njenog osnivanja. Nalazio se na dužnosti omladinskog i partijskog rukovodioca. Bio je i ranjen. Bavio se publicistikom.

Milan, sin popa Blagoja, bio je borac u sandžačkim jedinicama od prvih ratnih dana. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. Mile Savov iz Pljevalja nalazio se kao pripadnik NOP-a pri štabu Drugog korpusa.

Miletini sinovi Vlado i Vojo su borci NOR-a od 1941. godine i oba su nosioci Partizanske spomenice 1941, a njihov brat Sveto je borac NOR-a od 1941. godine.

Branko Boškov iz Pljaevalja potiče iz Tepaca, odakle je njegov predak odselio u pljevaljski kraj. Branko je pripadao dalmatinskim i krajiškim jedinicama i nalazio se na rukovodećim dužnostima. Iz rata je izašao u činu general-majora. Bio je prvi komandant parade u oslobođenom Beogradu, kada je predao raport svom vrhovnom komandantu drugu Titu 1945. godine.

Ovo bratstvo dalo je veliki broj oficira, inžinjera, profesora, doktora, pravnika, ekonomista i stručnjaka mnogih drugih profesija. Oni se nalaze na odgovornim dužnostima širom naše zemlje.

U Vojsci Jugoslavije na odgovornim rukovodećim dužnostima nalaze se generali Milorad Nikolin iz Nadgore i Savo Radisavljev iz Tepaca, koji su svojim ličnim zalaganjem i kvalitetom rada dospjeli do visokih činova u Vojsci Jugoslavije.

Obradovića ima u mnogim mjestima širom naše zemlje gdje su odlazili najčešće iz ekonomskih razloga i radi školovanja, da bi se tamo nakon završenog školovanja zapošljavali i ostajali da žive stalno. Ima ih koloniziranih u Vojvodini, gdje su odselili 1945. godine.

Danas žive u Tepcima, Kočadolu, Omarićima, Tepačkom Polju, Meždu, Nadgori i Žabljaku.

Slave Đurđevdan.

 

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

 


Komentari (49)

  • milan

    POREKLO PREZIMENA OBRADOVIĆ

    SADAŠNJE PREZIME, krsna slava, STARO PREZIME

    1.- ANĐIĆ, Đurđevdan, OBRADOVIĆ
    …………………………..
    2.- BJELIĆ, Jovanjdan, OBRADOVIĆ
    …………………………..
    3.- VIDOVIĆ, Jovanjdan, OBRADOVIĆ
    ……………………………
    4.- VRŽINA, Jovanjdan, OBRADOVIĆ
    …………………………..
    5.- VUČEVIĆ, Aranđelovdan, OBRADOVIĆ
    ……………………………….
    6.- GUGLETA, Nikoljdan, OBRADOVIĆ
    ……………………………
    7.- JAZIĆ, Jovanjdan, OBRADOVIĆ
    ………………………….
    8.- KRNETA, Jovanjdan, OBRADOVIĆ
    …………………………..
    9.- MAGLOV, Jovanjdan, OBRADOVIĆ
    …………………………..
    10.- PARIPINA, Nikoljdan, OBRADOVIĆ
    ……………………………..
    11.- TRTICA, Jovanjdan, OBRADOVIĆ
    ……………………………

    12.- OBRADOVIĆ, Jovanjdan, BOBUNOVIĆ
    ………………………………
    13.- OBRADOVIĆ, Aranđelovdan, KOVAČEVIĆ i
    ……………………………………
    14.- OBRADOVIĆ, Ignjatijevdan, MALEŠEVAC (MALEŠEVIĆ)

    PREZIME JE OČEV BILJEG,
    A IME JE MAJČINA NADA.

    MILAN DIVJAK LIČKI, LIČKI BILJEZI (sadašnja i stara prezimena),
    Novi Sad, knjiga u rukopisu

    Odgovori
  • Obradovic Veroljub

    postovani,ja sam rodjen i zivim u Vel Plani,a po prici moga oca doseljeni smo iz okoline Andrijevice,C.Gora u okolinu N.Pazara a od tad svuda po Srbiji.Prica se da vodimo poreklo od Veljovica pa da smo po nekom Obradu koji je spasavao porodicu od krvne osvete u to vreme presli u Sandzak tacnije u selo Tvrdosevo mz,Vucinice a na putu N.Pazar, Sjenica.Slavimo Sv.Luku 31.oktobar.Od poznatijih licnosti iz porodice imamo Vojislava Krstovog Obradovica koji zivi u selu Milosevac opstina V.Plana koji je bio nastavnik istorije i koji je izdao par monografija i knjiga od kojih jedna govori i poreklu ali ne dovoljno a pod naslovom DOLINA REKE LJUDSKE NJENA SELA I NJENI LJUDI.Opstom komunikacijom i sakupljanjem raznih podataka moglo bi se pribliziti srzi.Ya sada toliko,pozdrav.

    Odgovori
  • Milodan

    Poreklo brojnijih familija-prezimena valjevske Tamnave po knjizi „Antropogeografija valjevske Tamnave“ Ljubomire Ljube Pavlovića, izdanje 1912. godine.
    Mesto-kada su doseljeni-odakle su doseljeni-Krsna slava-napomena.
    OBRADOVIĆ

    -Vukona, druga polovina 18. veka, Kamenica, Nikoljdan, poveća zadruga.
    -Grabovac, druga polovina 18. veka, Vršac, Sv. Stefan Dečanski, rumunskog porekla.
    -Dren, druga polovina 18. veka, B. Krajina, Jovanjdan.
    -Družetić, druga polovina 18. veka, Zarožje-okrug užički, Đurđevdan.
    -Zvizdar, druga polovina 18. veka, B. Krajina, Duhovski ponedeljak.
    -Skobalj, druga polovina 18. veka, Pričević u Podgorini, Nikoljdan.
    -Radljevo, posle 1827. godine, Galovići-okrug užički, Stevanjdan.
    -Trstenica, posle 1827. godine, Mrčić u Kolubari, Nikoljdan, uljezi u kariće.

    Odgovori
  • Milodan

    Familije-prezimena Obradović, po mestima življenja u Kolubari i Podgorini. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, prvo izdanje 1907. godine, najnovije izdanje 2011. godine – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik Republike Srbije i SANU.

    Ostale podatke porodica Obradović, odakle su i kada doseljeni kao i Krsnu slavu možete saznati u tekstovima pomenutih mesta.

    -Vragočanica
    -Bačevci
    -Bobova
    -Bošnjanović
    -Donja Bukovica
    -Vračević
    -Vrtiglav
    -Degurić
    -Dučić
    -Zabrdica
    -Zlatarić
    -Jajčić
    -Komanice-1
    -Komanice-2
    -Leskovice
    -Lopatanj
    -Miličinica
    -Mionica
    -Paležnica
    -Paštrić
    -Petnica
    -Prnjavor (Bogovađa)
    -Rakari
    -Sanković
    -Sedlari
    -Slavkovica
    -Stanina Reka

    Odgovori
  • Milodan

    Porodice-familije po mestima prebivališta u Šumadijskoj Kolubari, Obradović.
    Prema knjizi Petra Ž. Petrovića „Šumadijska Kolubara“, prvo izdanje 1939. godine, drugo izdanje 1949. godine, najnovije izdanje 2011. godine u sastavu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“ – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik Republike Srbije i SANU.

    Ostale podatke porodica Obradović, odakle su i kada doseljeni kao i Krsnu slavu možete saznati u tekstovima pomenutih mesta.

    -Brajkovac
    -Venčani
    -Bistrica
    -Vrbovno
    -Zeoke
    -Kruševica
    -Mali Crljeni
    -Meljak
    -Mislođin
    -Ćelije

    Odgovori
  • Milodan

    Prezimena-familije u Šumadiji, Obradović.
    Prema knjizi „Etnološka građa o Šumadincima“akademika Jovana Erdeljanovića, prvo posthumno izdanje 1948. godine – poslednje izdanje Službeni Glasnik i SANU – Edicija „Koreni“ 2011. godine u sklopu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“.

    -Staro Selo
    -Veliki Krčmari
    -Markovac
    -Velika Plana
    -Sipić
    -Cerovac

    Odgovori
  • Milodan

    Familije-prezimena Obradović po mestima življenja. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Sokolska nahija“.

    -Leović
    -Savković
    -Strmovo
    -Jakalj (Bajići)
    -Crvica 1
    -Crvica 2

    Odgovori
  • Milodan

    Familije-prezimena Obradović, po mestima prebivališta. Prema knjizi Borivoja Drobnjaković „Kosmaj“.

    -Guberevac
    -Međulužje
    -Nemenikuće
    -Parcani
    -Pružatovac
    -Ranilović
    -Ropočevo
    -Sibnica

    Odgovori
  • Milodan

    Familije-prezimena Obradović, po mestima prebivališta. Prema knjizi Stanoja Mijatović „Belica“.

    -Crnča
    -Gornji Štipalj
    -Bagrdan
    -Strižil
    -Siokovac

    Odgovori
  • Milodan

    Familije-prezimena Obradović, po mestima prebivališta. Prema knjizi Todora Radivojevića „Lepenica“.

    -Kutlovo
    -Markovac
    -Dobrovodica
    -Donja Rača
    -Guberevac
    -Čumić
    -Prekopeč
    -Rača
    -Veliki Krčmar
    -Batočina Varoš
    -Resnik
    -Badnjevac
    -Kijevo

    Odgovori
  • Mladen

    Ja sam Mladen Lalovac, a po saznanju moga pokojnog oca Miloša ,naši preci su Obradovići iz sela Tepaca kod Žabljaka.Krajem 18. vijeka u selo Lalovina kod Foče doselio se Luka Obradović i promjenio prezime po mjestu Lalovina u Lalovac. Od Luke pa na ovamo znam sve,a navodno Luka je jedan od trojice braće, koji su se raselili zbog krvne osvete, pa je jedan ostao u Tepcima i promjenio prezime u Ćetković, drugi je odselio u Bajnu Baštu i ostavio prezime Obradović, a Luka je otišao preko Drine i promjenio prezime u Lalovac.Ja sam sa pokojnim ocom bio na Žabljaku-Tepcima prije 35-6.god. i upoznali smo Milisava Ćetkovića, koji nam je tu priču ispričao. Volio bih saznati nešto više o svemu, pa ako neko nešto zna da mi javi, bio bih jako zahvalan.
    Puno pozdrava svim Obradovićima i ostalim familijama od Mladena Lalovca.

    Odgovori
  • obradovic vladimir

    Treba mi pomoc. Po prici mog pokojnog oca Milutina ,moji preci su dosli iz like u seli Prusci vece selo Dobrljin a opstina Novi Grad, a pre like su ziveli u Crnoj gori. E sada ,ja samo znam da ja poticem od jednog od dva prata Glise ili Zarija . Moj pradeda i ped si ova su poginuli od ustaskog noza 1941.god. moja baka ostaje sa mojim stricevima Vojinom,Vasom tetkom Desankom udatom u familiju Majkic i mojim ocem Milutinom koji je 1941.god. Uspeli su da se probiju kroz prvi obruc iz kozarskog pakla. A posle rata Vojin kao najstariji odlazi u Sisak da bi posle par decenija preveo familiju u Novu Pazovu : Vasa ,Desanka sa svojim suprugom i moj otac Milutin a Vojin Odlazi u Beograd gde i sada zivi . Sva tri brada imaju po sina i cerku .Milutinu gine cerka u saobracajnoj nesreci i ostajem ja Vladimir . Sva trojica braca od striceva imamo po dve cerke . Sa nama se gasi ova loza . Voleo bih da mi neko pronadje od kog brada mi poticemo i migraciju kroz vekove moje loze. Hvala vam puno.

    Odgovori
    • Žarko Obradović

      Bilo bi dobro znati koja Vam je generacija i kada prešla u Novi Grad i koja vama je krsna Slava. Pozdrav, Žarko Obradović iz Sombora

      Odgovori
  • obradovic vladimir

    Zamolio bih vas da ako je moguce odgovor ili bar da mi je poslat odgovor posaljete na mejl. vobradovic38@yahoo.com. Hvala.

    Odgovori
  • Milan

    Ne treba zaboraviti veliku porodicu Obradovića iz Like. To su Srbi koji su se tamo naselili još u doba Ugarske u 15. i 16. veku. Po mojim saznanjima, a na osnovu popisa Austrije 1712. godine u Lici, moj deda i njegovi preci su iz Donjeg Lapca u koji su došli posle 1791. godine, kao i svi Obradovići iz tog mesta, a došli su verovatno iz Bruvna (mada je moguće i Divoselo). Svi lički Obradovići, ili sigurno velika većina, slave svetog Jovana i svi smo davnašnja rodbina. Moja viđenja su da su Obradovići došli iz Raške, Starog Vlaha (jednim delom i današnja severna Crna Gora), a tamo su verovatno sa Kosova i Metohije… tako kaže predanje… Iz Crne Gore, preko Hercegovinei Dalmacije u Liku. Neki ogranci se kasnije sele u Kordun, Bosnu, Slavoniju…

    Odgovori
    • Žarko Obradović

      Lijevo Pounje je naseljeno od Bruvna i Zrmanje nakon Svištovskog mira između Austrije i Turske, dakle poslije 1791. godine a svakako do 1700. godine. Tada su Obradovići iz Bruvna (naseljenji u Bruvno iz Divosela oko 1696. godine) naseljavali područja oko Srba i Lapca kao i Rudo Polje kod Bruvna.
      Pozdrav od Žarka Obradovića iz Sombora

      Odgovori
  • Ana Obradovic

    Slava Sveti jeremija.Šepšin,Mladenovac.Jeremija Obradović iz Užica.Dosleio se u Šepšin oko 19.veka.

    Odgovori
  • veroljub

    postovani prijatelji.ja san Vetoljub Ohradovic.moj cukun deda Tomo Obradovic,dosao je u kraljevo oko 1865 .sa jos dva brata.jedan je otisao,u Krusevac,a drugi u Kragujevac-bajcetinu.a cetvrti ostao u lubnici.od porekla ove loze ima nas ,dvoca brace i treci od strica.

    Odgovori
  • Žarko

    Ja sam Obradović i sa očeve i sa majčine strane. Roditelji su mi rodjeni u Lici, otac u Dolovima a majka Milka u Paklariću, opština Bruvno. Slava i jednih i drugih je Sveti Jovan a navodno potičemo sa Žabljaka u C. GORI. Majčini du nosli špicname – nadimak Bajguti.Po legendi moji Obradovići su prezimena dobili po zanatu fok drugi prrzime dobiše po pretku Obradu. Naša se porodica sada nalazi mahom u Bačkoj, N. Safu i Beogradu. Za sada toliko. Pozdrav svim Obradovićima do 4. koljena.

