Digitalna knjiga: Rečnik ličnih imena kod Srba

20. jul 2013.

komentara: 9

Rečnik ličnih imena kod SrbaPortal Poreklo objavljuje knjigu Milice Grković “Rečnik ličnih imena kod Srba”, koja je nezaobilazan putokaz u traganju za poreklom imena, ali i prezimena koja su iz njih proistekla.

 

“Lična imena, kao jedan od oblika narodnog stvaralaštva i deo leksičkog blaga, u sebi nose pečat istorije, kulturnih uticaja i veza, tradicije, običaja, religije, jezičkog razvoja, narodne psihologije, shvatanja života i pogleda na svet.

Istraživači različitih naučnih disciplina, svaki iz svog aspekta, mogu u njima naći materijal za rešavanje mnogih problema. 

U našim najznačajnijim rečnicima sakupljena su mnoga imena kao sastavna celina jezičkog bogatstva, ali do sada nije urađen nijedan potpuniji zbornik ličnih imena koji bi omogućio svestrano proučavanje našeg antroponimijskog sistema”, navodi se u predvogoru Milice Grković i na kraju zaključuje:

“Jasno je da je u ovome radu moralo biti propusta i nedostataka, ali, ako se uzme u obzir da je ovo prvi pokušaj da se na ovakav način, na jednom mestu, sabere obimna građa, bez koje se ne može pristupiti rešavanju raznih problema vezanih za imena u srpskom narodu, kao i za slična pitanja kod drugih južnoslovenskih, slovenskih kao i ostalih naroda uopšte, onda, nadam se da će on, i pored toga, biti koristan prilog našoj nauci i kulturi. 

Ne sme se misliti da su ovde sakupljena sva imena koja su postojala ili žive u narodu. Potpunost je nemoguća jer je broj izvora koji sadrže podatke skoro neograničen. Pored toga ne može se misliti da je kod svakog imena sasvim pouzdana etimologija i da neće biti potrebne dopune i ispravke.

Ovaj prilog proučavanju naše antroponimije je postigao svoj cilj, ako bude skroman doprinos onomastičkim istraživanjima i obaveštenje čitaocu o ličnim imenima koja su se javljala ili danas postoje u srpskom narodu”.

U ovoj knjizi su posebno obrađena muška, a posebno ženska imena, a vašoj pažnji preporučujemo tumačenje kako koristiti ovaj dragoceni rečnik na 22. i 23. strani.

 

Preuzmite i sačuvajte ovu knjigu preko sledećeg linka:

Milica Grković – Rečnik ličnih imena kod Srba

Komentari (9)

Odgovorite

9 komentara

  1. Dragan

    Postovani!
    Interesuje me porijeklo prezimena Stevic u opstini Brcko (Republika Srpska) selo Trnjaci . Slava je Sv. Stefan.
    Hvala unaprijed.

  2. Goran

    Poštovani, interesuje me porijeklo prezimena Marković u opštini Šipovo (Repulika Srpska) selo Duljci. Krsna slava je Sv. Nikola. Hvala unaprijed.

