Crkva Lazarica na Vidovom vrhu

PIŠU: Goran Ž. Komar i Nebojša Rašo

 

  Ova crkva leži na krečnjačkom grebenu u blizini hercegnovskog sela Mokrine, na predjelu koji ovo planinsko naselje razdvaja od aluvijalne ravni Sutorine. Nedavno je obnovljena sredstvima mještanina Dušana Radovića.

Kada je započeta obnova crkve Sv. Kneza Lazara na Vidovom vrhu, javila se potreba da se načini knjižica kojom bi se i obnovitelji i širi krug čitalaca iz Novoga i Boke, upoznao sa istorijom ove zavjetne svetinje. Danas, sa sigurnošću možemo reći, da je crkva obnovljena 1889. godine, na 500 godišnji jubilej kosovske propasti, da je opstajala kao crkva u kojoj je redovito služeno na Vidov dan i u drugim prikladnim datumima, te da je teško oštećena udarom groma 1914. godine, ali, takođe, i da je nakon toga događaja, crkveni Odbor sela Kruševica, ovu svetinju opravljao. Vrlo je moguće da je crkva unekoliko opravljena, a onda, do Drugog svijetskog rata zapuštena. Tada, za italijanske okupacije Boke Kotorske, italijanska vojska prenosi građu crkvene zgrade kako bi na samome tjemenu Vidova vrha, u suhozidu, načinila grudobran.

Namjera autora ove knjižice leži u iznošenju glavnih sačuvanih dokumenata o crkvi, ali takođe, i ukazivanju na gotovo potpuno brisanje njenih tragova sa lica zemlje za veoma kratko vrijeme.

Predio na kojem je sagrađena crkva Lazarica leži na staroj granici Mletačke republike i Osmanske imperije, koja je definisana 1700. godine i koja je poznata kao Grimani linija, po mletačkom komesaru za razgraničenje Đovani Grimaniju[1]. Kasnije, nakon rata 1714 – 1718., takođe će biti povučena granična linija koja, ovdje u Boki, nije izmjenjena.[2] Budući da je crkva Lazarica po svome karakteru zavjetna crkva dvaju sela, zanimljivo, sa dvije strane granice, bilo bi očekivati da se crkva, kao i ostale zavjetne crkve, sagradi na samom tjemenu brda. Ovdje to nije slučaj. Protokol o razgraničenju iz 1721. godine pominje vodu Tuhurach u čemu bi mogli prepoznati izvor Tvorađu kraj Lazarevića, na granici Mokrina i Kruševica. Ali granične tačke koje se pominju monte Spili, Sfarughe Gragaz (Svrčuge), Budanova Glavizza[3], ne dozvoljavaju mogućnost da se precizno odredi tok granične linije. Tačka XV Protokola markira određena obradiva zemljišta kod Milovića (Mojdež), da bi tačkom XVI prešli na brdo Spilu (Spilice kod Svrčuga): ”Di la soppra colle sossoso in faccia al monte Spili in fondi la piccola compagna detta Boinique decima sesta masiera, restando alla sinistra la villa Sfarughe Gradaz la quale rimane all’eccelso Impero.” Porti je pripalo osam bokeških sela, osamdset kuća kmetova i pet mlinova. Mletački katastici (1690 – 1704) pominju u Mokrinama crkve Sv. Varvare, Sv. Krsta i Sv. Đorđa. Upravo orjentacija staroga sela Svrčuga ka crkvi Sv. Đorđa, te njihovo ovdašnje ukopavalište, a onda i sastavljanje sa Donjemokrinjanima u poduhvatu obnove crkve Lazarice (1889), govori o etničkoj i vjerskoj cjelovitosti Gornje Boke, a možda i naročitim prinosima ovom zavjetnom djelu žitelja dva bokeška sela razdvojena državnom granicom. No, svakako, zemljište Vidova vrha katastarski pripada katastarskoj opštini Kruševice, ležeći u vlasništvu svrčuških familija.

Najbliži susjedi crkve Lazarice su crkve u Prijevoru i Lučićima u Sutorini (Presvete Bogorodice, Sv. Stefana, Sv. Jovana sa nekropolom stećaka), te Sv. Đorđa i Sv. Vaslija Ostroškog u Mokrinama i Svrčugama.

Od davnina, u Mokrinama su djelovali sveštenici iz kuće Lazarevića. Lazarevići, za Morejskog rata pripjeli iz Necvijeća kod Trebinja, odigrali su vidnu ulogu u djelu osnivanja Topaljske opštine. Alfier Giovo Lazarovich nalazi se na spisku glavara u značajnoj predstavci Duždu 1701. godine[4]. Lazarevići u Dračevici žive barem četiri godine prije nego to markira predanje saopšteno svešteniku Savu Nakićenoviću. Poznati su mokrinjski parosi Đuro, Jevto, Andrija i Jovo, kao i Obren i Krsto. Osim toga, u sinđeliji mitropolita hercegovačkog Arsenija 1715. godine, pominje se paroh u Necvijeću Đeorđije Lazarević[5].

