Imena kod Srba

31. januar 2012.

komentara: 25

Srpska lična imena su uglavnom slovenskog porekla (Branimir, Vladislava, Vesna, Vuk…), a među hrišćanima su odomaćene varijante grčkih (Đorđe, Damjan) i jevrejskih (Jovan, Lazar) imena.

Srpska imena slovenskog korena su uglavnom davana po imenima životinja i biljaka, prirodnim pojavama ili dobrim i poželjnim osobinama. Nekad su imena nosila i određena magijska značenja i verovalo se da određuju čovekovu sudbinu.

Prihvatanjem hrišćanstva, Srbi su počeli da uzimaju kalendarska imena – po imenu sveca na čiji dan je dete rođeno. Dolazilo je i do mešanja slovenskog i hrišćanskog osnova pa su nastala imena poput Petroslav, Tomislav, Đurislav.

U 20. veku imena kod Srba često su dobijala sledeći prefiks ili sufiks: mil, rad, drag, ljub, živ, vuk, bor, mir…

U novije vreme u upotrebu su ušla imena koja se daju po poznatim ličnostima, domaćim ili stranim – Elvis, Staljin, Indira, Kasandra, Dajana, a u vreme socrealizma neke devojčice su dobile ime Mašinka, Traktorka, Petoletka…

Trend u poslednjim godinama da su imena, naročito ženska sve kraća – Lea, Mia, Iva…

Imena su dobar pokazatelj kako je narod doživljavao svet oko sebe, čemu se nadao i kako je odgovarao na neprilike u kojima se našao. Mnogi veruju u staru latinsku poslovicu:  Nomen est omen (ime je znak), prema kojoj ime određuje čoveka. Zaštitna imena tipa Vuk, Vukašin, Vukan su davana jer se „zlo plaši vuka“. Dosta imena se sastoje od osobina koje roditelj želi detetu, kao što su sreća, zdravlje, lepota, dobrota, vlast, mir, pamet itd.

 

 

Komentari (25)

Odgovorite

25 komentara

  1. vojislav ananić

    O poreklu ličnih imena kod Hrvata

    Važnost imena

    Među ljudima nema nikoga bez imena, kaže prastari grčki ep Odiseja. Ime nosi svaki čovjek; otkada, ne znamo. Zasigurno – u nekom obliku oduvijek. S imenom čovjek ulazi u društvo. Za ime pitamo ili ga kažemo kad se upoznajemo. Drago nam je kad nas netko zovne našim imenom. Njime nas roditelji zovu od rođenja, zapisano je u nebrojenim evidencijama, potrebno nam je kad idemo glasovati, kad podižemo plaću, kad šaljemo pismo, kad tražimo posao… Bi li među ljudima uopće mogao biti organiziran život bez imena?
    Znanost o imenima zove se onomastika (prema grčkoj riječi ónoma – ime). Jedna pak definicija veli da je ime „riječ ili više riječi, koje se upotrebljavaju za razlikovanje pojedinog čovjeka“. Uz ime imamo i prezime, pa i nadimak, ali o tome ovdje nije riječ. Ovdje govorimo samo o osobnim imenima, imenima ljudi.
    Ime (latinski: nomen), osobno ime, u starim istočnim kulturama i u biblijskoj tradiciji nije samo izvanjska oznaka osobe, obični znak raspoznavanja, nego izraz same čovjekove biti. Ime je bitni sastojak osobnosti onoga koji ga nosi. Tko nema imena, ne postoji. Kad bi čovjek, u tim kulturama, mijenjao ime, to bi značilo da mijenja zvanje, stalež, svoju osobnu bitnost. U starozavjetnom dijelu Biblije, primjerice, Bog patrijarhu Jakobu mijenja ime u Izrael, a u Novom zavjetu Isus, namjenjujući apostolu Šimunu novu ulogu, mijenja mu ime u Petar. U kršćanstvu je i danas praksa da redovnik ili redovnica stupajući u samostanski život mijenjaju ime, dobivaju novo, redovničko ime. I novi papa uzima novo ime.

    Odabir imena

    Mnogi se prije ili poslije susretnu s pitanjem odabira imena. Osobito roditelji, kad treba da odaberu ime svojem djetetu. Iako je to naoko običan čin, on u praksi stvara povelike probleme i dvojbe. Naravno je da taj izbor u redovitim slučajevima učine roditelji. Tu oni imaju glavnu riječ i, razumljivo, odgovornost. Dakako, u tom mogu potražiti pomoć rodbine, prijatelja, znanaca, knjiga koje govore o tome. I pozitivni zakon predviđa to roditeljsko pravo. Zakon govori i o tome tko to treba da učini, kad roditelja nema: za ostavljenu djecu, nahočad i slične slučajeve.
    Pri davanju, odnosno izboru imena ravnamo se, uglavnom, prema nekim općim motivima. Njih je pak više. Često prema tradiciji u obitelji i kraju u kojem živimo. Tako se negdje prvom sinu daje ime oca ili djeda, a kćerki ime majke ili bake: da ime ostane u obitelji! Nerijetko se ravnamo prema kršćanskoj tradiciji: odabiremo neko svetačko ime iz kalendara ili „ime koje si je dijete donijelo“, tj. ime sveca ili svetice na dan rođenja ili dan blizu djetetova rođendana. Neki se u izboru imena ravnaju političkim motivima pa odabiru djetetu ime upravo popularnih osoba; ili literarnim, umjetničkim motivima pa djeci nadijevaju imena velikih pisaca, slikara, znanstvenika. U tu bismo skupinu mogli ubrojiti i nadjevanje imena poznatih osoba iz nacionalne povijesti. Neki odabiru ime koje im lijepo zvuči, bez obzira na sve druge motive. Ima roditelja koji će djetetu rado odabrati „strano“ ime, iz drugog naroda. Motivi za to su dosta magloviti pa i površni. Kadšto samo zato „da bude kako nitko nema“. Toj skupini pripadaju i sva „modna imena“: popularna u određenu trenutku: imena glumaca, pjevača, zabavljača, športaša… Moda zakratko prođe, a ime ostane cijeli život, pristajalo, ne pristajalo.
    Zapravo, mnogi će to roditelji potvrditi, nije lako odabrati ime. Navedeni i mnogi drugi motivi ukrižuju se i suprotstavljaju. Modi i javnom mišljenju nije se lako odhrvati. Savjetima i željama rodbine i prijatelja teško je ugoditi. Upravo zato o imenu treba na vrijeme i dobro promisliti. Pa i posavjetovati se. Ime nije nevažno! Novi će ga čovjek nositi cijeli život. Treba težiti za tim da mu i pristaje cijeli život.

