Štrpce i okolna sela

11. jun 2012.

komentara: 29

Opština Štrpce:

Berevce, Brezovica, Brod, Viča, Vrbeštica, Gornja Bitinja, Gotovuša, Donja Bitinja, Drajkovce, Ižance, Jažince, Koštanjevo, Sevce, Sušiće, Firaja i Štrpce.

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (29)

Odgovorite

29 komentara

  1. Vojislav Ananić

    DRAJKOVCE

    Selo je smešteno u osojnoj strani Čuke istočno od Štrlca, nedaleko od desne obale Lepenca, južno od puta za Uroševac. Selo je zbijenog tipa. Podeljeno je u dve mahale: Donju i Gornju. U donjoj mahali žive Durlevići, pa je zovu i Durleva mahala. U Gornjoj su Gudžini, Drećovi, Mihajlovi, Radići i Raćkovi; drugi joj je naziv Selo.
    U Drajkovcu je mesni centar, kojem gravitiraju i Gotovuša, Viča, Firaja, Brod i Koštanjevo.
    Na istočnoj periferiji sela, nedaleko od desne obale Lepenca, nalazi se groblje, a u groblju crkva Sveti Mladen. Pokrivena je crepom.
    U selu nema škole. Deca uče u susednoj Gotovuši. Elektrificirano je 1960, a 18 godina kasnije izgrađen je i vodovod. Ambulanta radi od 1952. godine.
    Drajkovce se ne pominje u Popisu Oblasti. Preci 23 kuće doselili su se iz susednog sela Firaje krajem 18. veka. Šest kuća se doselilo iz Sevca, sredinom 18. veka, jedna je doseljena iz Viče posle II svetskog rata, a devst kuća ne čuvaju predanje o poreklu.
    Prosečan broj članova u kući je 4,92.

    Izvor: Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Odbor za onomastiku, Onomatološki prilozi, knj. IX, MILETA BUKUMIRIĆ – ONOMASTIKA SIRINIĆKE ŽUPE

  2. Vojislav Ananić

    JAŽINCE

    Selo se skupilo u dolini Lepenca, između Piljevca i Babetinog brda. Istočno od sela pruža se dolina, u kojoj se nalaze ostala sela Sirinićke župe, izuzev Sevca, koje je u gornjem toku Lepenca, zapadno od ovog sela. Atar Jažinca dopire do Svinjarskog potoka, prema Sretečkoj župi, vrha Borče, prema Sevcu, Piljevačkog potoka, prema Vrbeštnci, i Muržičke reke, prema Brezovici.
    Selo je zbijenog tipa, ali se u poslednje vreme širi prema Brezovici, tako da će se u dogledno vreme sa njom i sastaviti.
    Mesni centar je u Štrpcu. Elektrificirano je 1950. godine, vodovod je izgrađen 1966, a jedanaest godina kasnije asfaltiran je put koji ga povezuje sa Brezovicom.
    Četvorogodišnja osnovna škola datira od 1914. godine. Od V do VIII razreda deca uče u Sevcu ili Štrpcu.
    Na zapadnoj periferiji sela, u strani Prksoja, nalazi se groblje, a u njemu crkva Sveta Petka. Meštani čuvaju predanje da je selo bilo nešto niže na području Grackog selišta, ali je „čuma“ utrla čitavo selo, izuzev tri devojke koje su bile na pojatama kod ovaca. Predanje kaže da su se one kasnije udale, dovele muževe i sa njima formirale selo nešto dalje od Grackog selišta.
    Sredinom 15. veka, tačnije 1455. godine, Jažince je imalo 29 kuća. Informatori čuvaju predanje, da je sredinom 19. veka selo imalo 18 kuća. Pred drugi svetski rat profesor Urošević je u Jažincu zabeležio 55 kuća, a kad je za ove potrebe građa prikupljena u selu je bilo 137 kuća.
    U Jažincu žive isključivo Srbi starinci, od kojih 88 kuća ne čuvaju predanje o poreklu. Iz drugih sela Sirinićke župe doseljeno je 37 kuća, od kojih 12 pre početka 20. veka, osam pre drugog svetskog rata, a 17 posle oslobođenja. Jedanaest kuća doselilio se iz okoline Prizrena krajem 19. veka, a jedna iz okoline Uroševca posle drugog svetskog rata.

