PRIREDIO: Saradnik portala Poreklo Nebojša Babić
Pregled bratstava Građana pravljen je prema radu Andrije Jovićevića „Riječka nahija u Crnoj Gori“ (1911) i pokazuje stanje s početka 20. stoleća.
Građani su najjužnije pleme Riječke nahije. Severnom stranom graniči se sa Ljubotinjom, a sa svih ostalih strana okruženo je Crmnicom, i to plemenima Podgor, Brčeli i Dupilo. U davnijoj prošlosti, Građani su smatrani delom Ljubotinja. Pod nazivom Građani, pleme se pominje tek od 16. stoleća. Raniji naziv bio je Šišojevići (odnosno, Šišovići[1]). U povelji Đurđa Crnojevića o granicama u Crnoj Gori, iz 1494. godine, opisano područje Šišojevića podudara se sa kasnijim plemenskim područjem Građana (pri čemu se Građani uopšte ne spominju), pa se može zaključiti da je reč o istom plemenu. Danas su Šišojevići pusto selište u Građanima.
Zašto se ovo pleme naziva Građanima nije razjašnjeno. Nema dokaza da je tu nekada bio neki grad, pa je logično zaključiti da naziv dolazi po stanovništvu koje se tu doselilo iz nekog grada (npr. Riječkog), za šta, međutim, takođe nema istorijskih dokaza.
Područje Građana je prirodno zaštićeno i povoljno za život, te je bilo naseljeno u velikoj davnini. Pouzdano se zna da je naselje tu postojalo još u 12. stoleću.
U Građanima u moderno doba postoje tri sela: Građani, Gađi i Radomir. Građani su se u gornjem toku rečice Orahovštice. U okviru naselja su ostaci nekadašnjeg velikog sela Šišo(je)vića. Gađi su na severoistočnom obodu plemenske teritorije, u manjoj uvali između brda Zelenja, Laštika, Rojišta, Dragorada i Nalješkovca. Iako se ne pominju u srednjevekovnim dokumentima, verovatno su i Gađi staro naselje. Radomir se nalazi između Građana, Gađa i Dupila.
U turskom defteru za Crnu Goru iz 1521. godine, popisano je selo Šišovići, sa zaseocima Građani i Šišovići. No, već dve godine kasnije, u narednom turskom popisnom dokumentu, navodi se selo Građani, „drugim imenom Šišovići“, i u okviru istog i zaselak Šišovići. Dakle, od 1523. godine počinje da preovladava plemenski naziv Građani.
Posle Drugog svetskog rata u građanskim selima živelo je oko 370 stanovnika, dok danas ukupno, prema popisu u Crnoj Gori iz 2003. godine, živi 23 stanovnika (i to u samim Građanima, dok su Gađi i Radomir sasvim zapusteli tokom 1990-ih).
Bratstva u Građanima:
Ni za jedno bratstvo u Građanima se ne može sasvim pouzdano reći da je starinačko, dok, s druge strane, starincima treba smatrati ona bratstva koja su zasnovala naselje, iako znaju odakle i u koje vreme su se doselili. Zato ću ovde bratstva navesti po hronologiji naseljenja.
Od izumrlih i iseljenih rodova, za koje se kaže da su najstariji u Građanima, pamte se: Biskupići, Bosnići, Boškovići i njihov ogranak Kolari (iselili se u Mrkojeviće, gde su islamizirani), Đurići, Lončari, Spanovići (u Crmnicu – Sotoniće, gde njihovih potomaka ima i danas[2]), Trhalji (u Boku)
Ivanovići (Đurđev-dan) u Građanima. Za njih nema posebnih podataka o doseljenju, i smatraju se starincima.