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Crkva Lazarica se nalazi u sastavu Zahumsko – hercegovačke eparhije Srpske Pravoslavne Crkve i Srpsko – pravoslavnog crkvenog odbora Kruševica, kako stoji i na starome pečatu Odbora sa likom svetitelja srpskog Save Nemanjića. Crkva je podignuta kao zavjetna crkva sela Svrčuge, kruševičke parohije i Donjih Mokrina, mokrinjske parohije. Sagrađena je na mjestu stare građevine u spomen pet stotina godina kosovske propasti na izloženom grebenu Vidovog vrha koji leži u sastavu krupne planinske ograde Boke koja nosi niz zavjetnih crkava.

 

O životu crkve poslije obnove u 1889. godini i njezinog osvećenja 1890. godine, postoji uredna dokumentacija u parohijalnoj kruševičkoj crkvi Sv. Nikole. Ovu parohijsku građu sredio je učitelj Neđeljko Radović, koji je ustupio snimke važnih dokumenata koja smo koristili za ovu knjižicu.

Ključna dokumenta su Inventar predmeta crkve Lazarice iz 1924. godine, koji su prenešeni u crkvu Sv. Vasilija Ostroškog u Svrčugama. Ovaj inventar broji veliki broj bogoslužbenih predmeta i knjiga, pa je jasno da je do 1924. godine crkva na Vidovom vrhu propala u mjeri da se u njoj više nije moglo služiti. Takođe i knjiga Protokola prihoda i rashoda ove crkve započeta 8. septembra 1890. godine, ali i Djelovodnik parohije kruševičke iz kojega je vidljivo da je crkveni Odbor činio znatne napore da poslije udara groma 1914. sačuva crkvu. Sva ova dokumenta dugujemo kruševičkom svešteniku Vasu Krstovom Novakoviću koji je protokole i knjige uredno vodio. Uzuzetno važan je dokument Inventara iz 1907. godine jer, pored inventara, donosi i podatak o cijeni radova na obnovi crkve. Zanimljivo je da i 1914. godine teče prepiska sa kruševičkim iseljenicima Pavlovićima i Ćirovićima na Aljasci, kako bi se obezbjedila sredstva za gradnju bistjerne. Ovakav zahvat bio je sasvim neophodan jer, vidjećemo, knjiga prihoda i rashoda pokazuje da se redovno, ozbiljan trošak činio za dopremanje vode, pa i snijega, za sam dan slave Svetog kneza Lazara na Vidovom vrhu. Crkveni odbor sela Kruševice štampao je ”Javnu zahvalu” iseljenicima u Aljasci koji su odgovorili na poziv i pomogli obnovu crkve 1914. godine. Ova zahvala je datovana 6. juna t. g., a potpisana od predsjednika Vasa Novakovića i perovođe Mića Prnjata. Priložnici su: društvo ”Srpsko – slovesnka sloga”, Vaso i Gajo Pavlović, Trifko N. Pavlović, Panto i Božo Ćirović, Mićo Begenišić, Dane Trbović, David Ajduković, Petar Sp. Pavlović, Maše V. Pavlović, Ljubo Kapa, Gojko G. Murišić, Mirko Gavrilović, Drago J. Radović, Mitar Bl. Radović, Jovo Tomanović, Mihailo J. Pavlović, Đuro Hrnjak, Krsto Begenišić, Joko Todorović, Jovan Perišić, Milan Brajević, Mitar Beko, Đukan Matijević, Đuro Milinić, Vuksan Grubović, Damjan Pašić, Gavrilo Jelić, Milovan Šupica, Todor Vujović, Savo Kovač, Milan Ćuk, Nikola Đ. Beko, Mitar Knežević, Petar Tanović, Ivo Ivanović, Jovo Popović, Nikola R. Pavlović, Stevan Seferović, Mato Seferović, Krsto Mršulja, Marko Riđešić, Trifko Rakočević, Stana G. Jelić, Drago G. Jelić, Đuro Đukan Pemac, Aćim Kovačević, Milan Jovanović, Risto Dabanović, Mašo Pajović, Mićo Lunović, Vuko Mandić, Luka Šušnjar, Šćepan Deretić, Pajo Vučetić, Rade Stanković, Ilija Dozeta i Ksenija V. Pavlović[6].

Međutim, već 1913. godine, sabirana su sredstva za crkvu. Dana 5. jula Gajo Murišić je priložio pet kruna, a na sjednici Odbora 4. avgusta obećali su priložiti: pop Vaso Novaković sto kila cimenta (i da doćeraju), a po pedeset kila cimenta: Vaso J. Kosić, Nikola J. Bijelić, Jovo S. Pavlović, Jovo P. Tomašević, Risto Milošević, Božo M. Vavić, Mitar Ćirović, Ščepo S. Murišić i Trivko Kosić. Gajo T. Murišić  dao je 9/11. u gotovom dvadeset i jednu krunu, Baćo Petijević 26./3. 1914. pedeset kila cimenta, a Vule Tomašević 7/4. 1914. takođnje pedeset kila cimenta.[7] Moglo bi se, stoga, utvrditi, da je Gajo Murišić, pored Špira Kvekića iz Trsta, uložio najkrupnija sredstva.

Iskop za temelje obnavljane crkve na Vidovom vrhu opisuje, svojim putopisom, dr Lazar Tomanović. On pominje susret sa znamenitim svrčuškim serdarom Tomom Tomaševićem.