  3. Vojislav Ananić

    IMENA

    Lično ime je prva determinacija koja se daje detetu prilikom rođenja ili krštenja. Već je odavno rečeno da ne postoji čovek na svetu koji nema ime. Kao što svaki narod ima svoj jezik koji prenosi s generacije na generaciju, tako ima i svoj sistem ličnih imena koja se vekovima ponavljaju.
    Srbi su svoja najstarija imena nasledili iz praslovenske zajednice. Ta imena su karakteri-stična po značenju i strukturi. Stara slovenska imena su, po svom sastavu, odražavala indoevropsko nasleđe. To su: složena imena sastavljena od dve osnove tipa Vladimir, Vladislav, Dragoslav, Miroslav, Radoslav i sl; izvedena imena od jedne osnove i prostog i složenog nastavka tipa Vladan, Dragoje, Radoje, Radojica i sl; skraćena imena tipa Vlad, Rad i sl; hipokoristici tipa Vlada, Drago, Rade i sl. Osim njih postojala su i samotvorna imena, odnosno imena nastala od raznih apelativa kao: Višnja, Vuk, Golub, Grlica, Kumrija, Malina.
    Posle doseljavanja Srba na Balkan nasleđena slika imena počela se menjati. Kada su primili hrišćanstvo, počeli su prihvatati imena iz kalendara koja su imali svetitelji i mučenici za Hristovu veru i koja su već svojoj deci davali ostali hrišćanski narodi. Omiljena su bila imena apostola kao: Petar, Ivan. Većina hrišćanskih imena Srbima je došla vizantijskim posredstvom, mada je u zapadnim delovima srpskog prostora bilo i zapadnog uticaja. Veoma rano hrišćanska imena su se prilagodila zakonima srpskog jezika: ‘AlaotaoGa > Nasta, IpsbHaob > Nikola, Etefa-go$ > Stepan, FGHšlo? > Pilip. U skladu sa građenjem srpskih hipokoristika i izvedenih imena od slovenskih jezičkih elemenata nastajali su hipokoristički oblici od hrišćanskih imena. Od gr-čkog imena GEsbrušh postali su u srpskom jeziku puni oblici Georgije, Đorđe, Đurađ, Đurđe, a i od njih niz novih formi: Đoka, Đokica, Đole, Đuka, Đukan, Đura, Đurica, Đurko, Đurašin, Đuraško.
    Osim hrišćanskih imena u onomastikon dolazila su i imena iz fonda imena naroda sa kojima su Srbi bili u susedstvu ili sa kojima su održavali političke ili kulturne veze. Imena iz popularne literature oživljavana su u srednjovekovnoj Srbiji. Zabeležena su u spomenicima imena Ižota, Oliver, Orlando. Ona su svedočanstva da je u to vreme našem narodu stizala literatura iz zapad-nih zemalja. Retki su slučajevi prevođenja stranih imena, kao što je ime grčkog porekla Teodor prevođeno kao Božidar.
    Najstarija svedočanstva o srpskim imenima nalaze se zabeležena u stranim izvorima, stranim jezikom i pismom. Posle jačanja srpske države nastalo je niz dokumenata pisanih ćirilicom i srpskoslovenskim jezikom. Najstariji srpski izvori koji su nastali u Humu, Bosni, Dubrovniku, Zeti, Raškoj, sadrže hiljade ličnih imena, patronima i imena mesta. Na osnovu toga može se rekonstruisati slika ličnih imena srednjovekovnih Srba. Najvažnija odlika te slike je njen slovenski karakter. Ako se prate imena na celom srpskom prostoru od prvih pisanih spomenika do Kosovske bitke, onda se može zaključiti da su srpska imena slovenskog porekla bila u velikoj većini. Analiza je pokazala da je u većini srednjovekovnih naselja koja su popisana u vladarskim poveljama bilo preko osamdeset procenata srpskih imena slovenskog porekla.
    Posle sloma srpske srednjovekovne države, pisani izvori srpskim jezikom postali su retki, tako da na osnovu njih nije moguće ustanoviti kako se razvijala slika ličnih imena. Međutim, tu prazninu su popunili turski defteri u kojima su beleženi poreski obveznici. Ovi popisi svedoče da su se i posle Kosovske bitke u srpskom narodu čuvala narodna imena.
    Poznata su uglavnom srednjovekovna muška imena jer popisivani su u velikim spiskovima samo muškarci, poreski obveznici. Ženska imena beležena su u zapisima, natpisima, testamentima, pomenicima. To ipak nije dovoljno da bi se mogla dobiti pouzdana slika srednjovekovnih ženskih imena. Pored pomenute građe glavna pomoć za poznavanje ove vrste imena su muška imena. Mnoga imena se javljaju u paru, pa se lako može na osnovu poznatog muškog imena pretpostaviti žensko ime kao: Dragan – Dragana, Milan – Milana, Stojan -Stojana, Vladislav – Vladislava itd.
    Za vreme ropstva pod Turcima Srbi su čuvali svoja narodna imena slovenskog porekla, ali hrišćanska imena su ih lagano potiskivala. U srpskim oblastima preko Save i Dunava u XVII[ veku preovladala su kalendarska imena. Pored kalendarskih imena koja su se kod Srba bila ustalila još u srednjem veku, javljaju se mnoga nova koja u to vreme nisu bila poznata u srpskim krajevima pod Turskom kao Arkadije, Pelagija, Sidonija, Olimpijada itd.
    U XIX veku, u vreme buđenja nacionalne svesti, kult narodne prošlosti zahvatio je srpski narod. To se odražavalo u svim oblastima kulture i živo-ta. U skladu s novim talasom doživljavanja sopstvenih korena Srbi su se počeli odnositi i prema ličnim imenima. Mnoge ugledne ličnosti promenile su strana imena i uzela narodna. Otac Branka Radičevića Teodor postao je Božidar, a njegov sin Aleksije uzeo je ime Branko. Novorođenoj deci davana su na krštenju imena iz nacionalne istorije i narodne književnosti. Naročito su bila popularna imena srednjovekovnih vladara i junaka epske poezije kao Dragutin, Dušan, Marko, Miloš, Milutin, Uroš. Prevlast narodnih imena traje do danas.
    Kada se prati istorija ličnih imena, s pravom se može reći da je ona uslovljena kulturnom i političkom istorijom i da je neodvojivo za njih vezana.

    LITERATURA: T. MageNs, O pagodtt gtetta / rgeštetta i Np>a(a I 8goa, Kad JA2GJ 81 (81-146); 82 (69-154), 1886; M. Grković, Rečnik ličnih imena kod Srba, Beograd 1977.
    M. Grković

    Izvor: LEKSIKON SRPSKOG SREDNJEG VEKA, Priredili. SIMA ĆIRKOVIĆ – RADE MIHALJČIĆ, Beograd 1999.

  4. Svetozar

    Poštovani,
    Interesuje me poreklo Simića, selo Glavice_Smrčani kod Livna, Bih. slava je Sv. ILIJA. pozdrav.
    Svetozar Simić

  5. Istorija

    HRONOLOGIJA PRVOG SRPSKOG USTANKA

    1804. godina

    4-10. februar – Seča knezova; dahije
    pogubile oko 150
    najistaknutijih
    Srba (trgovaca, knezova i sveštenika)
    u Beogradskom pašaluku, što je bilo
    povod za izbijanje bune.

    14. februar – Skupština u Orašcu (na
    praznik Sretenje); donesena odluka
    da se podigne buna protiv dahija;
    Karađorđe izabran za vođu bune.

    16. februar – U Sibnici pukla prva
    ustanička puška; prva borba
    Karađorđa i ustanika, zajedno sa
    Sibničanima, protiv Turaka.

