Vojvoda Draško Popović

20. novembar 2017.

komentara: 0

PIŠE: Saradnik portala Poreklo Nebojša Drašković

Vojvoda Draško Popović je autentični lik iz književnog dijela „Gorski vijenac” koji je napisao Petar II Petrović Njegoš. Vojvoda Draško je živio od 1640. do 1725. godine na Čevu u plemenu Ozrinići u Katunskoj nahiji u staroj Crnoj Gori.

Draško Popović je u mladosti bio plaćeni mletački vojnik pri kraju Kandijskog rata (1645 – 1669), koji je vodila Venecija protiv Turaka. Tokom Kandijskog rata se posebno istakao Draškov otac pop Šćepan zvani Prenta Dragojević koji je za zasluge pri odbrani Kotora 1657. godine dobio od Mlečana zlatnu kolajnu i doživotnu penziju. Kao mletački vojnik u Kandijskom ratu Draško Popović je oženio i Dafinu iz Boke Kotorske sa kojom je imao četiri sina: barjaktara Miloša (Mića), Sima, Markišu i Vuka. O Draškovom junaštvu govori više epskih pjesama:

Pjesma Četa Draška Popovića objavljena u časopisu Srpsko-dalmatinski magazin za 1862. godinu.
Pjesma Draško Popović i Grišac Osman-aga koju je objavio Vuk Karadžić u zbirci „Srpske junačke pjesme”.
Pjesma Petar Bošković koju je objavio Petar II Petrović Njegoš u zbirci „Ogledalo srpsko”.
Pjesma Ženidba Knežević Miloša koju je objavio Andrija Luburić u knjizi – „Drobnjaci”. U ovoj pjesmi se kaže:

„A o svemu eglen zaturili
o zemljama i o krajinama
o konjima i o junacima
i među se našli Crnogorci
da nemaju boljega junaka
od đetića Draška Popovića.”

Od junaka do vojvode

Draško Popović („Drasco Popovich”) se pominje u više dokumenata dok je trajao Morejski rat (1684 – 1699), koji je vodila Venecija protiv Turaka kao najveći crnogorski junak i učesnik megdana i hajdučkih akcija na području od Skadarskog jezera do Herceg Novog i od Spuža do Gacka, o čemu govore mnoge epske pjesme. Njegov savremenik Bajo Pivljanin bio je najveći hercegovački junak i vođa mletačkih hajduka koji su harali po turskoj teritoriji sve do Bajove smrti u bitci na Vrtijeljci 1685. godine. Tokom Morejskog rata od 1684. do 1699. godine, Draško postaje knez Ozrinića i biva ranjen 1687. godine pri osvajanju Herceg Novog, a 1693. godine postaje prvi vojvoda iz plemena Ozrinići u Katunskoj nahiji.

Vojvoda Draško Popović je 1704. godine predvodio vojsku od 1200 Crnogoraca u pomoć Brđanima i spasio Boškoviće u Bjelopavlićima od turske odmazde.
Citat iz epske pjesme: „Petar Bošković“, iz Njegoševe zbirke narodnih epskih pjesama „OGLEDALO SRPSKO“, objavljene 1845. godine:

“Ne predaj se moj sokole sivi,
Nemoj tvoje popuštit poštenje,
E  ti sadaa ide pomoć vruća,
Pomoć vruća od Gorice Crne,
Baš dvanaest stotina pušaka,
A pred njima srpska vojvoda,
S Čeva ravna Draško Popoviću!“

Na crnogorskom zboru na Lovćenu 1711. godine, postaje prvi glavar Katunske nahije sa titulom „vojvoda Draško Popović spahija ot Ozrinića” stoga Petar II Petrović Njegoš kaže u „Gorskom vijencu”:

„Mi se dosad ništa ne sjećasmo
najboljega našega vojvode.
A đe bio Draško Popoviću?”

Pečat vojvode Draška

Pečat vojvode Draška na kojem piše „Spahija Draško Popović ot Ozrinića” nalazi se na svim pismima crnogorskih i brdskih glavara upućenih Mlečanima i Dubrovčanima i ruskom caru Petru Velikom u periodu od 1711. do 1713. godine kada se stvarala crnogorska država. Juna 1713. godine na crnogorskom zboru u Brajićima smijenjen je vojvoda Draško Popović kao spahija i njegovu baketu (štap) kao simbol vlasti preuzeo je njegov rođak Vukota Vukašinović iz Ozrinića kao „kapetan sve Crne Gore” u prisustvu Mihaila Miloradovića, izaslanika ruskog cara Petra Velikog. Dokaz o Draškovom ugledu se pominje u petnaest arhivskih dokumenata od 1684. do 1718. godine i desetak epskih pjesama u kojim su opjevana njegova junačka dijela i ugled glavara. Vladika Petar II Petrović Njegoš u pismu Osman-paši Skopljaku govori o vojvodi Drašku kao srpskom i crnogorskom plemiću i riteru.

Istoričari o Drašku Popoviću

Osim Njegoša o vojvodi Drašku su pisali i poznati istoričari Jovan Erdeljanović, Andrija Luburić, Lazar Tomanović, Jefto Milović, Nikola Vukčević i Peko Baćov Vujović u svojim dijelima i feljtonima. Lik vojvode Draška Popovića ovjekovječen je u bisti koju je izvajao vajar Risto Stijović i koja se nalazi u Njegoševoj Biljardi na Cetinju i dva spomenika koje je izvajao Šoro Vulanović koji se nalaze na Lukovu kod Nikšića i na rodnom Čevu.

IZVORI I LITERATURA:

·  Prento Dragoev da Ozrichnichi dux 1648 – 1657.

·  Jovan Tomić: Crna Gora za Morejskog rata; Beograd, 1907 godine, str. 315.

·  Jovan N. Tomić: O crnogorskom ustanku i početku Morejskog rata; Novi Sad, 1903 godine.

·  Risto Kovijanić: O vojvodi Drašku, Istorijski zapisi XVI – 3; Titograd, 1963 godine.

Nebojša Drašković  – Čevsko Zaljuće kraj sela u plemenu Ozrinići – hronike sela broj 99 – objavljene 1999. godine u Beogradu u izdanju Kulturno-prosvetne zajednice Srbije.
Jovan Erdeljanović: „Stara Crna Gora” Beograd 1926. godine, str. 663 – 665.
Gligor Stanojević: „Jugoslovenske zemlje u mletačko – turskim ratovima XVI – XVII vijeka” Beograd, 1970. godine.
Sima Milutinović: „Istorija Crne Gore”, Beograd, 1935. godine.
Vaso Tomanović: „O popu Šćepanu i Drašku Popoviću”, Zapisi VII – 2, 1930. godine.
Archivio di Stato di Venezia (A. S. V.) Prov. estraord. f. 671
Slavko Mijušković: „Pleme Nikšići u Morejskom ratu” Istorijski zapisi, Titograd, 1963. godine.
Jefto Milović: „Zbornik dokumenata iz istorije Crne Gore”, Cetinje, 1956. godine.
Risto Dragićević: „Arhivski podaci o ličnostima iz Gorskog vijenca”, Titograd, 1965. godine.

 

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.