    Odgovori
  • Branko Obradović

    Obradovići na Grmeču. Mesto Krnjeuša vode poreklo iz ličkog sela Dabašnica i iz Bruvna, takođe u Lici.
    U selo RIsovac na Grmeču doselio se Ilija Obradović i izrodio brojne potomke, neki odoše u daleku Ameriku, mnogi ostadoše u Risovcu a odatle polako trbuhom za kruhom nastaviše svoje putešestvije.
    Svi slavimo Sv. Jovana.

    „pohvatao“ sam većinu Obradovića i formirao lozu ali nemam nikakva saznanja sa Obradovićima koji su se odselili u USA. A to su potomci jednog Nikice Obradovića, Đuran Obradović, Anka Obradović.

    Ako neko vodi poreklo od pomenutih osoba volio bih da mi se javi.
    http://www.obradović.info

    Odgovori
    • Žarko Obradović

      Obradovići u Lici oddolaska Turaka:
      -od 1570. do 1689. Divoselo kod Gospića;
      – 1696. iz Divosela, Austrijanci preseljavaju domaćistva braće Save i Jovana Obradovića (51 čeljade) u Bruvno;
      – poslije 1791. iz Bruvna se Obradovići u većem broju iseljavaju u lijevo Pounje (sela: oko Lapca, Srba i Nebljusa – Doljani, Donji Lapac, Dnopolje, Dabašnica i Rudo Polje. kod Bruvna.
      Pozdrav

      Odgovori
  • Nikola Obradovic

    Postovanje,
    Da li je moguce iskoristiti nekako DNA analizu sa Ancestry testom http://www.ancestry.com. Posto sam uradio test u americi.

    Odgovori
    • Defendor

      Pitanja u vezi testiranja najbolje je postaviti na Forumu, pošto ovde uglavnom neće biti iz prve viđena, a na forumu postoji poseban odeljak i za sve firme. 😉

      Odgovori
    • Žarko Obradović

      Nikola ako ste od Obradovića iz Like zanimala bi me Vaša haplo grupa. Pozdrav

      Odgovori
  • Žarko Obradović

    Na temu porijekla prezimena (i plemena) Obradović u Lici prikupio sam slijedeće podatke:
    Pleme čine sve porodice koje imaju isto prezime i podržavaju tradiciju da potiču iz iste kuće.
    Mi, pravoslavni, pored toga imamo i Slavu – zajedničko krsno ime.
    Pripadnici istog plemena se međusobno zovu rod, rođaci, plemenštaci ili kako bi stari Dalmatinci rekli – „vamilije“.

    Svi Srbi u Lici potiču od Knina i Bukovice ili iz desnog Podrinja. Stara postojbina ima je Potarje, Piva i gornje Podrinje (Stjepan Pavičić, „Seobe i naselja u Lici“, 1962.). To mu dođe Stara Srbija (Raška, sjeverna Crna Gora, hercegovina i dio Bosne).
    Srpska (vlaška) naselja u Lici pominju se već od 1345. godine.
    Pravoslavni Srbi (kao Vlasi) se u pisanim izvorima u Lici prvi put pominju 1405. godine kada su Novakovići prodali Ostrovicu knezu Nikoli Frankopanu.

    Turci osvajaju Liku 1528. godine a bježe iz Like do 1690. godine.
    Vojna krajina se formira 1526. godine i traje do 1873. godine.

    1530. godine Srbi iz Zapadne Bosne (okolina Srba, Unca i Glamoča) krenuše za Turcima, u seobu u pravcu Bihaća (možda i Like i Krbave).

    1577. Ferhad Paša je po Lici obnavaljao stare utvrđene gradove gdje je naseljavao Srbe iz Bosne.

    1689. g., nakon odlaska Turaka, Srbi iz pograničnih područja Bosne, Like i Dalmacije počeše naseljavati Liku i Krbavu.

    Srbi u Lici su već od 1530. godine bili uključeni u u odbranu Vojne krajine, na strani austrijske carevine. Povjesničar Radoslav Lopašić je smatrao da su Srbi u Liku doseljavali sa područja oko Dinare i izvora Une, oko Unca, Srba i Glamoča. Dakle iz Bosanske Krajine i dalmatinske Zagore – Bukovice, od Knina i Benkovca.

    Prvi Obradović koji se na papiru spominje u Lici zapisan je 1540. godine u krajiškoj tvrđavi Otočac – Lorenc Obradović (sasvim jemoguće da je ime pogrešno napisano od strane austrijskog notara). Lorencovo (Lourenz) ime Hrvati u svojim zapisima, pišu kao Lovro ili Lovre mada je njegovo pravo ime sigurno srpsko pošto u svim pregledanim spiskovima i proučenim i pročitanim djelima istoričara i povjesničara, pretežno hrvatskih, od 1540. pa do 1815. godine, nije nađena ni jedna porodica Obradovića koja nije bila srpska i pravoslavne vjere. Taj naš rodonačelnik Lorenc ili Lorens bio je ratnik – puškar (tzv. „haramija“) u ratničkom naselju u Otočcu i za svoj doprinos odbrani Krajiške kapetanije (kapetanija Vojne Krajine sa sjedištem u Senju) dobijao je naknadu od 8 guldena Imao je svoj posjed o Otočcu na kojem je obrađivao zemlju i držao stoku te hranio svoju porodicu (strana 394, Spomenici hrvatske Krajine III, Radoslav Lopašić, 1894.).

    Godine 1544. hrvatski ban, slovinski i Dalmacije – Nikola Šubić Zrinjski naselio je dosta Srba na svojim zemljama u Lici i Krbavi.

    Godine 1672. u tvrđavi Otočac ponovo se spominju ratnici – puškari s prezimenom Obradović.

    Nejasno je kuda su se kasnije, poslije 1672. godine, preselili Lorenc, njegova porodica i njegovi potomci. Sigurno je samo da nisu ostali u Otočcu jer se u austrijskom popisu stanovništva Like i Krbave (pronađenom neoštećenom u Gracu, Austrija), iz 1712. godine, u Otočcu ne spominje više ni jedan Obradović.

    Po povjesničaru Stjepanu Pavičiću, Obradovići su stari rod iz Otočca, dakle Starinci koji su na području Like boravili još prije dolaska Turaka, 1527., 1528. godine (S. Pavičić: „Naselja u Lici i Krbavi“, 1962.strane 142. i 144.).
    S druge strane, hrvatski povjesničar Radoslav M. Grujić, na 279. strani svoje knjige na temu „Plemenski rječnik Ličko – krbavske županije“ iz 1915. godine, nagađa da „pleme Šubića danas još uvijek živi u današnjim plemenima Banića, Borića, Rogića, Ugrina i OBRADOVIĆA (možda i Budisavljevića). Nepoznat nam je osnov na kojem se ova teza zasniva, s obzirom da u svim raspoloživim popisima stanovništva Like i Krbave, od 1700. pa do 1815. godine, nismo pronašli ni jednog Obradovića koji je bio upisan kao Hrvat. Obradovići su svoju nacionalnu i vjersku pripadnost mogli da promijene tek nakon 1815. godine, milom ili silom.

    S druge strane, od popisanih 2178 kuća, odnosno 27.898 naseljenih Ličana (Srba, Bunjevaca, Hrvata i Kranjaca), 1712. godine (Karl Kaser: „Popis Like i Krbave“), evidentirano je zvanično, postojanje svega 7 porodica (kuća) Obradovića, od čega 5 u Divoselu i svega dvije u Bruvnu.

    Da bi našim bratstvenicima bilo jasnije kretanje rodonačelnika svih naših današnjih porodica Obradović koje potiču iz Like i slave Svetog Jovana Krstitelja, nužno je da znamo da je prvobitna (osnovna) porodica Obradovića, koju se nadalje može pratiti od 1690. godine, bila jedna od porodica Obradovića iz Sela Divoselo kod Gospića. Godine 1712. u Divoselu (naseljavano Srbima od 1690. godine) su evidentirane slijedeće porodice Obradovića:

    Ognjen Obradović, porkulab Divosela (vojni starješina u rangu oficira kome je nadređen kapetan). Njemu je 68 godina. Ima sinove: Vasilija (30 godina), Tomu (23 godine), Milovana (30 g) i Iliju (21 g). Vasilije ima sina Marka (2 godine). U kući još ima 10 ženskih osoba (Ukupno 16 čeljadi).
    Ognjena u svojoj knjizi „Spomenici hrvatske Krajine III“ (1894.g.) spominje Radoslav Lopašić, na stranama 250., 251. i 306.). Ognjen se tu, kao porkulab Divosela (vojni starješina jednog ranga ispod kapetana) spominje 1709. i 1715. godine kao izaslanik Vojne Krajine, sa područja Like, Krbave i Karlovca (Korduna).

    Petar Obradović (40 godina), brat mu Jovan (32 godine). U kući je 3 muške djece mlađe od 16 godina i 6 ženskih osoba (ukupno 11 čeljadi).

    Sava Obradović (45 mu je godina). Ima sinove Janka (10 g), Marka (8 g) i Božu (6 g). Ženskih osoba u kući 4 (ukupno u kući ima 8 čeljadi).

    Rade Obradović (star 40 godina). Ima brata Stojka (50 g). Rade ima 3 sina: Vuksana (20 g), Vukana (16 g) i Božu (12 g). Ženskih osoba u kući 13 (ukupno u kući 18 čeljadi).

    Đuro Obradović (od oca Save). On vjerovatno ne živi u Divoselu ali tu ima svoje zemlje. Moguće je da je to član porodice koja se 1690. preselila u Bruvno, Gračac.

    Oko 1690. godine četiri složene porodice od više desetina članova, Obradovića, Plećaša, Radakovića i Krajnovića odselilo je iz Divosela i naselilo se u Bruvno kod Gračaca (Rudolf Horvat: „Opis Like i Krbave“, 1941.g.).
    Mirko Marković u djelu „O etnogenezi stanovništva Like“, napominje da je najveći dio porodica naseljenih, nakon odlaska Turaka, u Divoselo, bio porijeklom od Otočca i Brinja a manji dio iz Sjeverne Dalmacije (Benkovac, Knin).

    Godine 1712. u Bruvnu kod Gračaca (naseljavano Srbima od 1690. godine), su evidentirane slijedeće porodice Obradovića:

    Knez Sava Obradović (ima 100 godina). Ima sina kneza Vukadina (50 g). Ima sinovce: Nikolu (36 g), Gavrila (30 g ), Radana (21 g), Simu (20 g) i Baju (18 g). Muške djece mlađe od 16 godina ima 15 a ženskih osoba u kući 17 (ukupno 39 čeljadi).

    Savin najstariji sin, takođe seoski knez Vukadin se takođe spominje u knjizi „Spomenici hrvatske Krajine III“ (1894.g.) Radoslava Lopašića, na stranama
    250. i 343., godine 1709. i 1730. On je tu takođe, bio član raznih poslaništava Vojne Krajine, kao i porkulab Ognjen Obradović.

    Jovan Obradović (80 mu je godina). Ima sinove Cviju (48 g) i Đuru (30 g). U kući je jedno muško dijete do 16 godina starosti i 8 ženskih osoba (ukupno 12 čeljadi).

    U Bruvnu je 1712. g. evidentirano ukupno 45 srpskih kuća.

    Pored Obradovića, u Bruvnu se, 1712. nalaze i kuće slijedećih rodova:
    Krajnovića, 2 kuće (41 čeljade);
    Plećaša, 3 kuće (34 čeljadi);
    Radakovića, 1 kuća (26 čeljadi).
    Tu se još nalaze 2 kuće Krneta (bratstvenika Obradovića – 40 čeljadi), Miljuša 4 kuće (41 čeljade) i drugih.

    Poslije 1712. godine (možda po popisu iz 1746. godine?) novi naseljenici Like – Srbi, pa među njima i Obradovići, naseljavaju novoformirana sela: Dnopolje (17 kuća Obradovića), Rudopolje (25 k Obradovića), Dobroselo (kod Lapca – 40 k Obradovića), Donji i Gornji Lapac (18 k Obradovića) te po jedna kuća Obradovića u Srbu i Dabašnici.

    1732. nakon pobune Ličana protiv surovosti austrijskih oficira, u Otočcu su, između ostalih, pogubljene vođe pobune Dmitar Krajnović i Tomo Obradović (odsjekli su im glave). Nakon toga Ličani počinju da se odmeću u hajduke.

    1750. godine, nakon neuspjele pobune Ličana iz Bruvna i Lovinca, protiv pojedinih austrijskih činovnika, dio Bruvanjaca prebjegne u Bosansku Krajinu gdje se i nasele.

    Od 1740. do 1840. godine lički Srbi su selili u pogranične bosanske kotare, posebno u Bosansku Krajinu (sjevero-zapadnu Bosnu).
    Moj pokojni djed Jovo (Jović) Bajgut je pričao mojoj pokojnoj majci priču o jednom njegovom putovanju u Bosansku Krajinu gdje je u jednoj kući potražio prenoćište. To je bila kuća Obradovića čiji je predak iselio iz iste kuće iz koje potiče i moj djed Jovo Bajgut.

    S duge strane, moj otac mi je ispričao predanje kako su iz njegovih Dolova, tokom 18. vijeka, 2 brata iz roda Miljanovih (Obradovića), iselilo u Bosnu (vjerovatno u Zapadnu Bosnu ili u Bosansku Krajinu).

    Iz tog razloga navešću podatke o naseljenim Obradovićima iz Like u Bosansku Krajinu, navedene u knjizi Milana Karanovića „Pounje u Bosanskoj krajini“ iz 1925. godine:

    Selo Vojevac pod Grmečom, dio sela GORINJA – 2 kuće Obradovića, porijeklom iz Like. Slave Svetog Jovana Krstitelja;

    Selo Vojevac pod Grmečom, dio sela VOJEVAC – 6 kuća Obradovića, porijeklom iz Like. Slave Svetog Jovana Krstitelja;

    Selo TURSKI DUBOVIK – dio sela PRIČELJE – 1 kuća Obradovića, porijeklom iz Dabašnice (Lika). Slave Svetog Jovana Krstitelja;

    Selo Hasanbegova Jasenica – dio sela KRAVLJAK – 3 kuće Obradovića, porijeklom iz Like. Slave Svetog Jovana Krstitelja;

    Selo Mrazovac – dio sela BUĆEVCI – 2 kuće Obradovića, porijeklom iz Like. Slave Svetog Jovana Krstitelja;

    Selo DONJA SUVAJA – dio sela na Brdima – 1 kuća Obradovića porijeklom iz Lapca. Slave Svetog Jovana Krstitelja;

    Selo GLAVICA – 3 kuće Bijelića (staro prezime vjerovatno Obradović). Slave Svetog Jovana Krstitelja.

    U bihaćkom srezu evidentiranae su 2 kuće Obradovića u selu KLIŠEVIĆ, porijeklom iz Nebljusa (Lapac). Slave Svetog Jovana Krstitelja.

    Godine 1788. u Liku doseljava kaluđer Sava Obradović koji je naredne godine rukopoložen za sveštenika u Plavnu (Dalmacija).

