Порекло презимена Секуловић

11. март 2012.

коментара: 21

Поштовани,

позивамо вас на сарадњу.

Пошаљите нам свој прилог, све што знате о овом презимену на основу усменог предања или цитирањем навода из књигa (наведите којих) или оног што је већ објављено на осталим интернет сајтовима (напомените којим).

Обавезно напишите и коју крсну славу славите и подручје у којем се ово презиме појављује.

Наведите и име познате личности (где је рођен-а, чиме се бави), која носи ово презиме.

Ваш прилог оставите у коментару или пошаљите на и-мејл:

[email protected]
Пишите нам

Коментари (21)

Одговорите

21 коментара

  1. Илија Секуловић

    Поштовани!

    Јако ме интересира поријекло мог презимена СЕКУЛОВИЋ. Познато ми је да их има у ЦГ.
    сјеверно од Подгорице, још ми је познатије да су живјели у требињском котару тј у области Шума. Одатлен су се у бјегу пред Турцима и помоћу Архимандрита Стевана Љубобратића преселили у Имотску крајину 1720тих година. Желио би сазнати истину, да ли су правог порјекла из ЦГ. преселили се у Херцеговину и најзад пребјегли за Имотску крајину на млетачко подручје?
    Са великим поштовањем и поздравом Илија Секуловић Германи

    • Светлана Секуловић

      “Мало” сам окаснила, али тек сада видех Илијино питање, па ћу, у нади да ће се он враћати овом сајту, нешто више рећи о братству Секуловића, чија сам одива.

      Секуловићи припадају племену Братоножићи, како је Радомир навео. Живели су у селу КЛОПОТ, на старом путу Подгорица-Колашин, који води преко Братоножића и Матешева. Родоначелник братства, Секуле, одселио се одатле у село Брскут, у општини Лијева Ријека. Ко је био у Клопоту, јасно му је зашто се тако зове и зашто га је Секуле напустио – голи крш, као у већини братоношких села. Брскут, у коме и данас живе Секуловићи, припада територији племена Кучи и, за разлику од Клопота, пун је воде и зеленила. У Клопоту су Секуловићи 1999. поставили камено спомен-обележје на коме пише:”Поносни на претке Братоножиће и родоначелнику Секула, сина Стамата Станојева. Из Клопота, ове камене колијевке, прије 300 година наши славни преци одселише за Брскут и у Свијет. На њиховом светом огњишту подижемо ово обиљежје.”
      Брскут је велико село (некада је било општина и бројало 1000 домова) и дели се на Горњи и Доњи (у коме живе Секуловићи), а кроз њега тече поток, од кога настаје Мала Ријека. Секуловићи чувају своје презиме вековима и свако ко се тако презива, потиче из Брскута. Наравно, временом су се расељавали – у Херцеговину, на Косово, у Плав и Гусиње, Боку Которску, и другде. Карл Малден (Младен Секуловић) потиче од билећких Секуловића, а чувени руски режисер и глумац, Сергеј Бондарчук, док је боравио у Подгорици, тражио је да му доведу да упозна некога од Секуловића, јер је његова баба од тога братства и пуно му је причала о својој породици из Брскута. Секуловићи су, као и већина Братоножића, архетип Словена – високи, крупни, пепељасто-плаве косе и плавих, евентуално зелених очију. Деле се на тзв. “ужа братства” по ближем претку – Симовиће, Дамјановиће, Шаиновиће, Ракетиће, Беговиће, Ћетковиће… Важе за врло речите, мудре, дипломате, за разлику од суседних им Куча, који су оштри, нагли, пргави и лудо храбри. Ја припадам Дамјановићима, највећим дипломатама међу Секуловићима. Прађед Вујадин, ђед Гавро, два стрица и тетка су били плави, а мој отац и најмлађи стриц су тамних очију и косе, јер су нам 3 генерације баба, као и моја мајка, из Куча. Али, нарав секуловићко-дамјановићку смо сви задржали. Посебно су чувене одиве Секуловића.
      Цео сам живот провела у Београду, али сам, као дете и девојка, сваке године ишла са породицом у Брскут и носим најлепше успомене на та летовања. Сламени кров, петролејке, вода са извора Лесковац у дрвеним бурилима, бабин ковчег (баун), сламарице, преслице, разбој, пита скробаница, смочани качамак, сир варени, јардум, приганице, мауне, раштан, фирови за купање, шљивњаци, ораси до неба, играње клиса, кућицака, кука, пасареле, Пујини риђи Габељи који су поткивали коње, крпили посуђе, продавали стакло, порцелан, есцајг, мараме, трукерај и конце за вез, боју за вуну… Црква, школа и гробовље на Главици од Ћетка, фудбалски терен “на голиће” на ливади мога ђеда “под Златном пољаном”. Једном речју – Макондо.
      Ту смо се лети дружили и са рођацима из Београда, које преко године нисмо виђали – нема онога ко то не памти. Мирис попарене вуне, свеже пржене кафе, разгорелог огњишта, дивљег оригана (којег су звали “планински чај”) и другог чудесног биља, мирис крава и оваца у изби, мирис ораховог уља у стрина Спасиној сплетеној коси – мирис мог детињства.

