Poreklo stanoništva sela Gornje Sipulje (Gornja Sipulja), grad Loznica – Mačvanski okrug. Iz knjige Vidosave Nikolić-Stojančević „Rađevina i Jadar“ u neobjavljenim rukopisima Cvijićevih saradnika. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.
Položaj sela.
Selo Gornje Sipulje leži u oblasti gornjeg Jadra, okrug podrinjski, srez Jadranski, opština Tekeriška.
Gornja Sipulja leži jednim delom na severnoj strani planine Vlašić a jednim ispod visova: Babinca, Nenadovog brda, Vladičine njive i Mrinca – koji se pružaju od istoka ka zapadu. Selo ima oblik potkovice okrenute zapadu i ispresecano je potocima i malim jarugama sa strmim padinama. Kuće su na svim stranama tih brda i brežuljaka i na osojcima, prisojcima i na samim bregovima.
Zemlje i šume.
Zemljište na kome je selo podignuto najvećim delom je blatuša a ima krečuše i glinuše.
Selo ima zemlje za obrađivanje na severnoj strani Vlašića u potesima: Cerovini, Gornje gradine, Jazavčare a na zapadnoj strani sela u Konopljištu, Ilinom brdu i Dragojevića gradinama i oko kuća.
Na ovom zemljištu seje se kukuruz, pšenica, zob i ječam, ređe sitnu proju. U Gornjoj Sipulji ima nekoliko vinograda.
Rodnost zemljišta je raznolika, na blaguši usevi slabo uspevaju, na krečuši i glinuši sasvim dobro. Samo kada je sušno leto svaki usev slabo uspeva.
Za jednu porodicu od 5-6 članova treba 8-10 hektara ziratne zemlje da se može umereno živeti.
Stanovnici imaju u zajednici šume na planinu Vlašić od 1500 (verovatno hektara) sa Donjom Sipuljom. Pored ovoga i pojedini imaju svojih zabrana, naročito u Babincu i Konopljištu, gde je najviše gora hrastova. Vlašić je udaljen od prvih kuća oko 300 metara.
Vode.
Selo voda ne plavi, ali potoci Jajića izvor i Vrelo, koji se stiču pod Alimpićima, pri velikim pljuskovima, kada nabujaju čine štetu u njivama pored njih.
U selu ima dosta izvora, sa kojih se nosi voda za piće i ostale potrebe. Najglavniji su: Babinac, Stavice, Bukovac, Jandžinovac, Marinovac, Vodica, Jakovljevac, Izvori i Petrovac. Osim ovih izvora postoji još nekoliko kojima se pojedine kuće služe vodom za piće. Đeram postoji jedan na imanju Pavla Jankovića, 12 metara dubok iz koga je voda veoma kvalitetna. Selo bi moglo postojati i bez pomenutih izvora, jer se voda može lako naći kopanjem bunara na dubini od 8 do 12 metara.
U ovom selu nema mineralnih i drugih lekovitih voda.
Klima.
Klima a i vetrovi isto je kako re rečeno za selo Gornja Badanja.
Tip sela.
Selo Gornja Sipulja je rasturenog tipa, podeljeno na ma(ha)le-krajeve i ima ih šest i to: Bogićevići (Matići), Živkovići, Kićići, Dragojevići, Poljaci i u reci.
Kroz Bogićeviće teče potok Marinovac. Potok Jandžikovac odvaja Živkovića i Bogićevića male od Kićića. Kroz Kićića malu teče potok Jakovljevac. Dragojevićski potok deli Dragojeviće od Kićića. Kroz Dragojeviće teče potok Izvori, dok kroz malu „U Reci“ ide Jajića potok; potok Vrelo deli malu „U Reci“ od male Poljaci. Svi ovi potoci stiču se u potok Jajića više Bogićevićske vodenice i odatle ti potoci nose ime Jajića rečica.
Male Bogićevići, Živkovići, Kićići i Dragojevići dobile su nazive po porodicama, koja u njima žive, Poljaci su dobili ime tako što su se pre 50-60 godina iz starog sela odselili u polje, dok je mala „U Reci“ dobila po tome što su se njeni stanonici iz starog sela iselili bliže vodi.