Šišo(je)vići i Lipovci potiču od pretka iz Stare Srbije (Prizren) koji je pobegao zbog nekog ubistva u Zetu, još u 12. stoleću. Njegov sin, imenom Lješ, preselio se u Građane. Lješ je imao četiri sina: jedan je postao episkop zetski, Ilarion, postavljen za episkopa od Svetog Save oko 1220. godine u Vranjini[3]. Od sledeće dvojice sinova su Šišovići, a od četvrtog Lipovci. Ovi poslednji su nosili prezime Lješević u vreme Crnojevića i kasnije u 16. stoleću, da bi se kasnije razrodili i bili nazvani zajedničkim bratstvenim imenom Lipovci (verovatno po nekom toponimu).
Šišovića danas više nema u Građanima. 1614. godine, prema izveštaju Marjana Bolice o Skadarskom sandžaku, u Šišovićima je bilo 60 kuća. Nisu u pitanju samo Šišovići, već i ostala građanska bratstva, no svakako da su Šišovići bili većina, samim tim što je i pleme nazivano po njima. Tokom 17. stoleća, mnogo su se iseljavali, da bi poslednjih 10 kuća prediglo u Zetu krajem 17. stoleća zbog ubistva jednog Lipovca, kada im je pretila osveta srodničkog bratstva. Šišovića i danas ima u Zeti (Ponari i Bistrica)[4].
„Lipovci“ (Ivanj-dan) su najveće bratstvo u Građanima i istoimenom naselju. Dele se na rodove: Kneževići, Popovići, Petrovići, Vukovići i Milanovići. Kneževići su prezime poneli po knezu Iliji Lješeviću s kraja 15. stoleća, koji se pominje u jednom dokumentu Đurđa Crnojevića iz 1494. godine, kao i u defteru iz 1521. godine[5].
Od Lipovaca je bio čuveni general Jovan Popović – Lipovac[6].
Kričije (Đurđev-dan) u Gađima su se, prema predanju, doselili u 13. ili 14. stoleću iz Komana. Nije poznato, ali je moguće, da imaju veze sa potarskim Kričima. U jednom kotorskom dokumentu iz 1323. godine pominje se izvesni Lore Kričko, moguće iz Građana.
Od Kričija su Radanovići u Vranjini.
Mihaljevići (Đurđev-dan) u Građanima su se doselili verovatno u 14. stoleću iz Gacka.
Crnojevići ili Crnovići (Ivanj-dan) u Građanima su, prema svom predanju, potomci jedne bočne grane Crnojevića. Jovićević, međutim, smatra da je ovo predanje izmišljeno i da je ovo bratstvo starinačko, a da im je pravo prezime Crnović.
Sami, pak, Crnojevići za sebe kažu da potiču od bočnih srodnika Ivana Crnojevića (od Đurđa, Ivanovog brata a drugog Stefaničinog sina, ili od Ivanovih stričeva Ćurašina ili Kojčina). Povlačeći se pred turskim osvajanjem, Ivan Crnojević je preselio prestonicu sa Žabljaka na Rijeku Crnojevića (1475. godine), a zatim na Cetinje (1485. godine). Deo Crnojevića je ostao da živi na Rijeci, na porodičnom zemljišnom posedu. Polovinom 17. stoleća, verovatno pod pritiskom poturčenjaka (u bratstvenom predanju se kaže – zbog krvne osvete), preostali Crnojevići sele se u Građane. „…za cijelo vrijeme postojanja porodice Crnojevića u selu Građane niko nikada nije sumnjao da ta porodica pripada potomcima slavne dinastije, a i oni sami su se tako osjećali, to slijedi da ova porodica pripada nekom ogranku ove čuvene crnogorske porodice“.
Kao jedan od argumenata u prilog srodstvu s vladarskom lozom Crnojevića, građanski Crnojevići ističu i sličnost imena u oba rodoslova, gde se naročito često javljaju imena Radič (odnosno Raič), i Đurašin – Đurađ (Đuro).
https://sites.google.com/site/crnojevicrodoslov
Barjamovići (Ivanj-dan) u Građanima i Vojvodići (Ivanj-dan) na Radomiru su starinom sa Kosova (Mitrovica), odakle im je došao predak u drugoj polovini 15. ili početkom 16. stoleća. Predak je bio vojvoda, otud prezime. Navodno mu je ime bilo Janjo[7]. On se nastanio u Građanima, a njegovo potomstvo je prozvano Barjamovići. Oni koji su ostali u Građanima se i danas tako zovu, dok se deo bratstva iselio na Radomir, pa su prozvani Radomirci, a negde u drugoj polovini 19. stoleća uzmu Vojvodić kao zvanično prezime.
