Poreklo stanoništva sela Vinorača, grad Jagodina – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Belica“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.
Položaj sela.
Selo je na levoj strani Crnovrške ili Štipljanske Reke. Više je na zaravni nego u rečnoj ravnici. Okrenoto je jugoistoku. Reka retko presušuje i ne čini velike štete prilikom izlivanja. Niže sela, sa južne strane, prolazi put Jagodina – Kragujevac. Od Jagodine je udaljeno dva kilometra.
Vode.
Pije se bunarska voda.
Zemlje i šume.
Njive su na mestima: Gornji Ključ (Gornje Polje), Plac, Topole, Vodenica, Bare, Jezero, Reka i Selište. Senokosi i pašnjaci su na mestima: Livade, Jovanova Ograda, Stari Vinogradi i Milićeve Livade. Šume su na mestima: Tasin Branik i Cvetkov Branik. Seoska ispaša se zove Utrina, sa oko 36 hektara popaše.
Tip sela.
Naselje je dolinskog tipa. Kuće su češće nego obično, osobito u sredini sela. Tu su kuće međusobno udaljene 40-60 metara. Selo je ušoreno u obliku krsta. Deli se na Gornju, Srednju i Donju Malu. Mahale nisu podvojene.
Ime selu.
Ime sela se dovodi u vezi sa knezom Lazarom*.
*Kad se knez Lazar venčao sa „caricom“ Milicom u manastiru Jošanici, trebalo je da neko donese lepog vina kojim bi se gosti počastili. Među njima je bio neki Rača (Radič) iz današnje Vinorače, pa je knez zapovedio:
–Vino Rača nek donese.
I tako je, vele, od kneževih reči „Vino Rača“ postalo je ime Vonorača. Postoji još i drugo, nepouzdano, predanje da je ovo selo dobilo ime po mestu iz koga su došli prvi doseljenici.
Postanak sela i poreklo stanovništva.
Selo je pomešteno. Pre je bilo u mestu Selištu. Zašto je pomereno i kada je zasnovano, ne zna se. Izgleda da je ono, kao i Trnava, starije, da je za vreme Turaka bilo spahijski „čiflak“, ali su mu se stanovnici menjali, pa zbog toga nema starinaca.
Vinorača ima 140 kuća, 12 rodova i 770 stanovnika.
Rodovi su:
Pre 150 godina doseljeni su:
–Paraćinci, slave Đurđic i Alimpijevdan. Doselili su se iz okoline Paraćina na „čiflak“ po pozivu spahije.
–Vrežinci, Cvetkovići, Milojkovići, Srndakovići, Kocići i Markovići – slave Jovanjdan. Došli su iz Vrežine kod Niša na spasihjski „čiflak“.
–Vaganarci, slave Nikoljdan. Došli su na spasijski „čiflak“ po pozivu spahije.
Od sva tri gornja roda u vreme njihovog dolaska bilo je samo po jedna kuća.
–Jankovići, slave Jovanjdan. Doselili su se iz timočkog okruga pre 130 godina.
–Milićevići i Milićevci, slave Nikoljdan. Došli su ioz okoline Vranja pre 130 godina.
–Aranđelovići, Ranđelovići i Radosavljevići – slave Aranđelovdan. Došli su iz Kopaj-Košare kod Svrljiga pre 130 godina.
–Šljamići, slave Nikoljdan. Doselili su se iz iz Svrljiga pre 120 godina.
–Stajkovići i Došljakovići, slave Mratindan-Mina. Doselili su se iz okoline Niša kada i Šljamići.
–Bogdanovići, slave Nikoljdan. Doselili su se iz Sićeva u okolini Niša pre sto i više godina.
–Gojkovići, slave Nikoljdan. Doselili se „iz knjaževačko, ot selo Grebavci“, kada i Bogadnovići.
–Rašići, slave Nikoljdan. Doselili su se iz okoline Aleksinca pre sto godina a tamo iz okoline Prištine.
–Piroćani, slave Sv. Todor – Todorova Subota. Doselili se iz iz okoline Pirota kao „voskovardžije“ pre 90 godina.
Seoska slava je Mali Spasovdan a zavetine su: Mladenci – za zdravlje čeljadi i Petrovdan – za zdravlje stoke.
Groblje je zapadno od sela, u strani, na desnoj obali Crnovrške reke.
IZVOR: Stanoje Mijatović – Belica. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.
Komentari (0)