    Pravoslavna crkva Svetog Petra u Bruvnu sagrađena je 1798. godine.

    Godine 1815. Radoslav Lopašić navodi podatke o naseljenosti ličkih sela pravoslavnim Srbima:
    U popisu iz 1915. godine u Lici je bilo 206 kuća Obradovića od čega 35 kuća u Bruvnu, 40 kuća u Doljanima, 48 kuća u Divoselu, 15 kuća u Dabašnici (Srb), 25 kuća u Rudom Polju, 18 kuća u Donjem Lapcu i 17 kuća u Dnopolju.

    Nadalje ćemo se koncentrisati na Obradoviće naseljene u Bruvnu i njegovoj okolini.

    Godine 1940. u Bruvnu i okolnim zaseocima Obradovići su bili prisutni u slijedećoj množini:

    Bruvno: 5 kuća Obradovića, oko 14 km sjeverno od Gračaca (potiču od rodonačelnika Obrada i tako im se i prezime izgovara kao Obradov + ić). Slave Svetog Jovana Krstitelja, Tu su živjeli:
    1. Dane (Danja) Obradović, trgovac, gostioničar i najbogatiji čovjek u Bruvnu i okolini. Tokom 2. svjetskog rata izbjegao u Žegar (Dalmacija) da bi ga po povratku u Bruvno, ubili njegovi dužnici. Imao je ćerku Milicu koja je živjela i umrla u Beogradu.
    2. Danetov (Danjin) brat Đuro također je imao svoju trgovinu u Bruvnu. Nije imao potomstva. 1941. godine ubile su ga ustaše u Bruvnu.
    3. Nikola Obradović (od Obrada). Ubile su ga ustaše za vrijeme 2. svjetskog rata u Bruvnu. Imao je 3 sina: Božu, Marka i još jednoga kojemu se ime ne zna.
    4. U selu su bile još 2 kuće Obradovića (od Obrada).

    Dmitrakovići, zaseok od 4 kuće Obradovića (slave Svetog Jovana Krstitelja), oko 6 kilometara istočno od Bruvna. Legenda kaže (a prenosi mi je moj otac Dušan, 1930. godište), da su Dmitrakovići najstarija porodica (kuća) Obradovića u okolini od koje su potom potekli svi ostali Obradovići u i oko Bruvna, a i šire. Rodonačelnik Dmitrakovića bio je Dmitrak.

    Krstače, zaseok od 4 kuće Obradovića (slave Svetog Jovana Krstitelja), oko 10 kilometara istočno od Bruvna.

    Graovo, zaseok od 4 kuće Obradovića (slave Svetog Jovana Krstitelja), oko 10 kilometara sjeverno od Bruvna.

    Ubovići (potiču od rodonačelnika Obrada) zaseok od 4 kuće Obradovića (slave Svetog Jovana Krstitelja), oko 5 kilometara sjeveroistočno od Bruvna.

    Klapavice, zaseok od 5 do 6 kuća Bijelića, oko 5 km sjeverozapadno od Bruvna (staro prezime Obradović, slave Svetog Jovana Krstitelja).

    Trivunčići, špicname 1 kuće Obradovića, oko 5 km sjeverozapadno od Bruvna.

    Dolovi – zaseok od 4 kuće Obradovića, 6 kilometra istočno od Bruvna prema Donjem Lapcu (svi slave Svetog Jovana Krstitelja) a čine ih:
    1. kuća Ilerinih (rodonačelnik Ilija – Ilera Obradović). Iz kuće Ilerinih moj prapradjed Sava je sa sinom Nikolom i ostalom porodicom, prvo preselio u štalu da bi se oko 1870. g. preselili u novu kuću na brdu. Tada nastaje:
    2. kuća Savetininih (rodonačelnik Sava – Savetina Obradović – moj prapradjed s očeve strane, koji se oko 1870, zajedno sa svojim sinom Nikolom, odlučio iz kuće Ilerinih i preselio u novu kuću na brdu. Po legendi moj prapradjed Savetina je bio visok preko dva metra i toliko snažan da je sam mogao da rukama prevrne i baci volovska kola). Bio je jedinac u roditelja. Njegov sin Nikola, moj pradjed bio je seoski knez za zaseoke Ubovići, Radakovići, Krajnovići, Plećaši, Krstače, Dmitrakovići, Graovo i Dolovi). Bio je visok oko 2 metra.
    3. kuća Miljanovih (rodonačelnik Miljan Obradović, koji se rodio negdje između prapradjeda Savetine i pradjeda Nikole, dakle, oko 1860. godine), i
    4. kuća Pepičinih (rodonačelnik Petar – Pepica, bio je sitnog stasa).

    Vodena glava, zaseok od 4 ili 5 kuća Obradovića (slave Svetog Jovana Krstitelja), oko 1 – 2 kilometara zapadno od Bruvna, uzvisina od brda Opčuva koja se nastavlja na Rudo polje prema Gračacu.
    Tu su živjeli:
    1. kuća mog pradjeda Ilije Obradovića – Bajguta gdje je sa njim živio i moj djed Jovo (Jović) Bajgut;
    2. kuća tzv. Krivovrata Obradovića – Bajguta, čije nam ime nije poznato. Isti je bio ubica i razbojnik, hajduk osuđen na robiju koju je izdržavao u zatvoru u Gospiću. Oslobođen je početkom 2. svjetskog rata i nije nam poznata njegova dalja sudbina. Zna se da mu se sestra zvala Marta i da je sa njim učestvovala u zločinima.
    3. 1 ili 2 kuće tzv. „Kuburaca“ Obradovića (nisu Bajguti);
    4. 1 ili 2 kuće Jazića (staro prezime Obradović).

    Paklarić, zaseok od dvadeset do trideset kuća, oko 7 km sjeverozapadno od Bruvna, u velikoj udolini između brda Ljutoča i Sovra, u kojem nam je poznato da su živjeli:

    1. kuća Ilije Obradovića – Bajguta (slave Svetog Jovana Krstitelja) – moj pradjed po majci. Živio je tada sa svojom porodicom od 7 djece i sa ženom Martom Jakšić; Njegovi sinovi Jovo (Jović – moj djed po majci) i Dmitar su tada već bili oženjeni a Jovo je do 1940. godine već imao šestero djece sa svojom ženom Jekom (baka Jelom), od Samardžija (moja pokojna majka Milka bila je najstarija, 1928. godište, zatim slijede Marta (Mara, 1930.), Milan (1931.), Bogdan (1933.), Ilija (1935) i Anka (1938.). Tokom rata rodili su se još Đoko i Jovanka (Jojka).

    2. kuća Luke (Lukice) Obradovića – Bajguta koji je imao sina Milu. Mile je, 1927. ili 1928. godine, nesrećno poginuo a nekoliko godina kasnije je nesrećno stradao i Lukica Obradović – Bajgut.

    3. Pored Obradovića – Bajguta, u Paklariću su još živjele i porodice Dautovića, Uzelaca i Bandića, a vjerovatno i još neki rodovi koji nam sada nisu poznati.

    Pored svih gore nabrojanih zaseoka koji imaju veze sa Obradovićima koji slave Svetog Jovana Krstitelja, treba napomenuti i porodice onih rodova koji su sa Obradovićima, u periodu između 1690. i 1700. godine došli na područje Bruvna iz Divosela (udaljenost oko 60 km).
    To su zaseoci: Krajnovići (7 kuća, oko 6 km sjeveroistočno od Bruvna), Plećaši (18 kuća, oko 8 km istočno od Bruvna) i Radakovići (7 kuća, oko 7 km sjeveroistočno od Bruvna).

    Nešto dalje od Bruvna, prema sjeveru, odnosno prema Mazinu, nalazila su se još 3 zaseoka: Vojići (2 kuće Vojića i 1 kuća Radakovića), Krivošije (5 do 10 kuća) i zaseok Crni Lug (4 ili 5 kuća Bulja). Pored Vojića bile su, u Vojića Gaju, još 3 kuće Radakovića, odakle je i otac moje supruge Dragane. Crni Lug se nalazi negdje između Krivošija i Vojića, sjeverno od Bruvna.

    Sjeverno od Bruvna, pod brdom Kremenom, bile su kuće Čubrila, Guteša, Pokrajaca, kao i još nekih rodova.

    Zapadno od Bruvna (uz samo Bruvno) bila je draga (udolina) Radišina gdje su bile po jedna kuća Kolundžića, Obradovića i Popovića i 2 do 3 kuće Pokrajaca.

    Brdo Radakovića, zvano Bijelo brdo, bio je zaseok na pola puta između Dolova i Bruvna. Tu je bilo 7 kuća Radakovića.

    Zaseok Krajnovića nalazio se tik pored Bruvna, rasut kućama na tri mesta (ukupno oko 10 kuća Krajnovića).

    Jugozapadno od Bruvna, prema Gračacu, bile su 4 kuće Ćukova.

    Draga Radakovića, uz sam put od Bruvna prema Gračacu, bile su 4 kuće Radakovića.

    Uz samo brdo Opčuv, prema Klapavicama, bili su zaseoci Radakovića, Đukića, Guteša i još nekih rodova (ukupno 6 kuća).

    LITERATURA:
    Usmena kazivanja mog oca Dušana Obradovića, rođenog 1930.g. u Bruvnu;
    Stjepan Pavičić, „Seobe i naselja u Lici“, 1962;
    Radoslav Lopašić, „Spomenici hrvatske Krajine III“, 1894;
    Radoslav M. Grujić, „Plemenski rječnik Ličko-krbavske županije“, 1915;
    Karl Kaser, „Popis Like i Krbave“, 1712;
    Rudolf Horvat, „Opis Like i Krbave“, 1941;
    Milan Karanović, „Pounje u Bosanskoj krajini“, 1925;
    Milan Radeka, „Gornja Krajina ili Karlovačko vladičanstvo“, 1975;
    Mirko Marković, „O etnogenezi stanovništva Like“.

    Odgovori
  • Žarko Obradović

    1. Kao prvo se izvinjavam što sam srpskog istoričara Radoslava M. Grujića nazvao hrvatskim povjesničarem u prethodnom komentaru, 01.02.2018.g.

    2.Izvršenim istraživanjem mogućeg porijekla Lorenza Obradovića (Lorenza Obradovića) došao sam do zaključka da je on vjerovatno, morao biti katoličke vjere (prevjerio je prinudno pod pritiskom Ugarske Hrvatske). U Hrvatskoj, još u 14. vijeku zabranjuju svaku drugu vjeroispovijest (pravoslavnu i bogumilstvo) osim katoličke.
    Godine 1609. tu odluku potvrđuje i Hrvatski sabor. Ta vjerska netolerancija traje sve do 1781. kada Austrija dozvoljava ispovijedanje i pravoslavne vjere a i do tada je blagonaklono toleriše.
    Ovo bi pojasnilo svojatanja Obradovića kod hrvatskog istoričara Radoslava Lopašića koji Obradoviće svrstava u hrvatske starince (stare rodove u hrvatskoj Lici).
    Ovo znači da su svi Srbi naseljeni u Hrvatsku do 1527. godine morali prinudno prijeći u katolike. U suprotnom bi bili protjerani ili kažnjavani na druge načine. U tu grupu pokatoličenih srpskih rodova, pored starih Obradovića, od 1447.g. spadaju i rodovi Borića, Vučića, Ivkovića, Jugovića, Nedeljkovića, Novkovića, Marčetića, Miličevića, Petkovića, Petrovića, Poznanovića, Radinovića, Đurđevića i drugih. Uglavnom su ženidbom sa katolkinjama prelazili u katoličanstvo i s vremenom postali Hrvati (Dušan Kašić). Moram priznati da sam i istraživanju popisa Like i Krbave od Karla Kasera, iz 1712.g., rijetko nailazio na gore navedena prezimena među Hrvatima (nisu navedena prezimena pokatoličenih Uzelaca, Pejnovića i Vujnovića koji su početkom 18. vijeka, ženidbom prihvatali i katoličku vjeru).
    Porodici Obradović iz Otočca nema traga od 1672. godine a veoma je moguće da se ta porodica, u vrijeme sloma Turske u Lici ili nakon toga, iselila na sjever, preko Slovenije u Austriju (Klagenfurt pa Beč). Naime, u Austriji sada postoje porodice po prezimenu Obradovits koje su danas najvećim dijelom germanizovane i osjećaju se Austrijancima ili pak gradišćanskim Hrvatima (čakavci po govoru). Austrijskih Obradovitsa ima iseljenih i u SAD (Sent Luis i dr.).

    3.Pravoslavni Srbi kreću sa svojih ognjišta u staroj postojbini, tek nakon pada srpske Despotovine, nakon 1459. G. a naročito nakon pada Bosne, 1463.g. i počinju da se kreću na sjever i sjeverozapad, u Bosnu, Sjevernu Dalmaciju, Sjevernu Hrvatsku, Liku i Slavoniju. Srbi su u kontinuitetu selili sa starih staništa punih 300 godina. Prvi Srbi pravoslavci u Liku i Krbavu su stigli od Bosanskog Grahova (1528. do 1550.) i ušli su u lijevo Pounje (između rijeke Une i planine Plješivice) zajedno sa Turcima koji su ih prvo tu i naselili. Nakon toga, poslije 1550. pa do 1580. godine, Srbi ulaze i u uže područje Like, zapadno od Plješivice. Tu prvo naseljavaju područje Smiljana i Kosinja. Područje Smiljana podrazumijeva i selo Divoselo gdje su se prezimenom prvi put pojavili i Obradovići. Svakako su Liku naselili do 1612. godine (Divoselo) da bi po slomu Turaka u Lici, ponovo naselili isto područje iz zbjega kod Otočca, 1689. godine (ponovo Divoselo), odakle su oko 1696. g. Obradovići (dvije kuće – 51 čeljade) naselili Bruvno. Već oko 1791. g Obradovići iz Bruvna su se tako namnožili da su raseljavani u lijevo Pounje iz kojeg su izbjegli Turci nakon Svištovskog mira. Tako su značajno naselili sela Doljane, Dabašnicu, Dnopolje, Donji Lapac, Dobroselo (oko Srba i Lapca) kao i Rudo Polje kod Bruvna. Iz Bruvna su prvo naselili Donji Lapac, prešavši preko Plješivice putem kroz Prištinsku dragu a zatim su se širili na sjever i zapad.

    Naši pravoslavni Obradovići su starinom od sliva Neretve, Pive i Tare (iz Stare Hercegovine – Sjeverne Crne Gore) odakle su u Liku donijeli svoj maternji štokavski jezik ijekavskog narječja, svoje običaje i tradicije, svoja srpska imena, prezimena i nadimke, kao i svoju pravoslavnu vjeru i krsnu slavu Svetog Jovana Krstitelja koju u Lici slave svi Obradovići.

