Poreklo prezimena, selo Vuča (Leposavić)

18. mart 2018.

komentara: 2

Poreklo stanovništva sela Vuča, opština Leposavić – Kosovskomitrovački okrug. Prema knjizi Petra Ž. Petrovića „Raška“ – izdanje 2010. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Vuča je nedaleko od ušća Crvenske (Vučanske) Reke u Ibar.

Tip sela.

Kuće su sa obe strane reke, u sklopu brda Nepuka, Pridvorske Čukare, Vučanske Čukare i Seočke Čukare. Ono se deli na tri kraja: Čitlučko Brdo na levoj strani reke, krajevi Jakšićsko Brdo i Erski Brijeg su na desnoj strani reke. Kraj Erski Brijeg ima Šarsku Malu, nazvala se po rodu Šarcima.

Vode.

Voda za piće i za domaće potrebe zahvata se na reci i na slabim stublinama i ustavama. Rakićevići i Miletići imaju bunar; u Erskom Brijegu ustave leti presušuju. Stoka se poji na reci. U planini nema izvorske vode, a potoci leti presušuju: Pođanski Potok, Debeli Potok, Jabukovački Potok, Suva Voda, Prvi Potok, Crvena Stijena, Srnski Do i Brazda.

Zemlje i šume.

Njive i livade su pomešane oko kuća i na mestima koja se nazivaju: Po(h)ođansko Brdo, Sklad, Midžorova Njiva, Crkvište, Jova i Tarajski Lug pored Ibra, Divlje Polje, Rudo Polje, Prutak, Prudina pored Ibra, sve sa desne strane reke, a sa leve su Smonica i Vrabac; ispaše su na Rudinama, Žešljaku, Mutnici, Babinom Potoku, Zlom Kršu, Ražištu i kod Bare; na levoj strani reke su Trline, Dugački Breg, Milojevica, Zli Krš, Zelena Dolina, Suvi Do, Mutido i Nepuk. Šume su u dolinama potoka. Na mestu Laništu sejao se lan. Stočarske kolibe su na mestima Gradini, Kaćunici i Milojevici, a poviše Milojevice su napuštene njive Orčine, kod kojih je bio kraj sela Milojevica, koji se saselio 1918. bliže njivama.

Starine, postanak i ostali podacio selu.

Vrh Rudina naziva se Gradina. Na tom mestu ima srušenih zidina i „vara“ (kreča) od zgrada. Niže sela, na levoj strani reke, je mesto Anina. Na Crkvini muhamedanci su povadili kamenje stare crkvice i podigli han, koji sada ne postoji. Nedaleko od Anine ima ostataka nadgrobnog kamenja. Današnje groblje je između Gornjeg Kraja i kraja Đurovića. U sadašnjem groblju ima starijih nadgrobnih krstova od kamena. U selu je Neznani Grob (kod guvna Luke Vidovića). Naziv sela „Vlačija“ zabeležen je oko 1316. godine. Po predanju današnje selo osnovao je Petar Ćilo, predak Ćilovića, pred kraj 18. veka. Ono je raslo u prvoj polovini 19. veka novim doseljenicima i množenjem, ali se, zbog nestašice vode, raseljavalo. Godine 1948. u selu je bilo 343 stanovnika.

Poreklo stanovništva.

-Ćilovići, Jovanović, 1 kuća, slava Đurđevdan, su stari rod nepoznate matice (nema muškog poroda).

-Vučetić, Milentijević, 1 kuća, (izumiru, jer su nemi, gušavi i patuljasti) i Jakšići, 3 kuće, Miletići, 4 kuće, Vučinići, 5 kuća, Miladinovići, 3 kuće, Đurići, 3 kuće, slava Sv. Petka, su Bjelopavlići, preci došli iz Donjeg Jasenovika u Kolašinu na Ibru, a Đurići su kasnije došli iz Crepulja u istom predelu. Po predanju bila su tri brata, jedan se naselio u Seljance pod Kopaonikom a druga dva u Vuču; imaju odeljake u Berberištu, Kraljevu i Toplici.

-Čitlučani, Rakićevići, 5 kuća, slava Sv. Luka, su Rovčani, bili u okolini Nikšića, ovamo došli iz kolašinskog Čitluka na Ibru.

-Kragovići, 3 kuće, slava Sv. Arhanđeo, su Vasojevići iz Kobilje Glave u Kolašinu na Ibru; imaju odeljake u Rudnici u kopaoničkom Ibru.

