Poreklo prezimena, varoš Velika Plana

15. avgust 2013.

komentara: 6

Poreklo stanovništva varoši Velika Plana. Prema istraživanju Borivoja M. Drobnjakovića „Jasenica“ od 1920. do 1922. godine.

Topografske prilike.

Veći deo Velike Plane nalazi se na pinosavskoj površi, ispod koje se uskim pojasom uvlači površ beogradske jezerske faze. Kuća ima i na ovoj nižoj površi, zatim na terasi Jasenice, gde su poređane duž druma za Palanku i obrazuju kraj koji se zove Ritanjska Mala. Ispod ovoga kraja nastaje aluvijalna ravan Jasenice, koja se idući na Istok širi i prelazi u prostranu ravan Velike Morave. U dolinama ovih reka nema kuća. Jasenica se ovde račva, i ima veliki rukavac Rit, po kome je najniži deo sela i dobio ime.

Selo se u glavnom služi vodom sa đermova. Malo je izvora; glavni su: Točak, Česma i Jasenovčić. Najviše oskudeva u vodi Mijatovska Mala, gde se mora po nekoliko desetina metara kopati, do bi se došlo do izdani.

Imanja su mahom izvan sela; između kuća su prostrane bašte, voćnjaci i po koji manji komad ziratne zemlje. Seoska imanja su na mestima: Bresju, Velikom Polju, Gaju, Lugu, Jasenovčiću, Suvom Potoku, Vrbici, Šaban Gaju, Bukovici, Grabaru, Moravskom Lugu, Selištu, Dremovčiću i dr. Šume nema; ima manjih privatnih zabrana sa sitnom gorom. Veće zabrane imaju crkva Pokajnica (10 hektara) i manastir Koporin (6 hektara). Opština ima svoju utrinu (oko 30 lanaca).

Selo je razbijepog tipa šumadijske vrste. Podeljeno je na: Bugarsku, Mijatovsku, Ritanjsku i Poljansku Malu. U svima malama kuće su šumadijski razređene. Izuzetak čini Ritanjska Mala, u kojoj su kuće poređane s obe strane palanačkog druma, od klanice pa do škole i dalje od nje. U novije vreme formirali su se krajevi oko klanice (u Gloži) i pored železničke stanice. U njima prevlađuju mehane, dućani i radionice. U dolinama Morave i Jasenice ima trla, a na Moravi selo ima 10 vodenica „moravki”.

 

Poreklo porodica i starine.

U selu su ove porodice:

Mijatovići (Slavnići, Radosavljevići, Radisavljevići, Radojkovići, Petronijevići) 64 k. Slava: sv. Đurđic. Doselio se praded Mijat iz Crne Gore mnogo pre Ustanka. Po Mijatu je i ceo kraj dobio ime.

Stefanovići(Tatinci) 3 k. Slava: sv. Đurđic, preslava sv. Đorđe. Njihov praded Stevan došao iz Crne Gore u Kruševo (zaseok Male Plane) pa kad je Kruševo raseljavano, on dođe ovde.

Todorovići 2 k. Slava: sv. Đurđic. Deda došao ženi u kuću (u familiju Slavnića) iz Bele Palanke (pirotski); Slavio sv. Luku, pa posle ženidbe uzeo ženinu slavu.

Masukići(Živojinovići, Jocići) 12 k. Slava: sv. Jovan. Ne znaju poreklo. Misle da su im stari „od Kosova-Sjenice”.

Bošković 1 k. Slava: sv. Petka. Doselio se pre 60 g. čiča Trajko strugar iz Slepče (prilepski),

Barjaktarovići(Petkovići, Petrovići) 29 k. Slava: sv. Nikola. Praded se doselio od Vidina. Njihovi stari ratovali uz Karađorđa i jedan bio barjaktar.

Prvulovići 12 k. Slava: sv. Nikola. Praded Prvul došao iz Poletkovca (južno od Kule).

Panići(Kamenjari) 5 k. Slava: sv. Nikola. Rod su sa Prvulovićima.

Budžići (Nikolići) 10 k. Slava: sv. Nikola. Stari im se doselio iz Poletkovca, gde su za vrema Bugarskog Rata nalazili rođake.

Pančići (Kovačevići) 20 k. Slava: sv. Nikola. Deda Panča došao od Vidina. Najpre bio u Sepcima, pa zatim prešao ovde.