    Izvori imena

    Jezično podrijetlo pojedinih imena vrlo je različito. U svim se krajevima svijeta za imena uzimaju nazivi raznih prirodnih bića i pojava (životinja, biljaka, nebeskih tijela, meteoroloških pojava, materijalnih predmeta). Ima dosta i takozvanih teoforičnih imena, tj. takvih koji sadrže ime Boga (Teodor = Božidar) ili nekog mitološkog božanstva (Diana). U semitskih naroda imena su često cijele rečenice (napr. Mi-ha-el = „Tko je kao Bog!“). U imenima su katkad izražene vrline koje bi dijete trebalo imati (primjer: Filomena = „ljubljena“ ili – Srećko). Ponekad ime zvuči kao riječ koja označuje neki ljudski ideal (Slava, Mirko). Mnoga, u nas uobičajena imena, imaju korijen u latinskom, grčkom ili u nekome drugom jeziku (Nikola, Klara, Agneza…). Poznati elementi slavenskih imena jesu -mir, -slav, -goj, -kaz i drugi (Trpimir, Berislav, Domagoj, Kazimir…). Ti su dočeci nekad imali svoje značenje, a danas su postali uobičajeni oblici imena na koje ne svraćamo posebnu pozornost.

    Kršćanska kultura imena

    Ime kojim nekoga (na)zovu duboko ponire u čovjekovu osobnost, pripada njegovu identitetu, biću i dostojanstvu. Ime kojim su ga od najranije dobi zvali otac i majka nikada neće zaboraviti. Zato je „imati ime“ nešto jedinstveno i nezamjenjivo; jednako kao imati svoje lice. Imenom i licem čovjek je u mnoštvu ljudskih bića jedinstven, neponovljiv, individua. Nema pa i ne može biti čovjeka bez imena!
    Ipak, čovjek ne nosi ime samo zato da bi se razlikovao od drugih ljudskih bića. Kad bi sve bilo u tome, tada bi se mjesto imena mogle upotrebljavati i brojke. Osobno ime daje više; ono ljudsku osobu uvodi u uzajamnost s drugim ljudima i čini je sugovornikom. Ljubav roditelja i djece, prijatelja i prijatelja, muža i žene upravo izgovaranjem imena dobiva svoju vrijednost, ljepotu, značenje i uzvišenost.
    Ako se o imenu razmišlja vjernički, kršćanski, ono ima još jednu zasebnost. Prorok Izaija zapisuje Božju riječ Izraelu: „Imenom sam te zazvao: ti si moj!“ (Iz 43,1). Upravo to potvrđuju roditelji odabirući ime svojem novorođenčetu. Prorok, međutim, želi reći još nešto čudesnije i dublje: Bog svakoga čovjeka zna po imenu! Obraća se čovjeku kao sugovornik. To nešto važno govori i o samom čovjeku! Ako mu se Bog obraća imenom, znači da Bog s njim računa kao sa suradnikom. Čovjek onda nije slučajnost, već Božji odabranik, osoba, original. Upravo je zato kršćanima već dvije tisuće godina veoma važno ime. Kršćanstvo neprekinuto njeguje kulturu imena, smatra ga važnim. Kršćani biraju ime djetetu! Ne ostavljaju to slučajnosti. Ponajčešće odabiru ime sveca, da bi svake godine iznovice, na svečev kalendarski spomendan, imendanom, posvijestili sebi važnost imena i svetačkog zaštitnika. Za svece kao važne osobe iz mnoštva provjerenih Božjih prijatelja Crkva vjeruje da su pred Bogom snažni zagovornici, a životom uzori svojem imenjaku. Taj odabir kršćanskih roditelja znači i uključenje novorođenog i krštenog čovjeka u zajedništvo neba i zemlje, u perspektivu svakoga svjesnoga vjerničkog života.

    Sadržaj knjige

    Pretežni dio knjige govori o u nas najčešćim imenima. Prvi stavak o pojedinom imenu najprije kratko tumači etimologiju imena, to jest traži korijene i “značenje” imena. Već tu ulazimo u slojevitu povijest ljudskih imena. Zatim redovito slijedi nabrajanje izvedenica ili inačica osnovnog ili temeljnog imena. Time je svagdanja praksa vrlo bogata, a nabrojene su samo odabrane inačice. Već su i mnoge inačice postale osnovna imena i izvor novih izvedenica. To se događa osobito danas. Zato tu nije moguće biti dosljedan.
    Mnoga su imena ušla u život gledom na imena svetaca ili svetica. To je duboka kršćanska tradicija i jedna od značajki ukorijenjenosti u europsku kršćansku kulturu. To je razlog što su – negdje kraće, negdje duže – donošene biografije relevantnih svetaca. To je nov i zanimljiv izlet u povijest i karakterističnosti pojedinih stoljeća. Otkriva nam se koliko smo već po samom imenu utkani u niti dubokih i isprepletenih povijesno-kulturnih korijena. Vrlo se često upravo po imenu otkriva tko smo, odakle; jesmo li skorojevićki “od jučer” ili promišljeni dionici velike zajedničke baštine. Radi boljeg snalaženja i lakšeg traženja u knjizi su navedeni abecedni pregledi osnovnih imena i imenskih inačica te, na kraju, kalendar svetačkih spomendana.

    Antun Jarm

    IZVOR: Antun Jarm, IMENA I IMENDANI, OBITELJSKI IMENAR, Zadar, 1996.