    LITERATURA:
    Radoslav M. Grujić, Apologija srpskog naroda u Hrvatskoj, 1909.
    Dušan Kašić: Srpska naselja u sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji, 1985.;
    Adam Pribićević: Naseljavanje Srba po Hrvatskoj i Dalmaciji, 1955.,
    Mile Rajčević: Divoselo, Čitluk i Ornice u vremenu i trajanju, 2013.;
    Radoslav M. Grujić: Najstarija srpska naselja po sjevernoj Hrvatskoj (do 1597.), 1912.

    Odgovori
  • Obradović

    Žarko, potomak sam Obradovića iz Doljani, kolonizovanih u Apatin voleo bih da razmenimo saznanja o precima, ako ste u prilici javite se obradovic85@gmail.com

    Odgovori
    • Žarko Obradović

      Prezimenjače, ja živim u Somboru. Broj mobilnog je 063 597-858 pa se možemo čuti. Inače iz Doljani je i moj dobar poznanik Željko Obradović, penzionisani pukovnik VS. Doljani su, kao i duga sela u lijevom Pounju počeli da naseljavaju Srbi od Bruvna i Zrmanje, već od 1788. godine pa negdje do 1795.Dalekim porijeklom smo iz današnje sjeverne Crne Gore, navodno od plemena Banjana.
      Veliki pozdrav

      Odgovori
  • Obrad Glomazić

    Poštovani gospodine Žarko,

    Svaka pohvala za iscrpno izlaganje u vezi sa Obradovićima iz Like!

    Moj djeda po majci Matija (1933-2007) od Obradovića (sv. Jovan) iz mjesta Katinovac, Topusko, Kordun mi je za svog života rekao da naši Obradovići vode porijeklo iz Crne Gore (Žabljak). Bio bih Vam zahvalan ako biste mi odgovorili na pitanje, da li se po Vašem mišljenju radi o grani Obradovića iz Like? Takođe bih cijenio Vaše mišljenje oko vremskog okvira u kojem su mogli naseliti Kordun.

    Hvala u svakom slučaju!

    Srdačan pozdrav!

    Odgovori
    • Žarko Obradović

      Poštovani Obrade, sigurno je da starinom rod Obradovića potiče iz Stare Hercegovine (današnje severo-zapadne Crne Gore). Neki u tu oblast svrstavaju i Durmitor i Rijeku Crnojevića pa i Žabljak. Istina je da je u svim tim oblastima bilo Obradovića ali nisu svi slavili krsnu Slavu Sveti Jovan. Svetog Jovana, uz male izuzetke, slave svi Obradovići u Lici i delom u Bosanskoj Krajini (što podrazumeva njihovu međusobnu srodnost). Srpski istoričar i teolog Radoslav Grujić (inače rodom iz Karlovca – Kordun) utvrdio je da su Obradovići u Gornjoj Krajini (Lika, Kordun, Banija) starinom od plemena Banjana iz Stare Hercegovine (pleme slavi Svetog Jovana). U Lici su i srpski i hrvatski istoričari (povjesničari), Obradoviće smatrali starosediocima (jedan od samo 23 stara roda u Lici), što je kod Lopašića i Pavičića podrazumevalo da su u Liku stigli pre turskog osvajanja Like (pre 1528. godine). Naš lički istoričar, teolog i pravoslavni sveštenik Milan Radeka je u svom delu „Gornja Krajina – Karlovačko Vladičanstvo“, Obradoviće svrstao u stari rod št podrazumeva da se Obradovići spominju u starim listinama Nemanjića. Sve ovo navodi na zaključak da su Obradovići iz Stare Hercegovine krenuli na sever i severozapad u vreme ili odmah nakon Kosovske bitke, 1389. godine, te da su se do staništa u Lici (ili recimo na Kordunu) kretali možda i stotinu godina, zadržavajući se na pojedinim staništima i duže vreme. Od prapostojbine, preko Bosne do Like, ali nikada nisu zašli u Dalmaciju, na primer.
      Na drugo Tvoje pitanje mogu reći da mislim da su Obradovići u manjem broju naseljavali Kordun i Baniju kao i Žumberak, Bilogoru, Slavoniju i druge krajeve gde suse po današnjoj Hrvatskoj, Vlasi (Srbi) naseljavali od 14. do 17. veka. Samo ću Te podsetiti da je jedan Obradović (Jovan ili Ivan, svakako pravoslavac), početkom 19. veka bio gradonačelnik Karlovca i jedno vreme policijski upravnik. Obradovići na Kordunu su retki ali nisu manje važni od nas ličkih srodnika. Da završim iznenađenjem – postoje potomci naših predaka Obradovića (i drugih rodova kao npr. Radakovića) koji su sredinom 16. veka (1530. do 1590.) naselili tadašnju Zapadnu Ugarsku a današnju Donju Austriju. Oni se danas prezivaju Obradovits (Radakovits), nose germanska imena, austrijske su nacionalnosti i jezika, katoličke veroispovesti ali još uvek sebe nazivaju Vlasima a svoj kraj u Austriji (Gradišće) – Vlahija.
      Pozdrav

      Odgovori
    • Žarko Obradović

      Gospodine Obrade, nakon proteklih godinu dana dodatnih istzraživanja sada sam ubeđen da starina plemena Obradovića potiče iz okoline Dubrovnika (Konavle) odakle smo se nakon prodaje Konavala Dubrovačkoj Republici (1427.g) i početka organizovanog pokatoličavanja pravoslavaca na tom prostoru, nakon 1446. godine (kada u Konavlima više nije bilo ni jednog pravoslavnog sveštenika) počeli iseljavati u Hercegovinu (Trebinje, Stolac i dalje) i na sever, duž zapadne strane Dinarskog gorja, preko Dalmacije prema Karlobagu gde smo ušli u Liku kod Ličkog Novog i spustili se do Divosela. Odatle su se Obradovići počeli širiti Likom pa zatim i po Kordunu i Bosanskoj Krajini.Oni naši bratstvenici Obradovići koji su prihvatili katoličku veru ostali su u južnoj Hercegovini i Dalmaciji i zaleđu Dubrovnika, gde su i danas brojni. Jedan deo Obradovića kod Stoca primio je islam odakle su se širili u Sarajevo i druge BiH gradove i naselja.

      Odgovori
  • Zeljko

    Ja sam cukununuk iz teksta navedemog Luke (Lukice) Obradovica-Bajguta I praunuk navedenog Mila. Mile je imao 3 sina I kcer,kcer Milka se udala isto za Obradovica (Bijelici)jedan sin je preminuo kao beba, drugi Nikola nastradao u Narodno oslobodilackoj borbi nije imao potomaka I treci sin Stevo moj deda je kolonizirao u Vojvodinu 1948/49 I imao 5 sinova, Milana, Nikolu, Djordjija,Vladimira I Rada (moga oca). Voleo bih da znam dali neko ima rodoslov od Obradovica Bajguta?

    Odgovori
  • Žarko Obradović

    Da li je neko od Obradovića, poreklom iz Like, koji slave krsnu slavu Sv. Jovan Krstitelj, bio u prilici da se DNK testira radi utvrđivanja haplogrupe? Zanima me kojoj haplogrupi pripadaju Obradovići iz Like?
    Veliki pozdrav velikom rodu Obradovića.

    Odgovori
    • Bojan Obradovic

      Ja sam se testirao na 23andme, i moja haplogrupa je R-M417. Kad sam prvi put uradio test, haplogrupa je reportirana kao R1B1 ali su je promijenili u R-M417. Testiran sam i na helix platformi (National Geographic 2.0) i tu je haplogrupa R-CTS11962.
      Inace, moj djed po ocu je Obradovic Stevan iz okoline Bruvna, spicnamet Simurdic. On je rodjen 1908, umro 1984 u Sarajevu.

      Odgovori
      • Žarko Obradović

        Moja je pretpostavka da svi Obradovići iz Like vode poreklo od jedne porodice koja je u Liku stigla iz Dubrovačkog zaleđa ili južne Hercegovine, krajem 15. ili početkom 16. veka. Zato nas i Hrvati smatraju starosediocima u Lici. Zna se da svi ili bar velika većina našeg roda slavi slavu Jovanjdan koju smo verovatno prihvatili u Lici dolaskom na zemlju ličkih zemljoposednika kojima je Jovanjdan bio porodična slava i krsno ime. Običaj je bio da porodica koja dođe na tuđu zemlju mora da prihvati i krsnu slavu onoga ko je sopstvenik zemlje.
        Bojane Tvoja haplo grupa je verovatno tipična za Obradoviće iz Like. Svakako nam treba mnogo više ličkih Obradovića testiranih po ipsilon hromozomu kako bi mogli reći da smo svi istog roda ali već sada ti nisi jedini Obradović poreklom od Bruvna koji nosi haplogrupu R1a1a1 – M417 (M458 – L1029). Identična tome je i američka haplogrupa R – CTS 11962. Reč je o istim haplo grupama tipičnim za slovenski severo-istok Evrope.
        Bilo bi dobro ako bi ti saznao iz kojeg je zaseoka kod Bruvna bio tvoj deda Stevan – Simurdić. Da ti pomognem: zaseoci Krstače, Dolovi,Ubovići, Dmitrakovići, Vodena Glava, Paklarić…. Veliki pozdrav od Žarka Obradovića (otac iz Dolova a majka iz Paklarića).

        Odgovori
  • Vojislav Ananić

    OBRADOVIĆ (p.k.m). Obradovići (p), u Sedlarima (Popovo). Porijeklo im nije dovoljno poznato. U Popovu se pominju 1718. godine, ali se ne navodi mjesto. Smatra se da su Obradovići u Sedlarima porijeklom od „dvojice različitih predaka“. Kao i ostale porodice u Sedlarima slave Šćepandan (84:142). Obradovići su živjeli i u Mostaru. Sudeći prema očuvanim spomenicima iz 18. i 19. vijeka, u groblju na Pašinovcu. Bili su brojna i ugledna porodica. Na mostarskim grobljima identifikovano je 14 spomenika ove porodice sa epitafima, od kojih 8 iz 18. vijeka. Potomak ove porodice, Đorđo slavio je Sv. Aranđela Stevana (234:185: 236:173). Obradovića i sada ima u Mostaru. Obradovići (k), u Aladinićima, Trijebnju, Bjelojevićima, Donjem Poplatu (Stolac) i u Donjem Hrasnu (Neum). U Aladiniće su doselili iz Popova. Slavili su Lučindan. U Trijebanj su došli oko 1800. godine iz Hrasna. Slavili su „Sv. Vodokršće“. U Donjem Hrasnu su u zaseocima: Crnoglav, Svitava i Bajevci. U Crnoglavu su najbrojniji. Smatraju da su starinom iz Crne Gore i da im je predak vrlo davno doselio u Dubrave (Stolac), a iz Dubrava „još u 17. stoljeću odselio u Crnoglav“. U Svitavi su od „onih iz Crnoglava“. U Bajevce su, takođe, došli iz Crnoglava (59:257,258,278,292,293). Obradovići (m) su u Vranješevićima (Mostar). Predak im je u ovo selo doselio iz Hodova (Stolac). Dedijer smatra da su bili hrišćani, ali oni o tome „ne pričaju” (59:245). Obradovići iz stolačkog kraja su „kršćanskog porijekla“, zaključuje Hivzija Hasandedić (97:8).

    Izvor: Risto Milićević – Hercegovačka prezimena, Beograd, 2005.

    Odgovori
  • Žarko Obradović

    HRONOLOŠKI PREGLED LJUDI KOJI SU NOSILI PREZIME OBRADOVIĆ I EVIDENTIRANI SU U RAZLIČITIM SPISIMA U PERIODU OD 14. DO 19. VEKA:

    U 13. veku kao majstor-krojač spominje se Miša Obradov (Nevenka Božanić-Bezić: Majstori od 9. do 19. stoljeća u Dalmaciji II).

    1329. g. u Bosni – Podrinju i Usori, se spominje u poveljama župana Ivahna Trebotića, kao njegov rođak i vlastelin – Goislav Obradović. Kao svedoci u poveljama se spominju i Goislavova rođena braća ali im se ne navode imena. Goislav i braća se konkretno spominju u povelji izdatoj Grguru Stjepaniću – Hrvatiniću, posle 1329. g (Esad Kurtović: „Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hranić Kosača“).

    05.05.1348. g. u Dubrovniku se spominje oporuka Dobrecina Obradovića (Obradouigh) iz Dubrovnika. U oporuci (testamentu) se spominju supruga Radača, sestra Dobrača i bratić Kamoje (Miloš). Poreklo vode iz Bosne. Dobrecin je umro od kuge. (Gordan ravančić: „Crna smrt 1348. -1349. u Dubrovniku“ i Esad Kurtović: „Iz povijesti dubrovačkog zaleđa“).

    1357. g. pa do 1433. g. u Bosni se spominje knez Vladislav Obradović, i to u povelji bosanskog bana Tvrtka izdatoj knezu Vlatku Vukoslaviću. Vladislav Obradović je bio vlastelin (možda i rođak) bosanskog bana Tvrtka Kotromanića (Esad Kurtović: „Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hranić Kosača“).

    Negde od 1380. g. u Starom Slanom kod Trebinja, stoji stećak (nadgrobni spomenik) umrlog Božičković Dobrila. Natpis na spomeniku je urezao pisar Ivko Obradović iz Luga kraj Trebinja. Ivko je bio sin Obrada Krajkovića (Krajičovića) iz Luga kraj Trebinja, koji je takođe klesao (gravirao) stećke i nadgrobna obeležja. Obrad se spominje po Hercegovini od 1420. do 1447. godine. Obrad Krajković je imao braću Metka, Stanišu i Ratka Krajkovića a osim Ivka imao je još 4 sina – Pribila (Pribia), Vukca, Vukosava i verovatno Đurađa (Jurka, Juraja, Juraga). Pripadnici ove porodice Obradovića spominju se u raznim tužbama u svojstvu tuženih ili oštećenih tokom 1420., 1426., 1436., 1442., 1444., 1447., 1453., 1456., 1459. i 1469. godine. U pisanim listinama iz toga doba spominju se kao ljudi vojvode Radoja (Vukac), kao ljudi vojvode Radoja Ljubišića od Trebinja (Pribio, Vukac), kao ljudi hercega Stjepana Vukčića Kosače (Vukosav i Vukac) (Šefik Bešlagić: „Leksikon stećaka“ (natpisi na stećcima u Bosni i Hercegovini“)).

    28.02.1392. g. u spisima grada Dubrovnika, spominju se braća iz Prilepa kod Bistrice (Bosna) – Brajan i Vukac Obradović. Tog dana su braća Obradović primljena za građane Dubrovnika (Esad Kurtović: „Ispisi iz knjiga zaduženja državnog arhiva u Dubrovniku 1365. do 1521″).

    13.07.1397. g. u Bosni, spominje se u dubrovačkim spisima Bogoslav Obradović (Bogoslaus Obradich) od Brena (de Brenno). Takođe, 12.08.1407. on je dao na zajam Bogoju Radosaliću, ukupno 17 perpera (Esad Kurtović: „Radosalići – primjer „jednokratnih prezimena“ srednjeg vijeka; i Esad Kurtović: „Ispisi iz knjiga zaduženja državnog arhiva u Dubrovniku 1365. do 1521.).

