Portal Poreklo objavljuje knjigu Milice Grković “Rečnik ličnih imena kod Srba”, koja je nezaobilazan putokaz u traganju za poreklom imena, ali i prezimena koja su iz njih proistekla.
“Lična imena, kao jedan od oblika narodnog stvaralaštva i deo leksičkog blaga, u sebi nose pečat istorije, kulturnih uticaja i veza, tradicije, običaja, religije, jezičkog razvoja, narodne psihologije, shvatanja života i pogleda na svet.
Istraživači različitih naučnih disciplina, svaki iz svog aspekta, mogu u njima naći materijal za rešavanje mnogih problema.
U našim najznačajnijim rečnicima sakupljena su mnoga imena kao sastavna celina jezičkog bogatstva, ali do sada nije urađen nijedan potpuniji zbornik ličnih imena koji bi omogućio svestrano proučavanje našeg antroponimijskog sistema”, navodi se u predvogoru Milice Grković i na kraju zaključuje:
“Jasno je da je u ovome radu moralo biti propusta i nedostataka, ali, ako se uzme u obzir da je ovo prvi pokušaj da se na ovakav način, na jednom mestu, sabere obimna građa, bez koje se ne može pristupiti rešavanju raznih problema vezanih za imena u srpskom narodu, kao i za slična pitanja kod drugih južnoslovenskih, slovenskih kao i ostalih naroda uopšte, onda, nadam se da će on, i pored toga, biti koristan prilog našoj nauci i kulturi.
Ne sme se misliti da su ovde sakupljena sva imena koja su postojala ili žive u narodu. Potpunost je nemoguća jer je broj izvora koji sadrže podatke skoro neograničen. Pored toga ne može se misliti da je kod svakog imena sasvim pouzdana etimologija i da neće biti potrebne dopune i ispravke.
Ovaj prilog proučavanju naše antroponimije je postigao svoj cilj, ako bude skroman doprinos onomastičkim istraživanjima i obaveštenje čitaocu o ličnim imenima koja su se javljala ili danas postoje u srpskom narodu”.
U ovoj knjizi su posebno obrađena muška, a posebno ženska imena, a vašoj pažnji preporučujemo tumačenje kako koristiti ovaj dragoceni rečnik na 22. i 23. strani.
Preuzmite i sačuvajte ovu knjigu preko sledećeg linka:
Milica Grković – Rečnik ličnih imena kod Srba
5. jun 2015. u 11:28
Dragan
Postovani!
Interesuje me porijeklo prezimena Stevic u opstini Brcko (Republika Srpska) selo Trnjaci . Slava je Sv. Stefan.
Hvala unaprijed.
24. jun 2016. u 09:23
Goran
Poštovani, interesuje me porijeklo prezimena Marković u opštini Šipovo (Repulika Srpska) selo Duljci. Krsna slava je Sv. Nikola. Hvala unaprijed.
26. decembar 2017. u 19:04
Vojislav Ananić
IMENA
Lično ime je prva determinacija koja se daje detetu prilikom rođenja ili krštenja. Već je odavno rečeno da ne postoji čovek na svetu koji nema ime. Kao što svaki narod ima svoj jezik koji prenosi s generacije na generaciju, tako ima i svoj sistem ličnih imena koja se vekovima ponavljaju.
Srbi su svoja najstarija imena nasledili iz praslovenske zajednice. Ta imena su karakteri-stična po značenju i strukturi. Stara slovenska imena su, po svom sastavu, odražavala indoevropsko nasleđe. To su: složena imena sastavljena od dve osnove tipa Vladimir, Vladislav, Dragoslav, Miroslav, Radoslav i sl; izvedena imena od jedne osnove i prostog i složenog nastavka tipa Vladan, Dragoje, Radoje, Radojica i sl; skraćena imena tipa Vlad, Rad i sl; hipokoristici tipa Vlada, Drago, Rade i sl. Osim njih postojala su i samotvorna imena, odnosno imena nastala od raznih apelativa kao: Višnja, Vuk, Golub, Grlica, Kumrija, Malina.
Posle doseljavanja Srba na Balkan nasleđena slika imena počela se menjati. Kada su primili hrišćanstvo, počeli su prihvatati imena iz kalendara koja su imali svetitelji i mučenici za Hristovu veru i koja su već svojoj deci davali ostali hrišćanski narodi. Omiljena su bila imena apostola kao: Petar, Ivan. Većina hrišćanskih imena Srbima je došla vizantijskim posredstvom, mada je u zapadnim delovima srpskog prostora bilo i zapadnog uticaja. Veoma rano hrišćanska imena su se prilagodila zakonima srpskog jezika: ‘AlaotaoGa > Nasta, IpsbHaob > Nikola, Etefa-go$ > Stepan, FGHšlo? > Pilip. U skladu sa građenjem srpskih hipokoristika i izvedenih imena od slovenskih jezičkih elemenata nastajali su hipokoristički oblici od hrišćanskih imena. Od gr-čkog imena GEsbrušh postali su u srpskom jeziku puni oblici Georgije, Đorđe, Đurađ, Đurđe, a i od njih niz novih formi: Đoka, Đokica, Đole, Đuka, Đukan, Đura, Đurica, Đurko, Đurašin, Đuraško.