Njihov ogranak su Savićevići (Đurđev-dan) u Kosijerima.
Đukanovići, Ukaševići, Đuraševići i Baše (Đurđev-dan) u Gađima su potomstvo dva brata dobegla, neznano kada, zbog krvi iz Komana. Najpre su se naselili u Crmnici (Gluhi Do), a kasnije pređu u Gađe. Potiču od komanskih starosedelaca od kojih je današnje bratstvo Radeč u Komanima i kod Spuža.
Bajkovići (Sveti Stefan) u Građanima su potomstvo trojice braće Bajkovića-Perovića iz Cuca, dobeglih zbog ubistva negde krajem 17. ili početkom 18. stoleća. Od građanskih Bajkovića su Bajkovići i Bani u Grblju (Glavati)[8].
S obzirom da su cucki Bajkovići ogranak Orlovića, možemo zaključiti da i građanski i grbaljski Bajkovići, kao i Bani, pripadaju haplogrupi E1b1b-V13.
_____________________________________________________________
IZVORI:
Riječka nahija u Crnoj Gori – Andrija Jovićević
Stara Crna Gora – Jovan Erdeljanović
Dva deftera Crne Gore iz vremena Skender-bega Crnojevića – Branislav Đurđev i Lamija Hadžiosmanović
Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima (14-16. vijek) – Risto Kovijanić
Fotografije sela u Građanima sa:
http://www.tripmondo.com/montenegro/montenegro-general/radomir/picture-gallery-of-radomir/
_____________________________________________________________
[1] Šišo(j)evići je stariji naziv koji se koristi do kraja srednjeg veka, već u 16. stoleću preovladava oblik Šišovići.
[2] Oni se danas zovu Bajkovići (slave Aranđelov-dan). Prema Jovanu Vukmanoviću („Crmnica“), oni su doseljeni iz Riječke nahije u 18. stoleću. Za njih ostali u Sotonićima kažu da potiču od piperskih Španja. Upečatljiva je veza prezimena Spanović i Španji. Ono što može da zbuni je prezime Bajković, koje može da ukaže na vezu sa cuckim Bajkovićima, kojih ima doseljenih u Građane.
[3] Episkop Ilarion se pominje se u osnivačkoj povelji Manastira Orahovo u Crmnici, 1233. godine.
[4] U knjizi „Zeta i Lješkopolje“ (1926) Andrija Jovićević navodi da su Šišovići u Ponarima i njihov ogranak u Bistrici poreklom iz Ljubotinja od bratstva Šišovića, te da se, zbog plemenskih sukoba Ljubotinjana i Građana, desetak kuća Šišovića iselilo u Zetu, negde u 18. stoleću. U knjizi “Riječka nahija” navodi drugačiju verziju.
[5] Međutim, već u sledećem defteru, samo dve godine kasnije, on se ne pominje.
[6] Jovan Đorđev Popović – Lipovac (1856-1919) bio je brigadir crnogorske vojske, ađutant kralja Nikole, general ruske vojske, pesnik, putopisac i prevodilac. Istakao se u Rusko-japanskom ratu, o čemu su pisali svetski listovi. Bio je i poliglota: pored srbskog jezika govorio je i ruski, francuski, engleski i italijanski. Odlikovan je sa 33 ordena.
[7] Jovićević smatra da je predanje o tobožnjem vojvodi Janju iz Mitrovice, zapravo spoj bratsvenog predanja i narodne epike, jer u epskim pesmama postoji vojvoda Janjo, iz Mitrovice, ali one sremske.
