Poreklo prezimena, sela Gola Glava (Valjevo)

7. jul 2013.

komentara: 9

Poreklo stanovništva sela Gola Glava, grad Valjevo. Izvodi iz knjige Ljubomira Ljube Pavlovića „Antropogeografija valjevske Tamnave“, izdanje 1912. godine. najnovije izdanje 2011. godine – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik i SANU. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Položaj sela i ostalih naselja.

Gola Glava je sa obe strane rečice Uba, ispod Jautine i Posova, brdovito i najšumovitije oblasno selo, ispresecano mnogim rečicama i potocima. Kuće su razređene u džemate: Balačku do Slatine i pod Posovom, Brđane na zapad od Balačke i pod Kamaljem, Palanku uz Duboki Potok, Jautinu pod jaućanskim Visom i Osredak, na levoj strani Uba, iznad škole.

Svaka gologlavska mala ima po jedan ili po dva zasebna potesa, a sve zajednički po jedan deo svog Polja, a tako i kod bukorskih mala, čiji je zajednički potes Mokro Polje do Galovića. Kad se mala namnoži i nema gde da se više širi, onda malo podalje stvara drugu malu, koja se po vremenu spaja sa svojom maticom. Tako su se u Bukoru spojile Donja Mala sa svojom maticom Divičem, u Goloj Glavi Balačka sa Brđanima, u Ljuticama Rasnica sa Ljuticama itd. Tipska brdska sela su: Bukor, Gola Glava, Družetić, Ljutice, Donje Crniljevo, Goločelo, Galović itd.

Reke.

Ub je malo manja rečica od Tamnave. Njegov izvor je, kao i Tamnave sa istočne strane vlašićkog visa Belega. Dolina Uba je uska, kamenita, sa strmim obalama do Gole Glave i kad prodre kroz Jautinu, dolina se otpočinje širiti. Pred Radušom reka Ub prolazi kroz kamenito ždrelo odakle se opet dolina širi. Desna obala je od krečnjačkih ostenjaka, rtova i peskova i strma sve do stava sa Tamnavom.

Istorija oblasti.

Tokom Prvog srpskog ustanka Prota Mateja i pop Luka imali su i čestitih svojih saradnika, Tamnavaca, čija su imena vredna pomena: Isailo Lazić iz Krtinske, Petar Erić iz Zvečke, pop Leontije Marković iz Urovaca, Živan Petrović iz Kalenića, Vasilj Pavlović iz Bajevca, Đura Kostić iz Crvene Jabuke, Iguman Jeremija iz Grabovca, Milovan Zujalović iz Tulara, Živko Dabić iz Gole Glave, Jovan Tomić-Belov iz Donjeg Crniljeva, Mihailo Gluvac iz Kamenice, Rade Radosavljević iz Goločela i dr.

Fizičke prilike u Tamnavi.

Druga vlašićka kosa počinje u šabačkom Crniljevu na onom mestu odakle Tamnava otpočinje teći umesto severnim, istočnim pravcem. Druga kosa je niža od prve i razlikuje se dosta od prve, mada su obe tačno jugoistočnog pravca. Kao što je kod prve kose glavni i najznatniji vis Beleg u Miličinici i iznad valjevskog Crniljeva, tako je i ovaj drugi, Jautina u Goloj Glavi najglavniji, jer koliko je Beleg udaljen od početka Vlašića, toliko je i Jautina od Donjeg Crniljeva. I kosa i njene suviše kratke i severne i južne kosanice širokoh su pleća, sa jasno izraženim krečnjačkim poljicima, jer celom dužinom kose na više mesta ispoljeni su sekundarni krečnjaci, ispod kojih su peščari, konglomerati i filiti. Krečnjačka poljica: Odžino Polje između Miličinice i Goločela, Preseka na Šeševici, Jasikova Ravan u Ljuticama, Konjski Grob na međi Bresnice i Koren u Družetiću, su poljica bez vidnih ostenjaka, i rtova sa vrtačama po sredini, koje su starijeg i novijeg porekla, široke, zadnivene i obdelane.

Svaka gologlavska mala ima po jedan ili po dva zasebna potesa, a sve zajednički po jedan deo svog Polja, a tako i kod bukorskih mala, čiji je zajednički potes Mokro Polje do Galovića. Kad se mala namnoži i nema gde da se više širi, onda malo podalje stvara drugu malu, koja se po vremenu spaja sa svojom maticom. Tako su se u Bukoru spojile Donja Mala sa svojom maticom Divičem, u Goloj Glavi Balačka sa Brđanima, u Ljuticama Rasnica sa Ljuticama itd. Tipska brdska sela su: Bukor, Gola Glava, Družetić, Ljutice, Donje Crniljevo, Goločelo, Galović itd.

