Порекло презимена, село Милатовићи (Лучани, Горње Драгачево)

2. јул 2013.

коментара: 17

Порекло становништва села Милатовићи, оштина Лучани. Према студији Косте Јовановића “Горње Драгачево” из 1908. године.

 

Најстарије су породице:

Вукићевићи славе Ђурђев-дан;

Капларевићи, славе Арханђелов-дан;  Калајџићи, славе Арханђелов-дан; и Вуличевићи славе Ђурђиц.

Они су староседеоци и не памти се када су и одакле досељени. Само се за Капларевиће прича ово. „Кад је турски зулум додијао они се дигну да беже, али их у путу пресретну разбојници и отму им стоку, а они се врате.“. – Капларевића има одсељених у Кукићима, Мршинцима, Атеници – трнавски срез – и Лопатници (жички срез), а Калајџића (једна кућа) у Јежевици (трнавски срез).

Ружићи, Ђокићи и Симеуновићи су постали од Вуличевића и сви славе Ђурђиц.

Поповићи су постали од Вукићевића и славе Ђурђев-дан. Веле, да су од Поповића постали Катанићи у селу Бечњу (љубићски срез). Катанићи (Милићевићи) славе Ђурђев-дан. Катанићи су старином из Херцеговине, но прво су били настањени у селу Милатовици код Сјенице, па су одатле прешли у Бечањ. (Етнографски зборник, књ. V. О љубићским селима од Рад. Илића стр. 59). Да није погрешно речено Милатовица код Сјенице место Милатовићи у Драгачеву?

Почетком друге половине 18. века доселили су се:

Гогићи, славе Лучин-дан. Не знају одакле су досељени.

Томићи (Москови) су се доселили из Колашина у Црној Гори. Прича се, да је један од предака ишао у Русију и зато се зову Москови. Славе Никољ-дан.

Јовановићи (Средовићи) славе Ђурђев-дан. Њихов је чукундед, Јован, дошао од Сјенице. По његовом сину Средоју зову се и Средовићи (Средојевићи). Средојев је син Тодор, веле, војевао са Карађорђем. Веле да од ове породице има одсељеника у Врнчанима (под Кабларом).

Сатарићи су се доселили из Миросаљаца (Драгачево), где још има од ове породице, и прича се да су турског порекла, од неког Турчина Сатаре, који се покрстио, а старином је био из Ужица. Славе Јовањ-дан.

Пред Карађорђев устанак доселили су се:

Вучковци, славе Ђурђев-дан. Доселили су се из Сувог Поља.

Зечевићи, славе Никољ-дан. Миливоја, деду Илијиног (коме је 60 година) је довео као мало дете – а умро је кад му је било 100 година – његов дед од некуд из Старог Влаха (неки веле из Црвене Горе). Прича се, да је старац – дед – водио собом једнога јараца натовареног двема поњавама, на коме је Миливоје јахао, кад год би се путем уморио.

Бабићима је дошао прадед као припуз из Равне Горе (Стари Влах). Славе Никољ-дан.

Ћурчије славе Митров-дан. Доселили су се из Шолаћа (студенички срез).

Шолајић се такође доселио из Шолаћа. Слави Алимпијев-дан.

За Карађорђа су се доселили:

Михаиловићи (Смокићи) славе Јовањ-дан. Њихова се мајка преудала из Сјенице за Капларевића у овом селу, и Стеван, дед Милана Капларевића (60 година) довео их је као децу.

После Карађорђа дошли су:

Остојићи од некуд из Старог Влаха пре 50 година.

Басарић је дошао као припуз из Доњег Дупца (Драгачево) пре 50 година. Слави Ђурђиц.

Сарић је дошао као припуз из Горњег Дупца пре 50 година. Слави Никољ-дан.

Вукасановићи чији је отац дошао као припуз из Пекчанице (жички срез) пре 50 година. Ђед Вукасан је био тувекџија, те се зато зову Тувегџићи.

Стевановић је дошао као припуз из Петнице (трнавски срез) пре 40 година. Слави Јовањ-дан.

Спасојевић је дошао као припуз из Виче (Драгачево) пре 30 година. Слави Василијев-дан (1. јануара).

Радичевић је дошао као припуз из Каоне (Драгачево) пре 20 године. Слави Ђурђев-дан.

Данашњи су Милатовићи старије село но Губеревци. Из порекла њихових становника се види, да у њима има породица, за које се не зна да су досељене, него се вели, да су староседеоци, и овде су од када се памти. Гледајући, пак, на време досељавања првих породица, може се узети, да су ове старе породице биле у Милатовићима почетком 18. или још у 17. веку, а могућно, да оне чине прелаз између данашњег и старијег насељења, које је пре данашњег постојало.