Vrbanovići (Taškovići) 11 k. Slava: sv. Nikola. Doselio se praded Vrban sa bratom Veličkom iz Poletkovca. Današnji Vrbanovići su četvrto koleno.

Veličkovići 15 k. Rod su sa Vrbanovićima.

Donići 19 k. Slava: sv. Nikola. Doseljeni njihovi stari iz Poletkovca.

Mitići 12 k. Slava: sv. Nikola. Starinom su od Vidina.

Bogojevići 6 k. Slava: sv. Aranđel. Nepoznato poreklo. Na današnjem groblju nalazi se spomenik njihovog pretka Stepana, koji je sahranjen 1764 g.

Mitrovići 4 k. Slava: sv. Alimpije. Doselio se otac Luka pre 60 g. iz Koprivnice (krajinski).

Nikolčići 4 k. Slava: sv. Nikola. Došao praded Nikola od Vidina.

Vujičići 9 k. Slava: sv. Nikola. Stari im došli od Vidina.

Lajkići 10 k. Slava: sv. Jovan. Stara porodica, nepoznatog porekla. Održavaju staro kumstvo sa Gajićima iz Goloboka.

Ivanovići(Dživgaretini) 13 k. Slava: sv. Petka. Praded se doselio od Vidina.

Užarci(Stojanovići) 15 k. Slava: sv. Aranđel. Doselio se praded Stojan užar od Paraćina.

Arsići 14 k. Slava: sv. Đurđic. Starinom su iz Ljubeša (kruševački, moravski), odakle su njihovi stari prebegli „preko”. Iz „preka“ došli u ovo selo.

Zdravkovići 7 k. Slava: sv. Petka. Iz Tešice (moravski, kruševački) naselili se u okolinu Požarevca. Ali kako po okolini zavlada kuga, to Zdravko, otac čoveku od 80 g., pobegne i nastani se ovde. Sa Zdravkom došao i njegov brat Stamenko od koga su Stamenkovići 5 k.

Nedeljkovići(Daničići) 8 k. Slava: sv. Jovan. Stari su sa Kosova.

Srejići(Karudžići) 7 k. Slava: sv. Nikola. Nepoznato poreklo.

Spasojevići (Stojšići) 6 k. Slava: sv. Nikola. Doselio se deda Trpko sa dva sina „iz Bugarske“.

Popović 1 k. Slava: sv. Aranđel. Doselio se ded sveštenik iz Dubnice (resavski).

Ristići(Obradovići) 14 k. Slava: sv. Nikola. Deda Obrad došao sa Malog Kosova najpre u Korman (moravski, kruševački), odatle pređe u kragujevački Korman gde se zadrži neko vreme, pa najzad dođe ovde.

Gurići (Sretenovići) 12 k. Slava: sv. Nikola. Doselio se praded Gura katrandžija od Čačka. Živeo najpre u Kruševu, pa kad je ono raseljavano, Gura se nastani najpre u Selištu, pored Morave, pa zatim na današnje mesto.

Džikići 6. k. Slava: sv. Nikola. Doselio se ded Milovan iz Kormana (moravski, kruševački).

Paunovići 4 k. Slava: sv. Nikola. Otac došao pre 60 g. iz Bagrdana.

Šulkići 7 k. Slava: sv. Nikola. Doselio se praded sa Kosova.

Ćirkovići (Milovanovići) „Velikokućani” 7 k. Slava: sv. Ćirilo i Metodije. Starinom su iz Parunovca (rasinski).

Petrovići(Živojinovići) 18 k. Slava: sv. Aranđel. Nepoznato poreklo.

Ignjatovići(Tomići) 6 k. Slava: sv. Nikola. Doselio se ded Ignjat iz Kormana (moravski, kruševački).

Jeremići(Ilići, Jovičići, Dimitrijevići) 24 k. Slava: Mitrovdan. Praded Jeremija se doselio sa Malog Kosova. Ovo je i najstarija porodica u selu.

Isailovići 7 k. Slava: sv. Đorđe. Misle da su im stari došli iz istih krajeva odakle su i Jeremići.

Tobdžići(Mitrovići) 9 k. Slava: sv. Nikola. Nepoznato poreklo.