[8] Ono što je sporno je nepodudarnost vremena doseljenja Bajkovića u Građane i prelazak nekog od njih u Grbalj. Naime, prema onome što je Savo Nakićenović zapisao kao predanje u Grblju, preci Bajkovića i Bana došli su u Grbalj u 16. stoleću, što je nemoguće, ako uzmemo u obzir predanje građanskih Bajkovića o dolasku iz Cuca u Građane negde krajem 17. ili početkom 18. stoleća. Imajući u vidu rodoslov i razvoj bratstva Bajkovića u Cucama, verovatnija je kasnija verzija.
12. februar 2016. u 13:09
Milan
Djurici jesu izumrli ili iselili se?
12. februar 2016. u 19:30
Nebojša Babić
Jovićević za građanske Đuriće ne navodi ništa posebno. Obično za iseljena bratstva navede gde su se iselili i ko od njih potiče, dok izumrle samo navede. Što, opet, ne znači da su Đurići izumrli, ali autor ne zna ništa dalje o njima. U oblasti plemena Građani, toponimija ukazuje na nekadašnje bratstvo Đurića, ali ne i šta je dalje s njima bilo.
20. januar 2018. u 22:37
Nebojša Babić
Neki zanimljivi navodi sa stranice građanskih Crnojevića:
„Povlačeći se pred nadiranjem Turaka, gospodar i osnivač Crne Gore, Ivan-beg Crnojević je svoju prestolnicu sa Žabljaka na Skadarskom jezeru preselio prvo na Rijeku Crnojevića (oko 1475. godine) a zatim, i definitivno, na Cetinje (oko 1485. godine). Istorijski je poznato da su pri povlačenju Ivanbega pratili: porodica, najbliži rođaci i državni službenici. Poslije preseljenja prestolnice sa Rijeke Crnojevića na Cetinje, dio porodice je ostao da živi na Rijeci Crnojevića, gdje je bio dio zemljišnih dobara porodice Crnojević. U XVII vijeku iz razloga krvne osvete taj dio porodice Crnojevića se preselio u selo Građane, koje je od Rijeke udaljeno oko 18 km. Prema istorijski poznatom rodoslovu vladajuće kuće Crnojevića, a koji je dat u prilogu ovog teksta, teško je kazati od kojega od potomaka Radiča Crnojevića – osnivača nekadašnje dinastije vodimo porijeklo. Ono što se skoro sa sigurnošću može kazati jeste da ne možemo biti direktni potomci najstarijeg Ivanbegovog sina Đurđa čiji su potomci završili u Italiji, kao ni od ljegovog najmlađeg sina Stanka poturčenog pod imenom Skenderbeg …
Glavnu liniju dinastije Crnojevića činili su Stevan, Ivan i Đurađ, dakle, otac, sin i unuk. Oko njih porodica Crnojevića je bila veoma razgranata sa veoma jakim rodbinskim vezama. U samoj porodici postojali su česti sukobi između pristalica porodičnog vladanja i vlasti istaknutih pojedinaca. Istorijski podaci o ostatku porodice su veoma skromni. I pored toga poznato je da je Ivan poslije napuštanja tvrđave na Žabljaku brigu o njoj prepustio nekom svom rođaku, koji se poslije pada Žabljaka 1478. najvjerovatnije preselio na Riječki Grad gdje je bio i sam Ivan-beg. Po prvom povratku iz izgnanstva 1480. Ivan je stupio u kontakt sa nekim svojim rođakom koji mu je pomagao ¬vjerovatno sa bratom Đurađem ili, čak prije, s njegovim sinom, koji je poslije pada Crne Gore živio u Kotoru. Nije poznato gdje su ti rođaci živjeli poslije Ivanovog povratka na vlast 1481. godine. Dio porodice se preselio na Kosovo i poznato je da su neki promijenili vjeru i bili turske spahije. U istorijskim spisima pominju se dvojica spahija Crnojevića. u Peći i Plavu, pod imenom Radič. …