    24. februar – U selo Drlupa, pod
    Kosmajem, došao Aganlija da
    pregovara sa Karađorđem, i tu
    dolazi
    do prvog oružanog sukoba
    ustaničke vojske sa dahijama;
    Aganlija pretrpeo poraz.

    28. februar – Bitka na Svileuvi.

    4. mart – Mitropolit beogradski
    Leontije u ime dahija u
    Hasan-pašinoj
    Palanci vodio pregovore sa
    Karađorđem.

    18. mart – Ustanici oslobodili Valjevo i
    Rudnik.

    4. april – Ustanici oslobodili
    Kragujevac.

    28. april – Turci iz Bosne pod
    vođstvom Ali-bega Vidajića na
    Čokešini kod Šapca porazili
    ustanike;
    izginulo preko tri stotine ustanika.

    April – Ustanici opkolili Beograd i
    uspostavili liniju
    fronta Ostružnica –
    Žarkovo – Avala – Dunav.

    3. maj – Ustanici osvajaju Šabac, prvi
    grad koji su ustanici zauzeli; istog dana Karađorđe u Rakovici kod
    Beograda održao ratni savet kome
    su prisustvovale sve nahijske
    starešine, sa koga su srpske vođe uputile pismo ruskom poslaniku u
    Carigrad.

    5-15. maj – U Ostružnici kod
    Beograda održana prva skupština
    predstavnika celog pobunjenog
    naroda u Beogradskom pašaluku
    (oko 60 ljudi).

    10. maj – U Zemunu vođeni srpsko-
    turski pregovori uz posredovanje
    austrijskog generala Ženejna.

    24. maj – Turci predali Požarevac
    ustaničkoj vojsci
    na čelu sa
    Karađorđem.

    Jun – Porta naredila bosanskom
    veziru Bećir-paši da ukloni dahije i u
    Beogradskom pašaluku uspostavi
    “zakonitu vlast”.

    18. jul – Turci predali Smederevo
    ustaničkoj vojsci.

    Krajem jula – Bećir-paša se sa oko
    3.000 ljudi ulogorio u Belim Vodama
    kod Beograda.

    3. avgust – Razgovori srpske
    delegacije (Jakov Nenadović, knez
    Sima Marković, Janko Katić, knez
    Nikola Grbović) i Bećir-paše.

    5/6. avgust – Na ostrvu Adakale na
    Dunavu vojvoda Milenko Stojković sa
    50 ljudi pobio četvoricu dahija:
    Aganliju, Kučuk Aliju, Mulu Jusufa i
    Mehmed-agu Fočića.

    13. septembar – Karađorđe i
    ustaničke starešine šalju
    izaslanstvo u Rusiju (Prota Mateja Nenadović, Petar Čardaklija i Jovan Protić).

    4. oktobar – U Beogradu pročitan
    Portin ferman koji je doneo
    novopostavljeni vezir Sulejman-paša.

    13. oktobar – Bećir-paša se vratio u
    Bosnu.

    1805. godina

    29. april-15. maj – Zasedanje
    Skupštine u Pećanima; u Carigrad
    upućena delegacija sa ustaničkim
    zahtevima sultanu.

    Kraj maja – Zapovednik Niša, Hafiz-
    aga, unapređen u čin paše i
    postavljen za beogradskog vezira.

    14. jul – Posle opsade oslobođen
    Karanovac.

    18-20. avgusta – Bitka na Ivankovcu;
    prvi sukob ustaničke vojske (oko
    8.000 vojnika) pod vođstvom
    Karađorđa i turske regularne vojske
    (15.000 vojnika) na čelu sa Hafiz-
    pašom; težak poraz Turaka.

    27. avgust – U selu Borak kod
    Beograda održana Skupština na
    kojoj je, po ruskom savetu, ali i usled
    težnje pojedinih narodnih starešina
    da ograniče Karađorđevu
    vlast, osnovan Sinod kao centralni zakonodavni i upravni organ vlasti.

    20. novembar – Oslobođeno
    Smederevo i proglašeno za
    prestonicu.

    1-12. decembar – U Smederevu
    održana Skupština na kojoj je Sinod
    preimenovan u Praviteljstvujušči
    sovjet serbski; doneta odluka da se
    diplomatskim i vojnim putem zaštiti
    oslobođena teritorija i tim povodom upućena molba ruskom i austrijskom
    caru.

    1806. godina

    Januar – Ruski ministar inostranih
    dela knez Čartoriski predložio caru
    Aleksandru I da se Srbi pridobiju za
    Rusiju; tokom leta general Miheljson
    uspostavio vezu s Karađorđem, a krajem godine Rusija Srbima uputila novčanu pomoć.

    26. januar – Vojska Petra Dobrnjca
    oslobodila Kruševac.

    Krajem januara – Vojska Milenka
    Stojkovića oslobodila Poreč.

    21. mart – Sultan Selim III objavio
    ustanicima rat i pozvao vojsku u
    džihad (sveti rat).

    6. april – Sulejman-paša Skopljak,
    potisnuvši ustaničke vojske Radiča
    Petrovića i Milana Obrenovića, zapalio
    manastir Studenicu.

    20. jun – Napoleon I Bonaparta
    uputio pismo sultanu u kome ga
    podstiče da silom uništi “srpske
    buntovnike, što ih Rusija drži i
    sokoli”.

    Kraj juna – Turske vojske iz tri pravca
    (Bosne, okoline Leskovca i Vidina)
    upućene na Srbiju.

    13. jul – Karađorđe uputio Petra Ička
    u Carigrad da bi sa Portom sklopio
    sporazum o miru.