Stankovići(Pulini) 5 k. Slava: sv. Petka. Nepoznato poreklo.

Milojevići 4 k. Slava: sv. Atanasije (18-1). Doselio se deda Aranđel pre 60 g. iz Prćilovice.

Mutavdžići(Stojkovići) 5 k. Slava: sv. Nikola. Njihov praded Nikola sa Kosova došao u Leskovac i tu radio mutavdžijski zanat. Bežao preko i pri povratku zadrži se u Plani.

Miloševići (Miljkovići) 2 k. Slava: sv. Nikola. Došao praded Miljko iz Parunovca, gde imaju familiju. Jedni su otišli u Miloševac (smederevski).

Veselinovići 5 k. Slava: sv. Đurđic. Familija su sa Miloševićima, od kojih se jedan brat oženi iz familije Slavnića i dođe ženi u kuću čiju slavu slavi.

Pešići (Paunovići) 4 k. Slava: sv. Petka. Deda Petko prebegao od Kumanova.

Petrovići 7 k. Slava: sv. Simeun. Stara porodica. Jedan brat prebegao „preko“ i tamo ostao.

Radojkovići (Ilići) 2 k. Slava: sv. Jovan. Doselio se deda Radojko iz Prćilovice u Kruševo, pa ovde.

Nešići 4 k. Slava: sv. Simeun. Doselio se deda iz Bivolja (rasinski) u Glibovac, zatim se preseli ovde.

Krčunović 1 k. Iz Žagubice prebegao „preko“ pa se docnije vrati i naseli u Planu.

Nikolići 3 k. Iz Janjine.

Ristić 1 k. Slava: sv. Nikola. Pre 25 god. došao iz Vranje.

Stojadinović 1 k. Došao iz Stare Srbije.

Tabakovići 8 k. Slava: sv. Aranđel. Doselio se otac starcu od 60 g. iz Novog Sela (Banat).

Matejići (Miloševići) 20 k. Slava: sv. Lazar. Stara porodica. Neznaju poreklo. Dedovi i pradedovi im bili kapetani i načelnici.

Mirjanići 5 k. Slava: sv. Nikola. Druga familija po doseljavanju. Nepoznato poreklo.

Despotovići 10 k. Slava: sv. Jovan. Deda Despot došao od Sjenice u Medveđu (resavski) gde i sada imaju familiju (Marjanovići). Iz Medveđe pređe i naseli se ovde.

Milići(Nešići) 5 k. Slava: Petrovdan. Doselili se iz Kruševa kad je raseljeno i nasele se kod „Točka“. U Kruševo došli od Kosova.

Đorđevići(Dimitrijevići) 12 k. Slava: sv. Jovan. Zovu ih „Rekalijini“.

Buzurovci(cigani) 10 k. Bili ranije džambasi i kovači. Sada im je zanimanje sviranje. U „Bresju“ ima 20 k. cigana koritara.

 

Selo ima jedno groblje u Gloži. To je staro groblje, u kome se nalaze spomenici iz 1761, 1764. godine. Groblje je svakako osnovano još dok je selo bilo pored Morave, u Selištu, odakle su se iselili zbog stalnih poplava i pomeranja Moravinog toka.

U „Bukovici“ je staro groblje gde se nalaze ostaci od nekih starih zidina. Iskopava se prstenje i kosti.

U ataru ovoga sela je manastir Koporin za koji narod misli da ga je podigao despot Đurađ.

 

IZVOR: Borivoje M. Drobnjaković, „Jasenica“.  NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA  (knjiga 13) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga XXV), Beograd 1923.

Komentari (6)

Odgovorite

6 komentara

  1. Miroslav B Mladenović Mirac lokalni etnolog i istoričar Vlasotince

    Velika Plana u Šumadiji je naseljena sa svih strana polovinom 20 veka. Tako su iz vlasotinačkoga kraja veći broj rodova u migraciji stanovništva sa juga Srbije se naselili u Velikoj Plani i okolnim selima.
    Za sada navodim iz ličnog znanja da su iz selo Zlatićevo se odselilo veći brj familija prezimena Veličković(krsna slava Sveti Đorđe-“posna slava” ili Sv. Alimpije), onda iz selo Gornji Dejan veći broj familija Pavlović kod stare ciglane, a odselio se i rod familije Petković iz selo Javorje, sa krsnom slavom Sv. Nikola; potom i familija Ilić(valjači) iz planinski zaseok Predanča sela G.Dejan sa krsnom slavom Sv. Đorđe(“posna slava”-Sv.Alimpije).

