Poreklo prezimena, selo Popučke i Gorić (Valjevo)

Poreklo stanovništva sela Popučke i Gorić, grad Valjevo. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, prvo izdanje 1907. godine, najnovije izdanje 2011. godine – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik i SANU. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

Položaj sela.

Popučke su na desnoj obali reke Rabasa prema Lukavcu. Seoske su kuće po plećima, padinama i jarugama, a spuštaju se i u dolinu same Kolubare. Kroz selo protiče rečica Krivošija i seoske su kuće na severnoj strani od nje. Zemljište seosko na kome su kuće neravno je i bregovito, ali se vrlo blago spušta u rabasku i kolubarsku dolinu, koje su ravne, nenaseljene i zahvataju dosta prostora. Glavnija su uzvišenja: Mramor do Zabrdice, Kremenica do Jasenice i Zlatarić, po vrhu do Dupljaja. Ispod Mramora spušta se 4 do 5 kilometara dugačka, vrlo duboka, od 20 do 200 metara široka Jaruga i silazi u dolinu Rabasa. Jaruga je suva, obale joj se osipaju i otiskuju u gornjem kraju, a samo kad ima kiše i snega onda njome otiče voda. S druga strane Mramora postoji druga Jaruga, koja je kratka, uska i produžava se u korito seoske rečice, kojom otiče kišna i snežna voda u Krivošiju.

U Popučkama ako ima izvora, ima ih po jarugama ili pri silasku samih bregova u ravnicu. Svaka kuća pored izvora ima i svoj bunar, kojim se služi. Glavniji izvori su: Šašića Bunar, Živkovac u Jaruzi, Filipovića Bunar, Iverak i dr. Seljaci se služe još i rečnom i barskom vodom. Glavnije tekućice pored pograničnih reka Kolubare i Rabas su Krivošija, koja dolazi iz Zabrdice i Jasenice, teče kroz ravniji južni deo sela i uliva se u Kolubaru. Rečica, seoski potok, kojom se stače kišna i snežna voda u Krivošiju.

Zemlje i šume.

Popučke su jedno od najbogatijih rabaskih sela kvantitetom i kvalitetom svoje ziratne zemlje. Najbolje zemlje za kukuruz su oko Kolubare, a za strmne useve po brdima, oko sela i po brdskim i brežuljkastim padinama. Odlične livadske zemlje su oko Rabasa i ušća Ljubostinje, a osobito dobre zemljre za ispašu oko Krivošije i Rabasa. Kolubarski potesi zovu se: Kosirić, pri ušću Rabasa i Braniševac na zapad od ušća Krivošije.

Popučke malo imaju svoje šume. Po Kolubari, Rabasu, Krivošiji i Goriću pojedinci imaju velike i najlepše zabrane u oblasti od lisnatog drveta, ali glavni deo sela trpi veliku oskudicu u drvima, te ih moraju kupovati po susednim selima. Nikakvih zajednica nema u selu.

Tip sela.

Popučke su selo razbijenog tipa. Seoske su kuće zbijene u pojedine džemate, na rastojanju od 10 do 30 metara. Glavni džemati sela su danas spojeni i njihove kuće se mešaju jedna sa drugom. Na zapadnoj strani od sela odvaja se jedan kraj, pod imenom Gorić. Gorić je zasebna i imovna i geografska celina i potpuno odvojen od pravog sela, koje se zove Popučke; on je novije naselje a ne raselica ovog sela i smatra se kao seoski zaselak. Sa pravim selom vezuje ga malina (hoće reći da ih je malo, op. Milodan) u naselju, lak saobraćaj i blizina.

Džemati pravih Popučaka su: Jaružani, Brđani, Rečičani, Krivošija i zaselak Gorić.

U Jaružanima su: Simići, Filipovići (Vojisavljevići), Antonijevići, Matići (Kozlički), Miškovići, Brankovići (Banovići), Čkrbići, Stanićevići, Zazići, Despotovići i Terzići.

