Poreklo stanovništva sela Kozličić* i Jazov(n)ik, grad Valjevo. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, prvo izdanje 1907. godine, najnovije izdanje 2011. godine – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik i SANU. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.
*Ovo selo je opisivao g. Svetozar D. Petrović, sveštenik brankovački, ali je ovaj opis slabe vrednosti.
Položaj sela.
Kozličić je na plećima onih visokih bregova, koji su razvođe Kolubari i Rabasu sa jedne, Rabasu i njegovoj pritoci Brankovačkoj Reci sa druge strane. Kozličić je na obema obalama reke Rabasa i njime je podeljen na dva jednaka dela, Kozličić u užem smislu, deo sela na levoj obali Rabasa do Brankovine i Jazovnik, deo sela na desnoj obali Rabasa do Grabovice. Zemljište je krečnjačko, krševito i puno vrtača i dolova. Glavnija su uzvišenja Šabatovac do Brankovine, Jazovnik nad Rabasom i Glavica, gde je sudnica opštine grabovičke.
Izvorima je selo bogato. Glavniji izvori su: Bunar i Crkvenac, koji grade nepresušni i krševiti potok Kamenicu, koji ispod Jazovnika pada u Rabas; Đuričića Vrelo i Kostadinovića Bunar, koji grade drugi potok uselu, koji presušuje i pada sa leve strane u Rabas. Od reka je samo Rabas, koji protiče kroz sredinu sela i u donjem kraju ima dosta proširenu dolinu.
Zemlje i šume.
Zemlje po Šabatovcu su ravnije, prisojne, lakoradne i podesne za strmne useve, kad se malo natiru.
Po Jazovniku su zemlje posne, suve, ponegde peskovite i retko kad rodne, pa makar se i dobro nagnojavale. Po Rabasu su luke podesne za svaku vrstu useva, kao i za livede, samo je ovih zemalja tako malo, da ih jedva dve-tri porodice imaju.
Šume je u selu dosta. Strane Rabasa su pod šumom, pod šumom je i sva dolina potoka Kamenice i severna padina Šabatovca. Ničega zajedničkog u selu nema.
Tip sela.
Selo je razbijenog tipa. Reka Rabas podelila ga je u dva džemata: Jazovnik i Kozličić. Između džemata ima više od kolimetra rastojanja; rastojanje među kućama varira između 20 i 150 metara.
U Kozličiću su:
Đuričići, Mitrovići, Rankovići, Mijailovići, Stanojevići, Kostadinnovići, Avramovići i Ilići.
U Jazovniku su:
Lekići, Lazići, Miličići, Rosići, Tešići, Jakovljevići, Vasići, Tadići i Bobovci.
U Kozličiću je zadružni život jako razvijen. Nema velikih zadruga ali omanjih ima kod poviše porodica, tako su zadružne kuće: Kostadinovića (tri kuće), Đuričića i Jakovljevića.
Podaci o selu.
Kozličić je po haračkim tefterima iz 1818. godine imao 28 domova sa 40 poreskih i 78 haračkih ličnosti.
Prema popisu:
-1866. godine – 27 domova i 253 stanovnika.
-1874. godine – 26 domova i 230 stanovnika.
-1884. godine – 30 domova i 258 stanovnika.
-1890. godine – 29 domova i 305 stanovnika.
-1895. godine – 33 doma i 275 stanovnika.
-1900. godine – 35 domova i 299 stanovnika.
Godišnji priraštaj stanovništva od 1866. godine 1,70 a procentni 0,68%.
Ime selu.
Ime selu je ime prvog džemata, a od kuda je ono, ne može se izvesti, kao izgleda da će biti vezano za mesto doseljavanja prve porodice u selu.
Starine u selu.
Pod Jazovnikom, u potoku Kamenici, na stavama dvaju potoka, nalazi se neka Crkvina, zidine,koje se slabo vide iz zemlje i u čijoj je sredini očuvan i do danas oltar. Seljaci su ovo mesto ogradili i na njemu čine molitve i sabore, a ne zna se iz koga su vremena ove zidine.
Poreklo stanovništva i osnivanje sela.
Kozličić je starije naselje, a stare kuće su bile gde su danas Đuričići i odatle se selo posle širilo i rasprostiralo.
-Rankovići, Mitrovići, Mijailovići, Avramovići i Lekići: Za najstariju porodicu u selu uzimaju se Rankovići, ali su i oni doseljeni od Kozlice, iz sela Prijezdića u ovoj oblasti još u velikoj davnini. Rankovići su od porodice Isidorovića u Prijezdiću, doseljeni pred kraj 17. stoleća, onda kada su ih Turci proterali iz svoga mesta i njihova imanja konfiskovali zbog sudelovanja u austrijskom pokretu od 1683. godine. Rankovića potomci su gore pobrojane familije, njih je 11 kuća i slave Nikoljdan.
-Jakovljevići, Vasići, Lazići, Miličići, Tešići i Tadići: Pred Kočinu Krajinu doseljeni su iz Rovaca današnji Jakovljevići i naselili se na Jazovniku, doseljeni zbog krve osvete i njima su srodne ostale pomenute porodice, ima ih 14 kuća i slave Lučindan.
-Kostadinovići, Stanojevići i Ilići: Predak Kostadinovića se doselio iz Carine-okrug užički, u Prvom ustanku i prizetio se u jednu od Mitrovića kuća, njima su rod pomenute porodice, sada ih ima 7 kuća i slave Miholjdan.
-Đuričići su, takođe došli u Prvom ustanku iz Drlača-okrug podrinjski, doseljeni kao majstori i sada ih ima jedna kuća, slave Trifundan.
-Bobovci (Bobovac) su iz Jasenice, sela ove oblasti, doselili se na svoje imanje, slave Nikoljdan.
-Rosići, predak se doselio iz sela Džurova u Polimlju uz Babinsku Razuru, slave Stevanjdan
U Kozličiću je 38 domova od 6 porodica.
Zanimanje stanovništva.
Kozličani se zanimaju poglavito onim, čime i drugi seljaci ove oblasti. Njihova je zemlja slaba da ih ishrani, s toga se spuštaju u kolubarsku ili tamnavsku dolinu i tamo uzimaju pod zakup imanja ili ih kupuju i na njima seju kukuruz i druga žita i time podmiruju svoje domaće potrebe. Dosta ih seče šumu i prodaje, te i time podmiruju svoje domaće potrebe. Narado se odaju izučavanju zanata niti kuda odlaze iz svog sela.
Pojedinosti o selu.
Kozličić je sastavni deo Grabovičke opštine u Srezu valjevskom. Sudnica je u Grabovici, a škola i crkva u Brankovini. Groblje je razdeljeno po džematima.
Preslava je Spasovdan.
IZVOR: Ljubomir Pavlović, “Kolubara i Podgorina”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.
Komentari (0)