    Pošto sam u mladosti počinjao radni vek o OŠ kao nastavnik matematike, dobro sam poznavao sve planjane iz varoši i okolnih sela.
    Bilo bi poptrebno da ovaj SAJT POREKLO pronađe saradnike i iz opštinskih i crkvenih arhiva i dopuni poreklo prezimena familija koje su doseljene posle Drugog svetskog rata sve do kraja 20. veka u svim varošicama u Srbiji.

    Saradnik portala POREKLO: Miroslav B Mladenović Mirac lokalni etnolog Vlasotince
    2.novembar 2013.g. Vlasotince republika Srbija

  2. Miloš

    Takodje ste ispustili familiju Senić,u staroj opštini-Bresju,ima desetak kuća-familija Senić,a što i potvrdjuje podatak sa starog groblja u Velikoj Plani,da tamo ima par spomenika upokojenih Senića iz 1700-te,i 1800-te i neke godine,ne znam tacno godinu…Nisam istoričar,samo predak Senića koji pokušava da se ne zaborave koreni i preci…Ako ima nekog ko zna nešto više o mojoj familiji Senić,bio bi mu zahvalan…Sve je manje mojih starih koga bih pitao…Hvala

  3. dejan bogojevic

    nisu bogojevici sahranjivani samo na seoskom groblju vec i kod manastira koporin inije im samo sv.Arandjel slava vec vecinom sv. Nikola i nisu od 1700 vec od 1300 i pre ima zapisano u crkvenim knjigama .

  4. sasa slavnic

    Nedostaju Slavnici, a u Velikoj Plani su od njenog osnivanja i ima ih , cinimi se, vise nego bilo gde u drzavi.