-Šiljića, Miletići, 4 kuće, su od Drobnjaka Šiljića u Pridvorici.

-Šarci, Radovanovići, 5 kuća, Milosavljevići, 4 kuće, slava Sv. Jovan, su od Kuliza u podbukovačkom Biočinu, u kome i sada imaju „ležake“.

-Radovanović drugi, 1 kuća. Dovela ga majka od Kuča Tijanića u Borovi u Radovanoviće u Vučoj; zadržao očevu slavu Sv. Nikola, a uzeo očuhovo prezime.

-Erci, Milojevići, 2 kuće, su odeljaci Eraca u Rudinama na Rogozni.

-Paruce, Parućani, Vučinići, 2 kuće, su od Lopaćana na Parucama na Rogozni.

IZVOR: Prema knjizi Petra Ž. Petrovića „Raška“ – izdanje 2010. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. Vojislav Ananić

    VUČA

    Položaj i tip. Selo se malazi 8 km južno od Leposavića, sa obe strane donjeg toka učanske reke, leve pritoke Ibra. Po položaju selo spada u red sela razbijenog tnpa , jer su kuće locirane po grupama zaseocima nazivanim po rodovima Đurići, Jakšići, Erci, Čiglučni, Šarci i Parlice. Kuće su u dolini Vučanske reke i u pristrancima, većina je okrenuta prema istoku i dobro osunčana. Seoski atar pruža se na istoku do Ibra, koji čini prirodnu granicu sela. Na jugu i jugozapdu su sela Kamenica i Seoce, na severu je Pridvorica i severozapadu Grkaje. Južno od sela je brdo Šiljak (710 m), zapadpo je venac brda Lapište (857 m), na severozapadu Ravni Breg (591 m). Istočno od ssla, ia Ibrovoj Terasi su polja Rudo polje i Gorlje polje. u Gornjem polju nalazi se i uređen izvor koji je podigla Vučinska opština 1912. godine. Ona je postojala veoma kratko, svega pola godine. Srednja nadmorska visipa sela js 566 m, a pajniža tačka je kod mosta na Ibru 454 m.
    U saobraćajnom pogledu selo nema novoljan položaj jer je van važnijih saobraćajnih puteva. Međutim, seoskim putem preko mosta pa Ibru povezano je sa Sočanicom, centrom mesne zajednice, magistralnim putem i železničkom prugom Kosovska Mitrovica – Kraljevo.
    Naziv, prošlost i starine. U nazivu sela nalazi se muško ime Vuča (apatropopim), verovatno osnivača iaselja (?). Međutim, prema seoskom predanju glavna vuča rude iz rudnika sa Rogozne i prenošenje drugog materijala i tereta tovarnim životinjama obavljalo se preko ovog sela i po tome osta ime Vuča. U prilogu ovome ide i toponim Rudopolje.
    Naselje js starijeg postanka, a pominje se kao Vlčija 1315. godine u svstostefankoj povelji koju je kralj Milutin darivao manastiru u Banjskoj. Pod imenom Vjuča (Vuča) pominje se u popisu Kratajišta Isa-bega i Ishakovića iz 1455. godine, koji se odnosi na oblast Brankovića i pripadala je timaru Rikarda Hamze, gulama Isabegova. Vuča je tada imala 13 kuća neoženjenih 3 i prihod od 1046 akči.
    U selu se nalaze ostaci istorijskih spomenika. Kod Zapisa su ostaci i temelji stare crkve sa stoletnim brestom “zapisom”, koji seljaci zovu duhovi, jer se na taj dan ovde održava sabor. Ispod brda Vrapci, a na levoj obali vučanske reke nalazi se vučanska crkva posvećena sv. Trojici. Po predanju tu je bila grčka crkva. Danas su to ostaci crkve od velikih tesanika i delova “grčkih” i rimskih nadgrobnih stena i miljokaza. U blizini crkve nalazi se nekoliko nadgrobnih spomenika srpskih vojnika izginulih u Prvom svetskom ratu. U ataru sela Vuča na zapadnoj strani nalazi se termomineralni izvor banje Vuča (550 m). Na osnovu merenja vršenih u julu mesecu izdašnost izvora kreće se od 0,12 do 0, 20 litara u sekundi, a tempratura vode u od 26 do 36 stepeni. Hemijski sastav vode nije ispitivan. Međutim, preovlađuje sumpor, koji nije teško ustanoviti po karakterističnom mirisu. Voda je lekovita, što potvrđuju i posetioci iz raznih krajeva zemlje, narod je koristi za lečelje kožnih i reumatičnih bolesti. Na izvorima su napravljeni bazeni od betona.
    Stanovništvo i rodovi. Po broju stanovnika i domaćinstava, Vuča spada u veća sela na teritoriji opštine Leposavić. Po popisu iz 1948. godine imalo je 49 kuća i 343 stanovnika, a 1953. godine 429 stanovnika, i 59 domaćinstava. Najveći broj stanovnika, 472 selo je imalo 1961. godine i 74 domaćinstva. Po popisima iz 1971. i 1981. broj stanovnika (451 i 423) i broj domaćinstava (92 i 97) nije se bitno menjao. Po poslednjem popisu iz 1991. godine selo je imalo 118 domaćinstava i 417 stanovnika. Od 1961. do 1991. broj stanovnika je smanjen za 55 (11,65%), a broj domaćinstava, zbog deobe porodica povećan za 44 (59,46%).
    Preci današnjih stanovnika u Vuči većinom su doseljeni u drugoj polovini 19. i prvoj polovina 20. veka:
    Milojevići, zvani Erci, (9 dom.), doseljeni su iz Rudina na Rogozni, a starinom su iz Hercegovine. Po poreklu imaju bliske rođake Erčeviće (slave sv. Nikolu) u Laćisledu i Aleksandrovačkoj župi. Milojevići slave sv. Nikolu.