    Na nadgrobnom kamenom krstu s početka 14. veka, u Podgradinju (Gornje Hrasno kod Neuma – Istočna Hercegovina) urezan je ćirilični natpis (na tzv. „bosančici“) na kojem se spominje Vuk, sin kneza Obrada a na istom mestu se spominju i Vukova sestra Jela (Jelena) i majka mu Ana koja podiže spomenik (Šefik Beslagić: „Stećci u Gornjem Hrasnu“).

    1411. g. u Jeleču (župa Gorza u Bosni) spominje se Radoslav Obradović – Nemio, kao čovek Vuka Hranića (brata Sandalja Hranića, velikog vojvode). Misli se da je Radoslav Obradović – Nemio bio iz Foče. Radoslav se spominje i 1413. godine. U oba slučaja je bio osumnjičen za krađu i nasilje (Esad Kurtović: „Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hranić Kosača“ i Ivana Jurčević. „Dvorske službe i uređenje dvora vojvode Radoslava Pavlovića“).

    1412. g. spominje se u dubrovačkim spisima Radoje Obradović kao okrivljeni zbog toga što je oteo kravu jednom čoveku (Esad Kurtović: „Ispisi iz knjiga zaduženja državnog arhiva u Dubrovniku 1365. do 1521.).

    1414. g. spominje se Obrad Sedlarić iz Popova kao čovek Sandalja Hranića. Ovaj je Obrad mogući osnivač roda Obradovića iz sela Sedlari u Popovu (Istočna Hercegovina) (Esad Kurtović: „Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hranić Kosača“).

    1419. g. spominju se knezovi bosanski Radosav i Vukašin Obradović (Vukomirić) kao rodbina i vlasteoska kuća vojvode Radoslava Pavlovića iz Borača. Braća Obradović su bili svedoci prilikom prodaje vojvodinog dela Konavala gradu Dubrovniku. Radosav je bio jedan od svedoka na konavoskim poveljama Radoslava Pavlovića a kao njegov poklisar je dolazio i u Dubrovnik gde su on i brat bili veoma poštovani. Radosav se spominje u poveljama bosanskim 1423., 1426., 1429. i 1449. godine. Iz bosanskih povelja su braća nestala posle 1449. godine pa je moguće da su dobili status građana Dubrovnika i tamo preselili sa porodicama. Braća su zajedno sa još 2 bosanska vlastelina podelila dubrovačku nagradu za posredovanje u kupovini Pavlovićevog dela Konavala u iznosu od ukupno 1500 dukata (Esad Kurtović: „Radosalići – primjer „jednokratnih prezimena“ srednjeg vijeka i Ivana Jurčević: „Dvorske službe i uređenje dvora vojvode Radoslava Pavlovića“).

    Radosav Obradović je imao nadimak „Ban“ a zapravo je imao zvanje kneza. Imao je sigurno sina Vučihnu koji je prezime poneo po očevom nadimku „Ban“ pa se prezivao Banović. Njegove (Vučihnine) su dvorske aktivnosti kao kneza bile aktuelne od 1439. godine pa na dalje. Spominje se u bosanskim i dubrovačkim spisima i poveljama 1439., 1449., 1454., 1456. i 1466. godine. Vučihna Banović je takođe obavljao poklisarske dužnosti na dvoru vojvode Radoslava Pavlovića. Puno ime kneza Vučihne bilo je Vučihna Banović od Bosne.

    Vučihna se u Dubrovniku pojavljuje i u martu 1472. g. kada dolazi kao poslanik Žarka Dražojevića (vojvoda Žarko Draživojević iz Poljica?) (Esad Kurtović: „Radosalići – primjer „jednokratnih prezimena“ srednjeg vijek i Ivana Jurčević: „Dvorske službe i uređenje dvora vojvode Radoslava Pavlovića“ i Mihailo Dinić: „Humsko – trebinjska vlastela“).

    Moguće je da je Radosav Obradović „Ban“ imao još jednog, mlađeg sina po imenu Radič ali o njemu nema drugih pisanih potvrda postojanja. Pomenuti Radič je navodno, 1466. g. branio hercegovački grad Visuć od Turaka (Mihailo Dinić: „Humsko – trebinjska vlastela“).

    Do 1419. godine spominje se otac kneza bosanskog Vlatka Obradovića – Obrad Hlapomirić. Obrad se takođe spominje u poveljama velikog vojvode Sandalja Hranića, kao i sin mu Vlatko. Otac Obrada Hlapomirića – Hlap, bio je osnivač loze Hlapomirić – Obradović (Esad Kurtović: „Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hranić Kosača“).

    1420. g. spominje se sin Radoslava Obradovića Nemia – Vukota Obradović – Nemio, kao optuženi za krađu soli u Jeleču. I on je bio čovek Vuka Hranića (Kosače), brata Sandalja Hranića (Esad Kurtović: „Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hranić Kosača“ i Ivana Jurčević: „Dvorske službe i uređenje dvora vojvode Radoslava Pavlovića“).

    12.10.1420. g. u Slanom se spominje Radosav Obradović (Esad Kurtović: „Radosalići – primjer „jednokratnih prezimena“ srednjeg vijeka).

    U maju 1421. g. Vukota Obradović – Nemio se zadužuje kod Antonija Butkovića na iznos od 67 perpera i 2 groša. (izvor: dubrovački spisi) (Esad Kurtović: „Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hranić Kosača“ i Ivana Jurčević: „Dvorske službe i uređenje dvora vojvode Radoslava Pavlovića“).

    Vukota Obradović – Nemio imao je sina Radonju Obradovića – Nemia (Esad Kurtović: „Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hranić Kosača“ i Ivana Jurčević. „Dvorske službe i uređenje dvora vojvode Radoslava Pavlovića“).

    12.03.1420. g. spominje se u dubrovačkim spisima Antoe Obradouich (Anto Obradović). Bio je pozajmio novac od Dobrivoja Pribilovića. (Esad Kurtović: „Radosalići – primjer „jednokratnih prezimena“ srednjeg vijekai i Esad Kurtović: „Ispisi iz knjiga zaduženja državnog arhiva u Dubrovniku 1365. do 1521.).

    30.11.1423. g. spominje se u dubrovačkim spisima Obradović Perunac (Obradouich Peruienac). Zapisan je kao jedan od drumskih razbojnika koji su pljačkali dubrovačke trgovce i poslovne ljude (Esad Kurtović: „Radosalići – primjer „jednokratnih prezimena“ srednjeg vijeka i Esad Kurtović: „Ispisi iz knjiga zaduženja državnog arhiva u Dubrovniku 1365. do 1521).

    02.01.1425. spominje se u dubrovačkim spisima Obradović Vučihna (Obradouich Volcichna) od Popova. Istoga se dana spominje i njegov rođeni brat Miroslav Obradović (Mirossauus Obradouich) od Popova. Oni su zapisani kao ljudi Ivana Čikorića. Verovatno su se bavili pozajmljivanjem novca pa su tako bili pozajmili novac i Miloradu Radosaliću (Esad Kurtović: „Radosalići – primjer „jednokratnih prezimena“ srednjeg vijeka i Esad Kurtović: „Ispisi iz knjiga zaduženja državnog arhiva u Dubrovniku 1365. do 1521).

    17.05.1425. g. spominje se u dubrovačkim spisima Obradović Božitko (Obradouich Bositchus) od Crnoglava (Hrasno kod Neuma?). Bio u finansijskom odnosu sa Pavlom Antonićem iz Zagreba.
    (Esad Kurtović: „Radosalići – primjer „jednokratnih prezimena“ srednjeg vijeka i Esad Kurtović: „Ispisi iz knjiga zaduženja državnog arhiva u Dubrovniku 1365. do 1521).

    Od 1425. do 1429. g. kao pripadnik dubrovačke naseobine u Zvorniku, spominje se Radeta Obradović (Desanka Kovačević-Kojić : Gradski život u Srbiji i Bosni (14. i 15. vijek)).

    1427. g. spominje se u dubrovačkim spisima Radič Obradović (Radic Obradouigh) od Ustikoline (Bosna), kao čovek vojvode Radoslava Pavlovića. (Esad Kurtović: „Radosalići – primjer „jednokratnih prezimena“ srednjeg vijeka i Esad Kurtović: „Ispisi iz knjiga zaduženja državnog arhiva u Dubrovniku 1365. do 1521).

    1427. i 1433. g. spominje se u dubrovačkim spisima sin Vukote Obradovića – Nemia, Radonja Obradović – Nemio iz Jeleča u Bosni, kao čovek Vukca Hranića (brata Sandalja Hranića.) (Esad Kurtović: „Radosalići – primjer „jednokratnih prezimena“ srednjeg vijeka i Esad Kurtović: „Ispisi iz knjiga zaduženja državnog arhiva u Dubrovniku 1365. do 1521).

    Od 1427. do 1437. g. kao pripadnik dubrovačke naseobine u Zvorniku, spominje se Radoja Obradović. (Desanka Kovačević-Kojić : Gradski život u Srbiji i Bosni (14. i 15. vijek)).

    13.04.1428. g. spominje se u dubrovačkim spisima Obradović Radojko (Obradouich Radoycho) od Raguze (Dubrovnika) (Esad Kurtović: „Radosalići – primjer „jednokratnih prezimena“ srednjeg vijeka i Esad Kurtović: „Ispisi iz knjiga zaduženja državnog arhiva u Dubrovniku 1365. do 1521).

    1430. g. spominje se u dubrovačkim spisima Obradović Pribisav, „dobri čovek vojvode Radoslava Pavlovića i vojvode Sandalja Hranića Kosače“ (Esad Kurtović: „Radosalići – primjer „jednokratnih prezimena“ srednjeg vijeka i Esad Kurtović: „Ispisi iz knjiga zaduženja državnog arhiva u Dubrovniku 1365. do 1521).

    1434. g. u selu Velja Međa kod Popova u istočnoj Hercegovini pominje se Radivoj Obradović iz Bančića. On je zajedno sa Boljetom Novakovićem i Vladimirom Lugojevićem optužen za krađu 6 krava i 18 perpera. (Esad Kurtović: „Radosalići – primjer „jednokratnih prezimena“ srednjeg vijeka).

    13.10.1436. g. u vezi Obrada Krajkovića se spominje Brajko Obradović (Šefik Bešlagić: „Leksikon stećaka“ (natpisi na stećcima u Bosni i Hercegovini“)).

    Od 1437. do 1449. g. kao pripadnik dubrovačke trgovačke naseobine u Prištini, spominje se Radič Obradović (Desanka Kovačević-Kojić : Gradski život u Srbiji i Bosni (14. i 15. vijek)).

    01.07.1443. g. spominje se u dubrovačkim spisima Obradović Radič (Obradouigh Radic) od Koče? (od Coce). Navedenog datuma je bio u poslu sa dubrovačkim trgovcima. (Esad Kurtović: „Radosalići – primjer „jednokratnih prezimena“ srednjeg vijeka i Esad Kurtović: „Ispisi iz knjiga zaduženja državnog arhiva u Dubrovniku 1365. do 1521).

    14.07.1443. g. spominje se Obradović Vukosav (Obradovich Vochossauus) od Goražda u Bosni. Spominje se kao trgovac i 27.05.1445. g. (Esad Kurtović: „Radosalići – primjer „jednokratnih prezimena“ srednjeg vijeka i Esad Kurtović: „Ispisi iz knjiga zaduženja državnog arhiva u Dubrovniku 1365. do 1521).

    06.06.1444. g. spominje se Obradović Gojko (Obradich Goichus). Zapisan je kao porotnik dubrovačkog suda (Esad Kurtović: „Radosalići – primjer „jednokratnih prezimena“ srednjeg vijeka i Esad Kurtović: „Ispisi iz knjiga zaduženja državnog arhiva u Dubrovniku 1365. do 1521).

    1447. godine, u dva slučaja se spominje Bogavac Obradović iz Luga kod Trebinja (Esad Kurtović: „Jamometići“).

    1453. g. u dubrovačkim spisima spominje se Radosav Obradović od Goražda koji duguje pokojnom Bogiši Bogčinoviću 8 groša (Esad Kurtović: „Jamometići“).

    1485. g. spominje se dubrovčanin Radič Obradović koji je iste godine sazidao kapelu sa kamenim svodom u crkvi svete Marije u Srebrenici. Nepoznat izvor

    U 15. veku kao građevinac-majstor spominje se Radić Obradović (Nevenka Božanić-Bezić: Majstori od 9. do 19. stoljeća u Dalmaciji II).

    U 15. veku kao građevinac-majstor spominje se Radivoj Obradović (Nevenka Božanić-Bezić: Majstori od 9. do 19. stoljeća u Dalmaciji II).

    U 15. veku kao građevinac-majstor spominje se Vukić Obradović (Nevenka Božanić-Bezić: Majstori od 9. do 19. stoljeća u Dalmaciji II).

    U 15. veku kao majstor – zlatar i medaljer spominje se Vlahuša Obradović (Nevenka Božanić-Bezić: Majstori od 9. do 19. stoljeća u Dalmaciji II).

    U 15. veku kao majstor za pravljenje oružja spominje se Radiša Obradović (Nevenka Božanić-Bezić: Majstori od 9. do 19. stoljeća u Dalmaciji II).

    1540. g. u tvrđavi Otočac u Lici (Hrvatska) spominje se haramija (puškar) Obradović Lorenc (Lovre – Aubradouich Lourenz). Danas isto ime i prezime može da se nađe u Burgenlandu u Donjoj Austriji, kod Beča (Gradišće) (Radoslav Lopašić: „Spomenici Hrvatske krajine III“).

    1551. g. spominje se kao vojnik u Žumberku, u Tupčinoj Vasi (selu), Obradović Dragiša (Aleksa Ivić: „Migracije Srba u Hrvatsku i Slavoniju tokom 16., 17. i 18. veka“).

    1606. g. spominje se kao vojnik na Slavonskoj granici Obradović Ivan, u Svetom Ivanu kod Zagreba (Varaždinski generalat) (Aleksa Ivić: „Migracije Srba u Hrvatsku i Slavoniju tokom 16., 17. i 18. veka“).

    1644. g. spominje se kao vojnik na Hrvatskoj granici Obradović Vojin iz Jajnača? (Karlovački generalat) (Aleksa Ivić: „Migracije Srba u Hrvatsku i Slavoniju tokom 16., 17. i 18. veka“).

    1651. spominje se kao vojnik na Slavonskoj granici Obradović Vuk u Začesmi kod Križevaca (Varaždinski generalat) (Aleksa Ivić: „Migracije Srba u Hrvatsku i Slavoniju tokom 16., 17. i 18. veka“).

    1651. spominje se kao vojnik na Slavonskoj granici Obradović Vukovoj u Belovaru (Varaždinski generalat) (Aleksa Ivić: „Migracije Srba u Hrvatsku i Slavoniju tokom 16., 17. i 18. veka“).