У списковима из 1822. год. Милатовићи су имали 28 кућа, а гледајући на данашњи број кућа оних породица, које су се доселиле после тога пописа, може се рећи да је од тада село расло само прираштајем.

Обетина је у Милатовићима први дан Св. Троице.

 

ИЗВОР: Коста Јовановић, “Горње Драгачево” (Насеља српских земаља, књига 5 – СЕЗ, књига XI, Београд 1908).

Коментари (17)

Одговорите

17 коментара

  1. Ugljesa Babic

    Moje ime je Ugljesa Babic, otac mi je rodjen i odrastao u Vlasteljicama. Babici slave Svetog Nikolu i po prici pokojnog oca nasi su dosli negde iz Berana, pleme Vasojevici. Molio bih da mi proverite te informacije.

    Unapred zahvalan

    • Momcilo

      Babici iz Milatovica su poreklom iz Babinog Dola kod Sipova u Bosni. Po tom mestu su i dobili prezime. To mesto postoji i danas. Pouzdan podatak za ovo je Maticna kniga umrlih crkve u Kaoni gde je upisano da je umro Milija Babic 1882 godine u svojoj 83.godini. Mesto rodjenja Sipovo u Turskoj. Pozdrav od Momcila.

  2. Radojica Kalajdzic

    Prve familije koje su doseljene u Milatoviće su: Kaplarevići, Kalajdžići, Vukićevići (u koje spadaju i Popovići) i Skitnje (Vulićevići, Antonijevići, Ružići i Simeunovići).

    Starosedeoci:

    Kaplarevići

    Prezime Kaplarević potiče od vojničkog čina – “kaplar”. Kaplar je najniži čin u vojsci i odgovara sadašnjem činu desetar. Ne zna se zasigurno odakle su i kada došli u Milatoviće. Postoji jedno predanje ostalo od starina da su Kaplarevići došli iz Rožaja, a da se prvi koji je došao zvao Mina, koji je sa sobom doveo sedam sinova. Najverovatnije je da su u Milatoviće došli početkom XVIII veka. Krsna slava Kaplarevića u Milatovićima je Sveti Nikola.

    Kalajdžići

    Kalajdžija je zanatlija starog zanata, koji kalajiše posuđe. Prezime Kalajdžić je nastalo po zanimanju rodonačelnika ove familije. Za Kalajdžiće u Milatovićima Kosta Jovanović kaže da su starosedeoci i da su tu od kada se pamti. Ne zna se kada su doseljeni i odakle u Milatoviće, ali je verovatno da su došli negde početkom XVIII veka. Krsna slava Kalajdžića je Sv. Arhangel Mihailo. Danas Kalajdžića čiji se koreni nalaze u selu Milatovićima, ima osim u Milatovićima i u sledećim mestima: Ježevici, Lipnici, Adranima, Mrsaću, Lukama, Gornjem Dupcu, Kraljevu, Čačku, Užicu i Beogradu.

    Vukićevići

    Knez Vukić (1599 – 1693) koji se iz Lopata doselio u Trešnjevo 1691. godine je imao pet sinova. Jedan od sinova mu se zvao Pavić (1634-1711). Pavić je imao sinove Radoslava, Milovana, Vuka i Vukića. Radoslav je bio hajduk. On je sa braćom Vukom i Vukićom 1737. godine bio u pohodu Vasojevića, Klimenta, Kuča, Pipera i Bratonožića ka Šumadiji do Jelice planine. Cilj pohoda je bio da se uz pomoć austrijske vojske, koja je u to vreme zauzela celu Šumadiju, do Jelice planine, oslobode od turaka. U tom pohodu su bili poraženi. Posle poraza neki se vraćaju nazad, neki prelaze na austrijsku teritoriju, a Vuka i Vukić ostaju u Srbiji gde su zasnovali porodice. Od Vukića Pavićevog najverovatnije potiču Vukićevići u Milatovićima. Od Vukićevića je nastala familija Popovići, po svešteničkom zvanju. Prvi sveštenik ili pop za koga znamo je Milić Popović koji je popisan 1822. kao pop Milić, u tefteru čibuka za tu godinu. Slava Vukićevića i Popovića je Đurđevdan.