U Brđanima su: Bogićevići (Krkići), Rašići, Milčevići, Rosići, Nićiforovići (Kedžići), Bogdanovići i Kuznovići.

U Rečičanima su: Rankovići, Stojići, Šašići, Stankovići, Jankićevići, Pajići, Nićiforovići, Simeunovići, Grbići, Kojići, Mijailovići, Živkovići, Ravići i Milosavljevići.

U Krivošijama su: Milovanovići, Mijailovići (Švabići), Jelići, Jovanovići, Radukići, Milanovići, Milosavljevići, Radojičići, Savići, Pavićevići, Jevrosimići, Petronijevići, Jakovljevići, Stanojevići, Jeremići (Nastasići) i Panići.

U Zaseoku Goriću su: Aleksići, Josipovići, Zarići, Savići, Jelići, Stojanovići, Pantići, Đukići i Pejići.

U ovom selu još je razvijen zadružni život. Poveće su zadruge: Nićiforovića, Zarića i Stojanovića u Goriću.

Podaci o selu.

Popučke su prema spisku valjevske eparhije iz 1735. godine imale 13 domova. Popučke sa Gorićem prema haračkim tefterima iz 1818. godine imale su 80 domova sa 113 por. i 288 haračkih ličnosti.

Prema popisu:

-1866. godine – 88 domova i 744 stanovnika.

-1874. godine – 102 doma i 785 stanovnika.

-1884. godine – 109 domova i 855 stanovnika.

-1890. godine – 149 domova i 1141 stanovnika.

-1895. godine – 123 doma i 977 stanovnika.

-1900. godine – 127 domova i 1054 stanovnika.

Godišnji priraštaj stanovništva od 1866. godine je 8,47 a procentni 1,17%.

Ime selu.

Za ime selu vezana je ova priča u narodu: U davna vremena živeo je neki Ivan, strastan lovac, i u njegovo doba bila je svuda šuma, gusta i neprohodna i prepuna srnama, košutama i drugom divljači. Jednoga dana pođe Ivan u lov i kod izvora, zvanog Crkvenac, zapazi čopor košuta i htede da puca. U taj mah izađe vila pred njega i zabranjivaše mu da puca, ali Ivan i protiv njene zapovesti ubije jednu košutu, zašta ga vila oslepi. Oslepeli Ivan dugo je ostao usamljen na tom mestu, ali kad se nađe u nevolji da treba ići, onda uze svoju pušku i po njoj, po pušci, dođe svojoj kući. S toga, veli priča, što je slepi Ivan došao kući „po pušci“ selo dobije ime Popušci, što se docnije promeni u Popučke*.

*U protokolima crkve rabrovičke iz 1837. godine i docnije do 1843. godine stari sveštenici upisivali su ovo selo kao „Popušci“ i Popučke.

Imena džemata su po mestu naselja, a ime zaseoku Goriću došlo je od silne gore, u kojoj je bio naseljen i u kome i danas ima više šume nego u drugim delovima sela.

Starine u selu.

U Jaruzi, kod Živkovića kuća, postoji i danas, mada je svet dosta razneo, još zidine neke stare crkve, koje se nazivaju Crkvina, a izvor pored njih Crkvenac. Ne zna se, od kada su ove zidine, kao ni ko je zidao crkvu.

Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

Staro selo je bilo u Rečici, kuće su bile oko kuća Jankićevića na 300 metara od sadašnje škole. Gotovo su i danas ovde stare porodice.

-Bulajići: najstarija porodica u selu je bila Bulajića, čiji je poslednji potomak izumro pre 7 godina, a od koje ima nekoliko razudatih odiva u selu i okolini.