Uzimajući u obzir, da prema narodnom predanju, za cijelo vrijeme postojanja porodice Crnojevića u selu Građane niko nikada nije sumnjao da ta porodica pripada potomcima slavne dinastije, a i oni sami su se tako osjećali, to slijedi da ova porodica pripada nekom ogranku ove čuvene crnogorske porodice. Obzirom da u rodoslovu nedostaje nekoliko generacija sa kojima bi se došlo do XV vijeka kada je dinastija Crnojevića bila u punoj snazi, to jedino korektne pretpostavke o porijeklu stoje na raspolaganju. …
Prema tome, logično je pretpostaviti da vodimo porijeklo ili od Ćurađa – Ivanovog brata a drugog Stefaničinog sina, ili, pak od Ivanbegovih stričeva Ćurašina ili Kojčina. Ovo je veoma korektna pretpostavka, jer kako je Ivan povjerio na čuvanje napuštenog Žabljaka nekom veoma bliskom rođaku, a što je istorijski poznato, tako je sasvim normalno bilo da je po napuštanju Riječkog Grada i odlaskom na Cetinje, brigu o vođenju starih Donjih porodičnih dobara, sa vinogradima i ribnjacima, povjerio nekom svom bliskom rođaku. Obzirom da su bliski Ivanbegovi rođaci brat i braća od stričeva to slijedi da je neko od njih ostao na Rijeci Crnojevića. Kako je neko od naših predaka, po porodičnom predanju zbog krvne osvete, iz Rijeke Crnojevića došao u Građane, to slijedi da moramo voditi porijeklo od tog veoma bliskog Ivanbegovog rođaka – Radičevog potomka. Kao dopunski element koji govori o zajedničkom porijeklu, koji može, a ne mora puno da znači, jesu imena koja se pojavljuju u oba rodoslova – nekadašnje i naše porodice Crnojević. Naime, nije ni najmanje zanemarljivo što se u oba rodoslova javljaju ista imena Radič, odnosno Raič, i Đurašin – Đurađ, odnosno novija varijanta tog imena – Đuro.“
https://sites.google.com/site/crnojevicrodoslov
20. januar 2018. u 22:46
Nebojša Babić
Dakle, građanski Crnojevići su ozbiljni kandidati za srodstvo sa srednjevekovnom vladarskom kućom u Zeti.
Ovim putem, pozivam Crnojeviće iz Građana da testiranjem utvrde svoju haplogrupu, čime bi u mnogome rasvetlili svoje i poreklo dinastije Crnojevića.
27. maj 2018. u 21:36
Vladimir
Iz sela Građani pored Lipovačkih bratstava Kneževića, Popovića, Petrovića, Milanovića i Vukovića su porijeklom još i Crnojevići, Mihaljevići, Bajkovići, Barjamovići i Ivanovići.Stara bratstva, koja su se iselila ili su izumrla su Spanovići, Biskupići, Bosnići i Trhalji.Po Trhaljima su se Građani nekad zvali Trhaljina.Osim sela Građani, koji su središte plemena, postoje još sela Gađi, Radomir i zaselak Šišovići.Iz Gađi su Đuraševići, Vukaševići/Ukaševići, Đukanovići i Baše koji čine jedan rod i pored njih iz Gađi su i Kričije.Iz Radomira su Vojvodići kpji su prezime ponijeli po vojvodi Janju koga su Turci iz sela Slatina poveli u zarobljeništvo u Skadar. U Skadru se pašina sluškinja zaljubi u njega i pušti ga iz zatvora.Njih dvoje se nasele u Sotoniće u Crmnicu, a kasnije njihovi potomci pod Barjamicom (brdo između Građana i Podgori).Kasnije se presele u Građane đe dobiju prezima Barjamovci, a jedan dio njih se zatim iseli u do tada pusti kraj Radomir đe dobiju prezime Radomirci, a krajem 19. vijeka ga promijene u Vojvodić po vojvodi Janju.Ovo sam posebno naveo da se ne bi mislilo da su od nekog građanskog vojvode, jer pleme Gra ani nijesu imali Vojvodu.Što se tiče Riječke nahije vojvodu su imali Ceklin i Ljubotinj, Ceklin je imao i serdara, a Ljubotinju je pravo na serdara dao tek knjaz Danilo. Građani i Dobrljani nijesu imali vojvodu i serdara već samo kneza.Znam da se u Građanima kneževska titula držala samo u kući Kneževića, dok sam primijetio da su se u ostalim plemenima te titule znale smjenjivati i među bratstvima.