 

Kada je prvobitno sagrađena ova crkva ne može se danas sigurno kazati. Ono što je za nas važno, ktitorska ploča sa natpisom, koja je ležala na Vidovom vrhu, sačuvana je blagodareći trudu pokojne Ruže Tušup iz Svrčuga koja je tešku ploču na leđima donijela u selo. Danas se čuva u crkvi Sv. Velikomučenika Georgija u Donjim Mokrinama. Na njoj stoji natpis da su crkvu 1889. obnovili Donjemokrinjani i Svrčužani.

Osvećenje zavjetne crkve na Vidovom vrhu obavljeno je 8. septembra 1890. godine od zahumsko – hercegovačkog mitropolita Serafima Perovića.

Obnovljena crkva darivana je od Visoke carsko – kraljevske vlade u Sarajevu i na taj način kupljeni su mnogi bogoslužbeni predmeti za crkvu. O tome kazuje Inventar (1924) koji u cjelosti prilažemo ovoj knjižici. Bilo je darovalaca iz Boke, poput dr Lazara Tomanovića, i mještana, poput umjetničkog klesara Stanka Lepetića, Joka P. Šuberića i Gaja T. Murišića. Špiro Kvekić iz Trsta darivao je zvono za crkvu koje je, kasnije, 1917. godine, odnijela austrougarska armija. Gradnja zvonika omogućena je prilozima iz Kalifornije, a najvjerovatnije je zvonik sagrađen 1899. godine.

Niz detalja vezanih za opravke i sitnije rabote oko crkve ovdje nećemo nabrajati, jer to stoji u dokumentima popa Vasa Novakovića pa čitalac može pročitati. Odmah, kod obnove crkve, na njoj su radili majstori Mićo Skulić i Spasoje Tušup.

28. aprila 1914. godine, iseljenici iz Kruševica (The Treadwell club, Alaska), napisali su odgovor kruševičkom svešteniku parohu Vasu Novakoviću povodom njegove molbe da se iznađu sredstva za gradnju jedne bistjerne kraj crkve Lazarice na Vidivom vrhu. Odgovor je bio povoljan i iscrpan i njime su istaknuti zahtijevi ovih iseljenika ka crkvenom Odboru, među kojima je traženo da se na bistjerni postavi i spomen sa imenima priložnika. Ovo pismo, upućeno iz Tredvela na Aljasci, potpisali su: Marko Pavlović, Ilija Pavlović, Radovan Pavlović, Luka Ćirović, Božo Ćirović i Panto K. Ćirović, a napisao ga je pisar Radovan B. Pavlović.

Za granju bistjerne isplaćeno je g. Krstu Šuberiću 200 kruna. Ukupni troškovi gradnje iznosili su, sudeći prema Inventaru iz 1907. godine, 2000 kruna, a vrijednost, skupa sa inventarom, procjenjena je na 3808 kruna i 60 helera.

Crkva Lazarica na Vidovom vrhu leži na jednome pragu istočno od tjemena brda, oltarom okrenuta Istoku. Ima polukružnu apsidu i izrađena je od solidno oblikovanog tesanika sa finijim portalima čiji se fragmenti nalaze rasuti uokolo. Međutim, na samome brdu, posebno u sjeveroistočnom smjeru, stoji koncentracija keramičkih ulomaka lošega pečenja i grube fakture, kakvu nismo imali prilike vidjeti bilo gdje na planinskom opsegu Gornje Boke.

 

Inventar pokretnih i nepokretnih stvari crkve Sv. Vasilija Ostroškog u godini 1924.

Dolje navedene stvari prenešene su iz crkve sv. cara Lazara sa Vidova vrha, koju je srušio grom 1914. god. Bila podignuta 1889. god.

1 Putir                                 1892       40 din.  Srebro  nov                         dar vlada Austrije

1 Kašika                             1892       19 din.                  –

1 Zvezdica                           1892       10 din.  Srebro                                   dar vlade Austrije

1 Diskos                               1892       10 din.  Srebro  –                                               –

1 Koplje                                1892       10 din.                  –                                               –

1 Pokrovac                          1892       10 din.  Zlatotk.                –                                               –

1 …za diskos                        1892       10 din.                  –                                               –

1 Vozduh                               1892       10 din.                  –                                               –

1 Antimins                          1890       10 din.           –         Dar mitropolita Serafima Perovića

Svećnjaka                           1892       50 din.  Kovine  –                                        dar vlade

1 Evanđelje                          1897       60 din.                  –               tvrdo vezan          –

1 Službenik                       1897       10 din.                  –               –                               –

1 Kadionica                       1897       10 din.  Posreb.                                                    –

1 Mali pas za milost.     1893       10 din.  Bakar    –                                Dar Milice Kisin

1 Stihar                              1892       10 din.  Tkan       –                                         dar vlade

1 Epitrahilj                       1892       10 din.                  –                                               –

1 Pojas                                  1892       20 din.                  –                                               –

1 Narukvice                        1892       10 din.                  –                                               –

1 Felon                                1892       100 din.                                –                                               –

1 Triod                                 1893       60 din.                  –                                               –

2 trebnika                           1899       40 din                   –               tvrdo vezan          –

1 Oktoih                               1893       60 din                   –               nov                dar vlada Austrije