    Skitnje

    Skitnja je prezime koje danas u Srbiji jedino nalazimo u selima Mršinci i Kukići kod Čačka. Zanimljivo je da su Skitnjama u Milatovićima stari kumovi Panići iz Mršinaca. Ovo nas navodi na zaključak da su Skitnje u Milatoviće možda došle iz Mršinaca. Rodonačelnik Skitnji u Milatovićima je Đorđe Skitnja. On je imao sinove: Vulića od koga su Vulićevići, Antonija od koga su Antonijevići, Simeuna od koga su Simeunovići i Radojicu od koga potiču Ružići. Ružići su prezime dobili najverovatnije po Ružici Milinkovoj ženi, odnosno Radoičinoj snajki. Svim ovim navedenim familijana je krsna slave Đurđic.

    Porodice koje su došle početkom druge polovine 18 veka:

    Jovanović

    Jovanovići (Sredovići) su iz Sjenice. Njihov predak Jovan se doselio otuda. Po njegovom sinu Sredoju zovu se i Sredovići. Živeli su u Satarskom džematu. Od ove porodice ima odseljenika u Vrančanima (pod Kablarom), Čačku, Beogradu… Slave Đurđevdan. Stari kumovi Jovanovićima su sveštenička porodica Konstatinovića iz Viče.

    Satarić

    Satarići su se doselili iz Mirosaljaca (Donje Dragačevo), gde još ima članova ove porodice. Po predanju su turskog porekla, od nekog Turčina Satare, koji se pokrstio, a starinom je bio iz Užica. U Milatoviće su se doselila braća Mijailo i Gavrilo. Slave Jovanjdan. Stari kumovi su im Andrići (Čakajci) iz Slatine.

    Tomići

    Tomići (Moskovi) su se doselili iz Kolašina u Crnoj Gori. Predanje kaže da je jedan od njihovih predaka išao u Rusiju i da se zbog toga zovu Moskovi. U popisu iz 1822. i 1824. je popisan Tomo Moskov, od koga su i dobili prezime. Slave Nikoljdan. Stari kumovi su im Vojinovići iz Donjeg Dubca.

    Gogići

    Po predanju predak Gogića se zvao Maksim Savić i potiče iz Crne Gore. On je znao da izrađuje burad. Naziv za te zanatlije je “goga” (pinter), pa po zanatu dobi prezime Gogić. Slave Lučindan. Najstariji kumovi su im Popovići iz Milatovića.

    Porodice koje su došle pred Karađorđev ustanak:

    Zečević

    Milivoja, dedu Ilijinog (kome je 60 godina) je doveo kao malo dete – a umro je kad mu je bilo 100 godina – njegov ded od nekud iz Starog Vlaha (neki vele iz Crvene Gore). Zečevići slave Nikoljdan. Stari kumovi su im Kaplarevići iz Milatovića.

    Babić

    Babići su se doselili pred Karađorđev ustanak. Njihov predak Marko se doselio iz sela Ravna Gora u Starom Vlahu.U prilog ovoj tvrdnji Koste Jovanovića da su Babići poreklom iz Ravne Gore je i podatak koji nalazimo u čibučkom tefteru Starovlaške nahije za 1834. godinu, gde su u selu Ravna Gora popisani Pavle i Neđeljko Babić. Postoji i predanje kod potomaka da su Babići poreklom iz Berana iz plemena Vasojevića. Babići u Milatovićima su jedna porodica sa Babićima iz Vlasteljica. U tefteru iz 1822. su popisani pored ostalih Marko Babić u Milatovićima i Vučić Babić u Vlasteljicama. Slave Nikoljdan. Stari kumovi su im Popovići iz Milatovića.

    Ćurčić

    Doselili su se iz Šolaća.Po predanju pre nego što su došli u Šolać živeli su u Hercegovini. Šolać je sada zaseok u selu Orlja Glava, koje se nalazi nedaleko od Studenice. Prezime je turskog porekla i označava zanatliju koji pravi ćurkove (muške kapute opšivene krznom). Po predanju prvi doseljenik iz Šolaća je bio Petar, koji je došao sa dva sina. Jedan od sinova je Veličko, a za drugog se ne zna kako se zvao. Ćurčići slave Mitrovdan. Stari kumovi su im Popovići iz Milatovića.

    Šolajić

    Kosta Jovanović u svom delu tvrdi da su se doselili iz Šolaća kao i Ćurčići, međutim predanja od njihovih kumova Plazinića iz Guberevaca nam govore da su zajedno sa Plazinićima došli sa Kosova iz okoline Dečana i „braća Šolajići“. Plazinići kažu da su se braća Ilija i Arsenije došavši sa Kosova naselili u Milatoviće oko 1770. godine. Iz Milatovića su potom otišli dalje i to Arsenije u Miločaj, a Ilija u Lazac. Od Arsenija su Arsenijevići a od Ilije Ilići. Oni su verovatno braća Krsmanu koji je ostao u Milatovićima, a od koga potiču svi ostali Šolajići u Milatovićima. Slava im je Alempijevdan. Više ih u Milatovićima nema. Živeli su u džematu Vukićevića. Poslednji Šolajić za koga znamo je Svetozar koji je poginuo u Prvom svetskom ratu.