      • brskute moj svileni skute

        Nemam naviku da pisem po portalima, ali kako sam slucajno naisao na Vas komentar, u cilju ispravke jedne male omaske, napravicu izuzetak…Brskut ne pripada Kucima, vec Bratonozicima, tacnije receno, jedan veci dio, kako teritorijalno, tako i gledajuci prezimena. Granica izmedju dva plemena bi trebalo da bude, upravo, potocic- rjecica. Po tome bi ,,Poljana” bila na teritoriji Bratonozica, dok bi, recimo, Simovici ,,ispod Glavice” bili na teritoriji Kuca. Ne pripadam toj generaciji koja je igrala fudbal u Brskutu, cak nisam ni rodjen u njemu, ali poznajem prilicno dobro toponime; pio sam vodu sa Leskovca, kupao se na viru, pa i na Bukumirskom jezeru, setao po Treskavcu, Planinici, Salomonu, Glavici Cetka…Danas se tamo rade manastirski Konaci, iza Crkve, Bogu fala…Bio sam prisutan na Knjizevnoj manifestaciji ,,Dani Trifuna i Radivoja- Lole Djukica” u skoli koja nosi ime po M. Biljuricu. Poznajem odlicno Vase rodjake, one najblize, neke licno, neke sam imao priliku da slusam i da pricam sa njima, a o nekima sam slusao price ili ih gledao na slici, poput, recimo, Vujadina Vukiceva. Zakljucujem i da sam imao priliku da upoznam i Vaseg oca, koji je ( ako je nosio ime jednog srpskog vladara iz roda Nemanjica ) volio poeziju, iako mu je primarno zanimanje bilo u suprotnosti sa ushodjenjima duse ka nebu, a kojima je njegova stremjela…Jesu mudri i diplomate, ali ako iz Vaseg ,,za razliku od Kuca koji su…ludo hrabri” mogu zakljuciti da je hrabrost karakteristicna odlika jednih ali ne i drugih, onda se ne bih slozio i stao bih u odbranu Bratonozica-)). Iz dva razloga. Prvi, jer poznajem, jednog koji Vam je blizak rod ( cije zanimanje bih mogao dovesti u blizem kontekstu sa zanimanjem Vaseg oca, makar po svakodnevnoj obavezi brijanja lica ), a koji je ludo hrabar, kao malo koji Kuc-)), a drugi, sto braneci njih, branim i djelic sebe.

