Poreklo prezimena, varoš Krupanj

25. april 2014.

komentara: 0

Poreklo stanovništva varošu Krupanj, opština Krupanj – Mčavanski okrug. Iz knjige Vidosave Nikolić-Stojančević „Rađevina i Jadar“ u neobjavljenim rukopisima Cvijićevih saradnika. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Crkva - spomen kosturnica Vaznesenja gospodnjeg u Krupnju
Crkva – spomen kosturnica Vaznesenja gospodnjeg u Krupnju

Položaj naselja.

Varošica Krupanj postoji u srezu rađevskom, okrugu podrinjskom i sačinjava opštinu pod imenom „krupanjska opština“, sa sastavnim selima Kržavom, Banjevcem i zaseocima Bogošticom i Drobnjacima, prvi pripada selu Banjevcu a drugi Kržavi.

Varošica Krupanj prostire se u podnožju ovih visova: Na severnoj strani ispod visa Prljeva-Prljuše, zapadno ispod Čađevačkog visa, jugo-zapadno pod visom Vakupom i južno ispod visova Đuline i Lazarice. Na istočnoj strani u dužino od 4 kilometra a među visovima Prljevima i Đulinom prostire se krupanjska ravan – zvana Nis-polje, koje se sučeljava sa visom zvanim Kaldrma. Svi pomenuti visovi su pošumljeni brezovom, bukovom i cerovm gorom.

Vode.

Gornji deo varošice opkoljavaju četiri planinske rečice pod imenima:

Brštička rečica, koja teče sa severozapada a izvire u opštini Kostajničkoj, iznad sela Brštice. Čađevica sa izvorom u planini Boranji teče sa zapadne strane a sa gornjom se sastaje više Krupnja, pa pod imenom Čađevice protiče podnožjem visa Prljuše do „turske mahale“ kamo se uliva u rečicu Kržavu koja izvire ispod Košutnje stope, najvišim visom planine Boranje – i teče u pravcu jugozapada pored sela Kržave, primajući usput mnoge planinske potočiće i izvore, među kojima i izvor zvani Sigulje, koji izvire jedan kilometar zapadno od Krupnja sa leve strane rečice Kržave i pada sa visine od pet metara u rečno korito, mešajući hladne i bistro-kristalne kapljice – ipak „satanskog dejstva“, jer po verovanju ovdašnjih Evinih naslednica „ko god okusi hlađane siguljske vodice naraste mu guša bez-malo kao zobnica“.

Zbog ove gatke siguljski kladenac, u debeloj orahovoj hladovini besprekorno monotono žubori i svoje srebrnaste kapljice nestašno ubacuje u planinske talasiće Kržavske rečice, uprskos svih bacajućih mrgodnih pogleda krupljanskih šetajućih dama. Pa, ipak, i pored ovolike stroge opreznosti, nigde nema više kretena do u varošici Krupnju, takoda se s’pravom može reći, „ni manjeg mesta ni više kretena“!

Priznata je istina da kretenstvu doprinose nezdrave vode, mesne okolnosti i prilike a izvor ime je u familijarnoj nezdravstvenosti!

I pored toge što ne ideališem „gušanlijama“ iako kretene žalim kao pastorčad prirode, uprkos skrupuloznog verovanja o sipuljskoj vodi, bezbroj puta, vraćajući se sa raznih policijskih uviđaja, odmarah se u hladovini sipuljskih oraha a napitkom hlađane sipuljske vodice, rashlađivah se od jakih sunčanih žega i usijanih vazdušnih čestica. Tada pomišljah o neblagorodnim šetačima, o njihovom neznanju potrebe za napitkom vodice sa planinskih izvora. Kolika bi korist i kakva blagodet bila od ovog izvorca u većim gradovima?

Poslednja rečica je Bogoštica, koja izvire na jugozapadnoj strani Krupnja, ispod planinskog venca – zvanog Gorice i protiče pitomom dolinicom, poznato pod imenom Bogoštičko polje. Polje je dobilo naziv po rečici Bogoštici, a ova je nazvana po imenu zaseoka Bogoštice, sastavnog dela sela Banjevca. Bogoštica je naseljena na levoj strani pomenute rečice, u zbijenom tipu na okolcima planine Jagodnje.

Ova rečica, u samoj varošici Krupnju, a na 15 do 20 metara ispred glavnog mosta, utiče u rečicu Kržavu, pa sa njome protiče pod imenom Kržave do Turske mahale i, pošto primi utočicu rečicu Čađevicu, okreće se iz severnog pravca ka istoku pod imenom Reka, a kad dopre do visa Kaldrma, odnosno do veštački prosečenog puta Krupanj- Zavlaka, skreće u pravcu severoistoka i protiče pored sela Likodre pod imenom Likodra.