    13-16. jul – Bitka na Deligradu; Srbi
    pod komandom vojvode Milenka
    Stojkovića porazili vojsku Šašit-paše
    leskovačkog.

    13. avgust – Bitka na Mišaru;
    ustanička vojska (8.000 pešaka,
    2.000 konjanika, 4 topa i 1 haubica)
    pod vođstvom Karađorđa izvojevala
    pobedu nad snagama bosanskih aga
    i begova (20.000 pešaka) pod zapovedništvom Sulejman-paše
    Skopljaka.

    15. avgust – Porta srpskom
    pregovaraču Petru Ičku uručila svoj
    mirovni predlog.

    3. septembar – Pobeda Karađorđa i
    ustaničke vojske kod Deligrada.

    20. septembar – Ičko u Smederevu
    podneo izveštaj o pregovorima na
    Porti.

    Novembar – Skupština u Smederevu
    prihvatila Portin predlog mira; vođa
    krdžalija Alija Gušanac, koji je držao
    Beograd, sprečio sprovođenje
    Ičkovog mira, jer nije dopustio
    ustoličenje carskog muhasila Hasan-bega i srpskog kneza u Beogradu.

    12. decembar – Jurišom oko
    12.000
    ustanika pod vođstvom Karađorđa,
    posle dvoipogodišnje opsade,
    oslobođena beogradska varoš
    (civilni deo grada), na Andrijevdan;
    Turci se povukli u utvrđeni Gornji grad; u jurišu poginuo vojvoda Vasa
    Čarapić.

    20. decembar – Alija Gušanac predao
    oružje Srbima i sa krdžalijama otišao
    u Vidin.

    1807. godina

    8. januar – Ustanička vojska zauzela
    beogradsku tvrđavu na
    Kalemegdanu i konačno oslobodila
    Beograd.

    23. januar – Komandant ruske vojske
    na Dunavu general Miheljson pozvao
    Srbe da odbace mirovni plan Turske i
    s Rusijom nastave borbu do potpune
    nezavisnosti; Karađorđe prihvatio
    poziv i uskoro uputio vojsku na Timok i prema Vidinu.

    25. januar – Porta objavila ferman
    kojim je potvrdila Ičkov mir.

    5. februar – Oslobođen Šabac, jedno
    od poslednjih turskih uporišta u
    Srbiji.

    6. mart – Nakon što su napustili
    Beograd, beogradski vezir Sulejman-
    paša i njegova pratnja od oko 180
    ljudi, na smederevskom drumu ispod
    Vračara, napadnuti iz zasede i
    poubijani od strane ustanika; taj postupak izazvao ogorčenje Turske i
    osudu Austrije.

    18. mart – Oslobođeni Jadar i
    Rađevina.

    31. mart – Nakon što je Skupština u
    Smederevu odbacila Ičkov mir i
    prihvatila ruski predlog za nastavak
    rata, predsednik Praviteljstvujuščeg
    sovjeta knez
    Sima Marković svečano
    izgovara: “Srbija smatra sebe za nezavisnu državu”.

    Početak aprila – Pod uticajem Prvog srpskog ustanka, u Sremu izbila Ticanova buna,
    antifeudalni pokret sremskih seljaka
    koje je predvodio Teodor Avramović
    Tican; austrijske vlasti, uz pomoć
    karlovačkog mitropolita Stefana Stratimirovića, ugušile bunu i
    pooštrile mere za suzbijanje srpskih
    nacionalnih ideja.

    April – Porta izdala ferman o
    razoružanju hrišćana u Bosanskom
    pašaluku.

    29. maj – Sa prestola zbačen sultan
    Selim III.

    17. jun – Odred ruske vojske prešao
    na desnu obalu Dunava; početak
    zajedničkih srpsko-ruskih vojnih
    operacija protiv Turske.

    28. jun – Na zahtev ustaničkog
    vođstva ruski car Aleksandar I u
    Srbiju uputio generala Konstantina
    Rodofinikina za ruskog
    diplomatskog predstavnika.

    1. jul – Boj na Štubiku i Malajnici;
    udružena srpska (Karađorđe) i ruska
    (general Isajev) vojska oslobodila
    opkoljenog Milenka Stojkovića koga
    su Turci opsedali između Štubika i
    Malajnice; oslobođen veći deo Negotinske Krajine.

    8. avgust – Dositej Obradović prešao
    u Srbiju.

    20. avgust – Rodofinikin završio nacrt
    unutrašnjeg uređenja Srbije, s kojim
    se načelno složio i Karađorđe.

    25. avgust – Rusija i Turska u Sloboziji
    zaključile privremeni mir.

    Novembar – Odluka
    Praviteljstvujuščeg sovjeta o
    preduzimanju naročitih mera “radi
    širenja prosvete i nauke u zemlji”.

    1808. godina

    13. jun – Krušička buna u Banatu;
    pobuna seljaka protiv austrijske
    vlasti u selu Kruščica; vođe bune su
    učinile prevaru predstavljajući
    krivotvorenu proklamaciju kao
    tobožnju Karađorđevu.

    13. septembar – U Beogradu
    otvorena Velika škola Ivana
    Jugovića sa 20 učenika u
    trogodišnjem trajanju koja je
    pripremala kadrove za rad u
    državnoj administraciji.

    18. decembar – Skupština u
    Beogradu donela ustavni akt kojim je
    regulisan odnos između “vrhovnog
    vožda” i Praviteljstvujuščeg sovjeta;
    Karađorđe priznat za naslednog
    kneza.

