Poreklo prezimena, selo Tuđin (Osečina)

19. jul 2013.

komentara: 1

Poreklo stanovništva sela Tuđin*, opština Osečina. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, prvo izdanje 1907. godine, najnovije izdanje 2011. godine – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik Republike Srbije i SANU. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

*Ovo selo je opisivao i g. Mil. Iv. Protić, sveštenik kamenički i njegovim opisom smo se znatno koristili (LJ. Pavlović).

 

Položaj sela.

Tuđin je na obema obalama istoimene jake rečice. Rečica teče između dve južne kose planine Vlašić, od kojih se istočna zove Dabića Brdo a zapadna Markovo Brdo. Obadve su kose strmih nagiba ka Reci, a selo je po plećima ovih kosa uvučeno duboko i u sam Vlašić. Na Markovom Brdu znatnija su uzvišenja: Brezik, Vignjište (gde je nekada bio viganj) i Šarampov*, a na severnoj strani sela je Vlašić.

*“Šarampov“ je ime dato po sličnosti na šanac. Priča se da su se nekada seljaci pobunili protiv Turaka i iskopali šanac da dočekaju Tureke i u njega se sakrili. Neko ode iz sela i prokaže Turcima i dovede ih u šanac, te ovi iznenada napadnu na seljake i sve ih skoro pobiju, a koji izmaknu živi, sklone se u pećinu, pri izvoru Reke, i posle se isele u Tamnavu i preko Save u Srem. Šanac se danas teško može raspoznati, jer je zarastao u šumu, a za groblje ispod njega, priča se, da je to groblje u kome su sahranjeni seljaci iz sela i okoline stradali u boju sa Turcima.

Izvori su oko kuća i narod se služi jedino izvorskom vodom za piće. Glavniji su izvori: Perilo, Točak i tri česme, nazvane po imenima porodica, koje se njima služe. Ispod Vlašića je jedna velika pećina, čiji je ottvor u prečniku 4 metra, iz koga izbija jako vrelo, pod imenom Tuđinsko Vrelo i gradi Tuđinsku Reku, koja teče u južnom pravcu sa velikim brzacima do pod Plavanj i tu, kad primi Potok, koji dolazi sa istočne strane sela, okreće na zapad i sastaje se po dnu Plavanja sa Malim Jadrom, te grade reku Jadar. Reka je bogata vodom, ne presušuje, mada teče preko kamenitog dna i celim svojim tokom okreće jedan vitao.

Zemlje i šume.

Tuđinske su zemlje od dve vrste; brdske i luke. Brdske su zemlje po Vlašiću i suviše su posne, suve i nerodne, a po brdima niz Reku su krečne sa vrtačama, rodnije i podesnije za strmne useve. Luke su podvodne i dobre za kukuruz i livade, ali je ovih zemalja vrlo malo i u rukama su pojedinaca. Uopšte Tuđin je sa malo zemlje, a sa zemljom boljih osobina stoji dosta rđavo.

Šume je u selu dosta. Vlašić je sav pod šumom, kao i sve dubodoline i jaruge po selu. Šuma je od lisnatog drveta i ima je dva puta više od ziratne zemmlje. Vlašić je seoska zajednica a na drugim mestima ni selo ni pojedini njegovi krajevi nemaju svojih zajednica.

Tip sela.

Tuđin je selo razbijenog tipa. Selo je podeljeno u 4 male, koje su udaljene jedna od druge od 50 do 250 metara. Kuće u malama su zbijene i na rastojanju od 20 do 50 metara.

Glavnije male su: Dabići, Savići, Skakavci i Vujučići.

Dabićani su do Osladića, na Dabića Brdu i tu su: Dabići, Alimpići, Petrovići, Spasojevići, Vukovići, Mršovići, Spasojevići-2 i Tomići.

Savići su na desnoj obali Reke i pri njenom izvoru i tu su: Aćimovići, Nikolići, Milosavljevići, Gavrilovići i Savići.

Skakavci su na istočnoj strani reke, ispod Savića i tu su Skakavčevići.

Vujučići su po dnu sela, do stava reke i Potoka i tu su Vujičići.

U Tuđinu je dosta razvijen zadružni život. Veće su zadruge: Vujičića (tri kuće), Mršovića (dve) i Sšasojevića.

Podaci o selu.

Prema spisku valjevske eparhije od 1735. godine Tuđin je imao 4 doma. Prema haračkim tefterima iz 1818. godine Tuđin je imao 17 domova sa 27 por. i 67 haračkih ličnosti.

Prema popisu:

-1866. godine – 30 domova i 262 stanovnika.

-1874. godine – 33 doma i 284 stanovnika.

-1884. godine – 39 domova i 339 stanovnika.

-1890. godine – 42 doma i 381 stanovnika.

-1895. godine – 45 domova i 406 stanovnika.

-1900. godine – 47 domova i 447 stanovnika.

Goddišnji priraštaj stanovništva od 1866. godine je 5,92 a procentni 1,86%, gde je stalno više ženskih nego muških glava.

Ime selu.