Seoske zajednice

Zajednice brdskih sela veće su i one su ispusti i šume. Ove se zajednice daju pod ispašu i žirovnicu i prihodi idu u opštinsku kasu na isplatu državnog poreza i prireza na sva imanja. Iz ovih zajednica seoska sirotinja ima besplatan ogrev, a oskudni u imanju dobijaju, po rešenju seoskog i opštinskog zbora i odobrenju nadležnih državnih vlasti, potrebno zemljište na večitu svojinu. Najlepše, najveće i najočuvaninje zajednice ove vrste imaju sela: Gola Glava, Koceljeva, Pambukovica, Kamenica, Ljutice i Družetić. Gologlavske zajednice u Jautini, družetićke u Straži i Visu, koceljevačke i pambukovičke, poznate po opštim imenom Koceljevačka Šuma, u prostoru preko 400 hektara, jesu najlepši šumski krajevi u oblasti i one drve sva donja tamnavska sela.

Tamnavske šume su danas ili privatna svojina ili seoske zajednice. Privatne šume, gajevi ili zabrani su izdvojeni i ograđeni i najviše u dolinama reka i stranama brda. Nema doma, koji ne bi imao svoj zabran ili gaj ili bar jedan deo livdadske i ziratne zemlje odvojen i pošumljen. Najveću vrednost imaju privatni zabrani, koji su u zajednici s više sela, kada grade velike šumske celine i daju selima lepši izgled. Šumski kompleksi ove vrste su: Burovača u Bukoru i Galovićima, Gaj, Cerov Rt i Braznik u Donjem Crniljevu, Goločelu i Miličinici, Avala u Raduši, Slatini, Čučugama i Pambukovici, Bobija u Kršnoj Glavi i Dokmiru, Posovo u Goloj Glavi i Brankovini i dr.

Vinogradarstvo je bila najjače privredno zanimanje brdskih sela. Sca brddska sela ili su imala ili imaju i danas svojih vinogradskih mesta i po njima velike vinograde. Vinogradi svih drugih sela, kojih je je bilo u oblasti, bili su slabe vrednosti. Vinogradi su danas propali samo se uporno održavaju u Goloj Glavi i Bukoru. Stari bajevački, vrhovljanski, nepričavski, stepanjski, ljutički i kamenički vinogradi uništeni su, pa su uništene i vinogradske zgrade i na njihova mesta došla su zaparložena mesta ili su se počeli podizati vinogradi na racionalnijoj osnovi. Kad su vinogradi rađali, davali su dobra vina, koja su se izvozila i izvan ove oblasti. Stara bajevačka, bresnička i ljutička vina cenila su se isto onako, kao današnje gologlavsko, kao najbolja vina u Zapadnoj Srbiji.

Tip sela.

Gola Glava je selo razbijenog, starovlaškog, tipa u kojima nema zaseoka u onoj meri da bi, osim pojedinih izuzetaka, kao sela gornjih valjevskih oblasti.

U Vukovim haračkim tefterima pominju se kao zaseoci: Koren u Družetiću i Jautana u Goloj Glavi, ali nisu bili zaseoci ni onda ni danas, jer ih tim imenom od njihovih seljaka ne zove. Vrhovi u Skeli, Staro Vrelo u Vrelu, Pljoštara u Drenu…. jesu veće male, koje bi se, kad bi se njihova imanja izdvojila od ostalog sela, mogle nazvati zaseocima, a vremenom i selima.

Stanovi i kolibe.

Ako su livade udaljene od kuća, onda dosta domova imaju svoje kolibe. Kolibe su jednodeljne zgrade, u kojima prema potrebi noćivaju pojedini zadrugari. Kolibe su na krajevima livada i pašnjaka, pored kotareva u košara i više zgrada za sklanjanje alata i drugih zemljodelskih sprava nego za stanovanje. Oko kolibe se nalaze obično i još neke zgradice: košić za kukuruz, ambarić za žito, košara (primitivna štala, op. Milodan) i obori. I seljaci brdskih sela ove oblasti: Gole Glave, Družetića i Bresnice, ako imaju imanja po udaljenijim selima, imaju ovakve iste kolibe. Kolibe su sagrađene od istog materijala, od kojega i lošije kuće, a košare se grade od brvana, pletara ili od krovine a pokrivaju daskom, crepom ili krovinom.

Ime sela.

Imena data po plastičnim osobinama zemljišta je, između ostalih, i Gola Glava*.