    Markovići (Vučkovići)

    Doselili su se iz Suvog Polja (verovatno kod Pribojske banje). U popisu iz 1839. godine je popisan i Vučko Marković, po kome su i dobili prezime. Živeli su u džematu Vukićevića. Početkom XX veka bilo je dva domaćinstva od ove familije. Poslednji od njih za koji imamo podatak je Radisav, koji je 1931. godine, živeo u domaćinstvu Dragoslava Jovanovića. Vučkovića danas u Milatovićima nema. Najstariji kumovi su im bili Vulićevići. Vučkovići, su slavili Đurđevdan.

    Porodice koje su došle za vreme Karađorđa:

    Mijailović (Smakić)

    Potiču iz Sjenice. Njihova majka se preudala iz Sjenice za Stevana Kaplarevića dedu Milana Kaplarevića. Iz Sjenice je sa sobom dovela i decu, koja su imala ovo prezime. Slavili su Jovanjdan. Živeli su u džematu Kaplarevića. Mijailovića danas u selu nema, a bilo ih je početkom XX veka tri kuće. Početkom XX veka Mihailo Ružičić iz Goračića je došao na miraz u Mijailoviće, pa se sada i Ružičići nazivaju Smakići.

    Porodice koje su došle posle Karađorđa:

    Tufegdžić (Vuksanović, Vučićević)

    Vuksan je u Milatoviće došao oko 1838. godine kao pripuz (došao na miraz) iz Pekčanice (Žički srez). Bio je tufegdžija (zanatlija koji popravlja oružje), te se zato zovu i Tufegdžići. U popisu iz 1839. godine su popisani Vuksan Tuvegdžić i Vučić Tuvegdžić. Došavši u Milatoviće naselili su se u džematu Satarića, gde i danas žive Vučićevići. Početkom XX veka bilo je četiri kuće Vuksanovića i dve kuće Vučićevića ili kako ih drugačije zovu Đilasovića. Tufegdžića ima jedna kuća u zaseoku Ćurčića. Ona je sada prazna. Poreklo Tufegdžića je najverovatnije iz Bihora u Starom Vlahu, odakle su po svemu sudeći došlu u Pekčanicu pa u Milatoviće. Vučićevići slave Nikoljdan.

    Ostojić

    Njihov Rodonačelnik je Ostoja. Ostojići su došli polovinom XIX veka sa područja Stari Vlah.Ne zna se iz kog mesta su došli. Moguće je da su došli iz Bratljeva, jer su imali kuma otud. Došavši iz Starog Vlaha oni su se prvo naselili u susedne Guberevce, da bi se oko 1865. godine preselili u Milatoviće. Deo Ostojića je ostao u Guberevcima, gde ih i sada ima. Došavši u Milatoviće naselili su se u džematu Kaplarevića, a sada su u džematima Žutica i Ćurčije.

    Basarić

    Basarić je došao došao na miraz iz Donjeg Dupca u Vulićeviće. Najranija zabeleška o njima je iz Protokola rođenih crkve u Kaoni, za 1882. godinu, kada se Luka oženio Dmitrom Vulićević. Početkom XX veka bila je jedna kuće Basarića. Slava im je Đurđic. Danas ih u Milatovićima nema.

    Sarić

    Sarić je došao polovinom XIX veka kao pripuz (došao na miraz) iz Gornjeg Dubca. Međutim nema ih u popisu iz 1863. godine, što znači da su došli nešto kasnije nego što Jovanović navodi. Najverovatnije da je prvi koji se doselio bio Mlađan, koji je imao dva sina Miljka i Milovana. Najranija zabeleška o njima je iz Protokola rođenih crkve u Kaoni, za 1889. godinu, kada se venčao Miljko Sarić sa Drinkom Babić. Došavši u Milatoviće naselili su se u džematu Vulićevića. Slava im je Nikoljdan. Danas ih u Milatovićima nema.

    Stevanović

    Milisav Stevanović je došao na miraz iz Petnice (bivši Trnavski srez) oko 1864. godine. Milisav se oženio Jelenkom, ćerkom Miloja Vukićevića . Slave Jovanjdan. Stari kumovi su im Kićanovići iz Rajca.

