Poreklo prezimena, selo Kijevo (Batočina)

18. april 2015.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Kijevo, opština Batočina – Šumadijski okrug. Prema knjigama Todora Radivojevića „Lepenica“ i „Naselja u Lepenici“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Kijevo,-crkva

Položaj sela.

Kijevo se prostire sa obeju strana Kijevačkog Potoka na dvema kosama, od kojih desna čini razvođe između Lepenice i potoka Grabovika a leva odvaja Kijevački Potok od Mladenove Vode i Dobrovodičkog Potoka.

Vode.

Selo ima samo dva bunara-izvora, koje kijevljani zovu kladencima. Jedan je u Stankovićkoj a drugi u Lambićkoj Mali. Prvi je mnogo jači od drugoga. Oni zauzimaju gotovo središnji položaj u selu. Osim ovih kladenaca u selu ima i slanih podvoraka na desnoj obali seoskog potoka, između Gornjeg Kraja i Lambićke Male. Tu se Kijevački Potok zove Slatina u dužini od 200 metara. Slana voda izbija svuda, gde god se na tom prostoru zakopa motikom. I sama zemlja je slana, te je stoka liže. Meštani pričaju, da je tu bio nekada jak izvor iz koga je voda izbijala u jakim ključevima, ali su ga Turci zapušili slaninom, zbog čega su postali slani podvorci. Pored kladenaca i slanih podvoraka Kijevo ima i 29 kopanih đermova.
Kroz Gornji Kraj teče Umin Potok, kroz Lambićku Malu – Suvi Potok i kroz Donji Kraj – Potok.
-Kijevski Potok plavi seoska imanja samo u Donjem Kraju zasipajući ih sitnim šljunkom i peskom. Ova imanja plavi i jedan bezimeni potočak koji dolazi od dobrovodičke strane i utiče i Kijevački Potok u vrhu Donjeg Kraja.
Ostala tri potoka, koji teku kroz pojedine seoske delove, ne plave imanja čak ni prilikom najvišeg vodostaja njihovih.

Zemlje i šume.

Njive, čairi i livade su skoro sve oko sela, najdalje su 50 minuta pešačkog hoda. U selu ima i šuma – zabrana.
Kijevački atar zauzima prostor od 1450 hektara, od čega dolazi na ziratnu zemlju 1279 – njive 1200 i livade 79 hektara. Šume ima 170,5 hektara.

Tip sela.

Dva seu seoska dela na desnoj strani Kijevačkog Potoka – Gornji Kraj i Lambićka Mala, jedna na levoj – Stankovićka Mala i jedan na obema stranama – Donji Kraj.
Gornji Kraj se deli na Osaćansku i Golićku Malu. Lambićka Mala je odvojena od desnog dela Donjeg Kraja samo seokim putem, te im se kuće gotovo sastaju. Stankovićku Malu rastavljaju voćnjaci i čairi od levog dela Donjeg Kraja.
Veliki rodovi imaju u Kijevu kuće zbijene u grupe. U Gornjem Kraju takve grupe su: Osaćani u Osaćanskoj Mali, Tolići, Prvići i Surići. U Stankovićkoj Mali – Stankovići, Antići i Nešići. U Lambićkoj Mali su Lambići, Belići i Blažići. U Donjem Kraju su Miloševići-Aranđelovci i Obradovići.
Meštani kazuju da se njihovo deli na dva kraja, Gornji Kraj uključujući i Stankovićku Malu dok je Lambićka Mala deo Donjeg Kraja – što je prirodna podela sela, koja se zasniva na plastici zemljišta i u vezi sa seoskim kladencima.

Ime selu.

Ima meštana koji misle da je ima selu došlo po ruskom gradu Kijevu, ali to objašnjenje nije tačno. Starac Milan Đorđević (89 godina) priča da su naziv sela doneli njegovi osnivači, koji su došli sa Kosova. I zaista na Generalnoj Karti Kraljevine Srbije postoji selo Kijevo između Prizrena i Novog Pazara, iz čega proizilazi da je kazivanje ovog starca tačno.

Starine u selu.

U vrhu Gornjega i pri dnu Donjega Kraja ima po jedno staro groblje, ali se tragovi ne poznaju. Prvo se zove Grobljište a drugo Staro Groblje. Stariji ljudi misle da je bilo prvo groblje ovoga sela, dok je ono bilo u Starom Kijevu mada je u to doba bio običaj da se svaki ukopava u blizini svoje kuće. Ime polja Pašina Livada podseća na tursko vreme.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Selo je osnovano, po svoj prilici, pre 160 godina. Zasnovala su ga tri roda. Tolići, Stošići i Stankovići. Ta tri osnivačka roda imaju danas u Kijevu 28 kuća, manje od petine od ukupnog broja.
U Upisniku 1818. godine zableženo je kao Kievo, isto tako i u Naznačeniu 1819. godine i Popisniku 1822. godine. U Vukovoj Danici i Pirhovom Putovanju pravilnio je zapisano. U Gavrilovićevom Rečniku je zapisano po tadašnjem pravopisu – Kievo. U Pirhovom originalu Kijewo.
Selo je raslo poglavito rađanjem, razgraničavanjem-deobom i novim doseljavanjima. U doba Kočine Krajine ovamo su dobegla 4 roda, za vreme prvog ustanka 4 roda a posle 1815. godine 30 rodova, od kojih danas u selu ima 69 kuća.
Kijevo je dobilo svoje stanovništvo iz 16 oblasti. Lepenica mu je dala 20 rodova, Resava -3, Bugraska -3, Belica -2, Osanica -2 a iz Vrle, Temnića, Osata, Binačke Morave, levi sliv Velike Morave, desi sliv Velike Morave, Crne Gore, Stare Srbije, Kosova, Vranjske Pčinje i levi sliv Binačke Morave – po jedan rod.
Jedanaest rodova došlo je ovamo u zbegove, 15 rodova je došlo na imanja, 8 rodova su ovde kao uljezi, 4 kao dovoci, 1 rod kao usvojenik kod ujaka, 1 kao službenik i 1 kao kovač.
Selo je nekada bilo u Starom Kijevu – na čitav sat hoda od današnjeg Gornjeg Kraja. Na tom mest su danas njive i livade. Razlog dolaska na ovaj prostor bio je jak izvor Kruška, zatim gusta šuma koja je skrivala zbeg od puta. Izvor je bi u Pašinoj Livadi na kojoj se nije smeo pojavljvati Srbin, te su oni kradom uzimali vodu od njega. Da bi se spasli od nezgode meštani su prešli na današnje mesto, gde je danas Stankovićka i Lambićka Mala. Ovo mesto se zvalo Golubac ali su ga doseljenici „iz počasti“ prema Starom Kijevu nazvali Kijevo.