Reka Likodra prima ove utočice:

Sa leve strane Jezavu, Vrelo, Tresovački potok, potok Otavicu, Živanovića potok, Buljevački potok, rečioce Cerovicu i Krasavicu.

Sa desne strane utiči potoci Tomisavački – zvani i Orovac i Radišića potok a, blizu svoje utoke u reku Jadar, prima Mojkovačku rečicu.

Pri jakim kišama ova reka naglo nadolazi ali ne i da plavi, pri provalama oblaka, ili dugotrajnim kišama, Likodra plavi bezmalo svo Likodransko polje, ali bez štete, jer nanosi mulja više donosi koristi.

Dok je ovako sa Likodranskim poljem, dotle Turska mahala u varošici Krupnju od poplave pored straha doživaljavaju i omanje štete. Opštinska uprava na ovo ne obaraća pažnju iz prostog razloga što ovaj kraj naseljen „turskim Ciganima“, koji nit’ se krste, niti se klanjaju a cilj im je da ih se bar na ovaj način oproste. Među naseljenicima ove mahale najugledniji su članovi „krupanjskog orkestra“, ali ni uveseljavajući zvuci Počedelihegeda (?!), ni zvučni Sekuli Bakim-člana gornje družine – ne mogu da odobrovolje pripadajući krug policijsko-mesne uprave na poboljšanje uslove života naseljenika ove mahale, radi osiguranja od poplave.

U varošici Krupnju svaka kuća ima svoj bunar u vidu đerma ila na točku. Sem ovih, u blizini varošice nalaze se ovi izvori, sa izvrsnom brdskom vodom: Vakup – pod visom Vakupom, Crkvena voda, voda na Brdu, voda u Varoši i kladenac kod Lukine kuće.

U ataru Krupnja nema toplih-lekovitih niti mineralnih voda.

Tip naselja.

Krupanj je stara varošica, bez budućnosti, jer je udaljena od saobraćajnica (železnica i puteva) i razvijenih trgovačkih pijaca.

U Krupnju ima 204 domova raspoređenih ovim ulicama:

-Turska čaršija – ispod visa Prljeva, po nekima Prljuša. Ova ulica se prostire od podnožja gornjeg visa do sastava reka Kržave i Čađevice.

-Marićeva ulica, nazvana u čast prvog upravnika Podrinjskih rudnika, počivšeg Manojla Marića, vrlo popularne i omiljene ličnosti.

-Gornja ulica, zbog veštački prosečenog puta, pruža se od Turske čaršije do pijace – trga

-Radojkovićeva ulica, počev od trga do Krupanjskog polja, u pravcu ka Topionici. Ovo je najduža i najpravilnija ulica, nazvana u čast počivšeg Petra Radojkovića, kapetana rađevskog, za čijeg vremena i kapetanovanja iseljen grad Soko. Očevici pričaju da je Radojković odredio vuču da što pre iseli Turke i njihov prtljag van granice, bojeći se drugim fermanom i dalje ne zadrže Turci, te čim su Turci iz grada izmakli, kapetan Radojković je naredio da se lagumira i potpali. Pri eksploziji sva je gradska unutrašnjost porušena: vela da su Turci, sagledvši ruševine grada i svojih domova gorko uzdahnuli i vrteći glavama rekli: „ Valah biva, i da nas Padišah povrtai natrag, nemamo se gde skloniti, niti rašta u Soko vraćati“.

-Crkevna ulica, koja počinje od trga do kancelarije sreza rađevskog, u čijoj je ogradi do skora bila turska bogomolja – džamija, koju je Antonije Ivanović, sreski načelnik i pravnik porušio i od njenog kamena sagradio sreske ‘apsane za „vredne“ Rađevčane.

Krupanj ima 1103 stnovnika sa 253 poreskih plaćajućih glava.

Klima.

Klima je u Krupnju kao i u srezu je promenljiva. Okolni visovi unekoliko blaže temperature zakljanjajući varošicu od siline vetrova. Poznati su vetrovi: Ustoka – od kojeg se vreme vedri, Zapadni vetar – Boronjac od kojeg nastaje rđavo vreme, leti kiše, zimi mećave; Severac – je najhladniji vetar, zimi donosi sneg, leti grad i Jug – ovek topao.

