Poreklo prezimena, selo Klanica (Valjevo)

Poreklo stanovništva sela Klanica, grad Valjevo. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, prvo izdanje 1907. godine, najnovije izdanje 2011. godine – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik i SANU. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

Položaj sela.

Klanica leži rasturena po ograncima one kose, koja služi kao razvođe Ubu i Kolubari. Klanica je na istočnoj strani Valjeva i leži u brdskom kraju. Zemljište je neravno i ispresecano mnogim potocima, a sastavljeno je od sekundarnih slojeva, kuće su većinom po plećima pojedinih bregova, a ređe da su spuštene u doline. Znatniji visovi su: Karaula do Gvozdenovća, Slovac (šuma) do Loznice, Pasje Torine, Bele Torine, Čot, Kućišta, Jatare i Cerov Rt na severnoj strani sela. Čestobrodica se zove prevoj na Vlašiću, kuda je od starine silazio put iz kolubarske doline u tamnavsku.

Klanica je prepuna izvora. Izvori su u podnožju brda ili po ravnici do Kolubare. Narod se snabdeva izvorskom vodom, a i vodom bunara i bara. Glavniji izvori su: Slatina i Trebež*, od kojih postaju čitavi potoci i nose ista imena.

*Ime ovom izvoru i njegovom potoku dato je po mestu, koje se zove Trebež, gde je danas Mukića kuća. Ovaj kraj istrebljen je i očišćen od šume i kamenja, pa mu je otuda došlo ime. Izvor je lekovit i narod iz sela i okoline dolazi leti, svake mlade petke, te donosi grozničave bolesnike i leči i kupanjem pre rađanja sunca.

Pogranična reka je Kolubara, a u selu Klanička reka, koja izvire pod Karaulom i teče skoro kroz sredinu sela. U reku se ulivaju tri do četiri potoka, koji silaze sa pojedinih visova na severnoj strani sela. I reka i potoci, osim Trebeža, preko leta presušuju.

Zemlje i šume.

Glavne zemlje ovog sela jesu oko Kolubare i u donjem toku Klaničke Reke. Zemlje su od nanosa ovih dvaju reka i imaju osobito dobre oranice i kosanice. Brdska je zemlja posna, bogata krečom i dobra za strmninu i voćnjake. U severnom delu sela malo je zemlje ziratne a više je šume. Ceo potes oko Kolubare do Loznice zove se Orlovac, a oko reke Suvo Polje.

Šume su od lisnatog drveta i ima je dosta u selu. Karaula i svi visovi na severnoj strani sela pošumljeni su. Selo ima dosta drveta za gorivo i građu, te ne mora na strani da se nabavlja. Seoskih zajednica je vrlo malo oko Karaule i pri izvoru Reke. Porodičnih zajednica ima na poviše mesta u severnom delu sela po padinama pojedinih visova, koje služe većinom za zajedničku ispašu i seču šume, ali i one se gube. Poznate zajednice su: Selenića, Babuločke, Đuričića i Glišića.

Tip sela.

Klanica je selo razbijenog tipa. Kuće su po plećima bregova i blažim njihovim padinama, rasturene su svuda na sve strane, a daju se primetiti samo one krupe kuća, koje označavaju rodbinske veze. Pojedini krajevi i grupe nose porodične nazive, mada se kuće pojedinih porodica mogu naći i na raznim krajevima.

U selu su danas ove porodice:

Đuričići, Srećkovići, Tomići, Selenići, Mukići, Petrovići-Babolučani, Žunjići, Petrovići (Ranisavljevići), Krstajići, Nedeljkovići, Glišići, Terzići, Stojanovići, Kusurovići, Đukići, Ristići, Simići, Brankovići, Nestorovići (Filipovići), Mijatovići, Jovanovići, Mirkovići i Šušnjarevići.

Posle Zabrdice u okolini Valjeva najjače je razvijen zadružni život u ovom selu. I danas u selu je velikih i primernih zadruga, kao šti su: Mukića, Žunjića, Babolučka, Terzića i Srećkovića.

Podaci o selu.

Po haračkim tefterima iz 1818. godine selo je imalo 23 doma sa 29 poreskih i 70 haračkih ličnosti.

Prema popisu:

-1866. godine – 31 dom i 375 stanovnika.

-1874. godine – 42 doma i 369 stanovnika.

-1884. godine – 51 dom i 449 stanovnika.

-1890. godine – 52 doma i 523 stanovnika.

-1895. godine – 55 domova i 498 stanovnika.

-1900. godine – 57 domova i 581 stanovnika.

Godišnji priraštaj od 1866. godine je 6,23 a procentni 1,43%, gde je u početku i pri kraju veći broj ženskih nego muških glava.