1 Oktoih                               –               60 din                   –               –                               –

1 Antologija                                       60 din                   –               –                               –

1 Pentikostar                                    50 din                   –               –                               –

1 Mali apostol                                 1903       10 din                   –               –            kupila crkva

2 Velika svećnjaka            1892       200 din Mjed                                                      dar vlade

4 Kandila                            1892       100 din                 Posrebrena                         dar vlade

1 Polijelej                          1892       60 din   Mjed                                                    kupila crkva

1 Knjiga blagajna              1890       10 din                                   tvrdo vezan          –

 

U Kruševicama 1. februara 1924

Kosto Tomašević

predsednik

[U desnog uglu] pečat ovalnog oblika sa tekstom: PEČAT SRPSKE PRAVOSLAVNE OPŠTINE U KRUŠEVICAMA. U središtu lik Sv. Save Srpskog sa tekstom: SV. SAVA

 

PROTOKOL OD PRIHODA I RASHODA CRKVE NA VIDOVU VRHU

(Ustrojen parohom kruševičkim Vasom Novakovićem )

 

Račun od crkve sv. Vel. muč. Srp. Cara Lazara na Vidovu Vrhu, isti račun započe se  zavoditi 8. se(p)tembra 1890.

 

1890

Na dan 8 setembra 1890 t. j. kad je crkva osveštana, skupljeno je dobrovoljnih priloga 75 f(orinti). 30 nov(čića).

Na 10 setembra 1890 potrošilo se od istih novaca, što se platilo gos. Mitropolitu za njegov trošak iz Trebinja do Novoga i natrag do Trebinja 35 f.

Na 20. setembra 1890 uzeo je Petar Kosić i Špiro … od istih novaca te su dali majstorima 10 f.

1891

Na 10. juna 1891 od istih novaca potrošeno je za zavjese, prekrive na sv. trpezu i proskomidij; Za gvožđa na dveri i druge neke malenkosti 5 f. 90 nov.

Na 21. januara 1892 kad smo primili robu u Trebinju potrošeno je od istih novaca 12 f. 21 nov.

Na 18. decembra 1891 kad sam išao zbog crkve 2 f.

Na Vidov Vrh dan 1891 skupljeno je na pjat 4 f. 50 nov.

Na Vidov dan 1891 dato je što se nosilo narodu 1 f. 20 nov.

Na Vidov dan 1891 dalo se Spasoju Tušupu za radnju oko crkve 3 f.

1892

Na 30 januara 1892 t. j. Na Tri Jerarha skupilo se 4 f. 08 nov.

Skupilo se na Lazarevu Subotu 35 nov.

Na Vidov dan skupljeno je 1. g. 20 nov.

Na Vidov dan dalo se za vodu 1 f. 20 nov.

1893

Na 30 januara 1893. skupilo se 30 nov.

Na 15. juna na Vidov dan 6. f. 20 nov.

Petar Kosić i M: Lazar: tutori

1894

Na 15. juna 1894. na Vidov dan 6. f.

1895

Na 15 juna 1895. na Vidov dan skupilo se 7 f. 65 nov.

Isti dan potrošeno od ovoga za vodu i pokose 1 f. 30 nov.

1896

Na 15. juna 1896. 5 f. 20 nov.

1897

Na 15. juna 1897 skupi se 5. f. 60 nov.

Za snijeg i vodu 2 f. 70 nov.

10/6. Joko P. Šubara dade priloga 10 f.

20/6. Za Ploču za crkve dalo se 10 f.

20/6. Plaćene svijeće (vosak) 1 f. 50 nov.

1898

Na Vidov dan 1898. skupilo se 6 f. 10 nov.

Za vodu 1 f. 60 nov.

15/9. Miću Skuliću za prekrov 6 f.

Dalo se u ovoj godini za svijeće 5 f.

Kusur od Ploče Terziću 5 f.

Klaka u Petra Kosića 2 f 40 nov.

1899

Na Vidov dan 1899 skupi se 5 f. 80 nov.

Potrošeno za vodu 1 f. 20 nov.

Za ponos nekih stvari iz Novoga 1 f. 30 nov.

Na Vidov dan priložio je g. Špiro Kvekić iz Triješća za zvono od 1801/2 kila sa zvečkom 216 f 60 nov.

Povoza za isto do Novoga 11 f 70 nov.

Za ponos od Novog do crkve 12 f

Za okov g(v)ožđa i majstoru 7 f.

Za konope 2 f.

Za gradnju zvonika, t. j. đeljanja i troška oko ponosa i cimenta i trupine i t. d. 100 f. Ovo je potrošeno od priloga iz Kalifornije.

1900

15. juna 1900 skupilo se 16 kr. 10 hel.

Utrošeno za svijeće, vodu i barut 9 k.

1901

Na Vidov dan 1901. skupilo se 16 kr. 30 hel.

Utrošeno za Trobojnicu, barut i vodu na Vidov dan 15 kr.

1902

Na Vidov dan 1902. skupilo se 12 kr. 60 hel.

Utrošeno isti dan za vodu 3 kr. 10 hel.

1903

Na Vidov dan 1903. skupilo se 6 kr. 50 hel.

Potrošeno za vodu i barut 4 kr. 50 hel.

