SREBRENICA
Babuljice, Bajramovići, Beširevići, Blažijevići, Bostahovine, Božići, Brakovci, Brezovice, Brežani, Bučinovići, Bučje, Bujakovići, Crvica, Čičevci, Dimnići, Dobrak, Donji Potočari, Fojhar, Gaj, Gladovići, Gođevići, Gornji Potočari, Gostilj, Kalimanići, Karačići, Klotijevac, Kostolomci, Krnjići, Krušev Do, Kutuzero, Liješće, Likari, Lipovac, Luka, Ljeskovik, Mala Daljegošta, Međe, Miholjevine, Milačevići, Moćevići, Nogačevići, Obadi, Opetci, Orahovica, Osatica, Osmače, Osredak, Pale, Palež, Peći, Pećišta, Petriča, Podgaj, Podosoje, Podravno, Postolje, Poznanovići, Pribidoli, Pribojevići, Prohići, Pusmulići, Radoševići, Radovčići, Rađenovići, Ratkovići, Sase, Skelani, Skenderovići, Slatina, Srebrenica, Staroglavice, Sućeska, Sulice, Šubin, Tokoljak, Toplica, Urisići, Velika Daljegošta, Viogor, Žabokvica i Žedanjsko.
16. april 2018. u 06:48
Vojislav Ananić
SREBRENICA
O Srebrenici i njenoj burnoj prošlosti, počev još od doba Rimljana, mnogo se pisalo. Rimski putevi u našim krajevima izgrađivani su između I i IV veka. Na njima su se nalazila i mesta Gradina kod Srebrenice i Skelani na Drini. Na ovim putevima bile su i neke stanice na kojima su bili nadzornici ili kontrolori koji su kontrolisali prolaznike. Od II veka naročito se razvila rudarska proizvodnja. U III veku rudnički grad Domavium kod Srebrenice je podignut na rang kolonije. Domavium je radio i u IV veku. Bogato rudište sa srebrenom rudom razvilo se i u susednim Skelanima. Izvanredno bogato mesto Domavium kasnije Domavia, bilo je kroz čitavo vreme bosanske istorije od prvorazrednog značaja. To je područje Srebrenice, odavno zvane Argentaria. Koliku mu je važnost davala rimska uprava, vidi se najbolje po tom što je u Srebrenici bilo ustanovljeno sedište glavne upravne vlasti za rudokope za celo područje. U srednjem veku, pored saške rudarske opštine, u Srebrenici je bilo i bogatih dubrovačkih porodica. Tu je bila i carinarnica, a održavani su i godišnji vašari. Dubrovnik je u Srebrenici imao svoga konzula, svoj sud koji je sudio sporove između dubrovačkih građana.
Srebrenica je oko 1390. davala kralju Tvrtku čistog srebra 850 litri godišnje. Zbog njene važnosti mnogi su se o Srebrenicu otimali, zato je Srebrenica u srednjem veku u toku 52 godine promenila trinaest gospodara dok nije konačno u drugoj polovini XV veka postala turska. Bila je pet puta u srbijanskim, četiri puta u bosanskim, tri puta u turskim, i jedan put u ugarskim rukama.
Spominje se da je 1333. godine u današnjim razvalinama donjeg grada, čuvenog srednjovekovnog »Srebrenika«, bilo boravište bosanskog kralja Stefana II Kotromanića.
Godine 1411 Srebrenicu je zauzeo Mađarski kralj Žigmund i poklonio je srpskom despotu Stevanu. Nije utvrđeno kada, jer se Srebrenica spominje kao despotov grad tek 1413. Despot Stevan Lazarević bio je sin kneza Lazara, koji je poginuo u boju sa Turcima na Kosovu polju. Za vreme kosovske bitke Stevan je imao 19 godina.
Pošto despot Stevan nije imao dece, sazove u Srebrenici sabor svih važnijih ljudi u svojoj državi 1426. i na njemu proglasi svoga sestrića Đurđa Brankovića za naslednika.
Srebrenička carina donosila je despotima velike prihode, a u Srebrenici su kovani i despotski novci.
Despot Stevan ratifikovao je u Srebrenici sporazum sa Mlečanima 25. jula 1426. Kada )e despot Stevan zauzeo Srebrenicu, zaplenio je i dva topa koji su se onda zvali »prašte«. Veći top otpremio je u Beograd a manji zadržao u Srebrenici.
Srebrenica je bila u srednjem veku najveća rudarska i trgovačka varoš od reke Save pa sve do Jadranskog mora. Srebrenica je trgovala sa Srbijom. Ugarskom, Dubrovnikom i svim varošima jadranskog primorja. Tu su stanovali saski »purgari« i Dubrovački trgovci koji su se zanimali trgovinom i rudarstvom.
Godine 1476. Srebrenicu je napao sremski despot Vuk Branković i zaplenio silno blago u novcu i srebrenim šipkama.
Srebrenica je bila većmo katoličko naselje i imala je franjevački manastir. U 17. veku broj katolika se postepeno smanjivao, a u njoj se i u okolini naseljavali pravoslavni.
U mestu zvani Kličevac nedaleko od sela Sućeska nalaze se danas zidine u kojima je 1485. godine bila kasarna turske vojske.
Godine 1427. rudari u Srebreničkim rudnicima su štrajkovali. Veruje se da je to bio jedan od prvih štraJkova u Evropi. Rudare su onda zvali »rupnici«. Za vreme štrajka »rupnici« su bacili sa vrha palate Stevanovog namesnika Vladislava, koji im je zakidao prilikom isplage.
U Srebrenici je 1675. godine bio jedan samostan, jedna crkva i 150 duša katolika. Samostan je napušten 1714. pa su ga Turci pretvorili u tvrđavu iz koje su se branili tri meseca od ćesarske austriske vojske koja je ovamo prodrla posle opsade Beča 1683. Tom prilikom je samostan izgoreo. Poznati Dubrovački majstori Bogdanović, Petković, Vehović i Marojević dolazili su u Srebrenicu da grade crkvu i samostan.
Putopisac Evlija Čelebija piše da je 1660. godine bilo u Srebrenici 800 prizemnih i na sprat kuća, 6 džamija, tekija, han, hamam, i 70 esnafskih radnjn, a da kroz Srebrenicu protiče mala srebrena reka »neka prokleta voda«.
Za bijelu džamiju u Srebrenici veruje se da Je postala od neke crkve. Prema svodu, koji odaje primorsko građevinarstvo. moglo bi se zaključiti da Je to bila dubrovačka crkva sv.Nikole, za koJu se zna da je postojala u Srebrenici.
Ukoliko je turska vlast sve više opadala u Bosni, utoliko je i Srebrenica sve više postajala zapuštena kasaba. U takvom je stanju dočekala i austrisku okupaciJu 1878. Sa novim vremenom počelo je i njeno oživljavanje.
Izvor: Đorđe Beatović – Bratunac i okolina u mojim sećanjima