      • Светлана Секуловић

        У праву сте. Пољана је на братоношкој страни Брскута. Моја грешка, “… жељо моја, Пејо и Станоје.” Рођаче, не знам да ли се познајемо, али ми је драго да памтите мога оца по ономе што му је било суштинско својство. Он је, наиме, пре свега био песник. Али није волео Брскут као ми, који смо у њему гостовали, а тиме и добијали најбоље од њега. Мој отац је памтио муку, тегобу, немаштину. Написао је једну потресну и дивну песму о свом родном селу. У њој су, између осталих, и стихови: “У теби ми све почива с неповратом, у те нећу запјевати, нит’ бит’ сватом.” Тата је умро у октобру 2020., у 92. години, али је до краја живота био крепак и “тачан у главу”. И писао песме. Дочекао је праунуче, чиме је, по свом мишљењу, заокружио свој живот. Све у свему, била је то, како је ђедо Гацо умео да лелекне кад је примерено, једна “савремена смрт”, тј. дошла је с временом, на време, у ду окој старости и у кући пуној потомака – троје деце, седморо унучади и праунуче. Толико о њему.
        А сад о лудој храбрости, под којом подразумевам неустрашивост која се граничи са неразумним и непотребним. Секуловићи и Братоножићи уопште су, дакако, храбри, али су били мудрији у тој храбрости. На то сам мислила. Због малобројности, они су имали заједнички батаљон са Кучима, и у сваком погледу, без обзира на разлике, били блиски са њима. Већ сам рекла – мајка ми је од Вујошевића, баба од Дедића, прабаба од Прелевића, а чукунбаба од Чејовића. Дакле имам такорећи више кучке, него братоношке крви. Међутим, ја се осећам Братоношком Брскућанком и Секуловком, упркос крви и одрастању и животу ван Црне Горе. И волим Брскут свим срцем, као да сам у њему рођена. Моја су сећања, наравно, поетизована из свих поменутих разлога, али ја их чувам и повремено прелажем као девојачко руво. Да не устојени не покваре се, да не ишчиле. И волим да сретнем и упознам Секуловиће и Брскућане, где год били. Нисте се представили, а волела бих да јесте, јер су ваше речи биране, као да сте од Секуловића.

        • Ljupko

          Ja znam za pevača koji se zove Jovan Sekulović Sekula.Živi i radi u Subotici,ima trideset i kusur godina i peva, piše i komponuje sigurno deset godina i jače.Snimio je i izdao više ploča i cd-ova.
          Neznam odakle je al buni podatak da na jednoj ploči peva Semberijo majko mila ti si mene odgojila.
          Isto tako peva i Reci meni hej Dunave da li viđaš nju, lepu Draganu.Pa hajde sad ko zna o njemu nek piše. Nikad nije hteo preterano da se eksponira, zato nije ni poznatiji a bojkotuju ga neki jer je prosrpski orijentisan dosta

        • I Brskute, moj svileni skute...