Kasnije ću ispisati istoriju drugih Građanskih bratstava.
Što se tiče episkopa Ilariona, za njega se vezuje legenda kako je postao episkop.Naime on dok je bio još momak čuvao je stoku sa ostalim čobanima na Sjenokosu (brdo u Građanima.U to vrijema Sv. Sava se vraćao sa primorja i kad je prolazio tuda streta čobane đe ručaju Ilija ne ruča.Kad ga je pitao zašto, on je rekao „još nijesu zvonila zvona nebeska“.Sv. Sava legne da spava i reče Iliji da ga probudi kad zazvone zvona nebeska.Ilija ga kasnije probudi i zajedno ručahu, a onda Sv. Sava lupi štapom o zemlju i tuda proteče potok kojo su prozvali Savina Voda.Tu naredi čobanima da dignu crkvu, koju su posvetili Sv. Jovanu, slavi Ivanjdanu (6. Oktobar po novom kalendaru) i prozvaše je Ivanj-crkva.I tu su Građani, Dupiljani, Brčeljani i Podgorjani izlazili sa krstom svake godine dok god je ona tu postojala, a ne zna se ko, jad i tašto ju je srušio.Kasnije se jednoj babi Građanskoj prisnilo da odnijeti voda ako krše sa srušene Ivanj-crkve ne prenesu u Građane i na kršu više Građana ne sazidaju novu.A uspod te nove crkve postoji i potok Kaluđerica.
29. jun 2018. u 22:40
Nebojša Babić
Rezultati testiranja Y-hromozoma pripadnika građanskih bratstava:
Crnojević I2a1b PH908
Knežević R1a M417
https://www.poreklo.rs/forum/index.php?topic=3104.540
https://www.poreklo.rs/forum/index.php?topic=3104.580
27. februar 2019. u 18:52
Nebojša Babić
Jedan komentar vezan za radomirske Vojvodiće:
“…1550 iz Velja Luke kod Vučitrna moji su odatle otišli na Radomir poveo ih je vojvoda Janjo Komnen Andraš i Nikac. Slavimo sv.Jovana neki 6 oktobra a neki 20.januara”.
https://www.poreklo.rs/2013/05/26/poreklo-prezimena-vojvodi%c4%87/#comment-136765
11. jul 2019. u 13:28
dragan vojvodić
Gospodine Nebojša,
vidim Tvoj komentar od 27.feb.2019. Znači, Ti si naš, a mi tvoji.
Srdačan pozdrav,
Dragan Markov Vojvodić, Radomir, Cetinje
Kontakt: 00382 (0) 67 225 285; 00382 (0) 30 303 553
12. decembar 2023. u 21:47
Nebojša Babić
Bajković, Začeće Svetog Jovana: haplogrupa R1a
https://forum.poreklo.rs/index.php?topic=391.9080
Po svemu sudeći, istog su porekla kao i Kneževići, dakle, ako ovaj rezultat uzmemo kao relevantan, otpada predanje o poreklu od cuckih Bajkovića, a verovatno i veza s grbaljskim Bajkovićima koji slave Aranđelovdan (I2a PH908).
Podatak o Svetom Stefanu kao slavi kako građanskih, tako i grbaljskih Bajkovića je iz literature i, očito, nije tačan.