*Za ime Gola Glava priča se ovo: U tursko doba selo se zvalo dvama imenima: Palanka i Balačka. Oba sela nisu imala svojih sinora i kad su Balačani otpočeli ograničavanje svoga sela, susedni seljaci ustali bi protivu toga i povadili bi međike. Koliko su god puta ovo činili, toliko su puta nasedali. Kad im se dosadi, jednog dana Balačani skupe se na sastanak u Palanci i reše, da iz svoje sredine izaberu nekoliko seljaka, da ih ograniče, a uz to, po predlogu seoskih staraca, reše da iz seoskog groblja pokopaju nekoliko mrtvačkih glava, da naprave i otešu poduže koraće (kočeve), da zovu popa da očita potrebnu molitvu, pa da se glave nataknu na koraće i da seoski kmetovi uz prigodne molitve pobodu koraće na ona mesta, koja određeni seljaci istave kao međa selima. Balačani doslovce izvrše ovu odluku i, priča se, da posle toga nije nikad dolazilo do spora među selima i da su glave bile na koraćima sve dotle, dokle ovi nisu otruleli i sami popadali. Zbog ovih mrtvačkih glava selo se prozove Gole Glave i to im ostane. Ovu priču u celini čuo sam od, piše Ljuba pavlović, pok. Vase Gentića, viđenog i uglednog Gologlavca, koji je umro 1901. godine. Pokojni Vasa pri kraju ove priče uveravaše svakoga, da je bio u stanju pokazati svakom mesta, na kojima su bili koraći s glavama.

Starine u selu.

Selišta:

Selište ima svako selo samo se različito zove. Na svakom selištu očuvani su tragovi života ili se mogu naći, pa bilo naseljeno ili nenaseljeno. Osobna imena selišta su: Selište, Staro Selo, Kućerine, Stare Kuće, Kućišta, Stara Voća i Palanka. Selišta prve vrste imaju u: Skeli, Vukoni, Svileuvi, Zvačkoj, Kamenici i Bukoru.

Selišta pod osobnim nazivom Palanka imaju u Goloj Glavi i Gunjevcu.

Zbegovi, Zbegovine ili Zbegovišta.

U nekim selima ove oblasti nalaze se kao osobna imena pojedinih naseljenih ili nenaseljenih delova sela: Zbegovi, Zbegovine ili Zbegovišta. Zbegovine predstavljaju privremeno nastanjivanje oblasnog ili susednog stanovništva za vreme rata ili kakvog opšteg pokreta u oblasti u doba turske vladavine. Takva mesta su bila po šumama, jarugama i pošumljenim dolinama i po njima se narod zadržavao, dokle ne bi opasnost, koja je pretiča životu, prestala. Kao osobna imena ove vrste poznata su: Zbegovine u Posovu, Goloh Glavi i Raduši.

Stara groblja.

Oko starih crkava, današnjih manastirina i crkvina ima svuda starih grobova i čitavih grobalja. Kod stepanjske crkve sahranjeni su svi sveštenici iz Đelmaške i Popovića porodice a uz njih i knez Vasilj pavlović iz bajevca. Pored jabučke crkve sahranjene su seoske spahije 18. veka i sveštenici, pored dokmirske viđeni kaluđeri, svaeštenici i Dabići iz Gole Glave.

Kamenorezačke i slikarske i škole.

Krajem 18. veka postojala je u Dokmiru, pri tadašnjem (i današnjem) manastiru, kamenorezačka i slikarska škola, čiji su đaci pred pismenosti rezanju i izradi ikona, malanju, izradi i potpisivanju spomenika. I danas se zna da su neki od: Molerovića-Popovića iz Bajevca, Matiće-Pureševića iz Kršne Glave, Popovića-Balačana i Dabića iz Gole Glave, Miloševića iz Svileuhe, Glišića iz Dokmira, Nikolajevića iz Babine Luke, Nenadovića iz Brankovine, Đikića iz Sovljaka itd, bili đaci iste škole, što i sam Prota Mateja pominje u svojim „Memoarima“, kada je učio vrletni bukvar kod popa Stanoja iz Kršne Glave.

Uzroci doseljavanja.