    Izvor: Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Odbor za onomastiku, Onomatološki prilozi, knj. IX, MILETA BUKUMIRIĆ – ONOMASTIKA SIRINIĆKE ŽUPE

  3. Vojislav Ananić

    BEREVCE

    Selo jednim delom leži u prisojnoj strani brsga Dubliča, a drugim u dolini pored leve obale Lepenca, manjim delom pruža se i preko njega, tako da je u sastavu susednog Štrpca. Kuće su veoma zbijene, naročito u gornjem delu sela, gde su ulice strme, a mnoge i nepristupačne za vozila. Selu pripadaju i zaseoci Đurince i Čuturine, istureni u zaleđu sela. Đurince je smešteno u dolini Berevačke reke i u prisojnoj strani Širokog brda, a nedaleko od njega skupio se i zaselak Čuturine.
    Nedaleko od leve obale Lepeica u strani brega nalazi se crkva Sveta Petka. Sastoji se iz dva dela. Prvi je novijeg datuma i iznutra omalterisan, dok je unutrašnjost drugog dela sva u freskama. Crkva je zidana kamenom, a pokrivena crelom. U njoj je pisan Oktoih „1353. godine u državi prevelikog i silnog cara srpskog Stepana i njegovog sina Uroša rukom jeromonaha grešnog Danila.“ Pored nje se nalazi groblje, u kojem se zapažaju i kameni krstovi od sige, bez natpisa. Osim one, u selu je postojala i crkva Sveti Dimitrije. Nalazila se na brdu severozapadno od sela, na mestu zvanom Crkvica.
    Neposredno po oslobođenju otvorena je četvororazredna škola, koja je 1962. godine prilojena školi u Štrpcu.
    U Berevce je struja stigla 1952, a u zaseoke tek 1975. godine.
    Selo ima 162 srpske, a osim njih i dve ciganske kuće. Berevčani su Srbi starinci, od kojih 86 kuća ne čuva predalje o poreklu. Preci 34 kuće doselili su se iz Kuča u selo Mušutište kod Suve Reke, a odatle prešli u Berevce krajem 18. veka. Iz okoline Kačanika došli su preci 21 kuće, svakako u vreme kad i njihovi susedi iz okoline Suve Reke. Deset kuća doselilo se iz obližljih sela Župe, od kojih osam posle prvog svetskog rata, a dve pre početka ovog veka. Sredinom prošlog veka došli su preci osam kuća iz okoline Vučitrna. Po jedna kuća doseljena je iz okoline Prizrena i Uroševca posle drugog svetskog rata, a jedna iz okoline Tetova između dva svetska rata.
    Prosečno u kući živi nešto više od 5 članova.

    Izvor: Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Odbor za onomastiku, Onomatološki prilozi, knj. IX, MILETA BUKUMIRIĆ – ONOMASTIKA SIRINIĆKE ŽUPE

  4. Vojislav Ananić

    VIČA

    Selo leži u prisojnoj strani u podnožju Device naspram Drajkovca, oko kilometar više leve obale Lepenca. Selo je zbijenog tipa. Kuće su veoma česte, a ulice tesne. Naselje se deli na četiri mahale — Šukići, Velanoći, Punkovi i Krstinci, koje se nalaze desno od Vitačke reke. Naseljene su Srbima. Albanci su levo od Vitačke reke u mahalama Alilovi, Muljaci i Pojatarce. Postoji predanje da se Viča nalazila u dolini pored Lepenca, pa je zbog poplave pomerena na mesto gde se danas nalazi.
    Mesni centar je u susednom selu Drajkovcu. Viča je elektrificirana 1970. godine. Do 1968. godine, kada je u Viči otvorena četvororazredna škola, deca su učila u Gotovuši, u kojoj i dalje završavaju peti razred, a od šestog uče u Štrpcu.
    Na južnoj periferiji sela, više leve obale Vitačke reke, nalazi se crkva Sveti Dimitrije. Istočno od Viče, prema susednom Brodu, nalazi se crkva Sveti Petar. Smeštena je na jednoj zaravni više Lepenca. Ova crkva podleže zubu vremena, pošto se ne posećuje i ne održava, jer se služba obavlja u drugim crkvama koje su u srpskim selima, dok u njenoj neposrednoj blizini, u selima Brodu i Firaju, žive samo Albanci.
    U Popisu Oblasti Brankovića u Viči su popisane 42 kuće. Pred drugi svetski rat imala je 29 srpskih i 13 albanskih kuća. Danas Viča ima 42 srpske kuće i oko 20 albanskih.
    Srbi su starinci. Preci 30 kuća doselili su se iz Podrime u 18. veku, dve kuće su iz obližnjih sela (jedna se dosedila pred drugi svetski rat, a jedna posle njega), a deset kuća ne čuvaju predanje o poreklu.
    Prosečan broj članova u kući je nešto veći od 5.