Najstarije porodice u selu, posle Bulajića, su:

-Terzići, Jankićevići i Simeunovići: Terzići su dugo vremena terzijska kuća a od pre 100 godina stalno sveštenička kuća, pa i danas ima iz ove kuće 3 sveštena lica; ona je u srodstvu sa Jankićevićima i Simeunovićima, ima ih 5 kuća, osim popova na strani, slave Đurđic.

-Simići, Pajići i Kojići: Ima ih u svom krajevima Popučaka, Pajići i Kojići su potomci Simića, slave Jovanjdan.

-Šašići i Stankovići: Šašići su oduvek živeli na istom mestu, oko sadašnje škole i blizi Jankićevića; ovo je nekad jedna od najuglednijih porodica koju su Turci raseljavali i koje ima po Pocerini*, danas ih je sa 3 kuća i jednom Stankovića i puka su sirotinja. Slave Nikoljdan.

*U Nakučanima i danas se nalazi poveća porodica Šašića-Šešića poreklom iz Popučaka. Sa ovom porodicom su u srodstvu i Srećkovići u Mrčiću i Milinkovići u Paunama.

Doseljene porodice:

-Despotovići, Bogićevići i Milčevići: U najranije doseljene porodice računaju se Despotovići, koji su rod babolučkim Simeunovićima, doseljeni pred kraj 17. veka iz Kuča u Crnoj Gori, pa se prvo naselili u Lještanskom-okrug užički a odatle sišli Valjevu i podelili se, pa jedni otišli u Zabrdicu i Babinu Luku, a oni došli ovde. Despotovićima su blizak rod Bogićevići i Milčevići, ima ih 8 kuća i slave Nikoljdan.

-Miškovići, Brankovići i Stanićevići: Isto kad i Despot, doselio se i stari Miško (Milorad) s Povija na Čevu, i da nije ova porodica zamirala, danas bi bila jedna od najjačih u selu. Od ovog Miška su Miškovići, Brankovići i Stanićevići; ima ih 4 kuće i slave Aranđelovdan.

-Rankovići i Stojići: Malo posle Miška, ali pre austrijske okupacije, doselio se Ranko sa svojom porodicom iz Budimlja u Starom Vlahu. Od Ranka su Rankovići i Stojići, ima ih 6 kuća i slave Jovanjdan.

-Zazići, Jelisavčići, Rašići, Nićiforovići, Čubrovići, Jeremići, Mirkovići i Kuznovići: U doba austrijske okupacije, odmah prvih godina doselili su se iz Bariča-okrug beogradski današnji Zazići ili Jelisavčići. Oni su se doselili u dve kuće i rasturili se po celom selu, osim Gorića i od njih su gore navedene familije, ima ih 15 kuća i slave Jovanjdan.

-Radukići i Milanovići: Oni su došli malo possle Zazića, ali posle austrijske okupacije iz Osata, doseljeni kao majstori, ima ih 7 kuća i slave Đurđevdan.

-Radojičići, Savići, Jerosimići, Petronijevići, Stanojevići, Živkovići i Jeremići: Predak (Radojičića) se doselio iz nikšićkih Rudina posle austrijske okupacije, njima su u srodstvu gore navedene familije, uglavnom naseljeni po Krivošiji, njih je 18 kuća i slave Đurđevdan.

-Filipovići i Vojisavljevići: Uz Kočinu Krajinu sišao je Filip iz Zarožja-okrug užički i od njega su ove dve familije, ima ih 9 kuća i slave Jovanjdan.

-Antonijevići: Kad i Filip sišao je iz Strmne Gore od tamošnjih Romanovića i Antonije od koga su Antonijevići, ima ih 7 kuća i slave Nikoljdan.

-Jakovljevići, predak je došao iz Lelića uz Kočinu Krajinu, njih je 4 kuće i slave Nikoljdan.

-Stojanovići su prva porodica u Goriću čiji se predak doselio uz Kočinu Krajinu od Drobnjaka iz Previša, od porodice Tomića, Stojanovića je 3 kuće i slave Nikoljdan.