Sneg počinje o Mitrovdanu, izuzetno o Srđevdanu, kopni polovinom marta. A ponekada ga ima i u maju po okolnim planinskim visovima.

Zemlje i šume.

Građani varošice Krupnja, pored svojih zanata i prodavnica, obrađuju i zemljište. Obrađujuće im se zemlje nalaze u ovim sinorima: Jeladovišću, Čađevici, Đulinu, Brezicama, Kržavi, Kamenjači, Krupanjskom polju, Belakovini, Staroj varoši, Prljevima, Šarampovu – gde su bili bojevi za vreme ustanaka, Mišakovcu, Lazarici, Cikotama, Orovači, Martinovači, Kadrića brdu i u Vinogradima. Sva zemljišta su u blizini, sem Mišakovca – koji je udaljen 3-4 kilometra. Na gornjim zemljištima seju strvoljinu i kukuruz.

Zajedničkih ispaša nemaju.

Kruupanj ima svoju sopstevu šumu, koja se prostire od Čeđevičkog visa do planine podrinjskih rudnika. Planina je udaljena oko 5 kilometara.

Građani varošice Krupanj imaju svog kupljenog zemljišta za vojne potrebe. Ono se nalazi u Krupanjskom polju poznato pod nazivima Mala i Velika Belakovina i Mala i Velika Tešmanovača. Ovo je zemljište od 70-80 hektara u prostoru i opština je daje pod zakup – arendu.

Zemljište je dobrog kvaliteta, uvršćena su u prvu, drugu i četvrtu kategoriju ziratnog zemljišta.

Tip naselja.

Varošica Krupanj ranije se delila na gornji, donji šor i Tursku čaršiju. Docnije, podeljena je na Crkvenu, Radojlovićevu i Marićevu ulicu dok je Turska čaršija zadržala svoj stari naziv.

Zaseoka nema.

Odseljenih porodica na grupisana imanja van Krupnja – nema.

Svaka porodica ima svoje prezime.

U Krupnju ima 204 domova.

Najveća zadruga je g. Mihaila R. Pantića, trgovca, starinom iz Bosne i g. Nastasa Todorovića, trgovca, iz Svilajnca, od po 10 ukućana.

Starine, legende i tumačenja o imenu mesta.

Pre varošioce Krupnja postojala je starija naseobina, poznata pod nazivom Stara Varoš, udaljena za dva kilometra na južnoj strani od sadašnjee varošice. Na gore pomenutom mestu i danas se nalaze podzemne zidine, kao ostaci negdašnjih skrovišta Starovarošana. Danas na tom mestu Krupanjci sahranjuju svoje mrtve i poseduju ziratne zemlje, podesne za obradu. O postanju Stare varoši predanje nije očuvano.

Postanak Krupnja narodno predanje ovako opisuje:

Pre 800 godina jedna grupa lovaca iz Bosanske Krupe beše krenula u lov sa poslugom na zverinje. Lov je bio bogat. Zanešeni lovci jurili su na pomamnim hatovima za zverinjem, pa kad naiđoše na česte – kuda se konjima nije moglo proći, neki okretoše natrag a njih trojica sjašu sa svojih konja koje predadu slugama svojim i sami pešice krenuše kroz čestar za zverkama. Nakon izvesnog vremena do posluge je dopirao glas lovačkih rogova, ali sa zalaskom sunca gubio se i poslednji šum. Posluga je celu noć prestajala ispred čestara čekajući svoje gospodare, ali čim se zora ukazala, dvoje-troje momaka krenu u šumu, no nakon kratkog vremena vrate se natrag, saopštivši drugovima da je svaki trag snegom pokriven i sa ovom vešći odu u Krupu.

Lovci, pošto su zašli u čestar, održavali su međusobno zajednički odstojanje pomoći svojih lovačkih rogova, a kada ih je noć i gusta magla obavila u neprozirnu koprenu, potražili su sklonište u račvama visokih goruna. Obnoć je veliki sneg navejao i sve je tragove prekrio. Sutradan su se sastala sva trojica i produžili lov sa namerom da loveći dopru do svoje posluge. Ali, jedno je srce a drugo sudbina želi – u drugodnevnom lovu još više zađu u neprohodne planice kamo ih i druga noć zateče i koja im svako samopouzdanje oduze.