  2. vojislav ananić

    Postoje mnogi zapisi iz naše srednjovjekovne istorije, razni dokumenti, dopisi, proglasi, ugovori, pa i cijele knjige i nije nemoguće doprijeti do njih. Pa su neki ljudi došli do ideje da izvlačei iz tih dokumenata vlastita imena Srba koja se pojavljuju u njima i napravili spisak srbskih srednjovjekovnih imena te je Dragana Amarilis taj skraćeni spisak objavila na svom sajtu.

    Dragana Amarilis je profesor nemačkog i engleskog jezika, autor najposećenijeg sajta za učenje nemačkog i engleskog jezika – abc.amarilisonline.com. Posebnu ljubav i interesovanje, već dugi niz godina, posvećuje etimologiji. Osim toga, ovde se nalaze tekstovi iz raznih oblasti, od dnevničkih zapisa, svega i svačega tu ima.

    Preuzeto sa sajta Zapadni Srbi

    http://amarilisonline.com/srpska-muska-imena-iz-perioda-vladavine-nemacica/

  3. Vojislav Ananić

    O poreklu srpskih imena, u broju iz novembra 2017. bave se i SRPSKE NEDELJNE NOVINE iz Budimpešte, gde se vidi da su Srbi svojim sinovima davali uglavnom imena hrišćanskih svetaca i apostola.

    http://www.snnovine.com/viewer/2017/11/pdfs/sm01.pdf

    http://www.snnovine.com/viewer/2017/11/pdfs/sm02.pdf

    http://www.snnovine.com/viewer/2017/11/pdfs/sm03.pdf

    http://www.snnovine.com/viewer/2017/11/pdfs/sm04.pdf

    Nastavak sledi uskoro, već u sledećem broju.

  4. Vojislav Ananić

    Saša B. Mitrović
    Zapadni univerzitet u Temišvaru

    OSVRT NA srpsku ANTROPONIMIJU U DUNAVSKOJ klisuri

    Cilj ovog rada jeste da prikaže elemente srpskog antroponimskog sistema u Dunavskoj Klisuri, što znači antroponime zabeležene kod Srba u ovom multietničkom geografskom području. Ovu su temu dotakli samo površinski neki naučnici koji su istraživali Dunavsku Klisuru. Proučavanje bilo kojeg antroponimskog sistema jeste za nauku /lingvistiku/ uvek aktuelan i vredan poduhvat jer su antroponimi jezičke jedinice koje, s jedne strane, u svom obliku čuvaju tragove prošlosti i najčešće pokazuju pređene razvojne etape nekog jezika/govora, a s druge strane, poznato je da oni dosta lako podležu promenama koje uzrokuju strani uticaji, promene koje reflekguju međuetničke prilike i odnose na određenoj teritoriji, odnosno odražavaju politiku određenih administracija u određenim periodima, kao i ekstralingvističke aspekte (etničku strukturu stanovništva, stepen kulture i dr,).
    Predmet ovog rada jeste analiza srpskih antroponima u Dunavskoj Klisuri izvršena na osnovu dela inventara imena Srba prikupljenih iz matičnih knjiga rođenih i umrlih pravoslavne srpske crkve u selu Mačević (rum. Macesti), sa ciljem evidentiranja nekih osnovnih aspekata srpskog klisurskog antroponimskog sistema i analize porekla ovih antroponima.
    Drugi aspekt koji želimo analizirati predstavlja stepen prisutnosti odnosa antroponim – toponim.
    Ključne reči: antroponimija, Srbi, Dunavska Klisura, rumunski Banat, strani uticaji.

    Uvod

    Svako ime i prezime ima svoj jezički značaj koji važi u okviru kulturne i jezičke zajednice koja ga je iznedrila.
    Istraživanje imena zapisanih u dokumentima značajno doprinosi poznavanju i dešifrovanju mnogih današnjih antroponimskih struktura. Oslanjajući se na teorijske koncepte i na informacije iz matičnih knjiga rođenih pravoslavne srpske crkve u selu Mačeviću, u ovom radu analiziraćemo način na koji je većina srpskih imena u Dunavskoj Klisuri, iako pod uticajem inostranih lingvističih i ekstralingvističih faktora, najvećim delom sačuvala svoj srpski karakter.
    Antroponimi su jezičke jedinice koje čuvaju tragove prošlosti odražavajući ponekad etape evolucije jezika (kao što je u slučaju prezimena), 
    ali koji, istovremeno, najlakše podležu stranim uticajima dajući verodostojnu etnolingvističku sliku neke oblasti i razotkrivaju različite ekstralingvističke aspekte [Marin, 2002: 149].
    Antroponimski sistem karakteriše se stalnom evolucijom u vremenu, bar dok antroponimska struktura nije fiksirana nekim zakonom / administrativnom uredbom ili nekom određenom pravopisnom normom. Veliki broj antroponima u starim dokumentima odnose se na određenu epohu, situaciju i konkretne okolnosti. Zbog toga, njihovo postojanje se odvija samo unutar određenih vremenskih, kulturnih, socijalnih, ekonomskih i pravnih granica (okvira). Vremenom, neki od njih će biti zamenjeni drugim usled toga što zbog “prirodnih”, administrativnih ili drugih objektivnih razloga oni ne odgovaraju više realnosti koja ih je stvorila. Iako zastarela, većina tih imena, prezimena ili nadimaka i dalje ostaju aktuelna i od značaja zbog važnosti koju ona imaju u studiranju antroponimije, istorije i evolucije određenog jezika ili govora.
    Govoreći o imenu u širem smislu, možemo reći da je ime definicija osobe, to je individualni marker, obavezan oblik za imenovanje lica, najviši znak njegovog identiteta, neophodnog i neodvojivog elementa ličnosti pojedinca.
    Davanje imena tiče se kulture i tradicije svakog naroda. Ime (kršteno) daju deci roditelji, kum ili, u izuzetnim situacijama, administrativni / pravni organi u čijem su nadležstvu deca bez roditelja. Društveni i politički faktori, posebno jaki u određenim istorijskim periodima, izazivaju promene u inventaru imena, a u zadnje vreme estetički faktori, moda ili duh imitacije takođe utiču na izbor imena [Marin, 2003: 181].
    Za razliku od katolika koji često daju više imena novorođenčetu, kod Srba, kao i kod drugih pravoslavnih naroda, ime je, po pravilu, jedinstveno [Constantinescu, 1963: XXIV; Ionita-Iancu, 2012: 27].