          Bas kao sto sam i napisao u prvom javljanju, nemam obicaj da pisem na portalima, valjda zbog nadaleko cuvene, poslovicne, lijenosti ljudi ovog podneblja-)). Pritom i nisam narocito cest gost na ovom…pa otud i ovo, prilicno, zakasnjelo javljanje.
          Nisam Sekulovic, ali imam dobar procenat njihove krvi koju, razumljivo, jasno prepoznajem u sebi (nazalost, ne po diplomatskoj vjestinii-)) i mozda, bas zato, kako kazete, biranim rijecima pisem o njima, ili makar, o onima koji primjerenim zivotom i karakternim osobinama predstavljaju reprezentativni uzorak.
          Mi se ne poznajemo i mislim da nikada nismo ni bili u prilici da se upoznamo.
          Sto se tice mojih sjecanja, doduse skromnijih, na Brskut i ona su poetizovana. Mozda ne u tolikoj mjeri kao Vasa, jer, vjerujem, da nisam boravio u njemu koliko i Vi. Da jesam, sigurno da bih osim lica jasnije vidio i njegovo nalicje. Ovako, slika koju sam uramio u sjecanju je pretezno suncana kao i Glavica dok je, tek izaslo sunce iznad Treskavca, umiva, a sjenki, ako ih je i bilo, skoro da su iscilile.
          Ne znam da li to ima veze sa hladnim izvorom- Leskovcem, cistim vazduhom, idilicnim predjelom koje prija oku posmatraca, ili sjecanjem, kako napisaste, na tegobu, muku i nemastiinu, ili sve to skupa, tek u njemu kao da postoji, tajanstvena, umjetnicka klica, koja, s vremena na vrijeme, proklija u nekom od njegovih zitelja, kako bi dala plod. Zato i ne cudi da skoro svako bratstvo ima predstavnika koji se oprobao na tom polju. Dobar uvid u ovu materiju je dao Milorad Predojevic, rodjeni Brskucanin, cija majka je od Djukica. Pisuci o svom Brskutu, u jednoj od knjiga ,,Plava tica- citanka Brskuta” sakupio je kulturnu bastinu njegovih stvaraoca i njihovih potomaka, na celu sa Trifunom Djukicem i njegovim sinom Radivojem- Lolom, te Isom Kalacem, koji je rodom od Milacica…i nizom drugih.
          Imao sam priliku da upoznam par ljudi od pera, ciji korijeni su iz Brskuta, izmedju ostalih i pjesnika, vaseg rodjaka sa Kraljevca, koji je iza sebe ostavio nekoliko stampanih zbirki poezije.
          Bio je autentican, rodjeni Brskucanin vrcavog duha, u razgovoru neposredan, kolokvijalan, iskren, zabavan, prilicno glasan- cesto bucan, bas onako kako i prilici gorstacima tog kraja. Na momente, reklo bi se, grub i vulgaran, bez senzibiliteta, kojeg je, ispostavilo se, brizljivo cuvao za svoje pjesme.
          Bez obzira da li je u pitanju bila bratonozicka intuicija-)) ili ona narodna da ,,krv nije voda”, tek, drago mi je da ste potvrdili moje pretpostavke da je, upravo, Vas otac po vokaciji bio, prvenstveno, pjesnik, takodje i ugledni oficir nekadasnje JNA. Imao sam priliku i da, prilikom naseg susreta, slusam, u licnoj interpretaciji. nekoliko njegovih pjesama, za kafanskim stolom, kako i prilici, makar po opste- prihvacenom narativu, pravim poetama, a sve to u drustvu njegovih dragih rodjaka, od kojih je jedan, u prethodnom pisanju- javljanju pomenuti ,,ludo” hrabri, cije zanimanje sam, po obavezi brijanja lica, a sad bih dodao i nosenju (ne iste) uniforme, doveo u kontekstu sa zanimanjem Vaseg oca.
          Takodje sam bio u prilici da upoznam i njegovu bracu, a jedan od njih je ostavio narocito lijep utisak na mene. Plijenio je blagoscu.
          A sad nesto i o Kucima (Marko Miljanov je napisao nesto Bratonozicima-)). Ni ta krv me nije zaobisla, a njihovo pominjanje je vise bilo u saljivom kontekstu, u smislu da ih ne treba previse hvaliti jer oni sami to veoma dobro umiju, sto najbolje potkrepljuje cuvena zdravica Vojvode Masa Djurovica Knjazu Nikoli, u kojoj nabraja od cega Bog da ga sacuva, pa izmedju ostalog, kaze i ,,od hvale kucke” ( i imanja bratonozickog-)), misleci, vjerovatno, na donje Bratonozice koji su krseviti u izobilju). Ima i ona saljiva, narodna-Posten Kuc, posten Piper, a ovaca nidje nema-)). Salu na stranu, mudri su ljudi i dok ovo pisah pade mi na pamet kako sam, od njihovih, pretezno starijih ljudi, znao cuti odgovor, kad ih pitas za sud o plemeniku o kojem nemaju pretjerano dobro misljenje, kakav je, a oni bi odgovarali- ka najbolji.
          Iskreno, raduje me kad cujem lijepe rijeci o ljudima iz tog kraja i rastuzi ako su drugacije.

    • Matija

      Inace sekulovici su iz crne gore iz brskuta ali bas svu sekulovici

  2. radomir

    SEKULOVIĆI su brojno bratstvo nastalo u jednom malom crnogorskom plemenu Bratonožićima. Oblast Brazonožića je ograničena na zapadu Moračom,na istoku Malom Rijekom. Sjevernu granicu plemena čine visoravan Veruša, Lijeva Rijeka. A južnu granicu : Lajkovića Glavica,Jelin Dub i mjesto Bunac na MALOJ RIJECI.