Osim hrišćanskih imena u onomastikon dolazila su i imena iz fonda imena naroda sa kojima su Srbi bili u susedstvu ili sa kojima su održavali političke ili kulturne veze. Imena iz popularne literature oživljavana su u srednjovekovnoj Srbiji. Zabeležena su u spomenicima imena Ižota, Oliver, Orlando. Ona su svedočanstva da je u to vreme našem narodu stizala literatura iz zapad-nih zemalja. Retki su slučajevi prevođenja stranih imena, kao što je ime grčkog porekla Teodor prevođeno kao Božidar.
Najstarija svedočanstva o srpskim imenima nalaze se zabeležena u stranim izvorima, stranim jezikom i pismom. Posle jačanja srpske države nastalo je niz dokumenata pisanih ćirilicom i srpskoslovenskim jezikom. Najstariji srpski izvori koji su nastali u Humu, Bosni, Dubrovniku, Zeti, Raškoj, sadrže hiljade ličnih imena, patronima i imena mesta. Na osnovu toga može se rekonstruisati slika ličnih imena srednjovekovnih Srba. Najvažnija odlika te slike je njen slovenski karakter. Ako se prate imena na celom srpskom prostoru od prvih pisanih spomenika do Kosovske bitke, onda se može zaključiti da su srpska imena slovenskog porekla bila u velikoj većini. Analiza je pokazala da je u većini srednjovekovnih naselja koja su popisana u vladarskim poveljama bilo preko osamdeset procenata srpskih imena slovenskog porekla.
Posle sloma srpske srednjovekovne države, pisani izvori srpskim jezikom postali su retki, tako da na osnovu njih nije moguće ustanoviti kako se razvijala slika ličnih imena. Međutim, tu prazninu su popunili turski defteri u kojima su beleženi poreski obveznici. Ovi popisi svedoče da su se i posle Kosovske bitke u srpskom narodu čuvala narodna imena.
Poznata su uglavnom srednjovekovna muška imena jer popisivani su u velikim spiskovima samo muškarci, poreski obveznici. Ženska imena beležena su u zapisima, natpisima, testamentima, pomenicima. To ipak nije dovoljno da bi se mogla dobiti pouzdana slika srednjovekovnih ženskih imena. Pored pomenute građe glavna pomoć za poznavanje ove vrste imena su muška imena. Mnoga imena se javljaju u paru, pa se lako može na osnovu poznatog muškog imena pretpostaviti žensko ime kao: Dragan – Dragana, Milan – Milana, Stojan -Stojana, Vladislav – Vladislava itd.
Za vreme ropstva pod Turcima Srbi su čuvali svoja narodna imena slovenskog porekla, ali hrišćanska imena su ih lagano potiskivala. U srpskim oblastima preko Save i Dunava u XVII[ veku preovladala su kalendarska imena. Pored kalendarskih imena koja su se kod Srba bila ustalila još u srednjem veku, javljaju se mnoga nova koja u to vreme nisu bila poznata u srpskim krajevima pod Turskom kao Arkadije, Pelagija, Sidonija, Olimpijada itd.
U XIX veku, u vreme buđenja nacionalne svesti, kult narodne prošlosti zahvatio je srpski narod. To se odražavalo u svim oblastima kulture i živo-ta. U skladu s novim talasom doživljavanja sopstvenih korena Srbi su se počeli odnositi i prema ličnim imenima. Mnoge ugledne ličnosti promenile su strana imena i uzela narodna. Otac Branka Radičevića Teodor postao je Božidar, a njegov sin Aleksije uzeo je ime Branko. Novorođenoj deci davana su na krštenju imena iz nacionalne istorije i narodne književnosti. Naročito su bila popularna imena srednjovekovnih vladara i junaka epske poezije kao Dragutin, Dušan, Marko, Miloš, Milutin, Uroš. Prevlast narodnih imena traje do danas.
Kada se prati istorija ličnih imena, s pravom se može reći da je ona uslovljena kulturnom i političkom istorijom i da je neodvojivo za njih vezana.
LITERATURA: T. MageNs, O pagodtt gtetta / rgeštetta i Np>a(a I 8goa, Kad JA2GJ 81 (81-146); 82 (69-154), 1886; M. Grković, Rečnik ličnih imena kod Srba, Beograd 1977.
M. Grković
Izvor: LEKSIKON SRPSKOG SREDNJEG VEKA, Priredili. SIMA ĆIRKOVIĆ – RADE MIHALJČIĆ, Beograd 1999.
31. decembar 2017. u 14:27
Svetozar
Poštovani,
Interesuje me poreklo Simića, selo Glavice_Smrčani kod Livna, Bih. slava je Sv. ILIJA. pozdrav.
Svetozar Simić
25. mart 2018. u 16:21
Istorija
HRONOLOGIJA PRVOG SRPSKOG USTANKA
1804. godina
4-10. februar – Seča knezova; dahije
pogubile oko 150
najistaknutijih
Srba (trgovaca, knezova i sveštenika)
u Beogradskom pašaluku, što je bilo
povod za izbijanje bune.
14. februar – Skupština u Orašcu (na
praznik Sretenje); donesena odluka
da se podigne buna protiv dahija;
Karađorđe izabran za vođu bune.
16. februar – U Sibnici pukla prva
ustanička puška; prva borba
Karađorđa i ustanika, zajedno sa
Sibničanima, protiv Turaka.