    Spasojević

    Milosav Spasojević je došao na miraz u Satariće, iz Viče oko 1858. godine. Ne zna se odakle su i kada došli u Viču. Milosav se oženio sa Petrijom Satarić ćerkom Sima Satarića. Slava im je Vasilijevdan.

    Rakićević

    Prvi Rakićević koji se doselio u Milatoviće iz susednih Guberevaca je bio Radosav sin Petrov. Doselio se negde oko 1850. godine. Kasnije je bilo još pojedinaca iz ove familije koji su dolazili u Milatoviće na miraz. Rakićevići potiču od plemena Kuča iz Crne Gore, odnosno bratstva Drekalovića kao dela ovog plemena. Drekalovići imaju više grana, a jedna od njih su Radevići (dobili naziv po Radu). Od Radevića su u ove krajeve početkom XVIII veka došla dva brata Nenad i Jaćim sa sestrom Divnom. Nenad je imao sina Rakića po kome su i dobili prezime Rakićevići. Njegov brat Jaćim se naselio u dragačevskoj Lisi i od njega su Šuluburići, a sestra im se udala za Radiča u Kaonu, od kojih su Radičevići. Slava Rakićevića je Nikoljdan.

    Radičević

    Radićević je došao kao pripuz iz Kaone oko 1880. godine. U Kaonu su došli u XVIII veku, iz Komova u Crnoj Gori. Po predanju njihov se predak pre 370-400 godina prvo nastanio u Jagnjilu kod Kragujevca, a iz Jagnjila se kasnije doselio u Kaonu. Došavši u Milatoviće naselili su se u džematu Vulićevića. Slave Đurđevdan.

    Porodice koje su živele u selu u 19 veku, a nisu obuhvaćene studijom Koste Jovanovića:

    Đurovići (Milići)

    U popisu iz 1863. godine je popisana jedna kuća Đurovića čiji je starešina Vučeta. Pre ovog vremena se ne pominju pod ovim prezimenom. Prezime su dobili po Đurici Miliću, Vučetinom ocu koji je popisan 1834. godine. Žive u džematu Ćurčića. Ne zna se odakle potiču, moguće je da su iz Donjeg Dubca, gde ima Milića. Milići su došli u Donji Dubac iz Koritnika (Stari Vlah), oko 1770. godine.

    Šaponje (Velimirovići, Avramovići)

    Šaponje ili Velimirovići su došli u Milatoviće, po predanju iz mesta Komarani kod Nove Varoši. Njihov rodonačelnik je Velimir Šaponja. Oni su se negde između 1840. i 1846. godine odselili u susedne Vlasteljice. Jedan od Velimirovih sinova je Avram od koga su nastali i Avramovići. Deo Avramovića se oko 1870. godine odselio iz Vlasteljica u Brezovice. Krajem 19. veka se takođe Zaharija unuk Avramov odselio iz Vlasteljica u Milatoviće, od koga su sada Avramovići u Milatovićima. Slave sv.Stevana.

    Bežanić (Matović)

    Došli su u Milatoviće za vreme Karađorđevog ustanka, iz Bihora u Starom Vlahu. Između 1844. godine i 1863. godine su se odselili u Vlasteljice, tako da ih u Milatovićima od tada nema. Slave Đurđevdan.

    Biorac

    Došli su u Milatoviće za vreme Karađorđevog ustanka, iz Bihora u Starom Vlahu. Između 1840. i 1855. godine su se odselili u Vlasteljice, tako da ih u Milatovićima od tada nema. Slave Jeremijindan.

    Trubić

    Bili su u Milatovićima 1822. godine. Poslednji za koga imamo podatak je Miljko, koji je umro 1878. godine. Sada ih u Milatovićima nema.

    Đorđević

    Krajem 19. veka, negde oko 1889. godine, u Milatoviće se iz Pekčanice doselio Jevrem Đorđević, koji se oženio sa Vidosavom Vukićević, s kojom je imao dvoje dece. Jevrem i njegovo dvoje dece su umrli pre 1895. godine. Vidosava se potom 1895. godine udala u Ćurčiće.

    Mračić

    U Milatovićima je 1765. godine rođen Radosav Mračić, koji je imao šest sinova čija su imena: Jovan, Mratinko, Ivan, Jeremija, Mateja i Ranko. Krajem 18 veka su se zajedno sa ocem odselili iz Milatovića u selo Dražanj koje se nalazi između Malog Požarevca i Umčara. Po njihovim imenima su nastala prezimena familija koje i danas tamo žive. Mračića od tada u Milatovićima nema.

    Porodice koje su došle u 20 veku u Milatoviće:

    Anđelković: Došao je iz Beograda na miraz 1974. godine.