    1651. spominje se kao vojnik na Slavonskoj granici Obradović Jovan u Začesmi kod Križevaca (Varaždinski generalat) (Aleksa Ivić: „Migracije Srba u Hrvatsku i Slavoniju tokom 16., 17. i 18. veka“).

    1651. spominje se kao vojnik na Slavonskoj granici Obradović Simon u Začesmi kod Križevaca (Varaždinski generalat) (Aleksa Ivić: „Migracije Srba u Hrvatsku i Slavoniju tokom 16., 17. i 18. veka“).

    1651. spominje se kao vojnik na Slavonskoj granici Obradović Radovan u Novigradu (danas Novi Grad na Savi, opština Oprisavci, u Brodsko-posavskoj županiji) (Varaždinski generalat). U selu je 1730. g. bila katolička crkva svetog Ivana Krstitelja (Aleksa Ivić: „Migracije Srba u Hrvatsku i Slavoniju tokom 16., 17. i 18. veka“).

    1657. i 1672. g. u tvrđavi Otočac u Lici (Hrvatska) spominje se haramija (puškar) Obradović Matija. Isto ime i prezime je evidentirano tokom 20. veka u Karlovcu na Kordunu. Potvrđeno je da je potonji Matija slavio krsnu slavu Jovanjdan. (Aleksa Ivić: „Migracije Srba u Hrvatsku i Slavoniju tokom 16., 17. i 18. veka“).

    1709. g. u Lici (na Hrvatskoj granici – Karlovački generalat), spominje se knez Bruvna Vukadin Obradović (Radoslav Lopašić: „Spomenici Hrvatske krajine III“ i Karl Kaser: „Popis Like i Krbave 1712. godine“).

    1709. i 1715. g. u Lici (na Hrvatskoj granici – Karlovački generalat), spominje se porkulab Divosela Ognjen Obradović (Radoslav Lopašić: „Spomenici Hrvatske krajine III i Karl Kaser: „Popis Like i Krbave 1712. godine“).

    1709. i 1730. g. u Lici (na Hrvatskoj granici – Karlovački generalat), spominje se porkulab Bruvna Vukadin Obradović (Radoslav Lopašić: „Spomenici Hrvatske krajine III i Karl Kaser: „Popis Like i Krbave 1712. godine“).

    1711. g. u (Slavonskom) Brodu u Slavoniji se spominje gospodin Stjepan Obradović, verovatni pripadnik starog bosanskog plemstva iz Vrhbosne (Sarajeva) ili čovek na visokoj funkciji u Brodu. On pripada naselju ljudi koji su iz Bosne doselili u Slavoniju u periodu od 1700. do 1708. godine. Puni naziv za njega glasi: dominus Stephanus Obradovich ex Verbosonio odnosno Stephanus Obradovich ex Brod) (Antun Lešić: „Stanovništvo Slavonije krajem 17. i početkom 18. st.“).

    1712. g. u Lici (na Hrvatskoj granici – Karlovački generalat), spominje se knez Bruvna Sava Obradović (100 mu je godina) (Karl Kaser: „Popis Like i Krbave 1712. godine“).

    U zaseoku Košarići (Majevica – Ugljevik), stoji kamena nadgrobna ploča od žutog peščara na kojoj ćirilicom piše: „Ovdje leži Radoje Prigojević-Obradović. Ovaj postavi biljeg mati Tvrdisava“. Ploča se danas nalazi na brdu, tzv. „Kosi“ iznad Ugljevika (nadgrobna ploča je nastala posle 1739. godine i naseljavanja Majevice). (Slobodan Lukić, monografija „Bogutovo selo“).

    07.03.1754. g. u Maloj Mlaki (kod Zagreba) se spominje graničar Stojić Obradović (Slavko Gavrilović: „Građa za istoriju Vojne krajine u 18. veku“, knjiga prva).

    1754. g. spominje se graničar – pešak Stojan Obradović (Slavko Gavrilović: „Građa za istoriju Vojne krajine u 18. veku“, knjiga prva).

    U 18. veku spominje se Obradović Ristivoj (Obradovich), krajiški kaplar (Slavko Gavrilović: „Građa za istoriju Vojne krajine u 18. veku“, knjiga prva).

    1848. g. u Karlovcu, na Hrvatskoj granici, spominje se Jovan (Ivan) Obradović, kao prvi gradski satnik policije (Slavko Gavrilović: „Građa za istoriju Vojne krajine u 18. veku“, knjiga prva).

    Odgovori
  • Bojan Obradovic

    Pozdrav Zarko, i hvala na brzom odgovoru i dodatnim informacijama.
    Ja ne znam kako se drugacije zove taj zaseok jer su ga uvijek nazivali Simurdici. Kad se krene cestom iz Bruvna za Udbinu, na 2 km od Bruvna se dodje na raskrsnicu. Desno se ide za Gutese (koji su sa nama bili u rodu) a lijevo za Simurdice i Milankovice. Posjetio sam to mjesto prije neke cetiri godine na kratko ali nisam uspio nikoga naci da popricam. Kad gledam mapu, Klapavica je oznacena nekih 2km dalje od raskrsnice. Mozda se vodi pod Klapavicom ili pod Rudopoljem?
    Ovo je link za google map https://goo.gl/maps/h3RfAP48UVQoAM9dA gdje je tacno zaseok.

    Odgovori
    • Žarko Obradović

      Bojane drago mi je da si se javio. Moj otac Dušan je rođen 1930. g. u Bruvnu. Iako je zapamtio sva moguća sela oko Bruvna zaboravio je na Vaš zaselak mada on kaže da se na onoj raskrsnici koju si pomenuo ide desno do Simurdića a levo do Guteša. Otac kaže da misli da je u Vašem zaseoku bilo i Bijelića ili Jazića ali nije siguran. Ali siguran je da je posle rata, posle 1945. g. poznavao jednog Simurdića koji je bio rođen 1928. g. i bio je komandir predvojničke obuke u Bruvnu. Takođe misli da je u Vašem zaseoku moralo biti više kuća jer je poznavao više Simurdića.
      Vaš zaselak verovatno svrstavaju u Klapavice. Imamo i Obradoviće iz Rudogpolja koji nose R1a1 haplo grupu. Moj sin je testiran prošle nedelje a rezultat ćemo znati krajem maja. Veliki pozdrav.

      Odgovori
      • Bojan Obradovic

        Zarko, bilo bi lijepo da se povezemo i pregledamo porodicna stabla. Takodje ako me nadjete na 23&me, moj profil je javni pa mozemo da pogledamo gdje nam se podudaraju SNP-ovi.
        Brat od strica moga dede jeste bio oficir koji se vratio u selo poslije rata. On je bio titov licni tjelohranitelj u ratu tako da mislim da je morao biti malo stariji. Upoznao sam ga vise puta, a umro je 90-tih u selu.

        Odgovori
        • Žarko Obradović

          Bojane možemo se čuti preko Vibera na moj mobilni 063 597-858. Biće mi drago da unapredimo istraživanje naših rodoslova. Takođe sam ubeđen da svi mi Obradovići u Lici potičemo od istog zajedničkog pretka tako da smo svi bratstvenici. Sve najbolje i čujemo se..

          Odgovori
  • Žarko Obradović

    Rod Obradovića kod Bruvna, sa nadimkom Bajguti, prvobitno je bio naseljen u zaseoku od 5 kuća na Vodenoj Glavi, uzvisini od brda Opčuva prema Gračacu, visokoj oko 250 metara nadmorske visine, zapadno od Bruvna nekih 1 do 2 km). Vodena Glava se dalje nastavlja uz Rudo Polje (ravnicu) prema Gračacu. Na Vodenoj glavi se nalazilo 4 ili 5 kuća, od čega 2 kuće Obradovića – Bajguta (u jednoj kući je živio Ilija Bajgut a u drugoj brat mu od strica Luka (zvani Lukica). U trećoj kući Bajguta koja se nalazila nešto dalje niz put od Vodene Glave ka Rudopolju živio je Dmitar Bajgut zvan Krivovrat. Bila je i jedna kuća Obradovića tzv. „Kuburaca“, kao i jedna ili dvije kuće Jazića (staro im je prezime Obradović).

    Ispod brda Ljutoča, na padini koja se spušta prema Paklariću, u zaseoku od 3 kuće kod Rudopolja Bruvanjskog živjeli su Obradovići zvani Pejakovići. Oni su kao i njihovi bratstvenici Milcikovi i Maletini, potekli od njihovog djeda Gerasima. Djed Gerasim je imao sina Manojla koji je otac gore navedenima: Milanu (Milciku), Maleti i Petru (Pejaku). Od Pejaka je Rade (rođen 1888. g.) a od Radeta je Milan (rođen 1935.g.). Milan ima sina Aleksandra (rođ. 1973. g. u Zemunu). Na njihovoj zemlji kod Rudopolja imaju šumu koja se naziva Vršak Obradovića. Moj djed Jovo (Jović) Bajgut je na rukama držao Milana Obradovića tokom njegovog krštenja čime su se ova dva inače srodna roda i okumila.

    Ispod brda Urljaja, kada se iz Bruvna krene ka Udbini, na nekih 2 km od Bruvna nalazi se raskrsnica na kojoj se lijevo ide ka Klapavicama a desno ka Gutešama (Cerovac). Kada se skrene ka Klapavicama, nekoliko kilometara dalje, uz put, sa lijeve strane je zaselak od desetak kuća Obradovića sa nadimkom Simurdići. Predanje doseže do Dane. Dmitra, Nikole, Rade, Sime i Jovana Obradovića, braće koja su rođena krajem 19. vijeka (Jovan je rođen 1887. g).
    Dane je sa ženom Mikom (od Guteša) imao sina Milana i usvojenog posinka Nikolu Gutešu.
    Jovan je sa Marijom Obradović imao sina Stevana (1908. – 1984.) koji se oženio Draginjom od Glumaca. Stevan je imao sina Jovana i ćerku Jovanku. Jovan ima sinove Bojana (živi u San Dijegu, Kalifornija) i Ognjena. Bojan ima troje djece (Tamara, Anya i Niko).
    Jovanka je udata Cvjetković i ima ćerku Jelenu i sina Nikolu. Nikola ima sina i ćerku (Bruna i Laru).
    Rade Obradović se oženio za Zorku od Pavlica. Imaju sina Stevu (umro 2008.g.). Stevo ima sina Radu koji živi u Čikagu.
    Dmitar ima sina Božu i ćerke Đuju i Milicu. Božo ima 2 sina i 2 ćerke.
    Nikola ima ćerke Olgu i Veru.
    Simo (poginuo za vrijeme 2. svjetskog rata) ima sina Milu i ćerku Savu. Sava ima 2 ćerke (Dušanku i Miru). Mira ima sina Nikolu i ćerku Milku.
    Pera udata za Dušana Gutešu. Imali su 5 djece (ćerke Milicu, Ginu, Daru, Milu i sina Veljka Gutešu).

    Luka (Lukica) Obradović Bajgut je imao kuću u istom dvorištu sa mojim pradjedom Ilijom, na Vodenoj Glavi. Imao je sina Milu (Mileta) koji je nesrećno stradao 1928. godine. Iza Mile su ostali žena mu Soka od Dautovića (umrla u Kruščiću 1983. g.), sinovi Stevo i Nikola i njihova sestra Milka (udata za Obradovića u Kuli). Imali su i četvrto dijete koje je umrlo. Tokom NOR-a, kod Bruvna, kao partizanski kurir gine od posledica smrzavanja brat Stevin i Milkin Nikola. Nakon rata Stevo je sa majkom i sestrom kolonizovan 1949. g. u Kruščić kod Crvenke (opština Kula). On je imao sinove: Milana (Miću), Nikolu (Brku), Đorđija (Đoleta), Vladimira (Lalu) i Radu (Radeta – Trcu). Milan, Nikola i Đorđije imaju po sina i ćerku, Vladimir živi u Novom Sadu a Rade je poginuo. Milan ima sina Nikolu i ćerku Natašu. Nikola ima sina i ćerku Jelenu. Đorđije ima sina Igora i ćerku Vanju. Rade je imao sina Željka.

    Na Vodenoj Glavi postojala je još jedna kuća Obradovića sa nadimkom „Kuburci“. Najstariji Kuburac bio je Obrad koji je imao sina Davida i unuka Nikolu. Nikola je imao sinove: Petra, Nikolu i Jovana kao i ćerke Miru, Danicu i Mariju (udata u Obradoviće – Bajgute). Danica, udata Marić živi u Požegi sa ocem Jovanom. Ona je lekar u Domu zdravlja u Požegi. Rodonačelnik Obrad je čukun deda Danici Marić.

    Moj čukundjed, majčin pradjed zvao se Jovo (rođen vjerovatno oko 1860.g.). Njegova žena, moja čukunbaba bila je Milka (Milica) Dautović iz Paklarića. Njih dvoje su imali samo sina Iliju. Moguće je da je čukundjed Jovo, mlad negdje stradao tako da mu je potomstvo ostalo samo na Iliji a to je i razlog što je nejasno sjećanje na njega kod današnjih Bajguta. Mislimo da je djed Ilija, koji se inače rodio na Vodenoj Glavi (oko 1885.g.), oko 1900. g., zajedno sa svojim ocem Jovom i majkom Milkom, sa Vodene Glave sišao u Paklarić, zaseok oko 7 km sjeverozapadno od Bruvna, u velikoj udolini između brda Ljutoča i Sovra. Pored Bajguta tu su živjele i porodice Dautovića, Uzelaca i Bandića.
    Otac pradjeda Ilije (čukundjed, rođ. oko 1860.g.) zvao se Jovo i oženio je Milku (Milicu) Dautović iz Paklarića. Ne zna se pouzdano da li je i koliko imao braće i sestara ali se zna da je imao samo sina jedinca Iliju (moja pretpostavka da je Lukičin otac bio Jovin brat).
    Pradjed Ilija rođen je oko 1884.g.). Umro je od bruha, 1930. godine (moja majka Milka je tada ima 2 godine). Njegova je žena bila Marta Jakšić (rođena oko 1880.g.), starija od njega 5 godina, izuzetno visoka i snažna žena, prava opevana Ličanka). Umrla je u Kruščiću u dobi od 90 godina. Imala je rođenog brata Jovu Jakšića kojemu je veoma sličio moj djed Jovo (Jović) Bajgut.

    Pradjed Ilija i prababa Marta imali su djecu: ćerku Milku (Miku, rođenu 1904.g.), ćerku Mariju (Maru, rođenu 1906.g.), najstarijeg sina Jovu (Jovića, rođ. 1908.g.), sina Dmitra (rođen 1910.g.), sina Božu (rođ. 1914.g.), ćerku Ružicu (rođ. oko 1916.g., umrla kao djevojčica od opake bolesti), ćerku Staku (rođ. 1918.g.) i ćerku Anku (rođ. 1922.g.).