1904

Na Vidov dan 1904. pošto se odbio trošak za nosivo vode i barut osta čista prihoda 10 kr. 20 hel.

25/11 Obrenu Tušupu za ploču za pokrivanje crkve 10 kr.

1905

Na Vidov dan 1905. skupljeno 6 kr. 50 hel.

Potrošeno za vodu 3 kr.

Za svijeće u Novome plaćeno 2 kr.

1906

Na Vidov dan 1906. skupilo se 6. kr 30 hel.

Potrošeno za vodu i barut 6 kr.

1907

Na Vidov dan 1907. skupilo se 6 kr. 50 hel.

Potrošeno za vodu i svijeće 5 kr.

1908

Na Vidov dan 1908. skupilo se 5 kr. 25 hel.

Na Vidov dan potrošilo se za vodu i nosivo postave 5 kr.

1909

Na Vidov dan 1909. skupljeno 14 kr. 08 hel.

Dao za konop za zvona 2 kr. 50 hel.

Za nosivo vode 3 kr. Na 20/10. 1909. ostaje u kasi 8 kr. 58 hel.

1910

Na Vidov dan 1910. skupilo se 9 kr. O9 hel.

Dalo se za vodu što se nosila 6 kr

Dalo se za barut te se pucalo 3 kr.

Potrošeno sve 9 kr. 09 hel.

1911

Na Vidov dan 1911. skupljeno 8 kr. 30 hel.

Dalo se za nosivo vode 6 kr.

Za barut i miću žiške 2 kr

16/6. skupljeno na pjat 5 kr. 70 hel.

Dalo se za vodu 2 kr. 50 hel.

Za prah i miću 3 kr.

1912

15/6. 1912. prihoda bi 4 kr. 82 hel.

Rashoda za nosivo vode i ponos stvari iz crkve i natrag donesenih 2 kr. 40 hel.

5/7. 1912. Gajo Murišić priloži 5 kr.

9/10. 1912. Gajo T. Murišić priloži 21 kr.

1914

Gotovina iz 1913 trineste 28 kr. 62 h.

Na 28/III za ponos pisma na poštu na društvo Dunav i bul na iste 1 kr. 20 h.

Veljku K. Tomaševiću na 15/5 primljeno od Društva Dunava za o(d)štetu crkve 1478 kr.

20/5. iz Aljaske priloga 955 kr. 89 h.

Na 1/6. za 3 pisma u aljasku kao odgovor na primljene novce, i zahvalnice skupljačima, i o pogodbi gustijerne 1 kr.

7/6. za jedno pismo preporučeno Srp(skoj). Riječi da se o(d)štampa zahvala 45 h.

24/6. za 2 pisma u aljasku u ime crkve t. j. jedno pismo br(oj). Sr(pske). Riječi 50 h.

1914

Prenos 2462 k. 51 h.

Da bi od naših 6 općinara iz Aljaske za gradnju gustijerne 480 kr.

Dato Krstu Šuberiću na račun gradnje gustijerne 200 kr.

Na 20/IX 1919. predato na Srpsku banku u Trebinje svota 2740 kruna

Na 18. Avgusta 1923. podignuto 700. din. Zajmila Parohijalna crkva.

Na 10. maja 1926. opet povratila i predala na istu banku 750 dinara (Ovo 50 dinnara kao kamata).

 

DJELOVODNI PROTOKOL SRPSKO -PRAVOSLAVNIH CRKVENIH ODBORA U KRUŠEVICAMA U KOJI SE POČE BILJEŽITI OD 1. JANUARA 1917. G.

Vaso Novaković paroh

31/7. 1917. godine

Pismo mitropolita zahumsko – hercegovačkog iz Mostara od 18/7. i 19/7. br. 108. kojim se saopštava o skidanju crkvenih zvona.

30/10. 1917. godine

Od kotarskog ureda u Trebinju od 2/11. 1917. godine saopštava da je vojna vlast sa zahvalnošću primila crkvena zvona i to jedno sa Miholje, jedno sa Petkove a jedno sa Vidova Vrha. Ovdje stoji napomena Odbora da dva zvona sa Vasilijeve crkve, jedno sa Petkove, a jedno sa Nikolje crkve ne pominje.

 

CRKVA SV. CARA LAZARA NA VIDOVU VRHU

INVENTAR POKRETNIH I NEPOKRETNIH STVARI, KOJE SAČINJAVAJU IMANJE GORE SPOMENUTE CRKVE GOD 1907.

(Ustrojen parohom Vasom Novakovićem)

 

1 Pokrovac na proskomidiju         1889       2 kr        od priproste materije    u slabom stanju

1 Putijer                                             1892       40 kr      od srebra                             u prilično dobrom

stanju

Darovala visoka Zemaljska vlada iz Sarajeva.

1 Kašika                                             1892       4 kr        –                                               –               –

1 Zvjezdica                                          1892       6 kr        –                                               –               –

1 Diskos                                               1892       10 kr      –                                               –               –

1 Koplje                                                1892       4 kr        –                                               –               –

1 Pokrovac za putira                      1892       6 kr        –                                               –               –

1 Pokrovac za diskos                       1892       4 kr        –                                               –               –

1 Vozduh                                               1892       6 kr        –                                               –               –

1 Svijećnjak                                        1892       10 kr      –                                               –               –

1 Prekriv na sv. trapezu                 1889       4 kr        od proste robe                   –               –

Kupila crkva

1 Antimi(n)s                                       1890       10 kr      –                                               –               –

Darivao mitropolit Serafim.-

 

Za prenijeti 106 kr

Prijenos 315 kr. 20 hel.