    Vučinići (20 kuća ), Miladinovići (9 kuća), Trifunovići (13 kuća) i Milentijevići (6 kuća) poreklom su od Jakšića iz doljeg Jasenovika u Ibarskom Kolašinu. Nova prezimena su uzeli po doseljelju u Vuču. Daljim poreklom su od Bjelopavlovića u Crnoj Gori. Svima je zajednička slava sveta Petka.
    Radovanovići (15 kuća) i Milosavljevići (7 kuća), zvani Šarci porekom su od bratstava Šaraca iz sela Pedejana u župi Pivi, u Crnoj Gori. Po Svetozaru Tomiću Šarci su bili veliko bratstvo. Međutim, usled pomora ostala su dva brata, od kojih je jedan bio šaren u licu zbog boginja i od njega su Šarci, a drugi “vadio je maziju” (kleo se) i od njega su Mazići. Po porodičnom predanju iz Nedajna doselio se u Ibarski Kolašin Radovan Šarac sa sinovima Aksentijem, Vasilijem, Todorm, Mladenom i Milosavom. Po pretku Radovanu nose prezime Radovanovići, a po Milosavu, Milosavljevići. Iz Kamenice Radovan sa 4 sina prelazi između 1886. i 1890. godine u Vuču. Iz Pivske Župe Šarci su morali da beže zbog krvi, pa ih ima u Sinju, Drnišu, Mioč Polju, Belom Potoku kod Leskovca. Neki od Šaraca su se iselili iz Pive 1882. u okolinu Kuršumlije, ali su tada uzeli prezime Dimitrijevići.
    Nema pouzdanih podataka da su Radovanovići i Milosavljevići jedno rodstvo sa Šarcima u selu Pavlju u Deževi (opštipa Novi Pazar) i u Biočinu (opština Raška). Šarci u Biočinu su Kulize mratinci, a daljim poreklom su Kuči. Zajednička slava Šaraca u Vuči je sveti Jovan Krstitelj?.
    Drugi Radovanovići (2 dom.) koji žive u mahali Šarcu i u selu nisu u srodstvu sa Šarcima. Radovanov sin Mladen oženio se udovom iz Potkomlja od Radovanovića – Marića koja je došla sa decom. Slave svetog Nikolu.
    Pobegli, jer je jedan od dva brata ubio kuma. Prvo su se doselili u Velji Brijeg, a odatle su prešli u Staro Selo, odakle su se spustili u Čitluk.
    Jedna grana Čitlučana doselila se iz Čitluka prvo u Crveni, a zatim u Vuču. Slave sv. Luku.
    Vučinići, zvani Paruce, (6 dom.), doseljeni su iz Junaka, zaseok Paruce u Ibarskom Kolašinu. Prvobitno prezime bilo im je Stevanovići. Novo prezime su uzeli po pretku Vučini. Slave sv. Jovana Krstitelja. Na imanju današnjih Vučinića Paručana živeli su Klečani koji su se 1879. godine odselili u Toplicu. I danas jedan potok – toponim nosi naziv Klečanski potok.
    Đurići, (9 kuća), čiji je predak doseljen iz Crepulje u Ibarskom Kolašinu. Po predanju bila su tri brata: Josija, Jakša i Đuro. U Seljance (opština Kosovska Mitrovica) odselio se Josija i po njemu prezime nose Josići, današnji Jovanovići i Despotovići. U vreme kada i Josija iz Crepulje su se doselila i Josijina braća, od koga su danas njihovi potomci Đurići i Jakšići. Slave sv. Petku – Petkovdan.
    Jokonići – Đerekarci (5 kuća), vode porelo od bratstva Karanovića u Kobiljoj Glavi u Ibarskom Kolašinu. Daljom starinom su od Morače. Slave sv. apostola Mihaila – Aranđelovdan.
    Miletići, zvani Šiljići, (3 kuće), doseljeni su iz Brnjaka u Ibarskom Kolašinu, a daljom starinom su iz Crne Gore, od Vasojevića. Poreklom bliski su rod sa Nestorovićima u Pridvorici i Ivanovićima u Jošanici. Šiljići u Vuči slave slavu sv. Georgija, a prislužuju Đurđevdan. Šiljića ima u selu Stanevo u Aleksandrovskoj župi. Ne zna se sigurno da li su po poreklu rod sa Šiljićima u Vuči. Međutim, Mplosav Lutovac navodi da je predak Šiljića u Stanevo “došao od Ibra”
    Milentijevići, zvani Ćilovići, (1 dom.), smatraju se najstarijim rodom u selu. Ne znaju svoje poreklo. Po njima na mestu Gornje polje jedna livada, danas vlasništvo Šaraca, zove se Ćilovska livada. Slave Petkovdan.
    Mlađi doseljenici su Ignjatovići (2 kuće), doseljeni iz susednog sela Grkaja od Ignjanovića, slave Aranđelovdan; Miloševići (5 kuća), doseljeni iz Grkaja, od Miloševića, slave Aranđelovdan; Milosavljevići (2 dom.), doseljeni iz Plakaonice, na ženino imanje i slavi Đurđevdan; Matkovići (2 dom.), čiji je predak iz Velike Plane, u Toplici. Bavio se potkivačkim zanatom. Oženio se iz Rajetića, na Rogozni, od Samčevića. Posle njegove smrti žena mu se preudala u Miletiće – Šiljiće. Slave sv. Đorđa – Đurđic; Radonići (2 dom.), doseljeni iz susednog sela Crveni, slave Lučindan; Stefanovići (1 dom.), doseljen iz Kajkova „prizetio se“ u kuću Rakićevića, slavi svoju slavu sv. Nikolu i ženinu Lučindan. Pored poljoprivredne funkcije selo vrši trgovinsku (preko tri trgovinske radnje) i obrazovnu preko osnovne četvororazredne škole koja nosi naziv “Braća Radovanovići”, a u sastavu je matične osnovne škole “Vuk Karadžić” u Sočanici. Škola je prvi put počela da radi 8. decembra 1947. godine pa se taj dan dugo vremena slavio kao Dan škole.