Ime selu.

Za ime selu vezana je ova narodna priča. Nekad je kroz ovo selo prošlo poviše Turaka u grupi, putujući iz Bosne za Beograd a seljaci ih presretnu i sve pokolju. S toga što je u ovom selu bila klanica Turaka i selo je dobilo ime Klanica.

Karaula je ime brdu, ispod koje je kroz Čestobrodicu silazio put za tamnavsku dolinu. U starije doba, kad je bilo puno hajduka i po ovim krajevima, oni su na tom visu imali svoje straže i sa njega silazili na put i presretali Turke. Turcima je uvek bilo teško ovuda prolaziti, s toga su oni ovaj breg čuvali, napravivši karaulu i postavivši stražu. Otuda je ime ovom brdu.

Starine u selu.

1. Na severnoj strani sela, odmah iza poslednjih kuća, nalazi se mesto Kućište, prozvano po tome što su stare kuće bile na tom mestu, pa se docnije spustile dolini kolubarskoj.

2. Iza Kućišta na sever su Jatare, mesto na kome su plandovali hajduci u doba odmora, a danas su ovde dobre ziratne zemlje.

3. Iza Dupljaja, po vrhu ovog sela ispod Karaule, išao je stari put, koji je vezivao kolubarsku i tamnavsku dolinu a koji se ovih dana popravlja i podiže.

Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

Klanica je vrlo staro selo, a dokaz tome su pomenute starine i starost pojedinih porodica.

-Đuričići, Srećkovići, Selenići i Brankovići: Đuričići su najstarija porodica u selu i ona za se veli da je ovde od Kosova, kao i to da su iz nje išli u boj na Kosovo. Njihovi potomci su gore nevedene familije; u selu ih ima 12 kuća, ima ih raseljenih u Valjevu i drugim mestima, slave Nikoljdan.

Glišići i Kusurovići: Najstariji doseljenici u ovm selu su Glišići, doseljeni iz Kuča pred kraj 17. veka zbog opšte seobe. Od njih su nastali i Kusurovići a ima ih i raseljenih, njih ih 9 kuća i slave Nikoljdan.

-Terzići, Mijatovići, Nestorovići i Ristići: Kad i Glišići u ovo selo su se doselili i Terzići iz Pive zbog krvnine. Njihovi su potomci gore navedene famiiije i oni svoje poreklo vode od Mijata Arambaše, ima ih 13 kuća i slave Jovanjdan.

-Tomići su se doselili u prvoj polovini 18. veka zbog hajdučije i predak je iz Zasede u Polimlju, ima ih 3 kuće i slave Mratindan.

-Babolučki su se doselili pred kraj 18. veka iz susednog sela na svoje imanje, koje su kupili od Turaka, njih je 3 kuće slave Miholjdan.

-Mukići su takođe došli krajem 18. veka iz Čajetine u Starom Vlahu, preddak došao kao sluga, slave Stevanjdan.

-Žunjići su došli u Prvom ustanku iz Ljubiša u Starom Vlahu na kupljeno imanje, slave Nikoljdan.

-Simići su došli kad i prethodni iz Pive, slave Đurđevdan.

-Đukići su iz Nikojevića u Starom Vlahu, slave Jovanjdan.

-Stojanovići su iz Skakavaca (ili Rosića) u okrugu-užičkom, slave Lučindan.

Doseljenici posle 1860. godine su:

-Petrovići-Radosavljevići doseljeni iz nikšićkih Rudina, slave Nikoljdan.

-Krstajići su doseljeni iz Komarnice u Drobnjacima, slave Nikoljdan.

-Jovanovići su iz Maoča na Limu, slave Jovanjdan.

-Mirkovići su poreklom iz Garaša u Jasenici, predak dovadoac, slave Nikoljdan.

-Šušnjarevići su iz Osata u Bosni, predak došao kao majstor, slave Nikoljdan.

Klanica danas ima 58 kuća od 15 porodica.

Zanimanje stanovništva.

Klaničani se zanimaju svim onim privrednim granama, kojima i ostali seljaci ove oblasti. Zemlju rade uveliko i ona im daje ne samo koliko im treba za ishranu, već podosta im preostaje za prodaju. Stoku gaje u velikoj meri kao i voće. Nemaju zanatlije, niti ma kuda hoće da se sele.

Pojedinosti o selu.

Klanica je sastavni deo Lukavačke opštine u Srezu valjevskom. Sudnica im je u Lukavcu, a škola i crkva u Rabrovici. Groblje je u Kućištu.

Nemaju zajedničke preslave.

IZVOR: Ljubomir Pavlović, “Kolubara i Podgorina”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.