    Izvor: Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Odbor za onomastiku, Onomatološki prilozi, knj. IX, MILETA BUKUMIRIĆ – ONOMASTIKA SIRINIĆKE ŽUPE

  5. Vojislav Ananić

    ŠTRPCE

    Štrpce je najveće selo u Sirinićkoj župi. Skupilo se u dolini Kalućerke, nedaleko od desne obale Lepenca. Kako po veličini, tako i po zanatstvu i trgovini, ističe se u odnosu na ostala sela, te i sada predstavlja administrativni centar Župe. Međutim, niti je više selo, niti je postalo grad. Kuće su mahom zidane kamenom, od kojih su mnoge veoma stare, a u taj ambijent uklapaju se i plevne, koje meštani koriste za smeštaj stočne hrane. Zapaža se veći broj pasa, poneko konjče i, prema uslovima, mali broj krava i ovaca (u gradu Orahovcu ima ih znatno više). Sve ovo uvršćuje Štrpce u naselja seoskog tipa. Međutim, vodovod, asfaltirane ulice, pošta, srednja škola, fabrika, veći broj prodavnica, pa način egzistiranja žitelja identifikuju ga sa drugim gradovima na Kosovu i Metohiji, svakako zato što je Štrpce do 1966. godine bilo opštinsko mesto. Kada je te godine opština ukinuta i pripojena Uroševcu, počeo je opadati i privredni razvoj Štrpca, tako da sada industriju čitave Župe predstavlja Fabrika metalne i plastične galanterije, puštena u pogon 1981. godine, koja zapošljava oko 30 radnika.
    Nemoguće je precizirati kad je Štrpce nastalo, ali ima podataka da je postojalo u 15. veku. U Popisu oblasti Brankovića iz 1455. god. pominje se selo Štrpce sa 65 srpskih kuća. U selu se nalazi crkva Sveti Nikola, podignuta 1577. godine Na periferiji sela u groblju nalazi se crkva Sveti Jovan, obnovljena 1911. godine. Pred njom je građanstvo Sirinićke župe 1929. godine podiglo spomenik „izginulim, pomrlim i nestalim borcima Sirinićke župe u ratu od 1912—1918. godine“.
    Štrpce ima 423 kuće, od kojih su 418 srpske, dve muslimanske, dve albanske i jedna makedonske narodnosti.
    Srbi su starinci, od kojih je za 90 kuća poreklo nejasno. Od porodica koje čuvaju predanje o poreklu 98 kuća ga vezuju za Polog (otuda su im se preci doselili krajem 18. i početkom 19. veka. Iz okoline Peći doselile su se 53 kuće (51 krajem 18. veka, a dve pred I svetski rat). Preci 39 kuća dsselili su se iz Crne Gore pre početka 19. veka, a jedna kuća posle II sv. rata. Krajem 18. i početkom 19. veka doselile su se 24 kuće iz okoline Prizrena, odakle su došle i tri kuće oko II vetskog rata. Preci 21 kuće došli su iz okoline Kačanika početkom 19. veka. Šest kuća su iz okoline Đakovice (zbog toga što su se davno doselili nemoguće je precizirati vreme njihovog dolaska). Iz osam sela Sirinićke župe doseljeni su preci, odnosno članovi 62 kuće (do početka ovog veka 22, oko I sv. rata 12, a 28 ih je prispelo posle oslobođenja). Sa područja uže Srbije doselilo se 7 kuća, uglavnom za poslom. Od njih je jedna stigla uoči II sv. rata, a ostale posle oslobođenja. Pet kuća vode poreklo iz Sretečke župe, od kojih su četiri doseljene pre balkanskih, a jedna pred II sv. rat. Četiri kuće su se doselile iz okoline Vučitrna, od kojih tri pre početka ovog veka, a četvrta posle oslobođenja. Po završetku II sv. rata doselile su se i dve kuće iz Kosovske Kamenice i jedna iz Uroševca. Dve kuće su doseljene iz okoline Sombora uoči II sv. rata.
    Jedina porodica makedonske narodnosti doselila se iz Skoplja 1950. godine.
    Dve muslimaiske porodice doseljene su za poslom posle drugog svetskog rata.
    Jedna šiptarska kuća je doseljena posle drugog svetskog rata, a jedna ciganska je u selu od ranije.
    Prosečan broj članova u srpskoj kući je približno 4,5, a u muslimapskoj 2,5.

    Izvor: Srpska akademija nauka i umetnosti, Odeljenje jezika i književnosti, Odbor za onomastiku, Onomatološki prilozi, knj. IX, MILETA BUKUMIRIĆ – ONOMASTIKA SIRINIĆKE ŽUPE