 

1 narukvice                                         1892       4 kr        od zlatotkane robe           nove       –

Darovala visoka zemaljska vlada.

1 Felon                                                1892       100 kr    –                                               –               –

1 Triod                                                 1893       60 kr      –               u tvrd. pov.          –               –

2 Trebnika I i II dio                        1899       32 kr      –               –                               –               –

1 Oktoih I – IV glas                          1893       60 kr      –               –                               –               –

1 Oktoih IV – VIII glas                   1893       60 kr      –               –                               –               –

1 Antologija                                       1893       60 kr      –               –                               –               –

1 Pentikostar                                    1893       50 kr      –               –                               –               –

1 Mali apostol                                 1903       2 kr        –               –                               nov         –

Kupila crkva

1 Knjižica na služ. kn. Lazara    1890       40 h        –               –                               –               u vrlo

slabom st.

3 Pokretne ikone                               1889       20 kr      –               –                               –               –

Dvije priložio dr Lazar Tomanović, a jednu Stanko Lepetić.

1 Ikonostas                                        1889       40 kr      drven prost                         –               –

3 Ikone na ikonostasu                    1890       80 kr      –               –                               –               u slabom st.

Kupila crkva

2 Velika sv(i)jećnjaka                     1892       200 kr    –               –                               –               u dob. st.

Darovala Visoka Zemaljska vlada

 

Za prenijeti 1083 kr. 60 hel.

Prijenos 1083 kr. 60 hel.

 

4 Kandila                                            1892       100 kr    –               –                               –               u dob. st.

Darovala Visoka Zemaljska vlada

2 Velika sv(i)jećnjaka                     1899       100 kr    –               –                               polunovi

Darovala srpska opština iz Trsta

1 Polijelej za šest svijeća           1892       60 kr      –               –                               –               u dob. st.

Darovala Visoka Zemaljska vlada

1 Stočić                                              1890       4 kr

1 Zvono u zvoniku                              1898       460         –               –                               –

Prilog iz Amerike

1 Mali ručni blagajnik                 1890       1 kr

 

Crkva podignuta                             1889       2000 kr

 

Ukupna vrijednost                                         3808 kr 60 hel

 

URUDŽBENI ZAPISNIK SRPSKO PRAVOSLAVNOG CRKVENOG ODBORA U KRUŠEVICAMA

(Ustrojen popom Vasom Novakovićem)

Pod tek. br. 12

9/3. 1913. [dan otpravke]; 18/3. 1913. godine [dan upisanja]. Crkveni odbor je primio dopis eparhijskog upravnog i prosvjetnog savjeta iz Mostara od 9. marta 1913., broj 1189. iz 1912. kojim se upoznaje crkveni odbor da nabavi za parohijsko zvanje poštansku knjigu, protokol normalnih naredbi i t d. (i) još neke nedostatke. Da učini plafon u crkvi na V(idovom). Vrhu i t d. Vidi prilog broju 1189. iz 1912.

 

18/4. 1913. godine upisano je da je Crkveni odbor je Srpsko – pravoslavnom eparhijskom savjetu u Mostaru uputio zapisnik sa martovske skupštine održane 15. 4. 1913. zaključni račun za 1912. uz osamnaest komada raznih isprava i priznanica o izdatku crkvenog novca u 1912. godini.

 

22./4. 1913. upisano je da se šalje molba Srpsko – pravoslavnom eparhijskom savjetu u Mostaru za crkvu na Vidovu Vrhu za pripomoć da se ista što popravi.

 

13/6. 1913; 16/6. 1913. godine Eparhijski upravni i prosvjetni savjet saopćuje da žali što nije mogao udovoljiti našoj molbi za crkvu na Vidovu Vrhu kao pripomoć za popravak za 1913. godinu. Broj Savjeta jest 448 od 13/6. 1913.

 

4/8. 1913. godine upisano je da se ”održaje se redovna odborska sjednica na kojoj se riješi da se crkva na Vidovu Vrhu prekrije cementom”.

 

15./10. 1913.; 20/10. 1913. godine stiglo je u Kruševice saopštenje Eparhijskog savjeta da je Veliki upravni i prosvjetni savjet dao da se izrade planovi za zidanje srpsko – pravoslavnih crkava u Bosni i Hercegovini po kojima se imaju zidati crkve.

 

23711. 1913.; 23/11 1913. godine Crkveni odbor Kruševica iznova je Eparhijskom savjetu uputio molbu za pomoć crkve na Vidovu Vrhu.

 

4/12. 1913.; 4/12. 1913. godine Crkveni odbor Kruševica poslao je molbu Društvu Srpsko – slovenskoj Slogi u Treadvelu, Aljaska, za pripomoć crkve na Vidovu Vrhu da se ista popravi i od ruševine sačuva.

 

00/12. 1914.; 4/1. 1914. upisano je da je primljen božićni pozdrav od Njegovog Visokopreosveštenstva mitropolita Petra.