  5. vojislav ananić

    VELIKA PLANA

    Današnje naselje Velika Plana nalazi se na istočnom rubu Šumadije. Grad je smešten na prostoru između donjeg toka reke Jaesnice i leve obale Velike Morave. Tokovi pomenutih reka imali su veliki uticaj na razvoj Velike Plane i njene okoline.
    Materijalni ostaci svedoče o prisustvu ljudi, još u doba neolita na područiju, koje danas pripada velikoplanjanskoj opštini. Dolinu Velike Morave su na razmeđu između VI i V veka p.n.e. nastanjivali Tribali. Krajem IV veka pre n.e. ovim plodnim krajem zagospodarili su Kelti. Osvajački pohodi moćne rimske države nisu zaobišli ni prostor moravske ravnice. Čitava oblast je pokorena 29-28. godine p.n.ere, dok je 6. godine n.e uključena u novoformiranu provinciju Gornju Meziju (Moesia Superior). Arheološki ostaci jasno ukazuju na prisustvo rimske kulture u ovom kraju. Velika seoba naroda u IV i V veku donela je i veliko pustošenje pomenute rimske provincije od starne mnogobrojnih germanskih i azijskih plemena. Vremenom je Vizantija (Istočno rimsko carstvo) uspela da održi granicu svoje države na Dunavu.
    Područje Donje Jasenice je čini se dugo bilo praktično na granici između srpske i ugarske srednjevekovne države. Pouzdano se zna da je jasenički kraj držao kralj Dragutin, kao ugarski vazal, a da je njegov brat Milutin uspeo da ga uključi u sastva srpske države. Oblast je bolje naseljena tek u vreme kneza Lazara u drugoj polovini XIV veka. Mansatir Koporin, zadužbina despota Stefana Lazarevića (1389-1427) ili nekog njegovog nepoznatog vlastelina, podignut je svakako posle 1402.godine i predstavlja najznamenitiji ostatak srednjevekovne prošlosti na tlu današnje opštine Velika Plana. Novija istraživanja opovrgavaju mišljenje da je prvi srpski despot sahranjen u Koporinu, koji je inače posvećen prazniku prenosa moštiju prvomučenika i arhiđakona sv. Stefana (2/15. avgust). Turskim zauzećem Smedereva 1459. godine severna Srbija je konačno potpala pod vlast osvajača sa istoka.
    Opisi putopisaca sa zapada i turski defteri potvrđuju postojanje više naselja na potezu između Velike Morave i doenjg toka Jasenice u XVI veku. Prema odredbama Požerevačkog mira iz 1718. godine Hazburškom carstvu pripala je i severna Srbija. Upravo na toj teritoriji formirana je Kraljevina Srbija. Nakon kratkotrajne vojne uprave 1720. godine stvorena je njena administarcija. U vreme njenog postojanja 1724. prvi put se pominje Velika Plana, pod imenom Plana. Imala je tada svega 22 kuće. Nakon još jednog austrijsko-turskog rata od 1737. do 1739. Osmansko carstvo je povratilo za sebe severnu Srbiju. Tada se čini se i ugasilo naselje Plana, smešteno na prostoru danas poznatom kao Selište.
    Do obnavljanja Plane dolazi 60-ih i 70-ih godina XVIII veka doseljavanjem porodica prvenstveno iz Stare Srbije i sa Kosova. Istorijski izvori zabeležili su učešće Planjana 1788. u četama Koče Anđelkovića, tokom još jednog rata između Austrije i Turske. Jedan broj Planjana se tada preselio u Banat.
    Ustanku, koji je pod vođstvom Karađorđa Petrovića izbio u Smederevskom sandžaku 2/14. februara 1804. u Orašcu priključili su se i Planjani. Obnovljena srpska država ovog puta nije dugo trajala, jer su Turci 1813. ugušili ustanak. Tom prilkom postardala je i Plana. Na duži rok više uspeha je doneo II srpski ustanak iz 1815. godine, čiji je predvodnik bio Miloš Obrenović. Povratak Karađorđa Petrovića u Srbiju 1817. pretio je da naruši odbre odnose kneza Miloša sa Turcima. Zato je srpski vladar izdao naredbu knezu smederesvke nahije Vujici Vulićeviću da pogubi prvog srpskog vožda. Zapovest je izvršena 13/ 25. jula 1817. u Radovanjskom lugu, blizu Velike Plane. Nakon godinu dana Vujica Vulićević, inače i Krađorđev kum, podigao je crkvu brvnaru posvećenu prenosu moštiju sv. Nikole. Meštani su je prozvali „ Pokajnica“ pošto se smatralo da je napravljena u znak pokajanja, zbog počinjenog ubistva. Telo vožda Karađorđa je 1819. preneto u Topolu.
    Prva vladavina kneza Miloša (1815-1839) bila je ispunjena zančajnim uspesima na polju proširenja srpske autonimije. Od izuzetnog značaja za stanovništvo Plane, bilo je ukidanje feudalizma 1835. godine, jer se gotovo celokupno stanovništvo bavilo poljo- privredom. Zakon o opštinama donet 1839. omogućio je nastanak velikoplanjanske opštine. Posle podele smedrevskog okruga 1869. na tri sreza Velika Plana se našla u sastvau novog oraškog sreza. Broj žitelja Velike Plane je relativno brzo rastao tokom XIX-og veka. Selo je 1863. Imalo 1702. stanovnika, a 1900. već 4533 žitelja. Sredinom veka postala je najveće mesto u srezu. Najveći broj doseljenika stizao je iz bugarskih krajeva oko Vidina, kao i iz kosovsko-metohijske oblasti.