24. februar – U selo Drlupa, pod
Kosmajem, došao Aganlija da
pregovara sa Karađorđem, i tu
dolazi
do prvog oružanog sukoba
ustaničke vojske sa dahijama;
Aganlija pretrpeo poraz.
28. februar – Bitka na Svileuvi.
4. mart – Mitropolit beogradski
Leontije u ime dahija u
Hasan-pašinoj
Palanci vodio pregovore sa
Karađorđem.
18. mart – Ustanici oslobodili Valjevo i
Rudnik.
4. april – Ustanici oslobodili
Kragujevac.
28. april – Turci iz Bosne pod
vođstvom Ali-bega Vidajića na
Čokešini kod Šapca porazili
ustanike;
izginulo preko tri stotine ustanika.
April – Ustanici opkolili Beograd i
uspostavili liniju
fronta Ostružnica –
Žarkovo – Avala – Dunav.
3. maj – Ustanici osvajaju Šabac, prvi
grad koji su ustanici zauzeli; istog dana Karađorđe u Rakovici kod
Beograda održao ratni savet kome
su prisustvovale sve nahijske
starešine, sa koga su srpske vođe uputile pismo ruskom poslaniku u
Carigrad.
5-15. maj – U Ostružnici kod
Beograda održana prva skupština
predstavnika celog pobunjenog
naroda u Beogradskom pašaluku
(oko 60 ljudi).
10. maj – U Zemunu vođeni srpsko-
turski pregovori uz posredovanje
austrijskog generala Ženejna.
24. maj – Turci predali Požarevac
ustaničkoj vojsci
na čelu sa
Karađorđem.
Jun – Porta naredila bosanskom
veziru Bećir-paši da ukloni dahije i u
Beogradskom pašaluku uspostavi
“zakonitu vlast”.
18. jul – Turci predali Smederevo
ustaničkoj vojsci.
Krajem jula – Bećir-paša se sa oko
3.000 ljudi ulogorio u Belim Vodama
kod Beograda.
3. avgust – Razgovori srpske
delegacije (Jakov Nenadović, knez
Sima Marković, Janko Katić, knez
Nikola Grbović) i Bećir-paše.
5/6. avgust – Na ostrvu Adakale na
Dunavu vojvoda Milenko Stojković sa
50 ljudi pobio četvoricu dahija:
Aganliju, Kučuk Aliju, Mulu Jusufa i
Mehmed-agu Fočića.
13. septembar – Karađorđe i
ustaničke starešine šalju
izaslanstvo u Rusiju (Prota Mateja Nenadović, Petar Čardaklija i Jovan Protić).
4. oktobar – U Beogradu pročitan
Portin ferman koji je doneo
novopostavljeni vezir Sulejman-paša.
13. oktobar – Bećir-paša se vratio u
Bosnu.
1805. godina
29. april-15. maj – Zasedanje
Skupštine u Pećanima; u Carigrad
upućena delegacija sa ustaničkim
zahtevima sultanu.
Kraj maja – Zapovednik Niša, Hafiz-
aga, unapređen u čin paše i
postavljen za beogradskog vezira.
14. jul – Posle opsade oslobođen
Karanovac.
18-20. avgusta – Bitka na Ivankovcu;
prvi sukob ustaničke vojske (oko
8.000 vojnika) pod vođstvom
Karađorđa i turske regularne vojske
(15.000 vojnika) na čelu sa Hafiz-
pašom; težak poraz Turaka.
27. avgust – U selu Borak kod
Beograda održana Skupština na
kojoj je, po ruskom savetu, ali i usled
težnje pojedinih narodnih starešina
da ograniče Karađorđevu
vlast, osnovan Sinod kao centralni zakonodavni i upravni organ vlasti.
20. novembar – Oslobođeno
Smederevo i proglašeno za
prestonicu.
1-12. decembar – U Smederevu
održana Skupština na kojoj je Sinod
preimenovan u Praviteljstvujušči
sovjet serbski; doneta odluka da se
diplomatskim i vojnim putem zaštiti
oslobođena teritorija i tim povodom upućena molba ruskom i austrijskom
caru.
1806. godina
Januar – Ruski ministar inostranih
dela knez Čartoriski predložio caru
Aleksandru I da se Srbi pridobiju za
Rusiju; tokom leta general Miheljson
uspostavio vezu s Karađorđem, a krajem godine Rusija Srbima uputila novčanu pomoć.
26. januar – Vojska Petra Dobrnjca
oslobodila Kruševac.
Krajem januara – Vojska Milenka
Stojkovića oslobodila Poreč.
21. mart – Sultan Selim III objavio
ustanicima rat i pozvao vojsku u
džihad (sveti rat).
6. april – Sulejman-paša Skopljak,
potisnuvši ustaničke vojske Radiča
Petrovića i Milana Obrenovića, zapalio
manastir Studenicu.
20. jun – Napoleon I Bonaparta
uputio pismo sultanu u kome ga
podstiče da silom uništi “srpske
buntovnike, što ih Rusija drži i
sokoli”.
Kraj juna – Turske vojske iz tri pravca
(Bosne, okoline Leskovca i Vidina)
upućene na Srbiju.
