Poreklo prezimena, selo Masurica (Surdulica)

12. decembar 2016.

komentara: 1

Poreklo stanovništva sela Masurica, opština Surdulica – Pčinjski okrug. Prema knjizi Jovana F. Trifunoskog „Vranjska Kotlina“, nastaloj na osnovu podataka prikupljenih od 1951. do 1955. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Masurica ima vrlo podesan geografski položaj; nalazi se na Masuričkoj Reci i to na dodiru planinske padine Vardenika sa istoka i kotlinske ravni sa zapada. Povoljna privredna odlika gornjeg položaja je u tome što se na padini javljaju šume, a u niziji se nalaze njive.

Zemlje i šume.

Topografski nazivi na padini Vardenika su: Uši, Crešnja, Glog, Kajino Prisoje, Buka, Gusti Šib, Stojanov Grob, Adžiska Njiva, Arnautski Preslap, Strešar, Vučine Livade, Ašanske Kolibe, Bačevište, Vrteno Kamenje, Crkvište, Gradište, Gradiška Reka, Bojkovo Gumno, Jalovnički Rid, Kozarnički Potok, Kačar, Koprivnica, Selište, Lipa, Jasenovac, Kurtina Livada, Vrlo Stranje i Svinjarnica. Topografski nazivi u niziji su: Batin Del, Đuzelova Livada, Ademova Livada, Leskovica, Božilova Dolina, Pašine Njive,  Ramni Put, Selište, Sivoš, Goleme Njive, Žabljak, Drenov Lug, Đelberija, Begova Livada, Šavarinka, Galinovce, Dubrava, Samokov, Ibišini, Nagranjci (lisnici), Crkvište, Božilove Njive, Kupina i Mustafin Han,

Tip sela.

Masurica je veliko selo zbijenog tipa. U njoj se razlikuju Donja i Gornja Mahala. Mahale se sastoje od grupa srodničkih kuća. Glavni deo sela leži levo od Masuričke Reke.

Masurica je 1952. godine u svom sastavu imala ukupno 216 domaćinstava.

Postanak sela, starine i prošlost.

Gradište i Gradiška Reka nalaze se na masivu Vardenika, istočno od sela. Na temenu uzvišenja Gradište poznaju se zidovi od utvrđenja, a u dolini Gradište Reke vide se ostaci jedne vodenice. Nadaleko od Gradišta je potes Bojkovo Gumno.

U Masurici postoje dva selišta. Jedno je na planini desno od reke, udaljeno oko dva kilometra. Na ovom selištu se vidi zaostalo kamenje od kućnih zidova i stare voćke – šljive i trešnje. Drugo selište ja pokraj Masurice sa donje strane naselja.

U Masurici postoje i dva mesta zvana Crkvište; jedno je pored sela a drugo na Vardeniku. Na prvom se poznaju zidovi od hrama i kamene stepenice. Crkva je imala položaj i smeru istok-zapad.

Današnja Masurica potiče od druge polovine XVIII veka. Nju su tada osnovali doseljeni arbanaški rodovi. Za period dug oko sto godina, odnosno do 1878. godine broj Arbanasa narastao je na oko 80 kuća. Pomenute godine Masurica je imala 6 srpskih domova – Džordža, Stanisav, Stojan Radulović, Petko, braća Jovan i Veličko Paunović. Srbi su radili kao sluge i čifčije kod Arbanasa. Kada su Arbanasi ojačali u Masurici počeli su nasilnički da se šire i u druga sela: Alakicnu, Dugojnici i dr. Arbanasi iz Masurice iselili su se prilikom oslobađanja oblasti od turske vlasti. Pojedini arbanaški rodovi i porodice zvali su se: Fandovci, Karalinci, Sušinci, Odžinci i dr. Masurički Arbanasi bili su „neki besni Maljoci“. Oni su zahvatlili najplodnije delove Masuričkog Polja i najbolje paše na Vardeniku. Od njih su stradali mnogi Srbi u ovoj oblasti. Zbog njihovih zuluma neki Srbi iz Bitvrđe žalili su se Husejin-paši u Vranju. Za vreme Turaka u Masurica se smatrala „kao mali Stambol“. U Masurici je postojala jedna džamija u sredini sela i dva muslimanska groblja. Ostaci od džamije i groblja poznavali su se do pre nekiliko godina.

Za vreme Husejin-paše u Masurici je jedan njegov Samokov. U njemu se prerađivala gvozdena ruda – gde su radili Cigani i Srbi. Drugi pašini samokovci nalazili su se u Donjem Romanovcu, Toplom Dolu i Zagužanu. Današnje Pašine Livade i Pašine Njive u Masurici su takođe pripadale Husejin-paši. Kako se priča, od njega su ostala tri sina: Sulejman-beg, Ramiz-paša i Ata-beg. Prvi je do 1878. godine bio vlasnik Donjeg Romanovca, Rataja i nekih drugih sela. On je živeo do 1912. godine.