    Istorijski i geografski podaci

    Zajedno sa rumunskim stanovništvom u Rumuniji, nalazimo i stanovništva koja govore različitim jezicima. Među njima, posebno mesto, uzimajući u obzir i raznovrsnost i svoju istoriju, zauzimaju stanovništva koja govore dijalekte slovenskih jezika, odnosno dijalekte ukrajinskog, srpskog, hrvatskog, slovačkog, ruskog, bugarskog, poljskog i češkog jezika. Od svih ovih slovenskih jezika, jedan od najstarijih na području Rumunije je srpski jezik; poznato je, takođe, da se najstarija srpska dijaspora nalazi na teritoriju današnje Rumunije.
    Većina govornika srpskog jezika u Rumuniju nalazi se u rumunskom delu Banata, u Tamiškoj i Karaš-Severinskoj, a manji deo u Aradskoj županiji.
    Za ovaj rad izabrano je selo Mačević (rum. Macesti) jer je jedino selo sa 95 posto srpskog stanovništva (samo dve porodice rumunske etničke pripadnosti). Selo je smešteno u Dunavskoj Klisuri, na levoj obali Dunava, u Karaš-Severinskoj županiji, udaljeno tri kilometra od naselja Stara Moldava i tri kilometra od Požežene. Kroz Mačević prolazi put koji vezuje Oršavu za Oravicu. Mačević se nalazi na 81 metar nadmorske visine, opkoljeno je sa svih strana karpatskim planinskim vencem pokrivenim gustim šumama. Prvi put se Mačević pominje u dokumentima 1515. godine pod nazivom Macsohovicz [Bama, 2009: 66]. Potom se ponovo pominje 1713. godine u Opisu Vršačko – Karansebeške eparhije, ali samo sa tri doma [Krstić, 2002: 18]. Na karti generala Mercija iz 1723. godine zabeleženo je pod imenom Mathiovecz, slede potom i drugi zapisi pod manje-više sličnim imenima: 1761. godine – Matiovaz, 1829. godine – Macsevacs i Machevich, 1840. godine – Macsevich, 1911. selo je nosilo mađarsko ime Matyasmezč, a od 1919. godine nosi rumunski naziv – Mace^ti [Krstić, 2002: 18; Suciu, 1967: 382].
    Mačević dugo vremena nije imao crkvu, pa do izgradnje svoje crkve vernici su išli na bogosluženje u sveti hram iz susedne Stare Moldave. Mačevčani su svoju crkvu podigli 1856. godine, a hram je bio posvećen Vaznesenju Gospodnjem [Stanojlović, 1938: 107].
    Poreklo srpskih imena u dunavskoj klisuri
    Ova analiza srpskih antroponima u Dunavskoj Klisuri je izvršena na osnovu jednog /manjeg/ dela inventara imena prikupljenih iz matičnih knjiga rođenih i umrlih pravoslavne srpske crkve u Mačeviću. Kao što smo naveli, srpska pravoslavna crkva u Mačeviću sagrađena je 1856. godine. Najstarija matična knjiga koja se danas nalazi u crkvi jeste matična knjiga umrlih u kojoj je prvi zapis iz 1896. godine, a najstarija matična knjiga rođenih počinje 1922. godinom.
    Takođe, sakupljen je materijal i na terenu od informatora kako bi imali realnu sliku korištenih imena paralelno sa imenima upisanim u matičnim knjigama (slučaj hipokiristika). Analiza obuhvata period do 1896. godine do danas.
    U našoj analizi srpskih imena prihvatili smo klasifikaciju Anke Berkaru [2014: 33] koja obuhvata tri velike kategorije:
    I. Tradicionalna narodna imena
    II. Biblijska i kalendarska imena
    III. Moderna imena 

    I. Tradicionalna narodna imena
    Sloj tradicionalnih narodnih imena može se svrstati u dve kategorije:

    1. Idioglotska [Bjelanović, 1988: 56] imena i njihovi prosti hipokoristici
    2. Tradicionalna narodna imena koja potiču od apelativa i vlastitih imena:
    a) imena koja imaju kao osnovu toponim ili geografski termin;
    b) imena sa fitonimskom osnovom;
    v) imena od zoonimskih osnova;
    g) imena po osobinama;
    d) imena vezana za astralni svet;
    đ) zajednička imena iz raznih domena.
    Obe kategorije imena, u prošlosti, su bile stvorene od zajedničkih reči. Svrstali smo ih u dve kategorije jer imena u prvoj kategoriji predstavljaju najstariji sloj srpskih imena.

    I.1. Idioglotska imena (imena sa dve osnove) koja se sastoje od starih leksema predstavljaju najstariji sloj srpskih imena [Bercarn, 2014: 35].