 

13/3. 1914.; 13/3. 1914. godine Crkveni odbor Kruševica javio je ”Društvu Dunavu Sarajevo” da je grom srušio crkvu na Vidovu Vrhu i zvonik i zvono slomio.

 

13/3. 1914. godine saopšteno je Prosvjetnom savjetu Mostar da je grom udario u crkvu na Vidovu Vrhu, srušio zvonik i slomio zvono, oborio krov i t d.

 

17/3. 1914. godine odgovor društva Dunav da je primilo izvještaj da je grom slomio zvono i srušio crkvu na Vidovu Vrhu.

 

26/3. 1914. godine Eparhijski upravni i prosvjetni odbor dostavio je saopštenje o molbi svetkovanja Sv. Arsenija i odobrava proračun za 1914. godinu.

 

28/3. 1914.; 28/3. 1914. godine Crkveni odbor Kruševice poslao je Filijali za Bosnu i Hercegovinu carsko – kraljevskog privil. Osiguravajućeg društva Dunav u Sarajevu procjena štete koja je učinjena crkvi na Vidovu Vrhu po procjeni ovdašnjih stručnjaka kao što je društvo naredilo da se procjeni i o tom što prije izvijesti.

 

15/4. 1914.; 5/4. 1914. Društvo ”Dunav” šalje Crkvenom odboru Kruševice da će poslati svoga stručnjaka Rekvenjija koji će prispjeti u subotu 25/4. na Vidov Vrh na procjenu štete.

 

12/4. 1914.; 14/4. 1914. godine saopštenje Srpsko – pravoslavnog eparhijskog savjeta iz Mostara broj 1241 iz 1913. od 12. aprila 1914. da je uži savjet na sjednici 14. marta 1914. odredio potporu za crkvu na Vidovu Vrhu u iznosu dvije stotine kruna za popravak iste.

 

4/4. 1914. br. 4237.; 24/4. 1914. društvo Dunav javlja Crkvenom odboru Kruševice da je usvojilo procjenu gospodina Josifa Rekveljija u ime oštećene crkve  na Vidovu Vrhu u iznosu 1480 kruna uz priposlatu priznanicu da se potpiše te da će novac poslati.

 

25/4. 1914.; 30/4. 1914. godine Eparhijski savjet pita Crkveni odbor Kruševica br. 241. iz 1914. od 25/4. kako je Odbor svršio stvar sa društvom Dunav u ime srušene c rkve na Vidovu Vrhu (Odgovor usljedio 1/5. 1914. godine).

13/7. 1914. godine Crkveni odbor Krruševica poslao je Prosvjetnom savjetu u Mostaru priznanicu na 200 kruna za crkvu na Vidovu Vrhu po rješenju Savjeta od 14. marta 1914. godine.

 

PODVIG RUŽE TUŠUP IZ SVRČUGA

Ruža Tušup iz familije Džina, koja je živjela u selu Svrčuge (opseg Kruševičke opštine) kazala je da će sa Vidova vrha sama donijeti ploču sa natpisom sa razrušene crkve. Ona je to i učinila, da bi, nakon par dana, doživjela unutrašnje krvarenje i podlegla. Njezin nadimak, vjerovatno po ocu, bio je Gligušica. Ploču sa natpisom donijela je u selo najvjerovatnije za vrijeme Prvog svijetskog rata. Ona se danas, posve neoštećena, čuva u crkvi Sv. Georgija u Lazarevićima.

 

CRKVA LAZARICA U LITERATURI

O crkvi Lazarici pisao je Božo Perov Radović, ali je tom prilikom pružio i neke netačne tvrdnje[8]. Upravo je nevjerovatno da autor nije znao za ploču natpisa o obnovi crkve na Vidovom Vrhu koja se čuva u crkvi Sv. Đorđa u Donjim Mokrinama. Osim toga, određena isključivost kod datovanja građevine je nedopustiva. Naime, autor kazuje da je crkva mogla biti podignuta ”jedino u periodu” između Kosovske bitke i turskog zauzimanja Herceg – Novog. Dalje, ukazuje na ”pisane izvore” koji kazuju da je crkva mogla biti obnovljena i osveštana tek 1914. godine. Tom prilikom, autor se poziva na dokumenta o prilozima crkvi na Vidovom Vrhu. Međutim, crkva je upravo 1914. godine, pogođena gromom, uvelike srušena! Osim toga, upravo se u sačuvanoj dokumentaciji parohijalne crkve Sv. Nikole čuvaju dokumenta koja govore da je crkva podignuta, a zapravo obnovljena 1889. godine, dakle, onako kako kazuje temeljni dokument: ktitorski natpis. Međutim, Vojin S. Murišić, vidjećemo, u njegovom istorijskom pregledu Kruševica daje tačan podatak o podizanju crkve 1889. godine i osveštanju 8. septembra 1890. Najpotpunije, beskrajno dragocjene podatke o Vidovom Vrhu pružio je dr Lazar Tomanović koji je na to mjesto izlazio prije podizanja crkve. On je tom prilikom pomenuo predanje o starijoj građevini turske kule, ali je takođe propitivao mještane o ostacima starine na koje su nailazili prilikom kopanja temelja crkve. Evo šta on o tome kazuje: ”Pitao sam, da li su što nalazili pri kopanju osnova, i pokazaše mi komada od okruglih sudova zemljanih od tri vrste i to od zemlje vjelkaste, žutkaste i crvenkaste, fine izrade, ali iznutra kao z dvora nekalaisani, i ja sam sobom uzeo po jedan komadić od svake vrste. I ja sam isti silazio u izvađene osnove i gledao zemlju sa strana; zemlja je crna i nije kamenita; a jednu nogu ispod površine vidi se tvrdi krečani sloj; drugo mi ništa nije u oči palo. Đe je sjenica, rekoše mi, da se vide iz zemlje ostatci okruglog oltara, ali ja se nijesam usudio, da podignem zavjesu i da stavim nogu na to sveto mjesto, a niko me od prisutnih nije ponudio”[9].