    Bošković: Boško Bošković sin Stojanov se 1904. godine venčao u Milatovićima sa Jovankom Čikiriz iz Rtiju, dok se njegova sestra Savka još ranije 1898. godine udala za Savka Stevanovića. Boškovići su poreklom iz Goračića.

    Bešević: Milan Bešević je došao na miraz u Kaplareviće 30-tih godina XX veka. Oženio se sa Dragomirkom Kaplarević, ćerkom Ranisava i Miojle.

    Vratonjić: Dragiša, došao na miraz iz Lise, pedesetih godina.

    Dragić: Došao iz Kotraže na miraz u Kalajdžiće.

    Drobnjak: Dragomir Drobnjak je došao oko 1930. godine na miraz u Babiće, na imanje Spasoja Babića.

    Đenadić: Došli su iz Guberevaca. Slave Nikoljdan. U Guberevce došli za vreme Karađorđevog ustanak iz Bijelog Polja.

    Lazarević: Staniša (rođ. 1942. godine), ratno polusiroče, od oca Desimira Lazarevića kog je izgubio u ratu i majke Marijane Kaplarević. Majka mu se preudala za Dragišu Kaplarevića.

    Lazović: Doselili su se iz Vlasteljica. U Vlasteljicama se smatraju starosedeocima. Potiču od Kneževića, koji su jedna od najstarijih porodica u Dragačevu. Slave Vračeve.

    Majstorović: Došao je iz Brezovica. U Brezovice su došli iz sela Gradac na reci Vapi kod Sjenice, za vreme Karađorđa. Slave Miholjdan.

    Milekić: Petar je došao iz Viče, početkom 20. veka. Predak Milekića je došao u Viču iz Kijevaca u Staroj Srbiji po predanju pre više od 300 godina. Iz Kijevaca su se doselila četiri brata, od kojih se jedan nekuda odselio, drugi nije imao poroda, a od ostale dvojice Andrije i Rake postali su: Nešovići, Rankovići, Miletići, Milinkovići, Obradovići, Kovačevići, Milekići, Lukovići, Grujići, Babići i Pantovići.

    Miletić: Došli su iz Viče. Poreklo isto kao za Milekiće.

    Pavlović: Sreto Pavlović. ?

    Pantelić: U Milatovićima je od 1976. godine, do svoje iznenadne smrti 20.. godine, radila u školi kao učiteljica, Rada Pantelić. Rođena je 1951. godine u selu Prijevoru, kod Čačka. Nije imala potomaka, tako da Pantelića više u selu nema.

    Petrović: Rade je došao iz Ježevice 1966. godine.

    Plazinić: Milivoje Plazinić koji je rođen u Premeći je došao na miraz u Milatoviće, oženivši se 1909. godine sa Stanijom Kaplarević ćerkom Ljubomirovom. Dve godine kasnije su dobili sina Isaila.

    Puzović: Mile Puzović je došao iz Viče. Bio je kovač. Oženio se sa Lucijom Popović (devojačko Kaplarević), udovicom Vitomira Popovića 1921 godine.

    Ravić: Došli su iz Vučkovice. Nema ih u Milatovićima od 2000-te godine.

    Radovanović (Pupavica): Sreten, došao iz Viče 1957. godine na miraz u Stevanoviće. U Viču su došli iz Stare Srbije za vreme Karađorđa. Slave Petrovdan.

    Ružičić: Dvojica Ružičića koji su poreklom iz Goračića su početkom XX veka došli na miraz u Milatoviće. Prvi je došao Mihailo na miraz u Mijailoviće (Smakiće), a zatim Svetozar 1921. godine na miraz u Stevanoviće. U Goračiće su Ružičići došli iz Nikšića, za vreme Karađorđevog ustanka. Slave Đurđevdan.

    Stanišić: Đoko Stanišić se došavši iz Vlasteljica venčao sa Stankom. Iz tog braka je 1921 rođen Ljubiša. U Vlasteljicama se smatraju starosedeocima. Potiču od Kneževića, koji su jedna od najstarijih porodica u Dragačevu. Slave Vračeve.

    Tadić: Rajica Tadić (rođ.1886) je došao u Milatoviće iz Donjeg Dubca, početkom 20. veka, u kuću Obrada Simeunovića, koji ga je posinio. Rajica se oženio 1910. godine iz Zečevića. Za Tadiće se priča da su postali od nekakvog turčina Jusuva, koji se pokrstio i uzeo devojku od Vojinovića, čiju je slavu Nikoljdan i primio.

    Tanasković: Došli su iz Ivanjičkog kraja šezdesetih godina XX veka. Slave Joakima i Anu.