    22. decembar – Uvedena regularna
    vojska i vojni činovi po ugledu na
    ruske i austrijske; Srbija podeljena na
    četiri vojne oblasti.

    1809. godina

    Kraj januara – Rumelijski
    vezir Huršid-
    paša Karađorđu predložio separatni
    mir što je Karađorđe, očekujući
    nastavak rusko-turskog rata i
    verujući u pobedu Rusa, odbio.

    1. april – Prekid primirja postignutog
    u Sloboziji i nastavak rata Rusije i
    Turske.

    14. april – Sačinjen ratni plan srpske
    vojske o povezivanju s ruskim
    trupama kod Vidina i sa Crnogorcima
    radi odsecanja Bosne od ostatka
    Turske i njenog osvajanja.

    Početak maja – Uspešna ofanziva
    srpske vojske prema Vidinu, prema
    Nišu, u Bosni i u Sandžaku.

    1. maj – Hajduk Veljko Petrović sa
    8.000 svojih vojnika na juriš zauzeo
    tursku tvrđavu Belogradčik u
    Bugarskoj uništivši do poslednjeg
    čoveka njenu posadu od 400 turskih vojnika.

    24. maj – Prevalivši za sedam dana
    put od Užica do Sjenice, Karađorđe sa
    10.000 vojnika i 10 topova na juriš
    zauzeo Sjenicu.

    27. maj – Srbi izvojevali pobedu na
    Suvom Dolu, porazili
    Numan-pašu
    pećkog i opseli Novi Pazar.

    31. maj – Bitka na Kamenici (Čegru);
    poraz i pogibija resavskog vojvode
    Stevana Sinđelića i oko
    3.000
    njegovih vojnika; turski gubici blizu
    6.000 poginulih boraca.

    4. jun – Karađorđe obavešten o
    porazu na Kamenici.

    18. jun – Karađorđe zauzeo
    novopazarsku varoš, ali usledilo
    povlačenje srpskih jedinica iz
    Sandžaka zbog odbrane Deligrada.

    Oko 20. juna – Velika turska ofanziva
    iz Bosne.

    23. avgust – Turci, posle
    petonedeljne opsade, zauzeli
    Deligrad; istog dana Alija Gušanac
    zauzeo Požarevac.

    25. avgust – Turci osvojili Jagodinu.

    27/28. avgust – Rodofinikin napustio
    Srbiju.

    Avgust – Karađorđe se bezuspešno
    obraćao za pomoć Austriji i
    Francuskoj (Napoleonu).

    23. septembar – Pod uticajem Prvog srpskog ustanka, izbio ustanak Srba u
    Bosanskoj Krajini (Jančićeva buna).

    Oktobar – Zbog operacija ruske
    vojske na donjem Dunavu smanjen
    turski vojni pritisak na Srbiju s obzirom da
    su Turci glavninu vojske okrenuli
    protiv Rusa.

    2. decembar – Srpska delegacija
    (Milenko Stojković, Milan Obrenović i
    drugi) upućena u glavni stan ruske
    Dunavske armije u Bukurešt sa
    zahtevom za vojnu pomoć.

    29. decembar – Karađorđe i
    Praviteljstvujušči sovjet uputili pismo
    baronu Simbšenu u kome mole da
    austrijski car posreduje u
    pronalaženju mirnog rešenja između
    Srbije i Turske, pristajući na vazalni odnos.

    1810. godina

    Januar – U Pariz upućen
    srpski
    deputat kapetan Rade Vučinić sa
    zadatkom da od Francuske
    (Napoleona) izdejstvuje priznanje
    Srbije koja bi bila pod protektoratom Francuske.

    4. februar – Austrijski ministar
    inostranih dela knez Meternih
    predložio caru Francu I da pomogne
    da se uspostavi mir između Srbije i
    Turske s tim da se Srbi vrate pod vlast
    Turske.

    22. mart – Ruska vojska generala
    Isajeva zaposela Veliko ostrvo na
    Dunavu.

    13. maj – Nakon neuspešnog
    pokušaja da se dobije austrijska zaštita, Skupština u Beogradu
    odlučila da Srbija u savezu sa Rusijom
    nastavi rat.

    Jun – Rusija u Srbiju uputila
    4.500
    vojnika (general Cukato).

    6. jul-19. septembar – Srbi i Rusi,
    zajedničkim snagama, oslobodili
    Brzu Palanku, Prahovo, Negotin i
    Soko-banju.

    7. septembar – Alija Gušanac poginuo
    kod Ruščuka u Bugarskoj u borbi
    protiv Rusa.

    21-22. septembar – Bitka na
    Varvarinu; udružene srpske
    (Karađorđe) i ruske (general Orurk)
    snage porazile
    Huršid-pašu i
    potisnule Turke ka Nišu i Prokuplju.

    Septembar – Dositej Obradović i
    Vikentije Rakić otvorili u Beogradu
    Bogosloviju.

    16-20. oktobar – Bitka kod Loznice;
    Karađorđe, knez Sima Marković i
    Stanoje Glavaš sa oko
    10.000 ljudi
    pritekli u pomoć srpskim
    komandantima na Drinskom frontu
    (Anta Bogićević, Luka Lazarević i Jakov Nenadović) i sprečili invaziju
    Turaka iz Bosne pod vođstvom
    Hasan-bega srebreničkog.