Za ime selu vezana je ova narodna priča: Kad se nekakav Daba prvi naselio u selu, onda se naselio u selu na starim zgarištima i kolibama iseljenih prethodnika, pa su ga docniji doseljenici, koji su se odmah za njim doselili, nazvali tuđinom i tuđincem, pa su po njemu nazvali ovo selo.

Imena džemata su po imenima pojedinih glavnijih porodica u njima. Ime „Tuđin“ je dosta staro, jer ga nalazimo u spisku sela okruga valjevskog iu 1737. godine.

 

Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

Ko je najranije osnovao selo ne zna se. Ali se zna da je ovde bilo selo, da se pobunilo protiv Turaka i da ga je odred turske vojske razorio, opljačkao i raselio, te su se pojedine porodice iselile.

-Dabići: Od današnjih porodica porodica najstarija je Dabića, čiji se rodonačelnik Daba doselio u drugoj polovini 17. stoleća iz Carine-okruga podrinjskog, kamo se ranije bio doselio iz Osata. Daba se doselio u pusto mesto i naselio se pored starih zgarišta na Brdu, koje je po njemu nazvano Dabića Brdo; od njega su Dabići, njih je 4 kuće i slave Đurđevdan.

-Savići: Posle dabe naselili su se Savići, čiji se rodonačelnik Savko doselio iz Drenovca u Mačvi otukada je pobegao od poplave. Savka su zvali Sava, te otuda se njegovi potomci i zovu Savići, kojih je u istom kraju sela 12 kuća i slave Đurđic.

-Vujičići, Spasojevići i Tomići: Kad i Savko sišli su i današnji Vujičići iz Dragodola u Azbukovici, kamo su se ranije doselili iz Pive u Hercegovini i u Dragodolu živeli 12 godina. Obe su porodice (Savići i Vujičići) doseljene u drugoj polovini 17. veka i obe su bile prvo naseljene na Dabića Brdu, pa se posle pomerile na zapadnu stranu sela. Vujučići su u srodstvu sa Spasojevićima i Tomićima, njih je 14 kuća i slave Đurđevdan.

-Alimpići, Petrovići i Spasojevići-2: Od Vujičića porodice iz Pive u Hercegovini doselili su se pred kraj 17. veka Alimpići (danas Alimpići, Petrovići i Spasojevići-2) i naselili se pored njih (Vujičića) i na njihovom delu u Dabićima, njih je 4 kuća i sa Vujičićima svega 18 kuća i slave Đurđevdan.

-Vukovići: Uz Kočinu Krajinu hajdukovao je po okolini Vuk Zimonjić iz Kamenice i on se, na molbu svojih prijatelja, ostavi hajdučije i dođe u Vujačiće, prizeti se u njihovu porodicu i pored njih naseli, te je od njega 3 kuće Vukovića, slave Lazarevdan.

-Skakavčevići: Posle Kočine Krajine sišle su iz Skakavaca-okrug užički, dve porodice današnjih Skakavčevića, nazvanih po mest doseljenja, njih je 7 kuća i slave Jovanjdan.

-Mršovići: Kadi gornji i ovi su doseljeni iu Cikota-okrug užički, današnji Mršovići, kojih je 4 kuća i slave Lazarevdan.

U Tuđinu je 48 kuća od 5 porodica.

P.S. Ima porodica koje su pomenute kao stanovnici ovog sela ali ne i njihovo poreklo, kao što su Milosavljevići, Gavrilovići i Nikolići, koji su u Savićima i logično je da su potomci te familije, op. Milodan.

 

Zanimanje stanovništva.

Tuđinci se zanimaju zemljoradnjom i voćarstvom. Zemlja je nerodna, na njoj nema ni dobrih oranica a kamo li livada i pašnjaka, s toga silaze u Tamnavu i tamo redovno uzimaju pod zakup imanje ili kupuju za večita vremena, te seju potrebne useve i s proleća ishranjuju svoju domaću stoku. Radi takvih nezgoda u selu Tuđinci se svake godine iseljavaju u tamnavska sela i tamo zastaju. Zanatima se ređe bave, ali ipak pojedinci izuče po kakav zanat i rade ga po selu, ali radi njega se ne iseljavaju. U novije vreme znatan deo seljaka odaje se trgovini sa zemaljskim sirovinama i radi toga se premeštaju i iseljavaju. I trgovina i zanati se rade uzgred pored zemlje.

Pojedinosti o selu.

Tuđin je sastavni deo Osladićske opštine u Srezu podgorskom. Sudnica i škola su u Osladiću a crkva u Kamenici. Groblje je zajedničko i u selu.

Seoska preslava je Drugi dan Trojica.

 

IZVOR: Ljubomir Pavlović, “Kolubara i Podgorina”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Kristina

    Wowowww!! Kakva informacija!! Hvala onome ko je sve ovo postavio na internetu. Moja mama je poreklom sa Plavanja (blizu Tudjina) i njeni se prezivaju Jovanovic. Uvek je bila prica da su to bila dva brata, Djordje i Jovan, koji su se prezivali nesto kao (tako su pricali) “Mrsic, Mrsevic, tako nesto”, i njihovi potomci su postali Jovanovici i Djordjevici. Takodje se uvek govorilo da su dosli iz Hercegovine. ALI sada vidim da su bili Mrsovici, i slava je i dalje Lazarevdan!!!