-Zarići su u Gorićima, predak se doselio uz Kočinu Krajinu iz Budimlja u Starom Vlahu, ima ih dve kuće i slave Đurđevdan.

-Matići (Kozlički): U Popučke je prešla Kozlička porodica od Kozlice u Bačevcima iz porodice Tomića uz Kočinu Krajinu, prvo su bili u Piromanu pa došli ovde, ima ih 3 kuća i slave Đurđic.

U Prvom ustanku doselili su se:

-Bogdanovići iz Maoča u Polimlju, slave Nikoljdan.

-Ravići su iz Suvodanja, doselila ih Baba Rava, slave Tomindan.

-Rosići su iz Branegovića od porodice Milićevića, slave Đurđevdan.

-Grbići su s Njeguša u Crnoj Gori, slave Stevanjdan.

-Josipovići su u Goriću, došli iz Zaruba od tamošnjih Pavića, slave Mratindan.

-Jovanovići su iz Crvenog Dola na Čevu, slave Lazarevdan.

-Mijailovići (Švabići) su od nekog Banaćanina, slave Đurđevdan.

Doseljenici novijeg doba:

-Mijailovići su iz Babine Luke, predak se prizetiou Kojiće, slave Đurđic i Jovanjdan.

-Milosavljevići-1 su na Brdu, predak došao iz Okleca kao sluga, slave Nikoljdan.

-Milovanovići, predak došao iz Oglađenovca kao dovodac od tamošnjih Bražđana, slave Alimpijevdan.

-Jelići su iz Solotuše-okrug užički, slave Jovanjdan.

-Milosavljevići-2 su u Krivošiji, došli iz Stojića-okrug užički, slave Jovanjdan.

-Pavićevići su iz Štrbaca u Starom Vlahu, došli uz Babinsku Razuru, slave Alimpijevdan.

-Aleksići su u Goriću, došli iz Jasenice od istoimene porodice na kupljeno imanje, slave Lazarevdan.

-Savići i Jelići su u Goriću, došli iz Čeva u Crnoj Gori, slave Aranđelovdan.

-Pantići u Goriću su iz Osata, slave Nikoljdan.

-Đukići su iz Maoča u Polimlju, slave Lazarevdan.

-Pejići su iz Brezovice, sela ove oblasti, slave Đurđevdan.

-Čkrbići su iz Kolašina u Crnoj Gori, slave Nikoljdan.

-Panići su u Krivošiji, došli iz valjevske Brezovice, slave Nikoljdan.

U Popučkama i Goriću ima 131 dom od 36 porodica.

Zanimanje stanovništva.

Popučani se zanimaju zemljoradnjom, voćarstvom i stočarstvom. Zemljoradnjom se bave na veliko, višak hrane prodaju: Voća ima dosta, suše ga ili prodaju sirovo. Stoke gaje koliko im je za domaću upotrebu a najviše pažnje poklanjaju gajenju goveda. Pored ovoga Popučani se rado zanimaju i rabadžijanjem, čemu je znatno pripomogao lepo urađen put Valjevo-Beograd, koji ide niz Kolubaru i kroz atar ovog sela. Malo koji seljak da zna kakav zanat a iz sela se nikuda ne sele.

Pojedinosti o selu.

Popučke su sastavni deo Lukavačke opštine u Srezu valjevskom. Sudnica je u Lukavcu, škola u selu a crkva u Rabrovici. Groblje je u sredini sela na brdu za Popučke, a Gorić ima zasebno groblje.

Popučke preslavljaju Spasovdan.

Zaselak Gorić nema zasebnog kmeta, školi dolaze u Popučke a crkvu idu u Valjevo. U prvo vreme se zvao Kruščić, pa se ovo zaboravilo i usvojilo Gorić zbog mnoge šume, koja je u doba naseljavanja morala biti.

IZVOR: Ljubomir Pavlović, “Kolubara i Podgorina”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.