    Tomašević: Milija Tomašević rođen u Kravarici je došao 1903. godine na miraz u Milatoviće, gde se iste godine venčao sa Stanojlom Mijailović (Smakić). Imali su sina Rajka koji je umro 1960. godine.

    Ćendić: Prvi se od Ćendića u Milatovićima pominje Jezdimir, u matičnjim knjigama 1919. godine, čija je žena Darinka. Potiču iz Guberevaca. U Guberevce su došli polovinom 18. veka iz Stare Srbije. Slave Mratindan.

    • Mile

      Pozdrav ,
      Radojice da li imaš nekih dodatnih saznanja o porodici Trubić iz Milatovića ili gde bi se tačno moglo doći do nešto više informacija o njihovom poreklu , kretanjima , Slavi i sl. Svaka čast na dosadašnjim informacijama .

      • Radojica Kalajdzic

        Pozdrav Mile,
        Vrlo su oskudni podaci za Trubiće. Prvi koji se pominje je Radoje Trubić, u tefteru čibuka iz 1822. godine. Kasnije se u crkvenim knjigama navodi Damjan i nj.žena Marica koji su 1850.g. dobili sina Kuzmana. Kum na krštenju je bio Marko Majstorović iz Brezovica. 1878. g. je sa 25 godina preminuo Miljko. Aleksija Trubić – Trubašić je vanbračno rodila sina Milorada 1889 i sina Miliju 1893. g. Lokalni pripovedač navodi u beleškama da su izumrli u Milatovićima. U okolnim selima ih nema u popisima i crkvenim knjigama ni pre ni posle navedenih godina. Nisam uspeo da odgonetnem ni odakle su došli ni koja im je bila slava.

        • Mile

          Pozdrav Radojice,
          Tebi hvala na svim ovim dosadašnjim informacijama jer mi je ovo prvo opipljivo saznanje o Trubićima van očevog porekla iz sela Stražice , nekad opština Ključ.danas Ribnik , BiH. Prezime koje se retko sreće.Mi slavimo Sv.Luku.Moja saznanja najviše se vezuju za usmena predanja.Ako budem imao nekih dilema i pitanja ja ću Te kontaktirati,do tada prijateljski pozdrav.

    • Darko Jelic

      Ostojići su došli iz sela Donja Gleđica, kod Bratljeva. To mi je familija sa majčine strane. Više nema Ostojića koji žive tamo. Raselili su se u Švajcarsku, Ivanjicu, Čačak i Gornji Milanovac.

  3. Vuk Milanovic

    Kosta Jovanovic je pogresio,Kaplarevici slave Nikoljdan.Porodicna legenda da su dosli iz Rozaja je verovatno tacna.Posle drugog Austrijsko-Turskog rata(1735-1739)doslo je do seobe Srba pod vodjstvom Patrijarha Arsenija lV Sakabente.Srbi iz Rozaja i okoline su gotovo svi pobegli na sever pred Turcimima.Kao posledica ove seobe naovom podrucjudanas ima malo Srba.Ako su moje pretpostavke tacne Mina se u Milatovice doselio polovinom ХVlll veka.

    • goran saponjic

      Medju stanovnicima sela milatovici navode se i saponje ili velimirovici i njihovi potomci.kao sto je navedeno poticu iz sela komarani iz starog vlaha nova varos.saponjici su tu podeljeni u dva sela jedni tu u zaseoku saponje komarani drugi u radijevicima.to je bilo sve jedno bratstvo grkovici potomci scepana grkovica i njegova dva sina i nekoliko unuka.scepan i njegovi sinovi dosli su u komarane iz bihora selo korita tu su grkovici neko vreme stanovali na brdu saponje tako dobili nadimak.tu su u bihor dosli oko1740g posle druge velike seobe iz gacka selo vrba kad je bihor i korita skoro opusteo i veliki br.srba odatle otisli na sever.grkovici saponje su tu stanovali neko vreme na koritima pa odatle otisli za sjenicu a scepan saponja grkovic produzi sa pestera na uvac komarani i onaj sav predeo gde se naselio on nazove saponje i to ostane kao ime zaseoka i svih potomaka scepana grkovica prvog saponje u komaranima koji dodje od gacka pocetkom 18veka.

  4. Дарко Мратинковић

    Да ли неко има било какво сазнање о фамилији Мрачић? Ја имам родослов своје породице која сад има презиме Мратинковић (један део Мрачић) и тамо пише да смо пореклом из села Милатовићи код Гуче. Први у родослову је Радослав Мрачић који је рођен 1765. године. Он као и већина потомака живели су и живе у селу Дражањ у београдској општини Гроцка. Крсна слава је свети Никола. Да ли постоје неки трагови о презимену Мрачић из 18. века или раније?