    Ova imena, u principu, su muška imena od kojih su izvedeni i ženski oblici (na pr. Branislav >Branislava, Dragoslav >Dragoslava, Božidar > Božidarka, i dr.) [Bercaru, 2014: 35].
    U ovoj kategoriji postoje i imena iz čijeg sastava je glas l nestao nakon fonetskih procesa. Zbog toga danas imena bez l nisu tretirana kao varijante istog imena (sa l), već se ona osećaju kao nezavisni antroponimski oblici [Bercaru, 2014: 35]. Inventar imena prikupljenih iz matičnih knjiga rođenih i umrlih obuhvata razdoblje od 1896. godine do danas, imena. Njih ćemo u nastavku prikazati po azbučnom redosledu, a u zagradi, posle svakog imena, je beležena i njihova frekvencija:
    Bogdan (6) – složeno ime od slovenskih osnova Bog-+-dan
    Bogdana (2) – izvedeno od muškog imena Bogdan + suf. -a
    Bogoljub (13) – složeno ime od slovenskih osnova Bog + o + ljub(iti)
    Božana (6) – izvedeno od muškog Boža + suf. -na
    Božidar (36) – složeno ime od slovenskih osnova Boži(ji) + dar
    Božidarka (9) – izvedeno do Božidar + suf. -ka
    Borislav (9) – složeno ime od slovenskih osnova Bor(iti) + slav
    Borislava (2) – izvedeno od muškog imena Borislav + suf. -a
    Branimir (1) – složeno ime od slovenskih osnova rani(ti) + mir
    Branislav (3) – složeno ime od slovenskih osnova brani(ti )+ slav 
    Branislava (1) – izvedeno od muškog imena Branislav + suf. -a Velimir (7) – složeno ime od slovenskih osnova vele(ti) + mir Veroljub (3) – složeno ime od osnova vera + ljub(iti)
    Vidosava (2) – složeno ime od slovenskih osnova vid + slav + suf. -a (sa disimilacijom grupe sl>l)
    Vitomir (2) – složeno ime od slovenskih osnova vit- + o + -mir Višislava (1) – varijanta imena Višeslava, složeno ime od muškog imena Višeslav
    Vladimir (6) – složeno ime od slovenskih osnova vlad(ati) + mir Vladislav (4) – složeno ime od slovenskih osnova vlad(ati) + -i- + slav
    Vlastimir (8) – složeno ime od slovenskih osnova vlast + i + mir Desimirka (2) – izvedeno od muškog imena Desimir + suf. -ka
    Dobrivoj (17) + Dobrivoje (1) – složeno ime od slovenskih osnova dobri + voj
    Dragoljub (13) – složeno ime od slovenskih osnova drag + o + ljub Dragomir (1) – složeno ime od slovenskih osnova drag + o + mir Dragoslav (2) – složeno ime od slovenskih osnova drag + o + slav Dragosava (1) – isto kao Dragoslava (sa disimilacijom grupe sl>l) Dragoslava (2) – izvedeno od muškog imena Dragoslav + suf. -a
    Živodar (6) – složeno ime od slovenskih osnova živ + o + dar Živodarka (2) – izvedeno od muškog imena Živodar + suf. -ka Zvonimir (1) – složeno ime od slovenskih osnova zvon(iti) + i + mir
    Zlatibor (4) – složeno ime od slovenskih osnova zlat(o) + i + bor Zlatiborka (2) – izvedeno od muškog imena Zlatibor + suf. -ka Leposava (6) – složeno ime od slovenskih osnova lep + o + slava (sl > l) Ljubomir (7) – složeno ime od slovenskih osnova ljub(iti) + mir Milivoj (10) – složeno ime od slovenskih osnova mil + i + voj
    Milorad (12) – složeno ime od slovenskih osnova mil + o + rad Milosav (1) – složeno ime od slovenskih osnova mil + o + slav (sl > l) Milosava (2) – izvedeno od muškog imena Miloslav + suf. -a (sl > l) Milosavka (1) – izvedeno od muškog imenaMiloslav + suf. -ka (sl > l) Miodrag (8) – složeno ime od slovenskih osnova mio (<mil) + o + drag Miomir (4) – složeno ime od slovenskih osnova mio + mir
    Miroljub (2) – složeno ime od slovenskih osnova mir + o + ljub Miroljupka (1) – izvedeno od muškog imena Miroljub + suf. -ka Miroslav (6) – složeno ime od slovenskih osnova mir + o + slav Negosim (4) – izvedeno od korena neg- (< negovati)+ sim (< ?!)
    Radivoj (1) – složeno ime od slovenskih osnovarad + i + voj (<vojevati) Radmila (8) – složeno ime od slovenskih osnova rad + mil(a) 
    Radoslav (14) – složeno ime od slovenskih osnova rad + o + slav Selimir (2) – složeno ime od slovenskih osnova sel- (< seliti ili selo) + i + mir
    Svetislav (4) – složeno ime od slovenskih osnova svet + i + slav- (<slaviti)
    Svetozar (14) – složeno ime od slovenskih osnova svet + o + zar- (<zariti)
    Slavoljub (6) – složeno ime od slovenskih osnova slav(a) + o + ljub -( l)
    Stanislav (4) – složeno ime od slovenskih osnova stan- (<stati, stani) + slav
    Stanislava (1) – izvedeno od Stanislav + suf. -a
    Tomislav (1) – složeno ime od stranog imena Toma i slovenskog korena slav
    Časlav (1) – složeno ime od slovenskih osnova Čas + slav
    Čedomir (2) – složeno ime od slovenskih osnova čedo + mir
    Prosti hipokoristici izvedeni od idioglotskih imena su manje brojniji jer mogu biti izvedeni od više antroponima, ali su frekventniji; na primer Rada, koji ima isti oblik i za mušku i za žensku osobu, a idioglotska imena od kojih je izvedeno ime su: Radoslav, Radomir, Radmila, Radomira, Radoslava, Radenko, Radivoj i dr.
    Boža (13) – hipokoristik od Božidar ili Bogoljub + suf. -a
    Bora (2) – hipokoristik od Borislav ili Borivoj/Borivoje + suf. -a Brana (3) – hipokoristik od Branimir + suf. -a
    Vela (1) – hipokoristik od Velibor ili Velimir (< vel- + suf. -a)
    Velja (5) – hipokoristik od Velimir (< vel- + suf. -a ili -ja)
    Veljko (1) – izvedeno od Velj(a) + suf. -ko
    Vida (1) – hipokoristik od Vidos(l)ava (< vid + suf. -a)
    Vlada (4) – hipokoristik od Vladis(l)av ili Vladimir (< vlad- + suf. -a Vlasta (3) – hipokoristik od Vlastimir (< vlast- + suf. -a)
    Voja (1) – hipokoristik od Vojislav (< voj- + suf. -a)
    Desa (1) – hipokoristik od Desimirka (< des- + suf. -a)
    Zvonko (4) – hipokoristik od Zvonimir (< zvon- + suf. -ko)
    Mila (2) – hipokoristik od Milosava/Milosavka, Milica, Radmila (< mil- + suf. -a)
    Mile (8) – hipokoristik od Milorad (i/ili Miroljub, Milosav, Milan) + suf. -e 
    Mira (1) – hipokoristik od Miroljuba/Miroljupka, Miroslava (<mir- + suf.-a)
    Rada (4) (žensko ime) – hipokoristik od Radoslava, Radomira, Radmila, Radinka (<rad- + suf. -a)
    Rada (6) (muško ime) – hipokoristik od Radoslav, Radomir, Radimir, Radenko, Radivoj, Radoslav (<rad- + suf. -a)
    Slavče (2) – hipokoristik od Slavoljub (<slav- + suf. -če)
    Stana (53) – hipokoristik od Stanimira, Stanislava (<stan- + suf.
    -a)
    Toza (6) – hipokoristik od Svetozar sa sufiksom -a
    Toma (4) – hipokoristik od Tomislav (< Toma + suf. -a)
    Čeda (1) – hipokoristik od Čedomir (<Čed- + suf. -a)
    1.2. U kategoriji tradicionalnih narodnih imena koja potiču od apelativa i vlastitih imena nabrojaćemo manji broj imena, jer, iako većina imena nemaju više nikakvu vezu sa osnovnim značenjem, postoji ipak izvestan broj antroponima čiji oblik podseća na apelativ od kojeg potiče [Bercarn, 2008: 87-98].