Mesto Stojanov Grob leži na Vardeniku. Priča se da je ime postalo po nekom Stojanu iz sela Gornje Romanovce, koji je tu sahranjen. Stojana su uhvatili Arbanasi u Masurici, pa ga jašući terali u planinu. Na mestu gde je zanemogao Arbanasi su ga zaklali. Ovaj Stojan pripadao je rodu Baba Rančini, koji je posle 1878. godine iz Gornjeg Romanovca u Masuricu.

Ašansek Kolibe su prostrano zemljište na grebenu Vardenika. Tu su leti boravili vlaški stočari sa porodicama, dok su se zimovišta nalazila u slivu Vardara. Poslednji Vlasi, koji su bili pred kraj Drugog svetskog rata, zvali su se Dimitrija, Janja, Vanđel i Kosta. Njihova stoka brojala je oko 2000 ovaca i 50 konja. Oni su na Vardeniku imali 5-6 koliba u kojima su pravili poznati vardenički kačkavalj.

Seoska slava su Duhovi.

Poreklo stanovništva.

U Masurici danas živi srpsko stanovništvo i ima nešto muslimanskih Cigana. Najveći broj stanovnika vodi poreklo od skorašnjih doseljenika.

Srbi.

Rodovi zatečeni pilikom oslobađanja od Turaka 1878. godine:

-Radojčići – Nikoljdan;  Marinkovići – Nikoljdan; Paunovci – Sv.Petka; Radulovići – Aranđelovdan i Ljubići – Aranđelovdan. Ne zna se da li starinci ili neki stariji doseljenici. Radulovići su za vreme Turaka su imali kuće iznad Masurice na padini Vardenika – mesto Crešnja.

Rodovi doseljeni po oslobođenju od Turaka iz pojedinih delova Vranjske Kotline:

-Marinkovci – Sv. Petka, Nikoljdan i Mitrovddan;  Ilini –Aranđelovdan; Jovanovi – Jovanjdan; Pavlovci – Nikoljdan; Džarinci – Mitrovdan; Stoilkovci – Sv. Petka i Mitrovdan; Baba Rančini – Mitrovdan i Dojčinci – Nikoljdan. Svi su oni doseljeni iz planinskog sela Gornjeg Romanovca.

Iz planinskog Novog Sela doseljeni su:

-Stankovi – Nikoljdan; Peraci – Aranđelovdan;  Roguljci – Aranđelovdan; Cvetkovići – Jovanjdan;  Guzobici – Aranđelovdan; Andonini *; Gospodinkini – Jovanjdan i Berkovici – Nikoljdan.

Iz planinskog sela Toplog Dola doselili su se:

-Vrlorečani – Aranđelovdan i Toplodolci – Nikoljdan.

-Lokvačani, Jovanjdan, su doseljeni iz Donjeg Romanovca – mahala Lokva. Tamo imaju rođake. U Donji Romanovac oni su odnekud doseljeni sredinom XIX veka.

-Mečkari, Aranđelovdan, su doseljeni iz Preobraženja. Imaju rođake u Binovcu, Vladičinom Hanu i Surdulici. I u Preobraženju su bili odnekuda doseljeni, verovatno kao Vlasi iz Makedonije.

-Troskačani, Jovanjdan, su doseljeni iz Kijevca – mahala Troskač.

-Tasići, Aranđelovdan, su doseljeni iz Sebe Vranja. Tamo su pripadali rodu Bogdanovci, čije je dalje poreklo „od kud Ljubate“ u okolini Bosilegrada.

-Suvojčani, Aranđelovdan, su doseljeni iz Suvojnice.

-Kozarčani, Jovanjdan, dele se na:

-Rizini* i Stoilkovi*. Oni su 1942. godine doseljeni iz malog naselja Kozarnika, koji je na Vardeniku.

Rodovi doseljeni po oslobođenju od Turaka iz drugih oblasti.

Iz sela u Gornjoj Pčinji su:

-Đorići, Ilindan ssu iz Radovnice. Tamo su se zvali Kočinci.

-Ristinci, Sv. Petka, su doseljeni iz Donjeg Stajevca.

-Đorđevići, Velika Gospojina, su iz nekog sela blizu Radovnice.

-Mitinci – Mitrovdan; Baba Ginini – Sv. Petka i Stanojevci – Krstovdan su iz Radovnice.

-Čungurci, Sv. Petka, su doseljeni iz Crvenog grada.

Iz okoline Bosilegrada doseljeni su:

-Lisinci* su doseljeni iz Lisine.

-Baba Kalinini, Jovanjdan i;

-Nikolići, Mitrovdan, su doseljeni iz Božice.