13. jul – Karađorđe uputio Petra Ička
u Carigrad da bi sa Portom sklopio
sporazum o miru.
13-16. jul – Bitka na Deligradu; Srbi
pod komandom vojvode Milenka
Stojkovića porazili vojsku Šašit-paše
leskovačkog.
13. avgust – Bitka na Mišaru;
ustanička vojska (8.000 pešaka,
2.000 konjanika, 4 topa i 1 haubica)
pod vođstvom Karađorđa izvojevala
pobedu nad snagama bosanskih aga
i begova (20.000 pešaka) pod zapovedništvom Sulejman-paše
Skopljaka.
15. avgust – Porta srpskom
pregovaraču Petru Ičku uručila svoj
mirovni predlog.
3. septembar – Pobeda Karađorđa i
ustaničke vojske kod Deligrada.
20. septembar – Ičko u Smederevu
podneo izveštaj o pregovorima na
Porti.
Novembar – Skupština u Smederevu
prihvatila Portin predlog mira; vođa
krdžalija Alija Gušanac, koji je držao
Beograd, sprečio sprovođenje
Ičkovog mira, jer nije dopustio
ustoličenje carskog muhasila Hasan-bega i srpskog kneza u Beogradu.
12. decembar – Jurišom oko
12.000
ustanika pod vođstvom Karađorđa,
posle dvoipogodišnje opsade,
oslobođena beogradska varoš
(civilni deo grada), na Andrijevdan;
Turci se povukli u utvrđeni Gornji grad; u jurišu poginuo vojvoda Vasa
Čarapić.
20. decembar – Alija Gušanac predao
oružje Srbima i sa krdžalijama otišao
u Vidin.
1807. godina
8. januar – Ustanička vojska zauzela
beogradsku tvrđavu na
Kalemegdanu i konačno oslobodila
Beograd.
23. januar – Komandant ruske vojske
na Dunavu general Miheljson pozvao
Srbe da odbace mirovni plan Turske i
s Rusijom nastave borbu do potpune
nezavisnosti; Karađorđe prihvatio
poziv i uskoro uputio vojsku na Timok i prema Vidinu.
25. januar – Porta objavila ferman
kojim je potvrdila Ičkov mir.
5. februar – Oslobođen Šabac, jedno
od poslednjih turskih uporišta u
Srbiji.
6. mart – Nakon što su napustili
Beograd, beogradski vezir Sulejman-
paša i njegova pratnja od oko 180
ljudi, na smederevskom drumu ispod
Vračara, napadnuti iz zasede i
poubijani od strane ustanika; taj postupak izazvao ogorčenje Turske i
osudu Austrije.
18. mart – Oslobođeni Jadar i
Rađevina.
31. mart – Nakon što je Skupština u
Smederevu odbacila Ičkov mir i
prihvatila ruski predlog za nastavak
rata, predsednik Praviteljstvujuščeg
sovjeta knez
Sima Marković svečano
izgovara: “Srbija smatra sebe za nezavisnu državu”.
Početak aprila – Pod uticajem Prvog srpskog ustanka, u Sremu izbila Ticanova buna,
antifeudalni pokret sremskih seljaka
koje je predvodio Teodor Avramović
Tican; austrijske vlasti, uz pomoć
karlovačkog mitropolita Stefana Stratimirovića, ugušile bunu i
pooštrile mere za suzbijanje srpskih
nacionalnih ideja.
April – Porta izdala ferman o
razoružanju hrišćana u Bosanskom
pašaluku.
29. maj – Sa prestola zbačen sultan
Selim III.
17. jun – Odred ruske vojske prešao
na desnu obalu Dunava; početak
zajedničkih srpsko-ruskih vojnih
operacija protiv Turske.
28. jun – Na zahtev ustaničkog
vođstva ruski car Aleksandar I u
Srbiju uputio generala Konstantina
Rodofinikina za ruskog
diplomatskog predstavnika.
1. jul – Boj na Štubiku i Malajnici;
udružena srpska (Karađorđe) i ruska
(general Isajev) vojska oslobodila
opkoljenog Milenka Stojkovića koga
su Turci opsedali između Štubika i
Malajnice; oslobođen veći deo Negotinske Krajine.
8. avgust – Dositej Obradović prešao
u Srbiju.
20. avgust – Rodofinikin završio nacrt
unutrašnjeg uređenja Srbije, s kojim
se načelno složio i Karađorđe.
25. avgust – Rusija i Turska u Sloboziji
zaključile privremeni mir.
Novembar – Odluka
Praviteljstvujuščeg sovjeta o
preduzimanju naročitih mera “radi
širenja prosvete i nauke u zemlji”.
1808. godina
13. jun – Krušička buna u Banatu;
pobuna seljaka protiv austrijske
vlasti u selu Kruščica; vođe bune su
učinile prevaru predstavljajući
krivotvorenu proklamaciju kao
tobožnju Karađorđevu.
13. septembar – U Beogradu
otvorena Velika škola Ivana
Jugovića sa 20 učenika u
trogodišnjem trajanju koja je
pripremala kadrove za rad u
državnoj administraciji.
18. decembar – Skupština u
Beogradu donela ustavni akt kojim je
regulisan odnos između “vrhovnog
vožda” i Praviteljstvujuščeg sovjeta;
Karađorđe priznat za naslednog
kneza.