Svanućem trećeg dana glad i umor doveli su ih u očajanje; napuste lov i glavni im zadatak beše da pronađu način za povrataka svojim kućama. Nikakva traga, nikakvog pravca a gubitkom prisustva duha srljaše sve više u dubine nepoznatih predela, da često puta, sem mrazom opaljenih debala i njihovih račvastih grana, ne videše ništa drugo. Hodom iznureni, glađu iscrpljeni i brigom oprhvani, dopru do današnjeg Krupnja, na kome mestu ispuste svoje – možda osione- al’ ipak napaćene duše.

Mesto na kome su lovci pomrli nazvano je „kod Krupanjskih grobova“ a podignuta naseobina na tom mestu nazvana je Krupanj.

O prvim naseljenicima Krupnja predanje nije očuvano. Zna se da je Rađevina od davnina bila poznata po rudnom bogatstvu i da je namamljivala razne narode da to bogatstvo prigrabe za sebe.

U Vreme Sasa i Dubrovčana postojali su mnogi rudnici iz koje su crpli podzemno bogatstvo još i danas bogate Rađevine. Između mnogih mesta i u samoj varošici Krupnju, na današnjem placu Mihaila R. Pantića, trgovca, ima razvalina i slojeva brežuljaka slojeva-zgure. I dan-danas protiče ogromni vodeni slap koji su spušta čađevičkim visom za Pantićevu vodenicu*.

*Zbog oštećenog teksta moja slobodna interpretacija, op Milodan.

Po počivšem Kariću, ovaj jaz u staro vreme služio je za okretanje vitlova fabričke mašinerije. Tako isto, po pomenutom pokojniku, tvrdi se da su se na tim mestima nalazili ostaci-razvaline od majdanskih zgrada i jedne crkve.

 

Poreklo stanovništva

Ceneći ostatke planinskih visova koja okružuju Krupanj, ova ravnica na mestu današnje varošice je bila pošumljena, koju su prvi naseljenici iskrčili da bi sebi neselje podigli. Potomaka prvih naseljenika nema, niti bilo kakva uspomena na njih pa nije ni bilo kakvim spomenicima obeležen uspomena na njih.

Jeftići su danadšnja najstarija porodice, današnje braće Petra i Simeuna, trgovaca, čiji su preci doseljeni po ocu iz Crnče, srez azbukovački dok su po majci poreklom iz Bosne. Ov familija je ovde od pre 150 godina, slave Nikoljdan.

Pantići**, preci braće Mihaila i Cvetka Pantića, trgovaca doseljeni su iz Sakara*, slave Mitrovdan.

*Oštećen tekst.

Petrovići–Krajinići, preci braće Đoke i Milana su se doselili iz bosanske Krajine, slave Aranđelovdan.

Stanimirovići, preci braće Đoke i Cvetka – trgovaca doselili su se iz Likodre, sela ovog sreza, slave Srđevdan.

Vasiljevići**, Vlajkovipreci su doseljeni iz Bosne, slave Jovanjdan.

**Preci Pantića i Vasiljevića su uvreme Madžarske bune učestvovali u ratu.

Osim pomenutih starijih porodica ostali su skorašnji doseljenici, uglavnom iz okolnih sela i srezova, kao što su:

Sekulići, Sima– trgovac je iz Crnče – Azbukovica, slave Nikoljdan.

Gošići, Stanko– trgovac je iz Lipenovića, slave Aranđelovdan.

MarkovićiMile– trgovac je iz Lipenovića, slave Aranđelovdan.

Sim…*, Stanko– mehandžija je od Užica, slave Stevanjdan.

Jelići, Jovan– mehandžija je od Užica, slave Đurđevdan.

Todorovići, Nastasje doseljen iz Svilajnca, slave Đurđic.

Panovići, Mita– trgovac je doseljen iz Ljubovića, slave Đurđevdan.

Dimitrijevići, Nikola-trgovac, doseljen iz Lipanovića, slave Aranđelovdan.

Vušetići, Kosta– trgovac je doseljen Lipanovića, slave Aranđelovdan.

Milanovići, Nenad– trgovac i ekonom je doseljen iz Gunjaka – Azbukovica, slave Nikoljdan.

Svi ostali, kao i činovništvo, je skorašnje je, slave razna krsne slave.

Cigani-Romi su doseljeni iz, manje njih iz Malog Zvornika – većina je iz Loznice.

Preslava – zavetina je Spasovdan.

Napomena: Selo Lipenović se u jednom (posednjem) slučaju pominje kao Lepenović. Moguće je da su to dva različita sela.

 

IZVOR: Vidosava Nikolić Stojančević – Rađevina i Jadar u neobjavljenim rukopisima Cvijićevih saradnika. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.