Od Karaule pa do Save, duž starog puta, u skoro svakom selu, sa jedne i sa druge strane puta, naseljeni su Župljani, kojima beše u zadatku da čuvaju put i da svojim uglednijim bratstvenicima budu na ruci pri kakvoj većoj opasnosti. Savska sela; Ušće, Zabrežje, Zvečka i stara Breskva behu naseljena njihovim porodicama, kojima beše u zadatku, da obezbede prelaz i prenos ratnih i vojničkih potreba. Pa ne da su se ove ugledne porodice pazile, da imaju obezbeđenu vezu za svoje političke ciljeve s austrijskim vlastima, pazile su, da, ako bi ih potreba nagnala da se sele u prekosavske oblasti, i u tamošnjim prekosavskim selima imaju svojig bratstvenika. Otuda i danas postoje veze sela, sa obe strane reke Save, sa one strane u Progarima, Boljevcimlja, Ašanji, Kupinovu i Jakovu behu opet namešteni Župljani. Održavanj veza, naseljavanje bratstvenika, osiguravanje puta, obezbeđivanje prevoza i osigranje skloništa u prekosavskim selima za račun kuća Grbovića i Hadžića vršili su njihovi najbliži srodnici Vukomanovići, potonji Danilovići, naseljeni u Murgašu, s južne strane Uba.

Nije samo radila ovako porodica Grbovića, nego su isto postupale i druge valjevske istaknutije porodice. Lazarevići su poreklom iz Birča i od tri brata, pa se jedan naselio u Svileuvi, drugi u Batalagama a treći se spustio Savi, u Dren i time obezbedio prelaz preko reke u slučaju potrebe. A da bi imali sklonište u prekosavskim oblastima, oni su prvog sina, svoga brata u Drenu, prebacili u Kupinovo, od koga i danas ima potomaka. Znamenita valjevska porodica nenadovića, pored velikih rodbinskih veza sa svima uglednim porodicama svoga doba, imala je u centru oblasti, u Ljubiniću, svojih bliskih srodnika, a najglavniji predstavnik ove porodice Prota mateja, da bi imao savsku obalu u svojim rukama, naselio je na Zabrežju, pored Save, svoga najbližeg srodnika, koji mu je vršio značajne usluge u doba njegovog političkog rada. dabići iz Gole Glave i raduše naselili su svoje srodnike u Skeli i Kupinovu, gde ih i danas ima.

Zadružni život.

Zadružni život je u oblasti na velikoj ceni. Jedinština je posledica porodičnih nedaća i ona ne mora da predstavlja siromanštinu. Inokonština je posledica deobe i materijalnog upropašćavanja kuće i porodice od strane rđavih starešina i predstavnika. Nema doma u selu, koji nije bio, ili koji nije zadužen ili koji se ne sprema da bude zadužen. Za zadružni život vezano je i blagostanje doma, za jedinštinu oskudica u radnoj snazi, za ikonoštinu krajnja nemaština. Pa i danas ova oblast ističe se sa najvećim brojem stanovnika na jednu kuću u Kraljevini. Zadruga ima s osobinama i bez osobina, i uopšte uređenih, kao što su zadruge gornjih valjevskih oblasti. U oblasti zadruge prvog oblika, kao i gore, su: Stankovići u Goloj Glavi, Aškovići i Miloševići u Čučugama, Đapići i Arsenovići u Bukoru, Jovanivići i Cvejići u Donjem Crniljevu, Kovačevići i Paunovići u Koceljevi, Petrići u Družetiću itd.

Pokretanje sela.

Gola Glava je bila pri ušću Joševice u rečicu Ub, pa se zbog poplave povukla uz Joševicu i po šumama rasturila.

 

Poreklo familija-prezimena sela Gola Glava.

Prezime – kada su doseljeni – odakle su doseljeni – krsna slava – napomena:

-Aćimovići, druga polovina 18. veka, Cerova u rađevini, Nikoljdan.

-Balačani i Popovići. Videti Popovići i balačani.

-Belići, posle 1827. godine, Pričavić u Podgorini, Nikoljdan.

-Boškovići, prva polovina 18. veka, Solotuša-okrug užički, Nikoljdan.

-Gentići*, prva polovina 18. veka, Solotuša-okrug užički, Nikoljdan.

*Hajduk Damnjan Genta je Kuč i doselio se u Solotušu, otuda proteran u Svileuvu, odakle je po progonstvu prešao u Balačku i stalno se nastanio. I u ovom selu se nije smirio, već je i dalje hajdukovao i poginuo pod ruke starog bukovičkog prote Divljana.

-Dabići*, prva polovina 18. veka, Morača, Jovanjdan.

*Dabići su stari Karadžići, svoji sa Negićima u Raduši, došli su iz Raduše u Golu Glavu i naselili se u Jautini. Iz ove porodice su znameniti kmetovi, činovnici i vojnici iz naših ustanaka: Živko, Marko, i Gaja Dabić.