22. decembar – Uvedena regularna
vojska i vojni činovi po ugledu na
ruske i austrijske; Srbija podeljena na
četiri vojne oblasti.
1809. godina
Kraj januara – Rumelijski
vezir Huršid-
paša Karađorđu predložio separatni
mir što je Karađorđe, očekujući
nastavak rusko-turskog rata i
verujući u pobedu Rusa, odbio.
1. april – Prekid primirja postignutog
u Sloboziji i nastavak rata Rusije i
Turske.
14. april – Sačinjen ratni plan srpske
vojske o povezivanju s ruskim
trupama kod Vidina i sa Crnogorcima
radi odsecanja Bosne od ostatka
Turske i njenog osvajanja.
Početak maja – Uspešna ofanziva
srpske vojske prema Vidinu, prema
Nišu, u Bosni i u Sandžaku.
1. maj – Hajduk Veljko Petrović sa
8.000 svojih vojnika na juriš zauzeo
tursku tvrđavu Belogradčik u
Bugarskoj uništivši do poslednjeg
čoveka njenu posadu od 400 turskih vojnika.
24. maj – Prevalivši za sedam dana
put od Užica do Sjenice, Karađorđe sa
10.000 vojnika i 10 topova na juriš
zauzeo Sjenicu.
27. maj – Srbi izvojevali pobedu na
Suvom Dolu, porazili
Numan-pašu
pećkog i opseli Novi Pazar.
31. maj – Bitka na Kamenici (Čegru);
poraz i pogibija resavskog vojvode
Stevana Sinđelića i oko
3.000
njegovih vojnika; turski gubici blizu
6.000 poginulih boraca.
4. jun – Karađorđe obavešten o
porazu na Kamenici.
18. jun – Karađorđe zauzeo
novopazarsku varoš, ali usledilo
povlačenje srpskih jedinica iz
Sandžaka zbog odbrane Deligrada.
Oko 20. juna – Velika turska ofanziva
iz Bosne.
23. avgust – Turci, posle
petonedeljne opsade, zauzeli
Deligrad; istog dana Alija Gušanac
zauzeo Požarevac.
25. avgust – Turci osvojili Jagodinu.
27/28. avgust – Rodofinikin napustio
Srbiju.
Avgust – Karađorđe se bezuspešno
obraćao za pomoć Austriji i
Francuskoj (Napoleonu).
23. septembar – Pod uticajem Prvog srpskog ustanka, izbio ustanak Srba u
Bosanskoj Krajini (Jančićeva buna).
Oktobar – Zbog operacija ruske
vojske na donjem Dunavu smanjen
turski vojni pritisak na Srbiju s obzirom da
su Turci glavninu vojske okrenuli
protiv Rusa.
2. decembar – Srpska delegacija
(Milenko Stojković, Milan Obrenović i
drugi) upućena u glavni stan ruske
Dunavske armije u Bukurešt sa
zahtevom za vojnu pomoć.
29. decembar – Karađorđe i
Praviteljstvujušči sovjet uputili pismo
baronu Simbšenu u kome mole da
austrijski car posreduje u
pronalaženju mirnog rešenja između
Srbije i Turske, pristajući na vazalni odnos.
1810. godina
Januar – U Pariz upućen
srpski
deputat kapetan Rade Vučinić sa
zadatkom da od Francuske
(Napoleona) izdejstvuje priznanje
Srbije koja bi bila pod protektoratom Francuske.
4. februar – Austrijski ministar
inostranih dela knez Meternih
predložio caru Francu I da pomogne
da se uspostavi mir između Srbije i
Turske s tim da se Srbi vrate pod vlast
Turske.
22. mart – Ruska vojska generala
Isajeva zaposela Veliko ostrvo na
Dunavu.
13. maj – Nakon neuspešnog
pokušaja da se dobije austrijska zaštita, Skupština u Beogradu
odlučila da Srbija u savezu sa Rusijom
nastavi rat.
Jun – Rusija u Srbiju uputila
4.500
vojnika (general Cukato).
6. jul-19. septembar – Srbi i Rusi,
zajedničkim snagama, oslobodili
Brzu Palanku, Prahovo, Negotin i
Soko-banju.
7. septembar – Alija Gušanac poginuo
kod Ruščuka u Bugarskoj u borbi
protiv Rusa.
21-22. septembar – Bitka na
Varvarinu; udružene srpske
(Karađorđe) i ruske (general Orurk)
snage porazile
Huršid-pašu i
potisnule Turke ka Nišu i Prokuplju.
Septembar – Dositej Obradović i
Vikentije Rakić otvorili u Beogradu
Bogosloviju.
16-20. oktobar – Bitka kod Loznice;
Karađorđe, knez Sima Marković i
Stanoje Glavaš sa oko
10.000 ljudi
pritekli u pomoć srpskim
komandantima na Drinskom frontu
(Anta Bogićević, Luka Lazarević i Jakov Nenadović) i sprečili invaziju
Turaka iz Bosne pod vođstvom
Hasan-bega srebreničkog.
1811. godina
19-25. januar – U Beogradu zasedala
Skupština starešina: reorganizovan
Praviteljstvujušči sovjet; ustanovljeno
popečiteljstvo (vlada) sa šest
popečitelja (ministara) i Veliki
vilajetski sud; rukovođen ličnim interesima, Mladen Milovanović
izdejstvovao da se Karađorđu, kao
voždu, prizna vrhovna vlast.