    a) imena koja imaju kao osnovu toponim, etnonim ili geografski termin
    Imaju kao osnovu geografski termin, toponime, hidronime i etnonime koji su poprimili antroponimsku funkciju:

    Osnova hidronim:

    Drina (1) – od top. Drina
    Jadran (4) – od top. Jadran /Jadransko more/
    Jadranka (2) – od top. Jadran /Jadransko more/ sa sufiksom -ka Osnova toponim:
    Varadinka (2) – od top. Varadin + suf. -ka Osnova etnonim:
    Slavenka (1) – od imen. Slaven, Sloven + suf. -ka Slovenka (2) – od imen. Sloven + suf. -ka
    Srbinka (3) – od imen. Srbin + suf. –ka
    Osnova geografski termin:
    Goran (3) – od korena gor- (<gora) + suf. -an Gorica (4) – od korena gor- (<gora) + suf. -ica
    b) imena sa fitonimskom osnovom
    Bosiljka (17) – od imen. bosiljak + suf. -ka Đurđevka (1) – od imen. đurđevak + suf. -ka Jablan (1) – od imen. jablan
    Javorka (2) – od imen. javor + suf. -ka 
    Jasmin (3) – od imen. jasmin
    Jasmina (1) – od imena jasmin + suf. -a Karanfila (18) – od imen. karanfil + suf. -a Koviljka (10) – od imen. kovilj + suf. -ka
    Nevena (1) – od men. neven + suf. -a
    Nevenka (2) – od imen. neven + suf. -ka
    Ruža (4) – od imen. ruža
    Ružica (9) – od imen. ruža + suf. -ica
    Smilja (6) – od korena smilj- (<smilje) + suf. -a Smiljana (2) – od korena smilj- + suf. -ana
    Cveta (5) – od men. cvet + suf. -a
    Cvetko (17) – od imen. cvet + suf. -ko

    v) imena od zoonimskih osnova

    Vuk (1) – od imen. vuk
    Vukica (2) – od imen. vuk + suf. -ica (nepalatalizovan oblik)
    Golub (6) – od imen. golub
    Golubica (2) – od imen. golub + suf. -ica

    g) imena po osobinama

    Velika (3) od prid. velik, -ka
    Velinka (6) od gl. veleti + suf. -inka
    Veselin (3) od osnove vesel (< veseo ili veseliti /se/) + suf. -in
    Veselinka (2) od osnove vesel (< veseo ili veseliti /se/) + suf. -inka
    Gordana (6) – od prid. gord, gorda + suf. -/a/na
    Darinka (52) – od prid. dar + suf. -inka
    Divna (10) – od korena div- (<prid. divan) + -na
    Draga (5) – od prid. drag + suf. -a
    Dragan (12) – od prid. drag + suf. -an
    Dragi (3) – od prid. drag + suf. -i
    Dragutin (17) – od prid. drag + suf. -utin
    Duša (1) – od imen. duša
    Dušan (23) – od imen. duša + suf. -an
    Dušica (3) – od imen. duša + suf. -ica
    Žarko (6) – od prid. žarki, -ka, -ko
    Živa (51) – od osnove živ- (<gl. živeti ili od prid. živ) + suf. -a
    Živka (11) – od osnove živ- + suf. -ka
    Živko (1) – od osnove živ- + suf. -ko
    Živojin (16) – od osnove živ- + suf. -oje +-in
    Života (1) – od osnove živ- + suf. -ota
    Zdravka (2) – od osnove zdrav + suf. -ka
    Zdravko (3) – od osnove zdrav + suf. -ko
    Ljuba (17) – od osnove ljub- (< gl. ljubiti) + suf. -a
    Ljube (1) – od osnove ljub- + suf. -e
    Ljubica (41) – od osnove ljub- + suf. -ica Ljubiša (2) – od osnove ljub- + suf. -iša
    Milan (24) – od osnove mil (mio) + suf. -an Mileva (31) – od osnove mil + suf. -va
    Milena (8) – od osnove mil + suf. -en + suf. -a Milenko (3) – od osnove mil + suf. -en + – ko Milica (57) – od osnove mil + suf. -ica
    Miloš (8) – od osnove mil + suf. -oš
    Milutin (14) – od osnove mil + suf. -utin Mladen (49) – od osnove mlad + suf. -en
    Nada (9) – od imen. nada
    Nenad (4) – od negacije ne- + osnove nad- (<nadati /se/) Radenko (4) – od osnove rad- + suf. -en +suf. -ko
    Radinka (6) – od osnove rad- + suf. -in + suf. -ka
    Razumena (2) – od imen. razum + suf. -en + suf. -a
    Razumenka (10) – od imen. razum + suf. -en + suf. -ka
    Sretko (3) – od osnove sret- (< sretan) + suf. -ko
    Staniša (1) – od antrop. Stana (osnova stan-) + suf. -iša Stanka (1) – od antrop. Stana (osnova stan-) + suf. -ka Stanko (15) < antrop. Stana (osnova stan-) + suf. -ko
    d) imena vezana za astralni svet
    Danica (57) – od Danica (astronim)
    Zvezda (2) – od imen. zvezda
    Zvezdan (1) – od osnove zvezd- + suf. -an
    Zvezdana (2) – od osnove zvezd- + suf. -na
    Zvezdanka (1) – od osnove zvezd- + suf -anka
    Zora (2) – od imen. zora
    Zoran (4) – od osnove zor- + suf -an
    Zorica (6) – od osnove zor- + suf -ica
    Zorka (3) – od osnove zor- + suf + -ka
    đ) zajednička imena iz raznih domena
    Biserka (6) – od imen. biser + -ka
    Zlata (3) – od osnove zlat- + suf. -a
    Zlatija (1) – od osnove zlat- + suf. -ija
    Jesena (3) – od imen. jesen+ suf. -a
    Kosana (2) – od osnove kos- (< imen. kosa) + suf. -na
    Kruna (2) – od imen. kruna
    Krunica (1) – od osnove kruna + suf. -ica
    Snežan (2) – od prid. snežan
    Snežana (6) – od prid. snežan suf. -a