Male su međusobno udaljene 200 do 600 metara. Kuće nisu ušorene, niti pored puteva i međusobno su udaljene 15 do 200 metara. U Bogićevićima su kuće najzbijenije zbog deobe.
Uza selo nema zaseoka, niti porodica koje su se odselile podalje od sela da tamo žive.
U Bogićevićima su:Bogićevići, Ivanovići, Markovići, Ilići, Stevanovići, Stepanovići, Bogdanovići, Ignjatovići-Stojići, Matići, Maksimovići i Marinkovići-Mićići.
U Živkovićima su:Živkovići, Stevanovći-Zijići i Nikolići.
U Kićićima su:Kićići-Radovanovići, Đurđići-Jakovljevići, Markovići, Milivojevići i Gagići.
U Dragojevićima su:Dragojevići, Markovići, Ilići-Gagići, Živanovići, Đukići, Jevtići, Stanojlovići, Ivanovići i Petrovići.
U Polju su:Jovanovići-Maričići, Jankovići, Mićići, Radovanovići, Petrovići, Stanojlovići i Matići-Dragojevići.
U Reci su:Alimpići, Rankovići-Agići, Petrovići-Gagići i Rovajlovići-Stevanovići.
Gornja Sipulja je bila u zajednici za Donjom Sipuljom, pa se pre 10-12 godina odvojila od Donje Sipulje i sada pripada opštini Tekeriš dok Donja Sipulja pripada opštini badanjskoj.
Starine u selu.
U Gornjoj Sipulji, po kazivanju, bio je manastir, to se mesto sada nalazi pod kućom Ivana Gagića-Petrovića, u imanju Lazara Dragojevića i Nedeljka Živanića. Manastir se zvao „Jajić“, bio je lep ko jaje, zbog njega se potok zove Jajića potok. Razvaline od ovog manastira poznavale su se do pre 80 godina. Turci su ga porušili ali se ne zna kada.
Pri oranju u tim njivama gde je bio manastir izoravali su meštani kandila, novce od bakra i srebra i delove metalne ograde manastira. Pre 45 godina je ograđeno mesto gde je bio oltar i na Spasovsku Nedelju tu sveštenik sveti vodicu.
U Gornjoj Sipulji postoji jenda njiva, imanje Moše Milivojevića, zove se „Vladičina njiva“ nazvana po tome što su Turci na tom mestu obesili jednog vladiku, po drugoj verziji priča se da su hrišćani ubili nekakvog opakog vladiku – možda nekog Grka Vladiku, jer se zna da su oni naplaćivali svoje dimnice i činili zla i nasilja kao i Turci, možda i više.
U Gornjoj Sipulji postoji jedno staro groblje. Meštani misle da je to madžarsko groblje, a zove se „Kočije groblje“ koje je dobilo ime po tome što je neka baba poterala koze na Vlašić na stanarinu ali je je u putu zadesi sneg te ona i koze skončaju na mestu gde ih je zadesilo nevreme. Ovo groblje je na imanju Ilije Radovanovića.
U ovom selu na mestu zvanom „Našim gradinama“ kod Mihaila Nikolića kuće, izoravajuse ognjišta i čitave opeke od zemlje veličine 40-50 santimetara a i manje, što govori da je nekada ovde bilo nekakvo ušoreno naselje.
Poreklo stanovništva i osnivanje sela.
Stanovnici Gornje Sipulje kazuju da je u početku u ovom selu bilo svega 16 kuća i to: Mićića 1, Dragojevića 2, Gagića 1, Milojevića 1, Đurđića-Jakovljevića 3, Matića 2, Bogićevića 3, Živanovića 1, Ravajlovića-Stevanovića 1 i Stevanovića-Zijića 1.
Za ove porodice zna se da su doseljene i to:
–Petrovići-Gagići su došli iz Radalja u Rađevini, slave Mitrovdan.
–Ivanovići-Petrovići su se doselili iz Orovice u Azbukovici, slave Aranđelovdan.
–Gagići* drugi su se doselili iz Krivaje, slave Stepanjdan.
*O njihovom dolasku u ovo selo priča Ranko Gagić, da se njegov predak doselio iz Krivaje zbog harača, gde je u pocerskoj Krivaju harač bio 3 pare a ovde dve.