  3. Milika Adžić

    Poštovana Svetlana,
    Dopao mi se ovaj Vaš zapis pa rekoh možda se kao osoba sa istančanim senzibilitetom, možda čuli za sudbinu Branislava Sekulovića koji je stadao u vreme golotočkih zatvaranja…
    Voleo bih da čujem više podataka o njegovoj sudbini, a ne znam kako da doznam…
    pozdrav
    Milika Adžić
    Crvenka (rođen u Lijevoj Rijeci)

  4. Maja Backovic

    Ja se pridruzujem diskusiji sa jos nizom pitanja. Mojka moje bake Milene Backovic, rodjene Sekulovic, zvala se Stana, rodjena Papic. Koliko znam njen muz Stevan kao i njegova familija imali su kafanu i sibe za izdavanje (da ne kazem hotel). Da li neko zna gde se on nalazio i da li postoje uopste naslednici Sekulovica u Bileci. Hvala!

  5. Maja Backovic

    Bliski rodjak moje babe Milene i njene sestre Rajke bio je i otac Mladena Sekulovica (Karl Malden). Tj njegov otac bio je babin stric.

    • Бранко Тодоровић

      Занимљиво, Мајо. А знате ли из кога села потичу ваши Секуловићи? Нађох Секуловиће у Иваници и Ораху, али они припадају Требињу.

  6. Војислав Ананић

    СЕКУЛОВИЋ (п), у Ораху (Шума требињска). Старосједиоци су у овом селу. Почетком XX вијека у Ораху их је било 6 кућа. Поријекло им није истражено. Славе Михољдан (75:1197). Секуловића из Ораха има и у Требињу.

    Извор: Ристо Милићевић – Херцеговачка презимена, Београд, 2005.

  7. jeca

    Iz intervjua Dobrivoja Tanasijevića, DEN TANE: – Kada sam došao u Ameriku, prvo sam upoznao naše ljude, starosedeoce. Bio sam u društvu Karla Maldena a da nisam ni znao da je našeg porekla. On je bio član studija “Vorner braders” (Warner Brothers) sa Hemfrijem Bogartom, Edvardom Džej Robinsonom… u koji sam ja otišao sa Robertom Mičamom, pošto sam sa njim snimio svoj prvi film. Mičam me je upoznao sa tim društvom i pitaju me odakle sam. Ja kažem: “Iz Jugoslavije.” Odjednom Karl Malden počne da govori sa mnom na srpskom. Ja totalno šokiran, ne znam ni ko je Karl Malden. Pita me: “Kako si, brate? Odakle si iz Jugoslavije?” “Iz Beograda.” “Aha. Pa je l’ tvoj tata slavi slavu?” “Ne, ali imamo slavu. Svetog Luku.” “Pa, idiote, ti si Srbin, kakav Jugosloven!”

  8. Branislav Sekzlovic

    Moj predak,Branislav Milete Sekulovic,bio je prva zrtva IB-a i ubijen je prakticno u zatvoru u Novoj Gradiski. Preminuo je u Zagrebu u bolnici Rebro.Cerka Vera je ziva i boravi u Podgorici.Branislava i brata mu Branka,nakon pogibije oca im,podigao je moj deda Gojko,koji je ziveo u Verusi…

  9. Светлана Секуловић

    Свима који су заинтересовани могу на мејл да пошаљем родослов племена Братоножићи, који, наравно, садржи и родослов братства Секуловића. Моја мејл адреса је ceca. [email protected]

  10. Ljupko

    Ja znam za pevača koji se zove Jovan Sekulović Sekula.Živi i radi u Subotici,ima trideset i kusur godina i peva, piše i komponuje sigurno deset godina i jače.Snimio je i izdao više ploča i cd-ova.
    Neznam odakle je al buni podatak da na jednoj ploči peva Semberijo majko mila ti si mene odgojila.
    Isto tako peva i Reci meni hej Dunave da li viđaš nju, lepu Draganu.Pa hajde sad ko zna o njemu nek piše. Nikad nije hteo preterano da se eksponira, zato nije poznatiji