    1811. godina

    19-25. januar – U Beogradu zasedala
    Skupština starešina: reorganizovan
    Praviteljstvujušči sovjet; ustanovljeno
    popečiteljstvo (vlada) sa šest
    popečitelja (ministara) i Veliki
    vilajetski sud; rukovođen ličnim interesima, Mladen Milovanović
    izdejstvovao da se Karađorđu, kao
    voždu, prizna vrhovna vlast.

    10. februar – Na molbu srpskih vlasti,
    u Beograd stigao puk ruske vojske
    (oko 1.000 ljudi), svečano dočekan
    uz topovske salve i ovacije više
    hiljada građana.

    Početak marta – Dva glavna vođa opozicije i izvrsni vojni
    komandanti, Milenko Stojković i Petar
    Dobrnjac, zbog protivljenja Karađorđevoj moći proterani iz
    Srbije.

    9. april – U Beogradu umro Dositej
    Obradović.

    1812. godina

    28. maj – Posle bitke kod Ruščuka
    gde je Rusija porazila Tursku, Turci
    su zaključili sa Rusima mir u
    Bukureštu; član 8 tog sporazuma
    odnosio se na Srbiju koja je vraćena
    Turskoj; Srbi su obavezni da predaju oružje, s tim što bi dobili amnestiju i
    izvesna autonomna prava.

    Jun – Karađorđe naredio opštu
    mobilizaciju celokupnog za vojsku
    sposobnog muškog stanovništva od
    15 do 70 godina, za odbranu granica prema Turskoj.

    4. jul – Huršid-paša Karađorđu
    predočio deo Bukureškog ugovora
    koji se odnosi na Srbiju i zahtevao da
    postupi u skladu sa njegovim
    odredbama.

    14. avgust – U Carigrad upućena
    srpska deputacija sa zadatkom da
    pregovara o ponovnom
    uspostavljanju turske vlasti u Srbiji
    mirnim putem.

    16. avgust – U skladu sa Bukureškim
    ugovorom, ruski puk povučen iz
    Srbije; Rusi svečano ispraćeni iz
    Beograda.

    27. avgust – Na skupštini u manastiru
    Vraćevšnici pročitan član 8
    Bukureškog ugovora.

    28. avgust – Karađorđe i
    Praviteljstvujušči sovjet narodu
    objavili Proklamaciju povodom Osme
    tačke Bukureškog mira.

    1813. godina

    13. januar – Na
    poslednjoj Skupštini
    pod Karađorđem u Kragujevcu
    imenovana nova deputacija za
    pregovore s Turskom i upućena u
    Niš gde je prispeo turski pregovarač.

    Kraj maja – U Sofiji propali srpsko-
    turski pregovori.

    Jun – Na molbu turske vlade Austrija
    odobrila snabdevanje turske vojske
    hranom tokom predstojećeg rata
    Turske protiv Srbije.

    3. jul – Karađorđu uručeno pismo
    velikog vezira Huršid-paše kojim se
    od Srba zahteva bezuslovna predaja i
    povratak u položaj raje.

    4. jul – Karađorđe uz saglasnost
    Sovjeta objavio Proklamaciju i
    pozvao narod na odsudnu bitku.

    Oko 15. jula – Turci iz pravaca Vidina,
    Niša i Bosne napali Srbiju.

    17. jul – Vojska
    Sulejman-paše
    Skopljaka prešla Drinu i posle
    devetodnevnih borbi na prevaru
    iznudila predaju Lešnice (Janko Stojićević).

    18. jul – Oboleli Karađorđe
    privremeno vrhovnu vlast preneo na
    sekretara Janićija Đurića.

    9. avgust – Braneći Negotin, od
    turskog topovskog đuleta poginuo
    Hajduk Veljko Petrović.

    Oko 15. avgusta – Turci zauzeli
    Loznicu koju su branili borci Petra
    Molera.

    17. avgust – Branioci napustili
    Negotin i povukli se u Poreč.

    25-26. avgust – Turci zauzeli Kladovo
    i počinili najstrašnije zločine; sela u
    Negotinskoj Krajini opljačkana i u
    ropstvo odvedeno mnoštvo žena i
    dece.

    Kraj avgusta – Od bolesti nedovoljno
    oporavljeni Karađorđe od Huršid-
    paše zatražio šestonedeljno primirje
    kako bi se omogućila evakuacija na
    austrijsku teritoriju srpskom neboračkom
    stanovništvu; Huršid-paša odbija ovaj predlog.

    31. avgust – Karađorđe izvestio
    ruskog i austrijskog cara o
    neizbežnosti pada Srbije.

    1-17. septembar – Sukob turske
    vojske (Sulejman-paša Skopljak) sa ustaničkom
    (Miloš Obrenović i Stojan Čupić) na Ravnju, uz Savinu
    pritoku Zasavicu; slomljen otpor
    ustaničke vojske; izginuli Zeka Buljubaša sa oko 800 svojih ljudi i
    još oko 3.000 drugih ustanika;
    poslednja bitka Prvog srpskog
    ustanka.

    21. septembar – Turci zauzeli Poreč.

    3. oktobar – U ranim jutarnjim
    časovima, Karađorđe s porodicom,
    mitropolitom Leontijem i ruskim
    izaslanikom Teodorom Nedobom
    napustio Srbiju, prešavši iz Beograda
    u Zemun (Austrija); Srbiju su zatim napustili članovi Praviteljstvujuščeg
    sovjeta i većina ustaničkih
    komandanata.