Poreklo porodica.

Redni broj, prezime (ogranci), odakle su doseljeni, Krsna slava:

Doseljeni u periodu od 1737. do 1787. godine.

-210, Stankovići (Vasiljevići, Minići, Nešići, Todorovići, Vićentijevići, Jovanovići, Marjanovići, Matići, Mijajlovići i Trifunovići), Žitorađa (Toplica), Pantelijevdan.
-216, Stošići, Katun (Pčinja), Mratindan.
-221, Tolići (Đorđevići, Milenkovići i Đurđevići), Kijevo (Stara Srbija), Nikoljdan.

Doseljeni u priodu od 1788. do 1803. godine:

-233, Antići (Antići, Jevtići, Stevanovići i Milanovići), Katun – levi sliv Velike Morave, Sv Varvara.
-249, Blažići (Blagojevići), Mali Šiljegovac (Rasina), Nikoljdan.
-256, Brkići (Jovanovići), Mali Šiljegoac (Rasina), Tomindan.
-428, Nešići, Modrica (Rasina), Nikoljdan.

Doseljeni u periodu od 1804. do 1814. godine:

-573, Belići (Matići, Milanovići, Milovanovići i Milojevići), Gladna –desni sliv Velike Morave, Jovanjdan.
-791, Lambići (Petrovići, Jankovići, Milosavljevići i Stevanovići – Markovići), Zalogovac (Temnić), Aranđelovdan.
-794, Maksimovići (Obradovići), Vasojevići (Crna Gora), Sv. Aleksandar Nevski.
-869, Miloševići (Nikolići, Aranđelovići – Ranđelovići; i Petrovići), Jasenje – desni sliv Binačke Morave, Aranđelovdan.
-1026, Spasojevići (Prvići), Trnska Klisura – Bugarska, Savindan.

Doseljeni u periodu od 1819. do 1903. godine:

-1142, Mladenovići, Vidin (Bugarska), Aranđelovdan.
-1144, Perunovići, Štiplje (Belica), Đurđic.
-1256, Lazarevići, Štiplje (Belica), Đurđevdan.
-1314, Osaćani (Vilipovići i Radovanovići), Osat (Bosna), Jovanjdan.
-1335, Aranđelovići, nepoznato (Brzan), Nikoljdan.
-1346, Jocići, nepoznato (Jovanovac), Jovanjdan.
-1473, Savići, nepoznato (Brzan), Sv. Petka.
-1539, Aksentijevići, Bagrdan, Savindan.
-1596, Miloševići, nepoznato (Brzan), Ignjatijevdan.
-1475, Petrovići (Simovići i Simići), Sofija, Đurđevdan.
-1779, Kuzmanovići, nepoznato (brzan), Đurđic.
-1808, Stevanovići, nepoznato (Brzan), Aranđelovdan.
-1856, Surići, nepoznato (Brzan), Nikoljdan.
-1861, Đorđevići, nepoznato (Brzan), Đurđevdan.
-1917, Antonijevići, nepoznato (Brzan), Nikoljdan.
-1927, Milisavljevići, nepoznao (Badnjevac), Sv. Vrači.
-1930, Milovanovići, nepoznato (Botunje), Nikoljdan.
-1964, Radivojevići, nepoznato (Brzan), Mitrovdan.
-1976, Milojevići, nepoznato (Batočina), Nikoljdan.
-2001, Damnjanovići, Komarice (Osanica), Mratindan.
-2030, Mišići, nepoznato (Dobrovodica), Sv. Petka.
-2060, Janićijevići, nepoznato (Krčmare), Aranđelovdan.
-2065, Marinkovići, nepoznato (Badnjevac) Nikoljdan.
-2185, Milosavljevići, nepoznato (Botunje), Nikoljdan.
-2267, Gojkovići (Romi), poreklo nepoznato, doseljeni 1890. godine, Sv. Petka.

Ostali podaci o selu.

-U Kijevu je 1903. godine bio 41 rod sa 152 kuće u kojima je – 1900. godine – živelo 786 stanovnika. Godine 1910. selo je imalo 171 dom sa 973 stanovnika a na dan 31. januara 1921. godine u njemu bila 864 stanovnika.
Današnje seosko groblje osnovano je na mestu negdašnjeg Starog Groblja, za koje se ne zna čije je niti iz kog vremena. Tu se kopa celo selo. Ono je na Marinkovskim Livadama u Stankovićkoj Mali.
Seoska zavetina su Mladenci a litija se nosi na Drugi dan Duhova.

IZVOR: Prema knjigama Todora Radivojevića „Lepenica“ i „Naselja u Lepenici“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.