-Dončići, posle 1827. godine, B. Krajina, Nikoljdan.

-Dragišići, posle 1827. godine, Lika, Jovanjdan, uljezi u Dabiće.

-Dulići i Pujići. Videti Pujići i Dulići.

-Zekići, posle 1827. godine, B. Krajina, Nikoljdan.

-Zelići, posle 1827. godine, Stevanjdan i Đurđic, uljezi u Ivkoviće.

-Ivkovići (Guskići), druga polovina 18. veka, Osat, Đurđic.

-Mavije, posle 1827. godine, Lika, Aranđelovdan.

-Matići, posle 1827. godine, Brankovina u Kolubari, Nikoljdan, uljezi u Boškoviće.

-Milinkovići, posle 1827. godine, Drobnjaci, Petrovdan.

-Mihailovići, posle 1827. godine, Čučuge, Đurđevdan, uljezi u Duliće.

-Mojsilovići i Selenići. Videti Selenići i Mojsilovići.

-Nastasići, posle 1827. godine, Popučke u Kolubari, Đurđic. mati ga dovela u Balčane.

-Popovići i Balačani*, stara porodica, Nikoljdan.

*Balačani, nazvani po najstarijem delu sela Balačkoj su doskorašnja sveštenička porodica i uvek su bili u granicama svoje Balačke, pa i danas.

-Pujići, Dulići i Sofronići. Videti Sofronići, Dujući i Pujići.

-Selenići i Mojsilovići, druga polovina 18. veka, Osat, Tomindan.

-Sokići, posle 1827. godine, Mačkat u Starom Vlahu, Nikoljdan i Đurđevdan, uljezi u Balačane.

-Sofronići, Pujići i Dulići, prva polovina 18. veka, Solotuša-okrug užički, Nikoljdan.

-Stankovići i Stojići. Videti Stojići i Stankovići.

-Stojanovići, posle 1827. godine, Stara Reka u Podgorini, Jovanjdan.

-Stojići i Stankovići, druga polovina 18. veka, Kolašin, Nikoljdan.

-Šindrijići, prva polovina 18. veka, Osat, Jovanjdan.

 

IZVOR: Ljubomir Pavlović, “Antropogeografija Valjevske Tamnave”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Koreni

Komentari (9)

Odgovorite

9 komentara

  1. estavella

    Ako nekoga interesuje nesto vise o selu neka pise, imam knjigu o Goloj Glavi. Familije mojih predaka iz Gole Glave su Ivkovici, Boskovici, Sofronici, Dabici, pa ako nekom nesto treba…

    • Radovan Mijailovic

      Postovani , hvala na informaciji.
      Kako mogu da dodjem do knjige o Dabicima iz Jautine , jer su moji Mijailovici nastali od Dabica . Nemam podatke o njima u drgoj polovini 18-og veka i o pocetku 19-og veka .
      Pozdrav i hvala unapred
      Radovan Mijailovic
      Kujavica
      Vladimirci kod Sapca

  2. Bojan Dragišić

    Interesuje me da li bi možda mogao da mi kažeš nešto više o Dragišićima. Navodi se da smo se u Golu Glavu, tj. selo Jautinu doselili posle 1827. godine iz Like i da smo uljezi u Dabiće. A ako ne onda bar pojašnjenje za “uljezi u Dabiće”. Unapred zahvalan. Srdačan pozdrav.

  3. Nenad

    Dali imaš neke podatke o Simanović ima? Deda mi je bio iz Gole glave. Deda Milijan 1919 god.

  4. estavella

    Nenade i Bojane, pišite na mali [email protected] šta vas interesuje iz Gole Glave i pronaći ću vam u knjizi.

  5. Aleksandar

    Kuzmanovići iz Crvene Jabuke po Knjizi Ljube Pavlovića, Valjevska Tamnava, imaju zajedničko poreklo sa Stankovićima iz Gole glave. Po popisu stanovništva iz 1834 god. prezivali su se Mijailović, da bi posle uredbe kneza Aleksandra Karađorđevića iz 1842 g. uzeli prezime Kuzmanović. Slave svetog Nikolu.
    Ako neko ima nekih saznanja o vezi ovih familija neka napiše. Zahvalan.

  6. Miroslav Selenić

    Poštovani,
    Mogu li da Vas zamolim da mi pošaljete knjigu o selu Gola Glava na mail [email protected] ukoliko je u elektronskoj verziji, ili u suprotnom da me uputite gde mogu da je kupim.
    Zanima me poreklo familije Selenić i Mojsilović, slavimo Svetog Tomu.
    Hvala unapred