    5. oktobar – Turci bez borbe ušli u
    napušteni Beograd i topovskim
    salvama objavili ponovno osvajanje
    Srbije.

    17. oktobar – U Beogradu prodato u
    ropstvo 1.800 srpskih žena i dece.

    21. oktobar – Turci proglasili
    amnestiju.

    • mladen

      Kada bi javni servisi a i škole kroz PORODICU branili svoju TEŠKU ISTORIJU ne bi nam trebali savjeti sa ZAPADA. Već bi svaki srbin RODA svoga bio vojnik. Hvala na času krvave nam ISTORIJE.

  6. Vojislav Ananić

    SRPSKA IMENA

    „Nijedan narod nije umeo da bude nežniji i da pokaže više milosti i ljubavi prema svojoj deci od Srba, baš prilikom izbora imena. Milorad, Dragoljub, Radoje, Milica i sva druga imena koja počinju ili se završavaju – sa mil, rad, drag i ljub. U stvari su tepanje, roditeljsko milovanje, koje dete treba da prati tokom celog života.
    Svoje želje roditelji izražavaju i u imenima koja treba detetu da donesu zdravlje, lepotu, dobrotu, sreću, moć i bogatstvo. Gvozden, Zdravko, Neven su prve želje za zdravljem. Da deca budu zdrava, daju im se čak i imena životinja: Vuk, Soko (mada se Soko daje kao ime i detetu koje treba da bude junak). Lepi su Divoje, Vitko, Borko. Dobri su Blagoje, Dobrotin, Dobrivoje, Dobrača (javlja se u 13. veku). Sreću, moć i bogatstvo žele roditelji Vladanu, Urošu (vlastelinu), Dejanu (pregalac), Siljanu.

    NEKOLIKO REČI O POSTANKU SRPSKIH IMENA

    Srpskoj deci treba davati srpska imena. – To bi najkraće rečeno, bio glavni cilj ove male zbirke, izrađene po Dečanskim hrisovuljama, Pomenicima Stojana Novakovića, Istorijskim spomenicima Dubrovačkog arhiva (kancelar. i notarski spisi 1278 – 1301) do Gregora Čremošnika i Mesecoslovu mitropolita Mihajla. Sem toga, ona treba da da potsreka svima javnim radnicima i rodoljubima, da u prvom redu prikupe građu za novu, potpuniju zbirku, koja bi imala isti cilj i još više doprinela da se oslobodimo tuđinštine, naročito tamo gde nam se ona nameće.
    Da bi onima, koji se ovom zbirkom budu služili i koji se ovim pitanjem budu pozabavili bilo lakše pri radu, potrebno je reći nekoliko reči o postanku naših imena.
    U novije doba, sa pristankom crkve, daju se češće Perun (gromovnik), Vesna (boginja proleća), Ljelj (bog lepote i ljubavi), Lada (boginja lepote).
    Ponašena imena su: Đurica, Ivan (ali Ivoje može doći od drveta Iva, kao i Ruža od cveta), Lalko, Anđelko, Srđ (po nekadašnjoj etimologiji od ruskog Sergije). Prevedena imena su uglavnom Grcima, Jevrejima i Latinima: Božidar (Teodor), Kamenko (Petar), Bogoboj (Timotej), Krsta (Stvros) itd.
    U ovu zbirku uvedena su i mnoga nova i izvedena imena, zato što se vrlo često daju deci i na krštenju. Njih bi bilo uputno i pomagati, jer je bolje detetu dati i izvedeno ime u duhu jezika nego strano. Takva su imena Dubravka, Srpko, Dragovan (izvedeno od Dragac, Dragan, Dragovac).
    Ostale želje se izražavaju u imenima: Dostan, Stanica.
    Mnoga od imena data su deci protivu uroka. Tako, Zlomanicu treba da ostavi svako zlo, Zavidu ne treba niko da zavidi, Otmič treba da se otme od bolesti. Živan i Živka dobijaju ime kad se u kući deca ne zadržavaju. Ni Mrzana, Grdana i Tvrdana bolest takođe neće.
    Osobine detinje su takođe povod za davanje imena. Alče je gladan, Galen je ugojen. Punoš, Belko, Rumenka, Veljko, Veselin, sami kazuju svoje osobine.
    I doba, mesto i okolnosti pod kojima je dete rođeno, igraju ulogu pri krštenju: Posobac (sin za sinom), Ranko je rođen rano, ili ujutru ili je sedmomesečar. Zoran, Večerko, Božićko, Nenad, Budimka (rođena u Budimu) kzuju doba i mesto rođenja.
    Od paganskih slovenskih imena, u…“

    Izvor: Srpska imena i narodne zdravice, izdaje uprava manastira Grgetek

  7. Vojislav Ananić

    A

    Avdana, Avrama, Aglija, Agripina, Ajdana, Aleksandrija, Aleksija, Alinka, Alka, Ana, Anastasija, Angelina, Anđa, Anđelija, Anica, Anka, Anovka, Avola, Antonija, Armenka, Arhanđa, Ata, Atanasija

    B

    Beža, Bela, Bogosava, Božana, Božica, Boja, Bojka, Bosanka, Bosiljka, Budimira, Budimka

    V

    Valada, Vara, Varvara, Vasilija, Vezilja, Velija, Velika, Velisava, Velka, Veljana, Vera, Vesela, Vida, Vidica, Vidna, Vinka, Višnja, Vladislava, Vlatka, Vojana, Vojka, Vujana, Vujača, Vujina, Vujka, Vuka, Vukava, Vukana, Vukna, Vukosava, Vučica, Vučka