POP VASO KRSTOV NOVAKOVIĆ

Biografiju popa Vasa, iako nepotpunu, dugujemo Božu P. Radoviću[10] i Vojinu S. Murišiću[11]. Pop Vaso Novaković, rođen je u Kruševicama 1862. godine. Osnovnu školu je završio u Novome, a zatim je u manastiru Duži učio za sveštenika. Rukopoložen je za đakona 15. decembra 1883. godine, a sveštenikom u svome selu postao je ubro potom, 18. septembra iste godine. Kada je 13. marta 1891. godine mitropolit Serafim (Perović) odobrio novi crkveni Odbor u Kruševicama, za predsjednika je izabran Tomo Tomašević, a za potpredsjednika i perovođu paroh Vaso Novaković. Članovima Odbora postali su: Stevan Tomašević, Miloš Murišić, Miloš Vavić, Marko Radović, Krsto Bijelić i Nikola Tušup[12]. Na početku Prvog svijetskog rata uhapšen je i kao talac zatvoren u trebinjskom zatvoru, a onda i u Stocu gdje je dočekao kraj rata. Sin Milan je zatvoren i osuđen na dugu vrmensku kaznu koju je izdražao u Aradu gdje se i upokojio. Evo šta o popu Vasu piše dr Lazar Tomanović: ”Već je u naše društvo prispio i paroh kruševački, koji i Svrčuge drži: to je pop Vaso Novaković, mladi simpatični i inteligentni sveštenik, koji je na mene odmah najbolji utisak učinio’[13]‘. Odlikovan je pop Vaso oredenom Sv. Save trećeg i četvrtog stepena. Na njegovom spomeniku kraj crkve Sv. Nikole piše:

 

PROTO KRUŠEVIČKI VASO

NOVAKOVIĆ

ZA ZASLUGE ODLIKOVAN

ORDENOM SV SAVE IV I V ST

DOBAR PASTIR JER ŠTO KAŽE

IKOM

I SAM SVOJIM POTVRĐUJE

ČINOM

MAČ I GUSLE TO DRAGO

KAMENJE SRBINU SU

NAJVEĆE ZNAMENJE

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

MILAN NOVAKOVIĆ

SVRŠENI BOGOSLOV

UMRO U ARADSKOJ

TAMNICI ZA SRPSKU

IDEJU

+) PISA JA ŠČEP

[A]O JOKOV[14]

LITERATURA:

[1] Đorđe Milović, Odrazi Karlovačkog mira na teritorijama Herceg – Novog i Risna, Istorijski zapisi 1 – 2, Cetinje, 1957, 243 – 252. Takođe: Goran Ž. Komar, Mitropoliti Savatije i Stefan Ljubibratići i njihovo doba. Primorska episkopija i mitropolija (1653 – 1762), Herceg – Novi, 2009, 66 – 68.

[2] Dr Gligor Stanojević, Protokol o razgraničenju između Venecije i Osmanskog carstva u Boki Kotorskoj i Dalmaciji iz 1721. godine, Glasnik cetinjskih muzeja knj. V, Cetinje, 1972, 5 – 44.

[3] Isto, 16, 17

[4] G. Ž. Komar, Mitropoliti…, 403 Dat snimak dokumenta koji se čuva u Arhivi manastira Savina.

[5] Isto, 187, 213.

[6] Božo Perov Radović, Hronika sela Kruševice, Beograd, 2008, 863, 864. Pruža snimak zahvale.

[7] B. P. Radović, isto, 867. Pruža snimak isprave.

[8] B. P. Radović, Hronika sela Kruševice, Beograd, 2003, 551

[9] Lazar Tomanović, Na Vidov vrh, Putopisna proza, herceg – Novi, 2007, 423. priredio Goran Maksimović.

[10] B. P. Radović, isto…, 561, 562. Takođe: G. Ž. Komar, Srpska Pravoslavna Crkva u Herceg – Novom, 2007, 584

[11] Vojin S. Murišić, Kruševice (Svrčuge – Petijevići – Bijelići) knj. druga, Beograd, 2000, 273, 274

[12] B. P. Radović, isto…, 536. Donosi snimku dekreta.

[13] Lazar Tomanović, na Vidov vrh…, 424

[14] Sadržinu natpisa pružio je: G. Ž. Komar, Mitropoliti Savatije i Stefan Ljubibratići i njihovo doba. Primorska episkopija i mitropolija (1653 – 1762), Herceg – Novi, 2009, 68