    • Radojica Kalajdzic

      Podatak da su Mračići iz Milatovića sam dobio od gospodina Branislava Mračića iz Kanade, rođenog u Dražnju 1926. godine, a to sam kasnije i pročitao u jednoj hronici koja se odnosi na taj kraj. I Branislav je od Mratinkovića. Otac mu se zvao Vukadin. Mračića u Milatovićima sada nema i niko ne zna o njima ništa. Nigde se ne pominju ni u crkvenim knjigama koje postoje za Milatoviće od 1837. godine, a koje sam pregledao, kao ni u popisima, koji postoje od 1822 godine pa na dalje.

    • Radojica Kalajdzic

      U knijzi od Borivoja Drobnjakovića – Smederevsko podunavlje i Jasenica sam pročitao da Mračića ima i u mestu Umčari, da im je slava s.Nikola i da su došli iz Sjenice. Predpostavljam da ste i vi u Dražnju rod sa njima.

  5. miroslav sataric

    Zar Satarici nisu dosli U dragacevo sa planineTare pocetkom 18 veka ,na Koju Su I pobegli od turskog zuluma negde Sa Kosovar?

  6. miroslav sataric

    Otud I prezime “Sataric “Sa Tare” cuo sam i tursku verziju Ali mi je ova nekako logicnija.Znam da Su se Srbi turcili Ali nisam nikad cuo da se neki Turcin pokrstio I to U sred 100%Srpskog sela .Kad se zna da Su turci ziveli Po gradovima ili varosima.Spski seljak je mogao da prozivi citav zivot a da Ne vide turcina

    • Radojica Kalajdzic

      Miroslave podaci o Satarićima su na osnovu knjige Kosta Jovanović – Gornje Dragačevo, koja je nastala 1904. godine, na osnovu istraživanja profesora Čačanske gimnazije Koste Jovanovića, a prepa upustvima Jovana Cvijića. Kosta Jovanović je tada bio u Milatovićima i na osnovu razgovora sa tadašnjim meštanima napisao poreklo pojedinih porodica u selu. Ovu knjigu imaš ovde na portalu. Kosta navodi da su Satarići došli iz Mirosaljaca početkom druge polovine 18 veka. Citat ” Сатарићи су се доселили из Миросаљаца (Драгачево), где још има од ове породице, и прича се, да су турског порекла, од неког Турчина Сатаре, који се покрстио, а старином је био из Ужица. Славе Јовањ-дан.” Ne mora da znači da je “Satara” bio pravi turčin. Možda je u nekom periodu primio islam, pa se vratio pravoslavlju. Zna se čak i danas da srbi sve one koji su islamske veroispovesti zovu turci. Pravih turaka u tom periodu u Srbiji nije bilo mnogo. Živeli su uglavnom u gradovima, ali ih je bilo i u selima. U Milatovićima su bila dvojica Asan i Vlajin. U Užicu ih je bilo najviše, jer je Užice bilo veliko mesto u to doba, a bilo je i blizu Bosne, gde je turaka bilo više. Predlažem ti da se raspitaš u Mirosaljcima, kod rođaka, možda oni znaju više.

  7. Marko

    Koja glupost da su Satarići poreklom Turci. To su moji rođaci iz Dragačeva i em što su svi prozirno plavih očiju i izduženih crta lica, nalik onim iz propagandnih filmova nacističke Nemačke. Taj koji je pisao ovu glupost trebao bi da zna da se entička Turska prezimena završavaju na ” oglu “, a da su lokalne poturice u opšinskim knjigama davale nadimke bliske njihovom načinu razmišljanja , to jest davali su prezimena po određenim zanatima.

  8. Goran

    Po mojim poslednjim saznanjima Scepan Saponja Grkovic Koji je bio rodonacelnik Saponja kod Nove Varosi,nije bio prvi ni najstariji Saponja u Komaranima.On je bio sin jednog Saponje kog su zvali Grk,Koji je ziveo Koji je ziveo kod Bjelog polja,a unuk Mijatov.Mijat je ziveo u Komaranima,on I njegov brat Ignjat su potomci nekog Dulovica Koji je sa svojim bratom dosao od Prijepolja,u kucu starih Saponja Koji su otisli u Dalmaciju.Od drugog Dulovica su Popovici Pucarevici.Skoro sva deca Ignjata I Mijata su pomrla od Kuge samo je ostao Scepan Koji se vratio u Komarane I formirao bratstvo Saponjice.