    G

    Galica, Gvozda, Gvozdana, Gvozdenija, Gdunja, Gojana, Gojka, Gospava, Građa, Građanka, Grdana, Grkinja, Grlja, Grobna, Grozda, Grozdana, Gromna, Grubna

    D

    Dabiživa, Davida, Dajka, Damijana, Danica, Danka, Dafina, Dvorka, Dvorna, Deva, Devka, Dejana, Despina, Divna, Dijana, Dika, Dikla, Dikosava, Dionisija, Djeva, Djevka, Dmija, Dmitra, Dobra, Dobrija, Dobrosava, Dova, Doja, Dojka, Doka, Donka, Dora, Dorjana, Doroteja, Dosta, Dostana, Dragna, Dragojla, Draguja, Draja, Drajka, Drinjanka, Duda, Dubna, Dunja

    Đ

    Đenka, Đerdana, Đermana, Đermanka, Đeruša, Đinđa, Đuka, Đurđa, Đurđija, Đurisava

    Ž

    Živka, Živana, Živkana, Živna

    Z

    Zagorka, Zvezda, Zvena, Zvenija, Zlatana, Zlatna, Zoja, Zorana, Zorka, Zrinka

    I

    Ivana, Ivanica, Ivka, Ikonija, Ilana, Ilijana, Ilinka, Ilka, Ilojka, Ina, Inđa, Inđelija, Inđija, Irina, Isidora, Istija

    J

    Jageta, Jagla, Jaglika, Jagnija, Jagoda, Jakova, Jana, Janija, Janisa, Janisija, Janica, Janka, Janojla, Janoka, Janoša, Januša, Janča, Janja, Jarmenka, Jasa, Jasna, Jaćima, Jeva, Jevdokija, Jevrejka, Jevrosima, Jezda, Jezdarica, Jezerka, Jeka, Jelača, Jelena, Jelenka, Jelika, Jelina, Jelisaveta, Jelica, Jelka, Jerina, Jerka, Jerosima, Jefa, Jefimija, Jefremija, Jefrojka, Jefrosima, Joanica, Jovana, Jovanka, Jovka, Jovna, Jovčica, Joka, Julijana

    K

    Kalina, Karanfila, Kata, Katava, Katalina, Katarina, Katica, Katuša, Kovana, Kovanija, Kovinka, Kovna, Kojana, Komlenija, Komljena, Komna, Kona, Koprena, Koruna, Kosa, Kosara * (prvi zapis ovog imena 11 vek) Košuta, Krasna, Kruna, Krunija, Ksenija, Kumrija, Kuna

    L

    Lava, Lazara, Lala, Lalica, Lamenka, Latinka, Lepava, Lilijana, Lozana, Lozna, Lucija

    LJ

    Ljuba, Ljubava, Ljubisava, Ljubica

    M

    Magdalena, Magdalina, Magrita, Madona, Makrina, Mala, Malena, Malina, Malinka, Malica, Malojka, Mamica, Mamka, Manda, Mandalina, Manka, Manojla, Mara, Marija, Marina, Marta, Maruša, Mila, Milava, Milada, Miladinka, Milana, Milahna, Mileva, Milena, Milinka, Milka, Milovana, Milojka, Milja, Miljana, Miljahna, Miljena, Mirka, Mitra

    N

    Natalija, Nevenka, Neda, Nedeljka, Nera, Nina, Ninka, Niša

    O

    Obrenka, Ognjana, Omara

    P

    Pava, Pavica, Pavla, Pavlija, Pavuna, Pauna, Pejka, Pela, Pelagija, Peladija, Pera, Persida, Perunika, Petka, Petra, Petrija, Plema, Poznana, Pola, Poleksija, Prva, Prvoslava, Prija, Prodana, Prodanija, Projka

    R

    Rada, Radana, Radovana, Radosava, Raduka, Radula, Raduna, Raduša, Razumena, Rajka, Rajna, Rakita, Ranka, Rodana, Rojka, Roksa, Roksana, Roksanda, Romana, Rosa, Ruža, Ružica, Rusija, Rusojla

    S

    Savka, Sanda, Sara, Svetlana, Severinka, Seka, Sena, Slavka, Slavna, Smilja, Smiljana, Smolja, Smoljka, Soja, Sofija, Srebra, Sremka, Stamenka, Stanača, Stanija, Stanica, Stanka, Stanojka, Stanojla, Stanuša, Stepana, Stepanija, Stepka, Stefanka, Stoja, Stojisava, Stojislava, Stojka, Stojna

    T

    Tekla, Teodora, Teodosija, Teofana, Teofila, Tiha, Tihosava, Tihoslava, Todora, Tomanija, Tomira, Travica, Trena, Trenda, Trnjina

    Ć

    Ćerana, Ćirana

    U

    Uba, Ugrinka, Ugrina, Ugrinka

    F

    Fevronija, Fema, Fila, Fimija, Fruja

    H

    Hadana, Hajda, Hajdana, Heraka, Hinđa, Hranka, Hrnjaka

    C

    Caka, Cveta, Cvetana, Cvetka, Cvetna, Cvija, Coka, Cuja,

    Č

    Čava

    Priredila: Dragana Amarilis

    http://amarilisonline.com/ – Srpski rečnik porekla i značenja reči i izraza

  8. Vojislav Ananić

    Gore navedena srpska ženska imena, davana su najčešće od 14 – 16. veka.