    P.Biblijska i kalendarska imena

    Srpski antroponismki sistem pretrpeo je promene sa širenjem hrišćanstva na srpske teritorije. Antroponimski sistem je obogaćen imenima iz Starog i Novog Zaveta i iz pravoslavnog crkvenog kalendara. Kalendarska imena su ušla u srpski jezik naročito preko grčkog jezika [Stijović, 1996: 169], a u Dunavskoj Klisuri antroponimski sistem je znao i za katolička kalendarska imena uvedena posredstvom (uticajem) mađarskog, nemačkog i češkog življa.
    Inventar biblijskih i kalendarskih imena predstavlja niz imena koja se javljuju u Dunavskoj Klisuri. Kao ime-naslov izabrali smo oblik najbliži obliku imena iz Grkovićevog rečnika srpskih imena [1997], ali navedeni su i hipokoristici i izvedenice istog imena (u zagradi je frekvencija svakog imena):
    Agnica (6) (v. staroslov. agnl)
    Aksentije (4) – hipokoristik Aksa (4)
    Aleksandar (22)/Aleksander (8) – hipokoristici Aca (2), Šandor (5), Saša (8)
    Aleksandra (4)
    Ana (12) – izvedenice/ hipokoristici Anica (2), Anka (3)
    Angelina (44) + izvedenica / hipokoristici Angelka (1)
    Anđelko (18) + izvedenica/ hipokoristici Anđelka (9), Anđelika (1) Arkadije (3)
    Aron (3)
    Vasilije (3) – hipokoristik Vasa (7)
    Vera (13) – hipokoristik Verica (6)
    Gavrilo (1)
    Georgije (19)
    Dimitrije (12) – hipokoristiciMita (13), Mitar (4)
    Đorđe (7) – hipokoristik Đoka (18)
    Ekaterina (3) – hipokoristici Katarina (7), Kata (6) + izvedeni hipokoristik Katica (10)
    Eufimija (2) – hipokoristik Femka (1)
    Ivan (20) – hipokoristik Iva (4) + izvedenica Ivanka (6)
    Ilija (48)
    Isidor (6)
    Isidora (1)
    Jelena (8) – hipokoristici Jelica (13), Lenka (7)
    Jovan (9) – hipokoristici Jova (3), Joca (10) + izvedenica Jovanka (8) Marija (27) – hipokoristici Mara (13), Marica (7)
    Matej (1) / varijante Mateja (1) i Matija (1) – hipokoristik Mata (3) Mihailo (2) / varijanta Mihajlo (9) – hipokoristik Miša (6)
    Nikola (18) – hipokoristik Nika (9)
    Pavle (3)
    Petar (8) – hipokoristik Pera (7) Sava (16)
    Sofija (15)
    Teodor (3)
    Toma (4)

    III. Moderna imena

    Zahvaljujući graničnom položaju, srpski antroponismki sistem Dunavske Klisure, pretrpeo je razne uticaje tokom vremena: turski, mađarski, nemački, rumunski, kojima treba pridodati uticaje iz kultura razvijenih naroda poput engleske, francuske pa i italijanske. Najveći uticaj koji se danas oseća jeste rumunski. U ovom delu rada predstavićemo antroponime koji se ponovo pojavljuju u srpskom antroponimskom sistemu Dunavske Klisure ali i novije antroponime koji nisu postojali u prošlosti.
    Muško ime Slobodan i žensko Slobodanka, iako su prevodi sa grčkog jezika (i poznati iz davnina), u drugoj polovini devetnaestog veka postaju veoma popularni i ulaze u srpski antroponimski sistem zbog njihove semantike koja je bila u skladu sa oslobodilačkim duhom koji je zahvatio balkanske narode u tom periodu [Grković, 1984: 211-212].
    Rumunski uticaj, koji je danas najjači, odražava se i u antroponimiji Klisuraca. Tako imamo pozajmljena rumunska imena mesto istovetnih srpskih imena: Mihai, Elena, Alexandru, George/Gheorghe, Nicolae i dr., umesto srpskih varijanti Mihajlo, Jelena, Aleksandar, Đorđe/Ggorgije, Nikola i dr.
    Što se tiče engleskog uticaja, pojavljuju se hipokoristički oblici za muške i ženske osobe koji se završavaju na -i tipa: Suzi – od Suzana i Sneki – od Snežana.
    Odnos antroponim-toponim
    Što se tiče odnosa antroponim-toponim, u Dunavskoj Klisuri, kao što smo pomenuli ranije u radu, pojavljuje se manji broj imena koja potiču od toponima. Njihova osnova je toponim, hidronim ili etnonim koji su poprimili antroponimsku funkciju: Drina, Jadran, Jadranka, Varadinka, Slavenka, Slovenka, Srbinka, Goran, Gorica. Imena Jadran, Jadranka, Goran, iako se pojavljuju u malom broju, dosta su popularna u ovim krajevima, a ostala navedena imena pojavljuju se sporadično.