    Izvor: BLAGOJE PAVLOVIĆ – NASELJA I MIGRACIJE STANOVNIŠTVA OPŠTINE LEPOSAVIĆ, INSTITUT ZA SRPSKU KULTURU PRIŠTINA, LEPOSAVIĆ, 2003.

    • Aleksandar Ercevic

      Postovani, hvala vam za ovaj podatak, tj za familjarnu vezu izmedju porodica Milojevic i Ercevic iz Lacislada.
      Familija Ercevic vodi poreklo od Gavrila Erca, rodjenog u selu Lopate u Crnoj Gori, negde u drugoj polovini 18 veka.
      Potomci njegovog prvog sina Radivoja, su familije Kostic i Aksentijevic, iz sela Rudine.
      Potomci njegovog drugog sina Jovana su porodice Milojevic, potomci Miloja Ercevica rodjenog u selu Rudine, kasnije naseljenog u selu Vuci. Moja porodica Ercevic, vodi poreklo od Milojevog brata Milosava, tj njegovog sina Jerotija koji se oko 1878 doselio u selo Zdravinje u Toplici, a kasnije u selo Donja Bresnica.
      Treci Gavrilov sin, je legendarni Radisav Erac, koji je sahranjen u selu Kriva Reka.
      Porodicni nadimak nam je Erci .
      Slava Sveti Nikola.