10. februar – Na molbu srpskih vlasti,
u Beograd stigao puk ruske vojske
(oko 1.000 ljudi), svečano dočekan
uz topovske salve i ovacije više
hiljada građana.
Početak marta – Dva glavna vođa opozicije i izvrsni vojni
komandanti, Milenko Stojković i Petar
Dobrnjac, zbog protivljenja Karađorđevoj moći proterani iz
Srbije.
9. april – U Beogradu umro Dositej
Obradović.
1812. godina
28. maj – Posle bitke kod Ruščuka
gde je Rusija porazila Tursku, Turci
su zaključili sa Rusima mir u
Bukureštu; član 8 tog sporazuma
odnosio se na Srbiju koja je vraćena
Turskoj; Srbi su obavezni da predaju oružje, s tim što bi dobili amnestiju i
izvesna autonomna prava.
Jun – Karađorđe naredio opštu
mobilizaciju celokupnog za vojsku
sposobnog muškog stanovništva od
15 do 70 godina, za odbranu granica prema Turskoj.
4. jul – Huršid-paša Karađorđu
predočio deo Bukureškog ugovora
koji se odnosi na Srbiju i zahtevao da
postupi u skladu sa njegovim
odredbama.
14. avgust – U Carigrad upućena
srpska deputacija sa zadatkom da
pregovara o ponovnom
uspostavljanju turske vlasti u Srbiji
mirnim putem.
16. avgust – U skladu sa Bukureškim
ugovorom, ruski puk povučen iz
Srbije; Rusi svečano ispraćeni iz
Beograda.
27. avgust – Na skupštini u manastiru
Vraćevšnici pročitan član 8
Bukureškog ugovora.
28. avgust – Karađorđe i
Praviteljstvujušči sovjet narodu
objavili Proklamaciju povodom Osme
tačke Bukureškog mira.
1813. godina
13. januar – Na
poslednjoj Skupštini
pod Karađorđem u Kragujevcu
imenovana nova deputacija za
pregovore s Turskom i upućena u
Niš gde je prispeo turski pregovarač.
Kraj maja – U Sofiji propali srpsko-
turski pregovori.
Jun – Na molbu turske vlade Austrija
odobrila snabdevanje turske vojske
hranom tokom predstojećeg rata
Turske protiv Srbije.
3. jul – Karađorđu uručeno pismo
velikog vezira Huršid-paše kojim se
od Srba zahteva bezuslovna predaja i
povratak u položaj raje.
4. jul – Karađorđe uz saglasnost
Sovjeta objavio Proklamaciju i
pozvao narod na odsudnu bitku.
Oko 15. jula – Turci iz pravaca Vidina,
Niša i Bosne napali Srbiju.
17. jul – Vojska
Sulejman-paše
Skopljaka prešla Drinu i posle
devetodnevnih borbi na prevaru
iznudila predaju Lešnice (Janko Stojićević).
18. jul – Oboleli Karađorđe
privremeno vrhovnu vlast preneo na
sekretara Janićija Đurića.
9. avgust – Braneći Negotin, od
turskog topovskog đuleta poginuo
Hajduk Veljko Petrović.
Oko 15. avgusta – Turci zauzeli
Loznicu koju su branili borci Petra
Molera.
17. avgust – Branioci napustili
Negotin i povukli se u Poreč.
25-26. avgust – Turci zauzeli Kladovo
i počinili najstrašnije zločine; sela u
Negotinskoj Krajini opljačkana i u
ropstvo odvedeno mnoštvo žena i
dece.
Kraj avgusta – Od bolesti nedovoljno
oporavljeni Karađorđe od Huršid-
paše zatražio šestonedeljno primirje
kako bi se omogućila evakuacija na
austrijsku teritoriju srpskom neboračkom
stanovništvu; Huršid-paša odbija ovaj predlog.
31. avgust – Karađorđe izvestio
ruskog i austrijskog cara o
neizbežnosti pada Srbije.
1-17. septembar – Sukob turske
vojske (Sulejman-paša Skopljak) sa ustaničkom
(Miloš Obrenović i Stojan Čupić) na Ravnju, uz Savinu
pritoku Zasavicu; slomljen otpor
ustaničke vojske; izginuli Zeka Buljubaša sa oko 800 svojih ljudi i
još oko 3.000 drugih ustanika;
poslednja bitka Prvog srpskog
ustanka.
21. septembar – Turci zauzeli Poreč.
3. oktobar – U ranim jutarnjim
časovima, Karađorđe s porodicom,
mitropolitom Leontijem i ruskim
izaslanikom Teodorom Nedobom
napustio Srbiju, prešavši iz Beograda
u Zemun (Austrija); Srbiju su zatim napustili članovi Praviteljstvujuščeg
sovjeta i većina ustaničkih
komandanata.
5. oktobar – Turci bez borbe ušli u
napušteni Beograd i topovskim
salvama objavili ponovno osvajanje
Srbije.
17. oktobar – U Beogradu prodato u
ropstvo 1.800 srpskih žena i dece.
21. oktobar – Turci proglasili
amnestiju.