    Razvoju naselja u ogromnoj meri je doprinela izgradnja pruge Beograd- Niš, čija je trasa prolazila kroz Veliku Planu. Radovi na ovoj relaciji su završeni 1884. godine, dok je 1886. puštena u saobraćaj žečeznička linija Smederevo-Velika Plana. Izgradnja železnice omogućila je razvoj privrede. Gotovo istovremeno 1889. Nemci Kristijan Šeus i Vilhelm Šumaher otvaraju svoje klanice u Velikoj Plani. Zahvaljujući njima ostvarivan je veliki izvoz lokalnih poljoprivrednih proizvoda na inostrana tržišta. Otvaranje klanica doprinelo je stvaranju nove čaršije, dok se administartivni centar još dugo nalazio kod danšnje „ Stare opštine“. Za politički uticaj u Velikoj Plani dugo su se borili naprednjaci i radikali, da bi na kraju prevagu, kao i u čitavoj zemlji odneli Pašićevi sledbenici. Škola je u Velikoj Plani prvi put otvorena 1836.godine. Veliki korak napred u pogledu prosvete načienjn je 1904. otvranjem nove škole, povodom stogodišnjice Prvog srpskog ustanka.
    Stanovnici Velike Plane su poput drugih mesta u Srbiji uzeli učešće u oba balkanska i I svetskom ratu. Nemačke snage su 24. oktobra 1915. zauzele selo, za koje je od tada otpočeo težak život pod okupacijom. Veliki broj Planjana nalazio se tokom rata u logorima, bilo da su zarobljeni u borbi ili internirani. Ogromna većina njih boravila je u Mathauzenu. Dosta vojnika uspelo je i da prepešači Albaniju. Srpska vojska je oslobodila Veliku Planu 28.oktobra 1918. godine tokom svoje odlučne ofanzive.
    Stvaranjem Kraljevine Srba, Hravta i Slovenaca 1.decembra 1918. Velika Plana je postala sastavni deo nove, znatno veće države. Posleratne godine bile su teške. Obnavljanje zadruga u mnogome je pomoglo stanovništvu da se izbori sa problemima. To je jedan od razloga velikog uspeha na izborima Zemljoradničke stranke u Velikoj Plani. Ona je i osnavana u ovom selu 12.oktobra 1919.godine. Značajan događaj za Veliku Planu bio je ukaz od 30. aprila 1924.godine, kojim je ona dobila status varošice. Danas se ovaj datum obeležava kao dan opštine Velika Plana.
    Privredni razvoj je takože nastavljen otvaranjem ciglane, još jedne klanice i puštanjem u pogon električne centrale 1935.godine. Telefonska cenrala je počela rad 1921. godine, dok je nova čaršija 30-ih godina dobila i prve sijalice.
    Dalji razvoj prekinula je nemačka okupacija, do koje je došla aprila 1941.godine, nakon vojnog sloma Kraljevine Jugoslavije. Na novo oslobođenje se čekalo više od tri godine. Izvele su ga 10.oktobra 1944. snage Narodno-oslobodilačkog pokreta uz pomoć Crvene armije.
    Stanovništvo Velike Plane ja nakon II svetskog rata brzo raslo, da bi 1991 doseglo broj od 17.202 stanovnika. Privrednom razvooju grada posebno je doprinela izgradnja auto- puta Beograd-Niš tokom 60-ih godina XX veka. Opština Velika Plana sa mesnim zajdnicama formirana je 1965.godine. Od preduzeća treba izdvojiti ciglanu „Progres“, fabriku modne konfekcije „Perkon“, „ IPK Srbija 10.oktobar-industrija mesa Plana“ i fabriku nameštaja „ Zvezda“. U Velikoj Plani je 1950. počela sa radom i Gimnazija. Sve od 1952. kada je osveštana crkva u gradu, posvećena apostolima sv. Vartolomeju i Varnavi, Velikoplanjani su kao svoju crkvu kristili udaljenu „ Pokajnicu“. Krajem XX veka u Velikoj Plani podignuta je sportska hala i napravljen olimpiksji bazen. Poslednji popis stanovništva iz 2002.godine pokazao je da je u gradu tada živelo 16.210 žitelja
    Povoljan geografski položaj pruža mogućnost da Velika Plana u XXI veku nastavi ubrzano da se razvija i pored negativnog demografskog trenda, koji je veliki problem i za čitavu zemlju. Šansa za dalji napredak leži takođe u turizmu.
    Za izradu članka oslanjali smo se pre svega na sledeći rad:
    • D.Ivanović, Velika Plana I, istorijski razvoj do 1941.godine, Velika Plana 2001.
    • Korisne podatke preuzimli smo takođe iz sinteze: Istorija srpskog naroda, I-VI-2, Beograd 1981-1983.
    • Konsultovali smo i članak o istorijatu Velike plane sa sajta – http://www.velikaplana.org.yu

    Izvor: Internet

  6. Jovica Milosavljević

    Interesuje me prezime Jovanović? Takođe starosedeoci ove opštine odakle mi je baba. Ta familija je bila tu kada je pisan ovaj spis a o njima nažalost ne piše ništa. Živeli su tada verovatno u Gaju i isto su prezime nosili. Bio bih zahvalan ako neko zna odgovor.