    Milka (Mika, rođ. 1904.g.) udala se za Jovu Dukića u ličkom Gračacu i tamo je i ostala. Imali su djecu Milevu, Anku (Ankaču), Dušana, Đuru i Darinku (Daru).
    Tetka Dara sa Prokin Tihomirom iz Osijeka ima sina Predraga (rođ. 1968. g.). Danas žive u Aranđelovcu. Predrag sa suprugom Svetlanom ima sinove Jovana, Bojana i Aleksandra.
    Tetka Anka (Ankača) danas živi u Aranđelovcu. Ima sina Rajka koji živi u Poreču i ćerku Branku koja živi u Aranđelovcu.
    Rajko ima sinove Dragana, Zorana i ćerku Jelenu.
    Branka ima blizance, sina Branka i ćerku Lenu.

    Marija (Mara, rođ. 1906.g.) udala se za Nikolu Kokota iz Tomingaja. Imaju djecu: Anku, Jovanku, Nikolu, Milku, Boška (Jugu), Đorđa (Đoku) Dmitra i Olgu. 1946. godine naseljeni su u Kruščić kod Crvenke.
    Anka ima ćerke Veru i Snežanu i sina Žarka.
    Jovanka nema dece.
    Nikola ima ćerke Tijanu, Olgu, Gordanu i Snežanu.
    Milka ima ćerke Mariju i Branku.
    Boško ima sinove Branka, Duška i Žarka (poginuo).
    Đorđe ima sina Marka.
    Dmitar ima ćerku Mirjanu i sina Nikolu.
    Olga ima sinove Ivu i Marka i ćerku Mariju.

    Jovo (Jović, rođ. 1908.) je oženio Jelenu (Jeku ili Jelu) Samardžiju (rođ. 1907.g.) iz Deren Gaja i sa njom je imao djecu: Milku, Martu (Maru), Milana, Bogdana, Iliju, Anku, Đoku i Jovanku (Jojku). Naseljeni su u Bački Gračac, 1946. godine.

    Dmitar (rođ. 1910.g.) je oženio Milku (Miku) Brkljač (od Capardi) i sa njom imao djecu: Duju, Jovu, Staku, Neđu, Miru, Anku, Maru i Milku. Naseljeni su u Kruščić 1946.g. gdje su živjeli sa babom Martom.
    Dujo nije imao djece. Umro je u Kruščiću.
    Jovo ima dva sina (Mladena i Đorđa) i jednu ćerku. Žive u Novom Sadu.
    Staka je udata za Pupovca i imaju sina Gorana.
    Neđa je udata Jovanović. Imaju sina Dušana i ćerku Snežanu.
    Mira je udata Sajin. Nemaju djece.
    Mara (Marta) je udata Vlaisavljević. Imaju 2 ćerke.
    Anka se nije udavala i nema djece.
    Milka se nije udavala i nema djece.

    Staka (rođ. 1918.g.) se udala za Jurića iz Mutilića i sa njim dobila sina Đorđa (Đoku). Đoko je oženio Doricu iz hrvatskog Zagorja i sa njom dobio sina Predraga i ćerku Draganu.
    Predrag je oženjen i ima sina Đorđa i ćerku Mirjanu. Žive u Novom Sadu.
    Dragana sa mužem Zdravkom Marinkovićem, ima sina Tonija i ćerku Paulu. Žive u Pirovcu kod Šibenika.

    Božo (rođ. 1914.g.) je umro od upale slijepog creva, 1947. g., u dobi od 33 godine. Oženio je Maru Dautović i imali su ćerku Milku. Milka je sa Nikolom Obradovićem (od Kuburaca ispod Vodene Glave) dobila ćerke Gordanu i Ljiljanu. Žive u Zagrebu. Tetka Milka je umrla..

    Anka (rođ. 1922.g.) se udala za Daneta Čubrila ispod Kremena i sa njim dobila Žarka (1950.). Žarko sa majkom i suprugom Sofijom živi u Novom Sadu i nema djece.

    Rođeno je još jedno dijete – ćerka Ružica (oko 1916.g.) koja je kao mala umrla od teške bolesti.

    Potomstvo djeda Jove Bajguta:

    Mama Milka (rođena 27.09.1928.g. u Paklariću) se udala za Dušana Obradovića iz Dolova kod Bruvna, 1960. godine. Imaju ćerku Snježanu (1963.) i sina Žarka (1964.). Snježana, sa Srećkom Ratkovićem iz Trebinja ima sinove Bojana (1987.) i Igora (1993.) a Žarko ima, sa Draganom Radaković iz Bačkog Gračaca, ćerke Jelenu (1993.) i Milicu (2005.) i sina Jovana (1995.). Snježana sa porodicom živi u Kanadi (Niagara Falls) a Žarko sa porodicom i ocem u Somboru. Milka je umrla 04.10.2015. godine u Somboru gdje je i sahranjena na Velikom pravoslavnom groblju.

    Tetka Marta (Mara, rođ. 1930.g.) je udata za Nikolu (Nikicu) Ćuka iz Bačkog Gračaca. Imaju sinove Milana (Miška) i Dragana. Milan je oženio Veru Vojnović iz B. Gračaca. Žive i rade u Novom Sadu. Njih dvoje imaju ćerku Nikicu (Ninu) i sina Branka. Nina je udata i ima sina Luku. Sa mužem živi i radi u Novom Sadu. Branko je oženio Milanu Žegarac iz B. Gračaca. Žive i rade u Novom Sadu.
    Dragan je oženio Valentinu Vojnović iz B. Gračaca (otac je iz Crvenke) i sa njom ima sinove Milana i Nikolu kao i ćerku Milicu. Žive u B. Gračacu osim Milana koji je u Odžacima.

    Ujak Milan (rođ. 1932.g.), je oženio Desanku (Desu) iz B. Gračaca. Imaju sina Dragana koji sa suprugom Nadom ima sinove Danila i Miloša. Žive i rade u Beogradu.

    Ujak Bogdan (rođ. 1934.g.) je bio oženjen za Branku sa kojom ima ćerku Valentinu a ona ima ćerke Jovanu i Branislavu sa Veselinovićem iz Kovilja. Sa drugom ženom Milkom ima ćerku Danijelu koja ima sina i ćerku a živi kod Novog Sada.

    Ujak Ilija (rođ. 1936.g.) je bio oženjen za Anku Prpić iz Lovinca. Imaju ćerku Danijelu. Ujak je umro i sahranjen je u Bačkom Gračacu. Ostali žive u Puli.

    Tetka Anka (rođ. 1938.g.) je udata za Miću Sovilja iz B. Gračaca. Imaju 2 ćerke: Nadu i Božanu. Nada, sa Zoranom ima ćerku i sina a Božana sa mužem Zoranom, ima 2 sina. Žive i rade u Beogradu.

    Ujak Đoko (rođ. 1940. g.) je bio oženjen za Anu iz Lalića. Imaju ćerke Jovanku (Joju) i Anu (Bebu). Umro je u B. Gračacu. Jovanka (Joja) živi u Odžacima i ima ćerku Jelenu sa Goranom Vranješem iz Lalića. Ana (Beba) živi sa mužem Jovanom Kitanovićem u Karavukovu. Nemaju djece.

    Najmlađa, Jovanka (Jojka, rođ. 1944.g.)) se udala za Manu Miljkovića iz Ploče. Sada žive u Bačkom Gračacu. Nemaju djece.

    Odgovori
  • Žarko Obradović

    OBRADOVIĆI OD BRUVNA U LICI

    U Bruvnu su pred 2. svetski rat pa do 1995. godine živeli Obradovići u sledećim mestima -zaseocima:

    Bruvno, oko 14 km od Gračaca. Bilo je 5 kuća Obradovića (s naglaskom na prvom slogu prezimena);

    Vodena Glava (zaseok, oko 1 do 2 km zapadno od Bruvna): Bile su 3 kuće Obradovića zvanih Bajguti, 1 kuća Obradovića zvanih „Kuburci“ i 1 ili 2 kuće Jazića (staro prezime Obradović); Njihove komšije oko Vodene Glave bili su Brkljači, Luledžije (zapravo Radakovići), Savatovići, Zorići, Bandići, Dragosavci i Krnete. Dve kuće Bajguta su se početkom 20. veka preselile u Paklarić.

    Paklarić (zaseok, oko 7 km severo-zapadno od Bruvna): Bile su 2 kuće Obradovića-Bajguta. Tu je bilo rasuto i po nekoliko kuća Dautovića i Mirkovića a nešto dalje i Bijelića (staro prezime Obradović) i Pavlica; Duž Paklarića bilo je i zaseoka Krtinića, Račića i Šarića. Od Vodene Glave, preko zaseoka Čubrila na Cerovcu, pa do Paklarića, na sever, bilo je nekih 7,5 km udaljenosti;

    Uz samo Bruvno, zapadno od njega bila je jedna kuća Obradovića, pored jedne kuće Kolundžića, Popovića i 2 do 3 kuće Pokrajaca;

    Oko 5 km severo-zapadno od Bruvna bila je 1 kuća Obradovića sa nadimkom „Trivunčići“;

    Simurdići (zaseok, severo-zapadno od Bruvna – prema Klapavicama): 5-8 kuća Obradovića sa nadimkom „Simurdići“;

    Klapavice (zaseok oko 5 km severo-zapadno od Bruvna): 5 do 6 kuća Bijelića čije je staro prezime Obradović.

    Pejakovići (zaseok, zapadno od Bruvna – prema Rudopolju): 4 do 5 kuća Obradovića sa nadimkom „Pejakovići“;

    Dolovi (zaseok, oko 6 km istočno od Bruvna – prema Dabašnici): 4 kuće Obradovića sa nadimcima: „Savetinini“, „Ilerini“, „Miljanovi“ i „Pepičini“;

    Dmitrakovići (zaseok, oko 6 km istočno od Bruvna – prema Dabašnici): 4 ili 5 kuća Obradovića sa nadimkom „Dmitrakovići“;

    Krstače (zaseok, oko 10 km istočno od Bruvna – prema Dabašnici): 4 kuće Obradovića i 1 kuća Kolundžića;

    Ubovići (zaseok, oko 5 km severo-istočno od Bruvna): 4 kuće Obradovića (s naglaskom na prvom slogu prezimena), 4 kuće Basta i 1 kuća Plećaša;

    Oko poslenja četiri zaseoka nalazili su se komšijski zaseoci Radakovića, Plećaša i Krajnovića.

    Graovo, (zaseok, oko 10 km severno od Bruvna): 5 kuća Obradovića;

    Na području Dabašnice (istočno od Bruvna, prema Srbu) bila su dva zaseoka Obradovića (ukupno 25 kuća). Pored njih tu je bilo i Petrovića, Nokovića, Čiča, Vejina, Ličina i Mandića.

    Odgovori
  • Dejan

    Postovani Obradovici, vidim da Vas ima sa svih strana. Negde se ovde pominju Obradovici u Sumadiji. Naime jmoja porodica vodi poreklo od Damjana Obradovic, negde iz sredine 19 veka. Okumio se sa Nikitovicima i ostao u selu Vencane kod Arandjelovca. Mene zanima poreklo, u nekoj knjizi sam procitao da smo dosli sa Sjenice. Negde sam procitao i podatak da smo iz sela Mojkovac u CG i da smo bili jedna od vecih porodica koja je krenula u seobu zbog krvne osvete. Ako imate nneki podatak, saljite mi na mejl dekkio96@gmail.vom. Pozdrav

    Odgovori
  • Ana Obradovic

    Poštovani, rodom sam od Obradovića koji su naseljeni u selu Milavčići, opština Kraljevo. Čukundeda mi se zvao Radomir Obradović, imao je četvoricu sinova od kojih je Milinko,moj pradeda. Radomirov otac se zvao Ilija Obradović.Uz prezime Obradović koristili su i prezime Kovačević. Jedan od mojih predaka bio je narednik Živan Obradović Kovačević . Oca su mu streljali Nemci u Kraljevu 1941. Komandant 4. bataljona 3. žičke leteće brigade 2. ravnogorskog korpusa. Ubijen od strane Udbe 1947. godine u Adžinim Livadama kod Grošnice, nedaleko od Kragujevca. Prema izjavi Slobodana Ćirovića, autora knjige „Na tragu zločina“. Želela bih saznati nešto više, ukoliko neko ima neku informaciju. Pozdrav.

    Odgovori
  • Žarko Obradović

    ISTORIJA OBRADOVIĆA – SAVETININIH IZ DOLOVA KOD BRUVNA (LIKA)

    Prema usmenom predanju, svi Obradovići istočno od Bruvna, prema Dabašnici, potiču iz kuće Dmitrakovića (rod Obradovića karakterističan po izrazitoj visini). Svi Dmitrakovići su nekada bili visoki oko 2 metra.
    Najstariji poznati Obradović iz Dolova kod Bruvna, koji je pripadao kasnijoj kući Savetininih bio je Stevo (zvani Veco, rođen negdje oko 1820. g.). On se odvojio iz kuće Ilerinih (po Iliji) gdje su ostali da žive Stevin otac (ime nepoznato ali je moguće da mu je ime bilo Luka) i Stevin stariji brat Luka. Moguće je da su imali i sestru Milicu. Milica se udala za nekog Petrovića iz Obrovca kod Plećaša. To odvajanje moglo je biti negdje između 1820. i 1830. godine. Stevo je imao samo jednog sina, mog prapradjeda Savu (nazvanog Savetina, po kome je i naš rod dobio špicname ili nadevak „Savetinini“). S obzirom da Stevo (Veco) više nije imao djece (što je u ono vrijeme bilo neobično) moguće je da je negdje mlad stradao. Savo (Savetina, rođen negdje oko 1840.), koji je inače bio visok preko 2 metra i izuzetne snage, oženio je Peru Obradović iz kuće Ubovića pod brdom Urljajem. Oni su izrodili sinove Nikolu (rođen oko 1870.) i dvadesetak godina mlađeg Savu (rođen oko 1890. g.).

    Nikola je moj pradjed, 20 godina stariji od svog brata Save. Između njih dva brata bilo je još rođene djece koja su pomrla u dječjoj dobi (Jovan, rođen 1904., Marko rođ. 1905. i Pera rođena 1906.g. Pradjed Nikola je bio seoski knez za zaseoke Ubovići, Radakovići, Krajnovići, Plećaši, Krstače, Dmitrakovići, Graovo i Dolovi. Bio je visok oko 2 metra. Nikola je oženio Mariju Plećaš iz Plećaša (zvali su je baba Zečica jer je imala zelenkaste oči) i sa njom imao sinove Milanka, Stevu i Gojka. Pored njih su se rodili još i djeca Jovan, Pera i Marko ali su umrli kao djeca od „španjolice“ (španskog gripa).