12. oktobar 2020. u 17:41
mladen
Kada bi javni servisi a i škole kroz PORODICU branili svoju TEŠKU ISTORIJU ne bi nam trebali savjeti sa ZAPADA. Već bi svaki srbin RODA svoga bio vojnik. Hvala na času krvave nam ISTORIJE.
16. oktobar 2018. u 06:08
Vojislav Ananić
SRPSKA IMENA
„Nijedan narod nije umeo da bude nežniji i da pokaže više milosti i ljubavi prema svojoj deci od Srba, baš prilikom izbora imena. Milorad, Dragoljub, Radoje, Milica i sva druga imena koja počinju ili se završavaju – sa mil, rad, drag i ljub. U stvari su tepanje, roditeljsko milovanje, koje dete treba da prati tokom celog života.
Svoje želje roditelji izražavaju i u imenima koja treba detetu da donesu zdravlje, lepotu, dobrotu, sreću, moć i bogatstvo. Gvozden, Zdravko, Neven su prve želje za zdravljem. Da deca budu zdrava, daju im se čak i imena životinja: Vuk, Soko (mada se Soko daje kao ime i detetu koje treba da bude junak). Lepi su Divoje, Vitko, Borko. Dobri su Blagoje, Dobrotin, Dobrivoje, Dobrača (javlja se u 13. veku). Sreću, moć i bogatstvo žele roditelji Vladanu, Urošu (vlastelinu), Dejanu (pregalac), Siljanu.
NEKOLIKO REČI O POSTANKU SRPSKIH IMENA
Srpskoj deci treba davati srpska imena. – To bi najkraće rečeno, bio glavni cilj ove male zbirke, izrađene po Dečanskim hrisovuljama, Pomenicima Stojana Novakovića, Istorijskim spomenicima Dubrovačkog arhiva (kancelar. i notarski spisi 1278 – 1301) do Gregora Čremošnika i Mesecoslovu mitropolita Mihajla. Sem toga, ona treba da da potsreka svima javnim radnicima i rodoljubima, da u prvom redu prikupe građu za novu, potpuniju zbirku, koja bi imala isti cilj i još više doprinela da se oslobodimo tuđinštine, naročito tamo gde nam se ona nameće.
Da bi onima, koji se ovom zbirkom budu služili i koji se ovim pitanjem budu pozabavili bilo lakše pri radu, potrebno je reći nekoliko reči o postanku naših imena.
U novije doba, sa pristankom crkve, daju se češće Perun (gromovnik), Vesna (boginja proleća), Ljelj (bog lepote i ljubavi), Lada (boginja lepote).
Ponašena imena su: Đurica, Ivan (ali Ivoje može doći od drveta Iva, kao i Ruža od cveta), Lalko, Anđelko, Srđ (po nekadašnjoj etimologiji od ruskog Sergije). Prevedena imena su uglavnom Grcima, Jevrejima i Latinima: Božidar (Teodor), Kamenko (Petar), Bogoboj (Timotej), Krsta (Stvros) itd.
U ovu zbirku uvedena su i mnoga nova i izvedena imena, zato što se vrlo često daju deci i na krštenju. Njih bi bilo uputno i pomagati, jer je bolje detetu dati i izvedeno ime u duhu jezika nego strano. Takva su imena Dubravka, Srpko, Dragovan (izvedeno od Dragac, Dragan, Dragovac).
Ostale želje se izražavaju u imenima: Dostan, Stanica.
Mnoga od imena data su deci protivu uroka. Tako, Zlomanicu treba da ostavi svako zlo, Zavidu ne treba niko da zavidi, Otmič treba da se otme od bolesti. Živan i Živka dobijaju ime kad se u kući deca ne zadržavaju. Ni Mrzana, Grdana i Tvrdana bolest takođe neće.
Osobine detinje su takođe povod za davanje imena. Alče je gladan, Galen je ugojen. Punoš, Belko, Rumenka, Veljko, Veselin, sami kazuju svoje osobine.
I doba, mesto i okolnosti pod kojima je dete rođeno, igraju ulogu pri krštenju: Posobac (sin za sinom), Ranko je rođen rano, ili ujutru ili je sedmomesečar. Zoran, Večerko, Božićko, Nenad, Budimka (rođena u Budimu) kzuju doba i mesto rođenja.
