Poreklo prezimena, selo Majinović (Valjevo)

20. jun 2013.

komentara: 2

Poreklo stanovništva sela Majinović, grad Valjevo. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, prvo izdanje 1907. godine, najnovije izdanje 2011. godine – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik i SANU. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Položaj sela.

Majinović je na obema obalama Obnice, u najkrševitijem delu valjevske Podgorine. Seoske su kuće po dolinama između pojedinih brda. Zemljište je isuviše neravno, visoko uzdignuto a sastavljeno iz sekundarnih slojeva s vrtačama po plećima pojedinih brda. Leva strana Obnice je niža, ali je stranovitija i kamenitija od desne strane a na ovoj strani su uzvišenja: Brdo do Kamenice i Stena nad Obnicom. I desna strana je krševita, padine pojedinih brda su isuviše strme, gotovo prave litice. Cela strana po glavnoj kosi, koja se spušta od Medvednika pored Bobove zove se Vrlobaš. Na Vrlobašu su najveća uzvišenja: Vrlobaško Brdo i Dren.

Izvora u selu ima puno i njima se jedino i služe. Izvori su po dolinama ili po uvalama i od njih postaju manji potočići. Izvori većinom nose imena porodica,koje ih upotrebljavaju. Pored Obnice u selu postoje i dva potoka, koji nikada ne presušuju. Prvi potok se zove Majinovački Potok i postaje od onih izvora, koji se na levoj strani Obnice, a drugi se zove Vrlobaški Potok i postaje od dva kraka, dva manja potočića, koji se spuštaju s pojedinih visova Vrlobašpa. Oba padaju u Obnicu, jedan prema drugome.

Zemlje i šume.

Majinovačke su zemlje po brdima, ređe u njihovim pristrancima i oko Obnice. Brdske su zemlje suve, posne i ako se natiru, mogu dobar rod dati. Obničke zemlje su nanosne i vrlo rodne, ali ih je malo, a većinom su livade i zemlje za kukuruz.

Šume je u selu dosta. Strane celog Vrlobaša, kao i sva nepristupačnija mesta na levoj strani Obnice su pošumljena. Šume ima dosta za gorivo i građu, kao i za žeženje ćumura, a ima je i da propada, jer je izvoz nemoguć, dokle se ne bi prosekao novi puta uz Obnicu.

Vrlobaške su šume seoska zajednica, zajednički se seku i daju pod zakup. Pojedine porodice zadržale su u blizini kuća poneke šumske krajeve kao zajedničke.

Tip sela.

Majinović je selo razbijenog tipa. Reka Obnica podelila ga je u dva kraja: Majinović i Vrlobaš. Majinović je zbijen u vrhu potoka, njegove su kuće bliske, na rastojanju od 10 do 30 metara. Vrlobaške su porodice po uvalama i rastojanje od jedne do druge kuće prelazi 300 metara.

U Majinoviću su: Ćirići, Sarići, Đurići, Ristići, Radivojevići, Lazarevići i Milosavljevići.

U Vrlobašu su: Mićići, Milutinovići, Pavlovići, Vujići i Mitrovići.

U ovom selu, kao i u celoj Podgorini, ima zadruga, ali ih nema velikih, kao u susednoj Bobovi. Osrednje su zadruge Mitrovića, Milutinovića, Ćirića i Lazarevića.

Podaci o selu.

Majinović je po haračkim tefterima iz 1818. godine imao 13 domova sa 18 poreskih i 48 haračkih ličnosti.

Prema popisu:

-1866. godine – 30 domova i 250 stanovnika.

-1874. godine – 35 domova i 310 stanovnika.

-1884. godine – 41 dom i 336 stanovnika.

-1890. godine – 45 domova i 354 stanovnika.

-1895. godine – 45 domova i 358 stanovnika.

-1900. godine – 53 doma i 413 stanovnika.

Godišnji priraštaj stanovništva od 1866. godine je 4,75 a procentni 1,50%.

Ime selu.

Za ime selu drži se da je došlo, što se seoske kuće nalaze među brdima, u nekoj majini, otkuda se i danas za seoske kuće, na levoj obali Obnice, često puta kaže: „lako je njima u onoj majini, pa im vetar i druge nepogode ne mogu ništa da dosade“.

Imena krajevima su po mestu.

 

Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

Majinović je staro selo.

-Ćirići, Đurići i Ristići: Drži se da ga je osnovala porodica današnjih Ćirića, za koje se ne zna da su se i otkuda doselili. Prvo naselje je bilo gde i danas, a Vrlobaš je neselje novijeg porekla. Ćirići su rod s Đurićima i Ristićima u istom selu, ima ih 12 kuća, a i raseljavali su se, slave Nikoljdan.

-Mićići, Milutinovići, Pavlovići, Vujići, Mitrovići i Lazarevići: Pred prvi austrijski rat doselile su se iz Rovaca u Morači tri porodice današnjih Vrlobašana a od njih su pomenute porodice. Prvo se se naselili u Majinovići a u Vrlobaš su, osim Lazarevičća, prešli pred Kočinu Krajinu, njih je 31 kuća i slave Alimpijevdan.

-Radivojevići, predak se prizetio u Ćiriće od porodice Lazarevića, ima ih dve kuće i oni slave Alimpijevdan.

-Milosavljevići su se doselili iz Duba-okrug užički o Prvom ustanku, ima ih 6 kuća i slave Aranđelovdan.

-Sarići su iz Lopatnja; ded njihov se prizetio u Ćiriće, ima ih dve kuće i slave Nikoljdan.

U Majinoviću je 53 kuće od 4 porodice.

 

Zanimanje stanovništva.

Majinovčani se zanimaju onim privrednim radnjama, kojima i susedni seljaci ove oblasti. Najglavniju pažnju poklanjaju voćarstvu i zemljoradnji a stoku gaje uzgredno, koliko im je potrebno. Rado se zanimaju zanatima, s toga se lako odvajaju od kuća i idu u gradove, te se daju izučavanju zanata, trgovini i drugim zanimanjima. U selu imaju pojedinci kod svojih kuća radionice, gde rade izučene zanate u varoši. Odkada su šljive otpočete sušiti se, od toga doba u svim podgorskim selima, pa i u ovom, ima dosta seljaka, koji se odaju samostalnoj trgovini sa šljivama, a uzgred rade i sa drugim sirovinama. Ne argatuju, ali ih se dosta ranije iselilo, pa se i danas sele u druga sela, gde nalaze povoljnije uslove za svoj život.

Pojedinosti o selu.

Majinović je u sastavu Pričevačke opštine u Srezu podgorskom. Sudnica i crkva su u Pričeviću a škola u Kamenici. Groblje je podeljeno, kao i selo.

Selo preslavlja Spasovdan.

 

IZVOR: Ljubomir Pavlović, “Kolubara i Podgorina”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Koreni

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. Milena

    Svaka cast. Autoru Mnogo truda.Ali ovo je biser za nas potomke.Ja sam potomak Micica.Hvala!