–Dragojevići, Markovići, Jovanovići-Maričići, Matići-Dragojevići i Radovanovići su došli iz Leskovca, slave Jovanjdan.
–Alimpići, predak se doselio iz pocerske Krivaje, slavi Đurđic.
–Živkovići* i Stevanovići-Zijići su došli iz Krivaje, slave Đurđevdan.
*O Bogdanovićima, Živkovićima i Stevanovićima-Zijićima postoji ova priča: Bila i Krivaju 3 brata; Bulješ, Puteš i Kereš, dvojica njih, Puteš i Kereš, dođu u Gornju Sipulju a i oni pobegnu u Jadar zbog poreza, kao i Gagići. Bulješ ostane u Krivaju i danas ima tamo 4 kuće Bulješevića, jedan od njih se odselio u Brezovice – Rađevina. Od Kereša su danas Bogdanovići a od Puteša Živkovići i Stevanovići-Zijići. Ovi su, dakle, od dva rođena brata, kako priča kaže, a slave razne slave, kao što je gore rečeno*.
*Nije rečeno ništa za Bogdanoviće, op. Milodan, te dodajem:
–Bogdanovići su došli iz Krivaje, u rod su sa Živkovićima i Stevanovićima-Zijićima, slavi Đurđic.
Na pitanje zbog čega slave različite slave, dotični potomak, odgovara da je Kereš bio siromašniji pa je uzeo slavu u jesen kada mu je lakše a Puteš, kao imućniji, je zadržao slavu svojih predaka, Đurđevdan. I Buljuševići u Krivaji slave Đurđevdan.
Za ove stanovnike se ne zna odakle su su doseljeni:
–Bogićevići, Ivanovići, Markovići, Ilići, Stevanovići, Nikolići, Živanovići, Jankovići, Mićići, Rankovići-Agići, Ravajlovići-Stevanovići i ono svi slave Jovanjdan.
–Matići, Marinkovići-Mićići, Maksimovići slave Mitrovdan.
–Ignjatovići-Stajići slave Ignjatijevdan.
–Đurđići-Jakovljevići i Markovići slave Alimpijevdan.
–Stanojlovići slave Đurđic.
–Stepanovići slave slave Đurđevdan.
–Đukići i Jevtići slave Sv. Joakima i Anu.
–Milivojevići slave Stepanjdan.
–Kićići*-Radovanovići slave Stepanjdan.
*O ovoj porodici postoji ova priča koju kazuje Nikola Kićić, starac od 75 godina, kaže za vreme tursko, Turci su često robili Gornji deo Jadra, pa jednom prilikom porobe mnogo naroda i udare na Gornju Sipulju i zarobe Nikolinog predaka, ne zna mu ime, i još nekolicinu. Po pričanju Turci su zarobili 300 ljudi, krenu sa njima u Carigrad, roblje pešice, došlo je usput do velikog stradanja takoda ih je u Carigrad stigla jedna polovina. Neke od njih prodaju, ostale oteraju na robiju. Po izdržanoj kazni ostalo je, ne računajući prodate, njih 12. I oni se zapute u zavičaj. Od njih 12 dvojica su bila iz Gornje Sipulje, od kojih je jedan Nikolin predak i zateče nešto krova i ognjišta, drugi ne zateče ništa i zaputi se u Pocerinu i naseli se u Zablaće u službu, docnije se nastani u Nakučanima i danas tamo njegovi potomci žive, Pantelići se prezivaju.
Gornja Sipulja preslavlja Spasovdan.
Zanimanje stanovništva.
Stanovnici Gornje Sipulje bave se zemljoradnjom, stočarstvom i voćarstvom a najveću korist imaju od voćarstva. U selu ima dunđera, kačara i kovača. Dućana ni nastanjenih Cigana-Roma nema.
U Gornjoj Sipulji ima jedno groblje i udaljeno je od prvih kuća oko 1 km a od poslednjih oko 5 km.
6. februar 1903. godine u Gornjoj Badanji.
Panta Tufegdžić, sveštenik.
IZVOR: Vidosava Nikolić Stojančević – Rađevina i Jadar u neobjavljenim rukopisima Cvijićevih saradnika. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.
Komentari (0)