-Cvetkovići* su skoro doseljeni iz Gornje Lisine.

-Gložaci, Nikoljdan, su doseljeni iz Gložja.

-Mosulčani, Nikoljdan, su doseljeni iz Mosulja.

Sa Vlasine su doseljeni:

-Anđelkovci –Aranđelovdan; Trajanovići – Mitrovdan; Čepilovci – Mitrovdan i Baba Eleninci – Nikoljdan.

Ostali doseljenici:

-Piroćanci, Jovanjdan, su doseljeni iz okoline Pirota.

-Mišići* su iz Levosoja kod Preševa.

Rodovi muslimanskih Cigana:

-Mamutovi, Jusufovi, Memetovi, Ajšini, Ljatifovi i Arifovi. Ovi Cigani su doseljeni za poslednjih 40 godina iz drugih sela Vranjske Kotline: Lepenice, Lukova i dr. Srbi ih nazivaju Gurbetima. Bave se korparstvom i prose. Njihove kuće su grupisane u nižem delu sela.

Iseljenici.

Srbi:

-Radovanovići, po jedna porodica se iselila u Kalabovce i Žitorađu.

-Dojčinci, jedna porodica se iselila u Surdulicu.

-Stankovi, jedna porodica se iselila u Vitinu kod Gnjilana.

-Baba Ginini, jedna porodica se iselila u Beograd.

-Lisinci, po jedna porodica se iselila u Vladičin Han, Niš, Ćupriju i Koretin – Kriva Reka.

-Gložanci, jedna porodica se iselila u Banat.

Znaju se i drugi srpski iseljenici iz Masurice. U te spadaju:

-Dojčinovići i Vasiljevići su se iselili u Surdulicu.

-Novakovići su se iselili u Alakince.

-Stanisavljevići su se iselili u Gramađu.

-Cvetanovci žive u Uševcu u Poljanici.

Selo Roždance u Poljanici osnovao je neki Gruja Durak doseljeni iz Masurice. Od njega vode poreklo svi stanovnici Roždanca: Stošići, Vetkovići, Ivanovići i dr.

U preševska sela iselili su se:

-Matići, Stanojevići i Novakovići su se iselili u Veliko Rajince.

-Pešići su otišli u Malo Rajince.

-Miladinovići, Đorđevići, Nikolići i Dimitrijevići su se iselili u Šušaju.

Arbanasi.

Godine 1878. šest arbanaških porodica iz Masurice prešlo je u Tranavu kod Preševa. Te su se porodice 1912. godine iselile u Kumanovo ili Tursku.

-Odžalar, su bili od fisa Gaš. Oni danas žive u Orizaru kod Kumanova.

-Asanovi, Demirovi i Ćerimovi su se 1878. godine iselili u Bujanovac Tamo su živeli do 1912. godine.

-Ezemovi, su bili od fisa Šalja. Oni žive u Reljanu kod Preševa.

-Fejzulovi su se iselili u preševsko selo Letevicu.

-Malič Fandovci, su bili od fisa Tsač; iselili su se u preševsko selo Šušaju.

-Isenovi, su bili od fisa Gaš. I oni su otišli u prešrvsko selo Šušaju.

-Ajredinci su se iselili u Oslare kod Preševa.

-Arifovi i Sulejmanovi su se iselili u Nesalce takođe kod Preševa.

Cigani.

Muslimanski Cigani:

-Macanovci i Šeminci su se iselili u Dobročane kod Gnjilana. Tamo su došli kao muhadžiri iz Massurice 1878. godine.

-Ajšini, jedna porodica se iselila u Lepenicu.

Kozarnik.

Jugoistočno od Masurice, na Vardeniku, postoji malo naselje Kozarnik. Za vreme Turaka i kasnije u njemu su živeli rodovi:

-Rizini* i;

-Stoilkovi*. Sada je na Kozarniku ostala jedna kuća, zadruga od 13 članova, dok su ostali stanovnici 1942. godine prešli u Masuricu – 4 kuća. Naselje se raselilo zbog toga što su ga Bugari pomenute godine zapalili.

Za vreme Turaka po Vardeniku je bilo manjih grupa srpskih kuća. I na driugim mestima. Ranije je bilo jedno pravo selo na mestu zvanom Bačevište. Od tog sela poznaju se ostaci jednog crkvišta.

*Ne kaže se koju slavu slave.

IZVOR: Prema knjizi Jovana F. Trifunoskog „Vranjska Kotlina“, nastaloj na osnovu podataka prikupljenih od 1951. do 1955. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Aleksandar Dojčinović

    Prvo mi je žao, što izgleda niko,od početka šezdesetih godina prošlog veka nije pisao o tako važnom delu naše otadžbine. Za sada toliko. Aleksandar Dojčinović