    Zaključak

    Rad ima cilj da prikaže elemente srpskog antroponimskog sistema Dunavske Klisure, što znači antroponimi prisutni kod Srba u ovom multietničkom geografskom području. Ova tema je dotaknuta samo površinski od strane nekih naučnika koji su proučavali Dunavsku Klisuru.
    Nakon analize možemo reći da u Dunavskoj Klisuri najbrojnija su idioglotksa tradicionalna narodna imena sa svojim hipokoristicima i izvedenicama, a zatim, po broju, slede biblijska i kalendarska imena.
    Naporedno sa napretkom moderne tehnologije, strani jezici utiču sve više na srpski govor Dunavske Klisure i na antroponimski sistem, tako da postoji velika mogućnost da, za nekoliko godina, antroponimska slika Dunavske Klisure bude sasvim drugačija.

    • Radovan Jovčić

      Mnogo je složenije objašnjenje imena, nego ovako kako ste vi objasnili. Svako ko želi više, i jasnije, posjetite moj jutjub kanal Radohna Grmečki. Godinama se bavim srpskijem imenoslovljem, skupih nekoliko 100000 različitijeh domaćijeh srpskijeh imena.

  5. Vojislav Ananić

    Stara imena u Dečanskoj hrisovulji

    http://www.sedmica.me/346q6/

    Izvor: MAGAZIN SEDMICA

    • Vojislav

      Srednjovekovna srpska muška imena: Koliko zajedničkog imamo sa narodom sv. Save?
      Mile Perić

      07:40 23.03.2023.
      0
      SMSFacebookVkontakteTwitterViberWhatsAppTelegram“Kako nam se zovu deca, braća, sestre i roditelji? Koliko zajedničkog mi današnji realno imamo sa narodom sv. Save, Dušana Silnog i Uroša Nejakog, Marka Kraljevića i vile Ravijojle, kneza Lazara, Jefimije i Kosovke devojke, sa onima od kojih potiče Mehmed-paša Sokolović?“, zapitao se Mile Perić, legendarni novinar i voditelj, čiju vam objavu sa društvenih mreža prenosimo.
      Pre tačno sedam godina napravio sam ovu dole zastrašujuću listu srednjovekovnih srpskih muških vlastitih imena korišćenih u valjevskom i užičkom kraju pre pet vekova. ”Zastrašujuću” možda samo za mene i samo zbog ovog ovde otkrića dokaza da smo se i koliko smo se vremenom odrodili od kulturne tradicije svojih predaka i svog naroda.
      Evoluirali ili devoluirali, pitanje je sad. I ako nijedno ondašnje ime danas ne postoji među Srbima onda stoji pitanje jesmo li mi uopšte isti narod s ovim ljudima dole ili su oni bili neki sasvim drugi narod?
      Vučihna, Radohna, Vojihna, Stančina, Dragobrad, Dabiživ, Skorisav, Milobran, Mijobrat, Vukman, Tihosal, Boleta, Bojčin, Boretko, Zorko, Premija, Dobrenko, Gojin, Rađa, Hrvoje, Hrvojić, Hrvatin, Marin, Stepko, Juraj, Hranko, Herak, Ivaniš, Miliš, Maleš, Mrgaš, Seliša, Bolašin, Opašin, Brajan, Rajan, Brajin, Brajak, Bratan, Bojin, Mirčin, Pustan, Prerat, Radmir, Jaka, Jako, Pava, Pavko, Rabar, Boguta, Dubrovac, Šišman, Šišan, Raleta, Radič, Branič, Đurain, Dobrivojin, Dobrutko, Vujaš, Radal, Tomaš, Vitko, Pustain, Petrajin, Pribrad, Prerad, Vukdrag, Vidac, Dabica, Boja, Nikun, Radun, Mirosal, Mirak, Ljubač, Smoljan, Došlac, Dragilja, Prtko, Bučanja, Mihač, Nejak, Malin, Obluša, Vučerin, Vlkan, Rasav, Omač, Vidač, Miračin, Brezak, Ognjica, Komlen, Vukač, Kordan, Stanisal, Dobrosal, Vladisal, Stojisal, Petrisal, Branisal, Mirčina, Vukojin, Pavun, Bratun, Vitan, Vukmir, Jako, Resan, Vukač, Milak, Milaš, Milojin, Božijak, Radonje, Stepac, Pribil, Rajič, Bogoje, Branuš, Radoč, Rado, Raden, Dragul, Dobrul, Manul, Tohul, Dančul, Branul, Rado, Boje, Hrelja, Rahač, Herek, Pudarina, Smoljan, Branica, Mihač, Milovac, Kojčin, Vučerina, Bačina, Vučeta, Durađ, Karan, Radoč, Brajčin, Plaviša, Hrabak, Čaburin, Rajič, Toplić, Rajak, Radota, Račina, Petrinja, Petak, Rajčin, Vukić, Pudarin, Dimitrašin, Radočina, Radovac, Radavac, Borovac, Stojić, Petrić, Selak, Budić, Kraguj, Šobota, Dujan, Mijoko, Krćun, Lalac, Petrij, Petrajica, Šobota, Božićko, Ivašin, Radojin, Branić, Bursać, Bogica, Bogovac, Bajica, Milac, Milajac, Prijak, Vučak, Vukša, Vulica, Vukosav, Dijak, Bojko, Prebegar, Grubač, Petuš, Duko, Rado, Radon, Vlkosav, Sredojin, Bogojin, Vitas, Radonja, Baljina, Klisura, Rajin, Labota, Dragaš, Radmil, Radmio, Rahoj, Momčil, Radočina, Bože, Šajin, Jovaš, Milajić, Papak, Dragolj, Maroje, Bogavac, Malić, Potinić, Bratac, Jovaniš, Đotuš, Dobrun, itd.
      — ekstrahovao svojeručno i preuzeo iz knjige “Turski katastarski popis zapadne Srbije XV i XVI vek, knjiga II“, 1985.

      Izvor: politički.rs
      Oznake: imena, Mile Perić, Srbi, srednji vek