Od paganskih slovenskih imena, u…“
Izvor: Srpska imena i narodne zdravice, izdaje uprava manastira Grgetek
4. novembar 2018. u 07:45
Vojislav Ananić
A
Avdana, Avrama, Aglija, Agripina, Ajdana, Aleksandrija, Aleksija, Alinka, Alka, Ana, Anastasija, Angelina, Anđa, Anđelija, Anica, Anka, Anovka, Avola, Antonija, Armenka, Arhanđa, Ata, Atanasija
B
Beža, Bela, Bogosava, Božana, Božica, Boja, Bojka, Bosanka, Bosiljka, Budimira, Budimka
V
Valada, Vara, Varvara, Vasilija, Vezilja, Velija, Velika, Velisava, Velka, Veljana, Vera, Vesela, Vida, Vidica, Vidna, Vinka, Višnja, Vladislava, Vlatka, Vojana, Vojka, Vujana, Vujača, Vujina, Vujka, Vuka, Vukava, Vukana, Vukna, Vukosava, Vučica, Vučka
G
Galica, Gvozda, Gvozdana, Gvozdenija, Gdunja, Gojana, Gojka, Gospava, Građa, Građanka, Grdana, Grkinja, Grlja, Grobna, Grozda, Grozdana, Gromna, Grubna
D
Dabiživa, Davida, Dajka, Damijana, Danica, Danka, Dafina, Dvorka, Dvorna, Deva, Devka, Dejana, Despina, Divna, Dijana, Dika, Dikla, Dikosava, Dionisija, Djeva, Djevka, Dmija, Dmitra, Dobra, Dobrija, Dobrosava, Dova, Doja, Dojka, Doka, Donka, Dora, Dorjana, Doroteja, Dosta, Dostana, Dragna, Dragojla, Draguja, Draja, Drajka, Drinjanka, Duda, Dubna, Dunja
Đ
Đenka, Đerdana, Đermana, Đermanka, Đeruša, Đinđa, Đuka, Đurđa, Đurđija, Đurisava
Ž
Živka, Živana, Živkana, Živna
Z
Zagorka, Zvezda, Zvena, Zvenija, Zlatana, Zlatna, Zoja, Zorana, Zorka, Zrinka
I
Ivana, Ivanica, Ivka, Ikonija, Ilana, Ilijana, Ilinka, Ilka, Ilojka, Ina, Inđa, Inđelija, Inđija, Irina, Isidora, Istija
J
Jageta, Jagla, Jaglika, Jagnija, Jagoda, Jakova, Jana, Janija, Janisa, Janisija, Janica, Janka, Janojla, Janoka, Janoša, Januša, Janča, Janja, Jarmenka, Jasa, Jasna, Jaćima, Jeva, Jevdokija, Jevrejka, Jevrosima, Jezda, Jezdarica, Jezerka, Jeka, Jelača, Jelena, Jelenka, Jelika, Jelina, Jelisaveta, Jelica, Jelka, Jerina, Jerka, Jerosima, Jefa, Jefimija, Jefremija, Jefrojka, Jefrosima, Joanica, Jovana, Jovanka, Jovka, Jovna, Jovčica, Joka, Julijana
K
Kalina, Karanfila, Kata, Katava, Katalina, Katarina, Katica, Katuša, Kovana, Kovanija, Kovinka, Kovna, Kojana, Komlenija, Komljena, Komna, Kona, Koprena, Koruna, Kosa, Kosara * (prvi zapis ovog imena 11 vek) Košuta, Krasna, Kruna, Krunija, Ksenija, Kumrija, Kuna
L
Lava, Lazara, Lala, Lalica, Lamenka, Latinka, Lepava, Lilijana, Lozana, Lozna, Lucija
LJ
Ljuba, Ljubava, Ljubisava, Ljubica
M
Magdalena, Magdalina, Magrita, Madona, Makrina, Mala, Malena, Malina, Malinka, Malica, Malojka, Mamica, Mamka, Manda, Mandalina, Manka, Manojla, Mara, Marija, Marina, Marta, Maruša, Mila, Milava, Milada, Miladinka, Milana, Milahna, Mileva, Milena, Milinka, Milka, Milovana, Milojka, Milja, Miljana, Miljahna, Miljena, Mirka, Mitra
N
Natalija, Nevenka, Neda, Nedeljka, Nera, Nina, Ninka, Niša
O
Obrenka, Ognjana, Omara
P
Pava, Pavica, Pavla, Pavlija, Pavuna, Pauna, Pejka, Pela, Pelagija, Peladija, Pera, Persida, Perunika, Petka, Petra, Petrija, Plema, Poznana, Pola, Poleksija, Prva, Prvoslava, Prija, Prodana, Prodanija, Projka
R
Rada, Radana, Radovana, Radosava, Raduka, Radula, Raduna, Raduša, Razumena, Rajka, Rajna, Rakita, Ranka, Rodana, Rojka, Roksa, Roksana, Roksanda, Romana, Rosa, Ruža, Ružica, Rusija, Rusojla
S
Savka, Sanda, Sara, Svetlana, Severinka, Seka, Sena, Slavka, Slavna, Smilja, Smiljana, Smolja, Smoljka, Soja, Sofija, Srebra, Sremka, Stamenka, Stanača, Stanija, Stanica, Stanka, Stanojka, Stanojla, Stanuša, Stepana, Stepanija, Stepka, Stefanka, Stoja, Stojisava, Stojislava, Stojka, Stojna
T
Tekla, Teodora, Teodosija, Teofana, Teofila, Tiha, Tihosava, Tihoslava, Todora, Tomanija, Tomira, Travica, Trena, Trenda, Trnjina
Ć
Ćerana, Ćirana
U
Uba, Ugrinka, Ugrina, Ugrinka
F
Fevronija, Fema, Fila, Fimija, Fruja
H
Hadana, Hajda, Hajdana, Heraka, Hinđa, Hranka, Hrnjaka
C
Caka, Cveta, Cvetana, Cvetka, Cvetna, Cvija, Coka, Cuja,
Č
Čava
Priredila: Dragana Amarilis
http://amarilisonline.com/ – Srpski rečnik porekla i značenja reči i izraza
4. novembar 2018. u 15:10
Vojislav Ananić
Gore navedena srpska ženska imena, davana su najčešće od 14 – 16. veka.