    Nikolin mlađi brat Savo je oženio Mašu Bandić iz Paklarića i imali su samo jednu ćerku Jelu. Savo je neko vrijeme bio na privremenom radu u Americi (SAD) odakle se, kao dobrovoljac otisnuo u prvi svjetski rat na strani srpske vojske. Poslije 1. svjetskog rata dobio je imanje u Banatskom Karađorđevu gdje se sa porodicom i naselio. Njegova ćerka Jela udala se za Manu Jurića i sa njim imala ćerku Milku, sinove Milana i Dušana, ćerku Dušanku (Dušan i Dušanka su bili blizanci) i ćerku Maru.

    Nikolin najstariji sin Milanko (rođen 1898. g.) je imao sina Savu, ćerke Mariju i Jelu, sina Miću i ćerku Jovanku. Milanko je nesrećno stradao 1938. g. kada je u Pančevu, na željezničkoj stanici pao pod voz. Milankov sin Savo je oženio hrvaticu Evicu iz Slavonije (Slavonske Požege) i sa njom imao 2 ćerke (Biserka i Vesna). Iz prvog braka je imao još jednu ćerku koju su zvali Seka a živjela je u Banatu. Za ostalu Milankovu djecu nemamo nikakvih podataka.

    Nikolin srednji sin Stevo (rođen 1900. g. – moj djed) oženio je Stanu Dobrić iz Deringaja. Imali su sinove Nikolu (Nikicu), Vladu, Milu, Ljubomira (umro kao dijete), Bogdana i Dušana (blizanci, rođeni 1930.g.). Djed Stevo je poginuo od njemačkih folsdojčera iz divizije „Princ Eugen“, tokom neprijateljske ofanzive u oktobru 1943. godine, kod Bruvna, kao komandir voda komande mjesta Bruvno.

    Nikolin najmlađi sin Gojko (rođen 1903. g.) oženio je Đuju Miljuš iz Poljica kod Omsice. Sa Đujom je imao sina Mirka a sa drugom ženom Savom Jakšić sa Glogova, imao je sina Nikolu, ćerku Nadu i sina Iliju. Gojko je kao borac komande mjesta Bruvno – Gračac, poginuo na Glogovu kod Bruvna u oktobru 1943.g. od četnika (istog dana je poginuo i brat mu Stevo, od folksdojčera iz njemačke divizije „Princ Eugen).

    Stric Mirko (rođ. 1933. g.) je oženio Ljubu Dukić iz Bačkog Gračaca (porijeklom iz Tomingaja). Imaju sinove Boška (rođ. 1954.g) i sada pokojnog Obrada (rođ. 1956.g). Mirko i Ljuba su umrli i sahranjeni su u Bačkom Gračacu.
    Boško je oženio Ankicu Popović iz Srpskog Miletića (porijeklom iz Crne Trave) i imaju ćerku Gabrijelu i sina Aleksandra. Gabrijela (1976.) iz jedinog braka ima sina Aleksu Radičića (otac je od Mrkonjić Grada) i živi kod roditelja u Rumenci kod Novog sada. Aleksandar je oženio Lauru Laušević iz Kule i žive u Futogu. Imaju sina Konstantina, rođenog 2017. g. Boško i Ankica su penzioneri a Aca se u Rumenci bavi izradom nameštaja.

    Obrad je umro od srca 1996. godine u Crvenki kod Kule gdje je i živio. Bio je oženjen Vidom iz Kule ali nisu imali djece.

    Stric Nikola (Nikolica, rođ. 1938.g) je oženio Milku Mandić iz Ljubovića. Imaju sina Miodraga (Miška ili Mečeta). Miodrag je oženio Jelenu Radmanović iz Bačkog Gračaca. Imaju ćerku Milu i sina Nikolu. Svi žive u Bačkom Gračacu gdje je sahranjen i stric Nikola. Miodrag radi u seoskoj poljoprivrednoj zadruzi a supruga mu Jelena je profesor u osnovnoj školi u Bačkom Gračacu. Strina Milka je penzionerka. Bila zaposlena u „Agrolici“, B. Gračac.

    Tetka Nada, sada pokojna (rođ. 1940.g), bila je udata za Nikolu (Ninicu) Gutešu ispod Kremena (Cerovac). Živjeli su u Bačkom Gračacu gdje tetak još uvijek živi. Imaju sina Duška (Dujicu) i ćerku Svetlanu (Seju). Duško je oženio Evicu iz Deronja i sa njom ima sina Nikolu i ćerku Dunju. Nikola živi u Somboru, oženjen je, a Dunja živi u Novom Sadu.

    Sestra Svetlana (Seja) (rođ. 1965.g), živi u Bačkom Gračacu, udata je za Iliju (Icka) Orlovića (poreklom iz Donje Ploče u Lici) i sa njim ima sinove Miloša (rođ. 1987.g) i Marka (rođ. 1990.g). Miloš je saobraćajni policajac, sada na dužnosti u Novom Sadu gdje i živi. Ima sina Filipa (rođ.2016.g.). Marko je fizioterapeut,. radi i živi u Novom Sadu. Seja radi u seoskoj zadruzi „Agrolika“ a Icko je nadomak penzije.

    Stric Ilija, sada pokojni (rođ. 1943.g) je oženio Nadu Mirković iz B. Gračaca (poreklom iz Rudog Polja) i sa njom ima ćerke Savku (Valentinu) i Draganu. Savka ima dvoje djece i živi u sjevernoj Dalmaciji (Istri). Dragana je udata za Krivošija Milana iz B. Gračaca gdje i žive. Imaju 2 ćerke.

    Stevini sinovi:
    Stric Nikola (rođ. 1926.), major OZNE, oženio je Jovanku Bastu iz Ubovića. Imaju 3 ćerke: Dragicu (živi u Zagrebu), Nevenku (živi u Novom Sadu pod prezimenom Sivački) i Višnju (živi u Zagrebu). Nevenka i Višnja su završile medicinski fakultet i radile kao doktorice, prva u Virovitici a druga u Zagrebu. Stric Nikica je do smrti živio u Zagrebu a umro je 1984. godine.
    Dragica se udala za Veljka Mihovilovića sa Korduna. Žive u Zagrebu. Nemaju djece.
    Nevenka se udala za doktora medicine Jovana Sivačkog i sa njim ima ćerku Nikolinu. Živi sa ćerkom u Novom Sadu.
    Višnja je udata za Zorana Živkovića i imaju dva sina Ozrena i Vedrana. Žive u Zagrebu.

    Stric Vlado (rođen 1923. g) oženio je Milevu Miljuš iz Poljica. Sa njom ima sinove: Stevu (živi u Njemačkoj, u Bokholtu a ima i kuću u Gračacu ličkom), Miću (Mile, živio do 2018. g. u Somboru, do 1997.g. živio u Bijelom Brdu kod Osijeka. Mićo je umro 2018. g. od raka pluća), ćerku Jovanku (sada živi u Novom Sadu a nekada u Osijeku, udata bila za Duška Manojlovića sa Korduna. Duško je umro u maju 2019. g. od infarkta srca) i sina Slobodana koji je bio policajac u Osijeku (poginuo 1991. g. na farmi Marinovci kod Bijelog Brda).

    Stevo (rođen 1948.g) je oženio Nedu Manojlović iz Omsice (otac joj je bio kovač). Imaju dva sina, Željka i Sinišu. Željko i Siniša su oženjeni. Željko ima sina Jovana i ćerku Jovanu. Siniša za sada nema djece. Željko drži restoran u Bokholtu. Stevo je u penziji.

    Mile (Mićo, rođ. 1949. g) je oženio Anđelku Košutić (Bebu) iz Rudog Polja. Imaju dva sina, Vladimira (1973. g) i Slobodana (1975.g).
    Vladimir živi u Subotici, oženjen je Brankicom Novaković iz Sombora. Imaju sinove Nemanju (2002.g) i Nebojšu (2007. g). Vladimir je saobraćajni policajac a Brankica (od Novakovića iz Sombora, poreklom od Šipova u Bosni) komunalni policajac u Subotici.
    Slobodan živi u Somboru, trgovac je. Oženio je Maju Radanović iz Sombora i imaju ćerku Anđelu (2003.g) i sina Nikolu (2006.g).

    Jovanka (1951. g) udata je bila za Marijana Lucića u Osijeku i sa njim je dobila ćerke Svjetlanu (1970.g) i Marijanu (1977.g). U braku sa Duškom Manojlovićem (1955. g.) iz Bijelog Brda ima ćerku Milicu (1982.g).
    Žive u Novom Sadu. Duško je umro u maju 2019. g. od infarkta srca, u 64. godini života.
    Svjetlana živi u Osijeku, udata je za Sinišu Derežića i ima sina Dragana (Dragu, 1989.g) i ćerku Doris (1991.g). Doris je udata za Čerenko Tomislava i ima ćerke Lorenu i Emu. Sa porodicom živi u Tenji i bavi se biznisom sa voćem.
    Marijana je bila udata za Dragišu Truntića iz Novog Sada. Sa njim ima ćerku Nevenu (2002.g) i sina Ognjena (2005.g). Marijana se razvela od Dragiše negdje 2015. g. Danas Marijana i djeca žive u Njemačkoj (Amštat – Štutgart).
    Milica je udata za Željena Stojanovića iz Bijeljine, i sa njim ima 2 ćerke, Milenu (2015.g) i Nadu (2017.g). Žive u Švedskoj (Upsala).

    Slobodan je oženio Nevenku Gostović od Otočca. Živjeli su u Osijeku i Bijelom Brdu. Slobodan je poginuo 1991. g. na farmi Marinovci kod Bijelog Brda. Nevenka je ostala da živi u Bijelom Brdu, radi u Pošti. Imaju 2 sina, Sinišu (1980.g) i Nebojšu (1985.g).
    Siniša živi u Engleskoj (London), oženjen je za Snježanu iz Bosne i imaju ćerku Eleonoru (Elenu).

    Nebojša živi u Novom Sadu, oženio je Dejanu Budišu porijekom iz Bosne) i imaju ćerku Anu i sina Vuka.

    Stric Mile, rođen 1926. g.) poginuo je kao borac komande mjesta Bruvno (Gračac), u aprilu 1944. g., kod Lovinca (Metka), u dobi od 18 godina.

    Stric Ljubomir (1928.g), umro je kao dijete.

    Stric Bogdan, rođen 25.12.1930. g. (brat blizanac mome ocu Dušanu) u Bruvnu. Iz Dolova (Lika) se, sa porodicom, doselio 1962.g. u Osijek gdje je radio u „OLT Osijeku“. Oženio je Ljubicu Plećaš iz Plećaša. Imaju ćerke Grozdanu (1957.g) i Vesnu (1959.g). Do 1991. godine živio je u Osijeku a zatim je preselio sa porodicom u Apatin gdje je i umro. Grozdana živi u Apatinu, udata je za Jovana Živkovića i sa njim ima ćerke Senku (1983.g) i Sanju (1987.g). Obe žive u Apatinu, udate su, Senka za Srđana Milješića a Sanja za Zlatka Mojsovića. Senka ima sina Marka (2010.g) i ćerku Lanu (2015.g) a Sanja ima sina Lazara (2012.g). Grozdana je sekretar u apatinskoj gimnaziji (završila pravni fakultet u Osijeku). Jovan radi u preduzeću „Vulkan protektor“ u Apatinu. Tu je zaposlio i Sanjinog muža Zlatka. Senka je frizerka u Apatinu a Sanja manikirka, takođe u Apatinu.

    Sestra Vesna (rođ. 1959.g) udata je za Milovana Mandića iz Čepina kod Osijeka. danas žive u Novom Slankamenu i bave se voćarstvom. Imaju ćerke Nevenu (rođ. 1983.g) i Bojanu. Nevena je udata za Zorana Đukanovića iz Novog Slankamena i sa njim ima ćerke Emiliju i Sofiju. Nevena se bavi i predaje jogu u Inđiji a muž joj Zoran se bavi voćarstvom.
    Bojana je voditeljka na RTS, od 2017. godine živi u Beogradu sa mužem Ognjenom iz Niša. Dobili su sina Vukana 2018. godine.

    Moj otac Dušan, rođen je na katolički Božić, 25.12.1930. g. u Bruvnu. 05.03.1960.g. oženio je Milku Obradović iz Bačkog Gračaca (rođenu u Paklariću 27.09.1928. g), od Obradovića – Bajguta, sa kojom je dobio ćerku Snježanu (rođ. 1963.) i sina Žarka (rođ. 1964.). Dušan je sa porodicom živio u Osijeku do 1991., zatim u Belom Manastiru do jula 1997.g. a potom je doselio u Sombor (22. jul 1997.g). Dušan je penzionisan kao milicionar u Osijeku (radio od 1949. do 1979. g.).
    Sestra Snježana je od 1987.g. bila udata za Srećka Ratkovića iz Osijeka (porijeklom iz Trebinja). Imaju sinove Bojana (rođ. 1987.) i Igora (rođ. 1993.). Živjeli su u Osijeku do 1991.g., zatim u Belom Manastiru do 1997. g. da bi 1998. godine iz Crvenke kod Kule, iselili u Kanadu gdje žive u Nijagara Falsu. Snježana je doktorirala i predaje na Univerzitetu Brok na Nijagari. Bojan je doktorirao političke nauke a Igor je magistrirao englesku književnost. Bojan je 19.05.2019. g. oženio Stefani Kardenas (poreklom iz Kolumbije).

    Žarko je od Đurđevdana 1989.g. oženjen za Draganu Radaković iz Bačkog Gračaca i imaju ćerku Jelenu (rođ. 1993.g.), sina Jovana (rođ. 1995.g.) i ćerku Milicu (rođ. 2005.g.). Do 1991. g. živio je sa suprugom u Osijeku da bi od jula 1991. preselio u Bački Gračac gdje ostaje do jula 1998.g., kada preseljava u Sombor i tu živi i danas. Od 1992. g. radi kao oficir u somborskoj policiji. Supruga Dragana radi na upravnim poslovima u SUP-u Sombor od 1996. godine.
    Ćerka Jelena je završila frizersku školu a od jula 2017. godine radi u Slovačkoj (Trnava) u fabrici „Pežo“. Zabavlja se sa Dejanom Bošnjakom iz Sombora (Goge) i zajedno žive i rade u Slovačkoj. Verili su se 11.06.2019. g. u Pragu (Češka).

    Sin Jovan je završio srednju medicinsku školu u Somboru i postao fizioterapeut. Trenutno studira stomatologiju u Beogradu i danas je na 5. godini studija.

    Ćerka Milica je učenica 7. razreda OŠ „Avram Mrazović“ u Somboru. Bavi se odbojkom i lepo peva.

    Sa Žarkom je, do njene smrti, živela majka Milka koja je umrla 04.10.2015. g. u 87. godini života). Žarkov otac Dušan najstariji je član domaćinstva doma u ul. Svetog Save u Somboru (sada mu je punih 88 godina).

    Žarko Obradović iz Sombora

    Odgovori

Ostavi komentar

© 2012- 2013 POREKLO poreklo.rs

Scroll to top